Poslovni broj: P-1031/2019-73

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d, Krk

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Katji Bajčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Nenadu Mamula, odvjetniku u Karlovcu, protiv tuženika OM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Nikoli Kožuharovu, odvjetniku u Krku, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 11. lipnja 2026. u prisutnosti stranka osobno i punomoćnika tuženika, 24. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku OM iz [adresa], da tužiteljici SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati ukupni novčani iznos od 17.130,24 EUR, i to kako slijedi:

- 212,12 EUR za period od 10.03.2013. do 10.04.2013. godine

- 211,08 EUR za period od 10.04.2013. do 10.05.2013. godine

- 211,08 EUR za period od 10.05.2013. do 10.06.2013. godine

- 211,08 EUR za period od 10.06.2013. do 10.07.2013. godine

- 214,59 EUR za period od 10.07.2013. do 10.08.2013. godine

- 214,59 EUR za period od 10.08.2013. do 10.09.2013. godine

- 214,59 EUR za period od 10.09.2013. do 10.10.2013. godine

- 208,85 EUR za period od 10.10.2013. do 10.11.2013. godine

- 208,85 EUR za period od 10.11.2013. do 10.12.2013. godine

- 208,85 EUR za period od 10.12.2013. do 10.01.2014. godine

- 207,11 EUR za period od 10.01.2014. do 10.02.2014. godine

- 207,11 EUR za period od 10.02.2014. do 10.03.2014. godine

- 207,11 EUR za period od 10.03.2014. do 10.04.2014. godine

- 210,01 EUR za period od 10.04.2014. do 10.05.2014. godine

- 210,01 EUR za period od 10.05.2014. do 10.06.2014. godine

- 210,01 EUR za period od 10.06.2014. do 10.07.2014. godine

- 205,96 EUR za period od 10.07.2014. do 10.08.2014. godine

- 205,96 EUR za period od 10.08.2014. do 10.09.2014. godine

- 205,96 EUR za period od 10.09.2014. do 10.10.2014. godine

- 206,18 EUR za period od 10.10.2014. do 10.11.2014. godine

- 206,18 EUR za period od 10.11.2014. do 10.12.2014. godine

- 206,18 EUR za period od 10.12.2014. do 10.01.2015. godine

- 202,57 EUR za period od 10.01.2015. do 10.02.2015. godine

- 202,57 EUR za period od 10.02.2015. do 10.03.2015. godine

- 202,57 EUR za period od 10.03.2015. do 10.04.2015. godine

- 197,50 EUR za period od 10.04.2015. do 10.05.2015. godine

- 197,50 EUR za period od 10.05.2015. do 10.06.2015. godine

- 197,50 EUR za period od 10.06.2015. do 10.07.2015. godine

- 200,59 EUR za period od 10.07.2015. do 10.08.2015. godine

- 200,59 EUR za period od 10.08.2015. do 10.09.2015. godine

- 200,59 EUR za period od 10.09.2015. do 10.10.2015. godine

- 201,59 EUR za period od 10.10.2015. do 10.11.2015. godine

- 201,59 EUR za period od 10.11.2015. do 10.12.2015. godine

- 201,59 EUR za period od 10.12.2015. do 10.01.2016. godine

- 204,12 EUR za period od 10.01.2016. do 10.02.2016. godine

- 204,12 EUR za period od 10.02.2016. do 10.03.2016. godine

- 204,12 EUR za period od 10.03.2016. do 10.04.2016. godine

- 201,23 EUR za period od 10.04.2016. do 10.05.2016. godine

- 201,23 EUR za period od 10.05.2016. do 10.06.2016. godine

- 201,23 EUR za period od 10.06.2016. do 10.07.2016. godine

- 204,18 EUR za period od 10.07.2016. do 10.08.2016. godine

- 204,18 EUR za period od 10.08.2016. do 10.09.2016. godine

- 204,18 EUR za period od 10.09.2016. do 10.10.2016. godine

- 203,36 EUR za period od 10.10.2016. do 10.11.2016. godine

- 203,36 EUR za period od 10.11.2016. do 10.12.2016. godine

- 203,36 EUR za period od 10.12.2016. do 10.01.2017. godine

- 205,08 EUR za period od 10.01.2017. do 10.02.2017. godine

- 205,08 EUR za period od 10.02.2017. do 10.03.2017. godine

- 205,08 EUR za period od 10.03.2017. do 10.04.2017. godine

- 213,76 EUR za period od 10.04.2017. do 10.05.2017. godine

- 213,76 EUR za period od 10.05.2017. do 10.06.2017. godine

- 213,76 EUR za period od 10.06.2017. do 10.07.2017. godine

- 211,52 EUR za period od 10.07.2017. do 10.08.2017. godine

- 211,52 EUR za period od 10.08.2017. do 10.09.2017. godine

- 211,52 EUR za period od 10.09.2017. do 10.10.2017. godine

- 217,96 EUR za period od 10.10.2017. do 10.11.2017. godine

- 217,96 EUR za period od 10.11.2017. do 10.12.2017. godine

- 217,96 EUR za period od 10.12.2017. do 10.01.2018. godine

- 221,71 EUR za period od 10.01.2018. do 10.02.2018. godine

- 221,71 EUR za period od 10.02.2018. do 10.03.2018. godine

- 221,71 EUR za period od 10.03.2018. do 10.04.2018. godine

- 219,28 EUR za period od 10.04.2018. do 10.05.2018. godine

- 219,28 EUR za period od 10.05.2018. do 10.06.2018. godine

- 219,28 EUR za period od 10.06.2018. do 10.07.2018. godine

- 225,04 EUR za period od 10.07.2018. do 10.08.2018. godine

- 225,04 EUR za period od 10.08.2018. do 10.09.2018. godine

- 225,04 EUR za period od 10.09.2018. do 10.10.2018. godine

- 227,64 EUR za period od 10.10.2018. do 10.11.2018. godine

- 227,64 EUR za period od 10.11.2018. do 10.12.2018. godine

- 227,64 EUR za period od 10.12.2018. do 10.01.2019. godine

- 238,01 EUR za period od 10.01.2019. do 10.02.2019. godine

- 238,01 EUR za period od 10.02.2019. do 10.03.2019. godine

- 238,01 EUR za period od 10.03.2019. do 10.04.2019. godine

- 239,16 EUR za period od 10.04.2019. do 10.05.2019. godine

- 239,16 EUR za period od 10.05.2019. do 10.06.2019. godine

- 239,16 EUR za period od 10.06.2019. do 10.07.2019. godine

- 236,77 EUR za period od 10.07.2019. do 10.08.2019. godine

- 236,77 EUR za period od 10.08.2019. do 10.09.2019. godine

- 236,77 EUR za period od 10.09.2019. do 10.10.2019. godine

- 241,38 EUR za period od 10.10.2019. do 10.11.2019. godine

- 72,45 EUR za period od 10.11.2019. do 19.11.2019. godine

zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od prvog sljedećeg dana od dana dospijeća pa do isplate po stopi od 12% do 31. srpnja 2015., od 01. kolovoza 2015. pa do 31.12.2015. po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016. do 30.06.2016. po stopi od 8,05%, od 01.07.2016. do 31.12.2016. po stopi od 7,88%, od 01.01.2017. pa do 30. 06.2017. po stopi od 7,68%, od 01.07.2017. do 31.12.2017. po stopi od 7,41%, od 01.01.2018. do 30.06.2018 po stopi od 7,09%, od 01.07.2018. do 31.12.2018. po stopi od 6,82%, od 01.01.2019. do 30.06.2019. po stopi od 6,54%, od 01.07.2019. do 31.12.2019. po stopi od 6,30%, 01.01.2020. do 30.06.2020. po stopi od 6,11%, od 01.07.2020. do 31.12.2020. po stopi od 5,89%, od 01.01.2021. do 30.06.2021. po stopi od 5,75%, od 01.07.2021. do 31.12.2021. po stopi od 5,61%, od 01.01.2022. do 30.06.2022. po stopi od 5,49%, od 01.07.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,31%, od 01.01.2023. do 30.06.2023. po stopi od 5,50%, od 01.07.2023. do 31.12.2023 po stopi od 7,00%, od 01.01.2024. do 30.06.2024. po stopi od 7,50%, od 01.07.2024. do 31.12.2024. po stopi od 7,25%, od 01.01.2025. do 30.06.2025 po stopi od 6,15%, od 01.07.2025. do 31.12.2025. po stopi od 5,15%, od 01.01.2026. do 30.06.2026. po stopi od 5,15%, od 01.07.2026. do 31.12.2026. po stopi od 5,40%, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku OM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužiteljici SM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove postupka u iznosu od 5.754,53 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 11. travnja 2018. godine podnijela tužbu kojom od tuženika traži isplatu iznosa od 125.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose precizirane u tužbenom zahtjevu, s osnova korištenja posebnog dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužiteljice koju da tuženik drži zaključanu i ne želi ju predati tužiteljici. Budući da tuženik ne želi dobrovoljno predati tužiteljici opisanu nekretninu, ista potražuje isplatu mjesečnih iznosa najamnine u iznosu od 2.000,00 kn za posljednjih pet godina od podnošenja tužbe.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 4. svibnja 2018. godine osporio da bi tužiteljica bila vlasnica 97 m2 opisane nekretnine, već je ista suvlasnica malog idealnog dijela stana na prvom katu kuće koji je i predmetom ovršnog postupka radi predaje u suposjed koji je pokrenula tužiteljica. Tuženik je u tom ovršnom postupku istaknuo prigovor da tužiteljica nema pravo na suposjed stana dok ne isplati dio ulaganja izvršenih od strane tuženika. U odgovoru na tužbu istaknut je i prigovor zastare potraživanja tužiteljice.

3. Tužiteljica je u više navrata tijekom postupka uređivala tužbeni zahtjev u pogledu iznosa čiju isplatu potražuje, i to: podneskom od 2. lipnja 2020. godine postavljenim na iznos od 163.000,00 kn, podneskom od 8. svibnja 2024. godine postavljenim na iznos od 21.713,45 EUR te podneskom od 9. travnja 2026. godine kojim je tužiteljica nakon izrade nalaza i mišljenja građevinskog vještaka procjenitelja potraživala isplatu iznosa od 17.299,17 EUR. Takvo usklađenje tužbenog zahtjeva s nalazom i mišljenjem vještaka zapravo predstavlja djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen podneskom od 8. svibnja 2024. godine, a kojem se povlačenju tuženik izrijekom protivio na ročištu održanom 13. travnja 2026. godine. Prema odredbi čl. 193. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 119/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 55/09, i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) tužba se može (u cijelosti ili djelomično) povući bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, a kasnije – nakon upuštanja tuženika u raspravljanje, kao što je slučaj u ovom predmetu, samo ako tuženik na to pristane. S obzirom na protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, sud je postupao po tužbenom zahtjevu od 8. svibnja 2024. godine.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u isprave priležeće spisu te u ovosudne spise posl. br. P-1889/2015, Ovr-285/2019 (Ovr-2942/2017) i P-525/2024, izvršen je uviđaj lica mjesta uz sudjelovanje vještaka procjenitelja te su saslušane parnične stranke nakon čega je zaključena glavna rasprava.

4.1. Tužiteljica je nakon zaključenja glavne rasprave dostavila u spis dva podneska od 9. srpnja 2026. i 13. srpnja 2026. godine, a koje podneske sud nije uzeo u obzir jer se o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučuje prema stanju spisa u trenutku zaključenja glavne rasprave. Osim toga, oba su podneska usmjerena na podnesak od 9. travnja 2026. godine kojim je tužiteljica djelomično povukla tužbeni zahtjev, a kojem povlačenju se tuženik izrijekom protivio pa sud ionako postupa po tužbenom zahtjevu od 8. svibnja 2024. godine što čini podneske od 9. srpnja 2026. i 13. srpnja 2026. godine irelevantnima za odluku o tužbenom zahtjevu.

5. U smislu čl. 8. ZPP-a, sud je savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, utvrdio tužbeni zahtjev od 8. svibnja 2024. godine djelomično osnovanim.

6. Predmet postupka je isplata naknade za korištenje suvlasničkog dijela tužiteljice na k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina], odnosno dijela stana u [adresa], na adresi [adresa], u razdoblju od 10. ožujka 2013. do 19. studenog 2019. godine. Tužiteljica je uz tužbu dostavila izvadak iz zemljišne knjige za k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina] iz kojeg proizlazi da je riječ o kući površine 97 m2 koja nije etažirana, odnosno glede koje nije uspostavljeno etažno vlasništvo, već je upisana kao suvlasništvo više osoba, između ostalih tužiteljice u 2/12 dijela i tuženika u 1/12 dijela. Međutim, među strankama je nesporno da suvlasnički dio tužiteljice predstavlja upravo 1/2 dijela stana na prvom katu kuće na adresi [adresa], koji predstavlja samostalnu cjelinu i koji stan je bio predmetom uviđaja održanog 4. studenog 2025. godine. Sam je tuženik u podnesku od 22. veljače 2023. godine izrijekom potvrdio da je tužiteljica vlasnica 1/2 dijela navedenog stana, a da su tuženik i njegova supruga ZM suvlasnici tog istog stana svaki u 1/4 dijela, što je potvrđeno i na ročištu održanom 8. svibnja 2024. godine. Dakle, predmet tužbenog zahtjeva je isplata naknade za korištenje 1/2 dijela stana na prvom katu kuće sagrađene na k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa].

7. Ovom postupku prethodio je parnični postupak radi predaje u suposjed kojim je tužiteljica tražila od tuženika da joj preda u suposjed stan koji je predmetom i ovog postupka, a koji postupak se pred ovim sudom vodio pod posl. br. P-1889/2015 (P- 1215/2008). Tužba je u toj pravnoj stvari podnesena 19. rujna 2008. godine, a tuženik ju je prema dostavnici priležećoj spisu zaprimio 31. listopada 2008. godine. U okviru tog postupka presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu – Stalne službe u Požegi posl. br. Gž-1132/2016 od 16. siječnja 2017. godine preinačena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev te je naloženo OM da tužiteljici SM vrati u suposjed 2/12, odnosno 70/420 dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina], što predstavlja dio stana br. 2. u [adresa] u [adresa], sve prema nalazu i mišljenju građevinskog vještaka JM od 13. prosinca 2013. godine koji čini sastavni dio navedene presude. Nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno je da se u kući sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina] nalaze dva stana – stan br. 1. u prizemlju koji nije bio predmet vještačenja jer je u posjedu treće osobe i stan br. 2. na katu koji se sastoji od ulaznog predprostora, kuhinje s blagovaonicom i dnevnim boravkom, hodnik, dvije sobe i kupaonice s wc-om korisne neto površine 65,52 m2 i pripadaka: nenatkrivene terase površine 10,34 m2 i vanjskog stubišta površine 5,90 m2, sveukupne neto površine 81,76 m2, u grafičkom dijelu elaborata označen crvenom bojom, a čija korisna neto vrijednost površina iznosi 69,59 m2. Uspoređivanjem površine stana kojeg koristi tuženik, dakle stana koji je predmetom ovoga postupka, vještak je došao do zaključka da površina istoga u odnosu na kvadraturu cijele kuće odgovara 147/420 dijela nekretnine. Usporedbom dobivene površine sa suvlasničkim udjelima stranaka upisanima u zemljišnu knjigu, vještak zaključuje da tuženikov udio od 1/12 dijela predstavlja 35/420 dijela cijele nekretnine, a udio tužiteljice od 2/12 predstavlja 70/420 dijela cijele nekretnine, dakle cijele kuće. Međutim, tijekom postupka je nesporno utvrđeno da su unatoč upisanom suvlasništvu, ostali suvlasnici kuće koji nisu sudjelovali u postupku radi predaje u posjed, a ne sudjeluju ni u ovom postupku, između sebe faktično podijelili posjed te posjeduju svaki svoj dio kuće, dok tuženik drži u posjedu stan br. 2 na katu kuće u površini većoj od njegovog suvlasničkog dijela i odbija taj dio predati u suposjed tužiteljici. Stoga je drugostupanjski sud presudom od 16. siječnja 2017. godine, s obzirom na utvrđenje da je tuženik u vrijeme vođenja tog parničnog postupka bio u isključivom posjedu stana br. 2. na katu kuće, naložio tuženiku da tužiteljici preda u suposjed 70/420 dijela k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina], u naravi dio stana br. 2. Napominje se da je tuženik u postupku predaje u suposjed bio samo OM, ovdje tuženik, ne i njegova supruga ZM.

8. Tužiteljica je temeljem presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu – Stalne službe u Požegi posl. br. Gž-1132/2016 od 16. siječnja 2017. godine kao ovršne isprave dana 6. travnja 2017. godine podnijela prijedlog za ovrhu radi predaje u suposjed kojim je tražila da joj tuženik OM preda ključeve stana br. 2 na katu kuće u [adresa].

9. Sud je 14. rujna 2017. godine izdao rješenje o ovrsi te je na ročištu održanom 19. studenog 2019. godine tužiteljici predana koverta s ključevima predmetnog stana. Dakle, tužiteljica je nesporno uvedena u suposjed stana 19. studenog 2019. godine. Isto kao i parnični postupak radi predaje u suposjed, ovrha radi predaje u suposjed vodila se samo protiv OM, ne i protiv njegove supruge.

10. Tužiteljica je u stranačkom iskazu (list 219) iskazala da je u kući u kojoj se nalazi stan koji je predmetom postupka stanovala njezina baka do 1983. godine. Nakon njezine smrti nasljednici da su postigli dogovor o podjeli kuće prema kojem je gornji stan, dakle stan koji je predmetom postupka, imao pripasti tuženiku i majci tužiteljice KM. Među njima da je postignuta nagodba da će tuženik isplatiti majci tužiteljice njezin suvlasnički dio, ali to nikada nije učinio. Tuženik da je bio u isključivom posjedu stana i odbijao je tužiteljici predati ključeve, koje je ishodila tek u ovršnom postupku 2019. godine.

11. Tuženik je iskazivao (list 219-220) o ulaganjima u stan izvršenima zbog opasnosti od urušenja kuće, a radi čega je i grad [adresa] tražio da se poduzmu radovi u vidu zamjene stolarije, popravka krova i sl. Glede posjeda predmetnog stana, tuženik je iskazao da je ključeve istoga predao tužiteljici tek u ovršnom postupku.

12. Iz izvedenih dokaza sud utvrđuje sljedeće činjenice:

- tužiteljica je upisana kao suvlasnica k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina] u 2/12 dijela, a tuženik u 1/12 dijela, što u naravi predstavlja 1/2, odnosno 1/4 dijela stana na katu kuće u [adresa],

- tužiteljica je protiv tuženika vodila parnični postupak radi predaje predmetne nekretnine u suposjed, koja tužba je podnesena 19. rujna 2008., a tuženik ju je zaprimio 31. listopada 2008.,

- presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu – Stalne službe u Požegi posl. br. Gž-1132/2016 od 16. siječnja 2017. godine tuženiku je naloženo da tužiteljici preda u suposjed 2/12, odnosno 70/420 dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina], koja predstavlja dio stana br. 2. u [adresa] u [adresa],

- tuženik nije dobrovoljno postupio po navedenoj presudi radi čega je tužiteljica 6. travnja 2017. godine pokrenula ovršni postupak,

- tužiteljica je stupila u suposjed nekretnine u okviru ovršnog postupka 19. studenog 2019. godine kada su joj predani ključevi stana,

- parnični i ovršni postupak radi predaje u suposjed vodili su se samo protiv OM.

12.1. Nesporno je da tužiteljici pripada pravo na suposjed stana na katu kuće na adresi [adresa], sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina], o čemu je i donesena pravomoćna sudska presuda, a nesporno je i da je tuženik u utuženom razdoblju bio u posjedu cijelog stana unatoč tome što je tužiteljica još 2008. godine podnijela tužbu radi predaje u suposjed čime je jasno manifestirala volju za stupanjem u suposjed predmetnog stana. Tužba radi predaje u posjed podnesena je 19. rujna 2008. godine, a predaja stana u suposjed izvršena je tek 19. studenog 2019. godine, tijekom kojeg razdoblja je tuženik bio u posjedu stana br. 2 na katu kuće sagrađene na k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina], isključujući pritom tužiteljicu iz susposjeda.

12.2. Sporno je ima li tužiteljica pravo na isplatu naknade za korištenje predmetnog stana s obzirom na navode tuženika da se isti ne bi mogao iznajmljivati bez ulaganja koja je izvršio isključivo tuženik.

13. Glede pravilne primjene materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari, sud je pošao od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-127/13 zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 14. studenoga 2013.:

"Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje, odnosno nepoštenje."

14. Dakle, kada tuženik posjeduje nekretninu ili drugu stvar tužitelja, plaćanje vrijednosti postignute koristi prema čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima primjenjuje se u slučaju kada je nekretnina ili neka druga stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke druge stvari, a kada je moguće vraćanje tj. kada je moguća predaja nekretnine ili stvari u posjed ili suposjed, što je u konkretnom slučaju već i učinjeno, naknada koristi prosuđuje se prema odredbama čl. 164. i 165. ZV-a.

15. Prema odredbi čl. 164. ZV-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno, dok nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario (čl. 165. ZV-a). Dakle, za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva prije svega je potrebno utvrditi je li tuženik nepošteni posjednik predmetnog stana u smislu čl. 165. ZV-a jer pošteni posjednici nisu dužni platiti naknadu za korištenje nekretnine.

16. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 3. ZV-a). S tim u vezi, ukazuje se na pravno shvaćanje zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 1. ožujka 2021. posl. br. Su-IV-16/2021:

"U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i 165. ZVDSP. U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

17. Dakle, neovisno o eventualnom poštenju u vrijeme stupanja u posjed, tuženik je u svakom slučaju postao nepošten danom primitka tužbe radi predaje u posjed predmetne nekretnine u ovosudnom postupku posl. br. P-1889/2015 (P-1215/2008), a to je prema dostavnici u spisu 31. listopada 2008. godine. Stoga se tuženik u utuženom razdoblju, od 10. ožujka 2013. do 19. studenog 2019. kada je tužiteljica u ovršnom postupku uvedena u suposjed predmetne nekretnine, ima smatrati nepoštenim posjednikom koji je prema čl. 165. ZV-a obvezan isplatiti tužiteljici sve koristi koje je imao od nekretnine, a to je iznos zakupnine/najamnine koju bi inače trebao plaćati za korištenje iste (tako i VSRH u odlukama posl. br. Rev 1187/11-2 od 10. svibnja 2016., Rev-x 1233/13-2 od 1. travnja 2014., Rev-2557/14 od 10. srpnja 2018.). Kako je tuženik u utuženom razdoblju posjedovao suvlasnički dio stana tužiteljice bez ovlaštenja ili osnove koja bi mu davala pravo na isključivi posjed, iako je pritom znao da mu ne pripada pravo na isključivi posjed jer se vodio parnični postupak radi predaje u suposjed, isti je kao nepošteni posjednik ujedno i obveznik isplate svih koristi koje je imalo od tih nekretnina u smislu čl. 165. ZV-a. Tužiteljica je još 2008. godine tražila predaju nekretnine u suposjed, čime je iskazala pravno relevantnu volju za stupanjem u suposjed, što je tuženik neosnovano odbijao i time protivno odredbi čl. 38. i čl. 42. ZV-a onemogućio tužiteljicu u uživanju njezinog suvlasništva.

18. Prema ocjeni ovoga suda, za odluku u ovoj pravnoj stvari irelevantni su navodi tuženika da je adaptirao predmetni stan, a bez koje adaptacije i ulaganja izvršenih od strane tuženika se isti ne bi mogao koristiti ni iznajmljivati radi čega da tužiteljica nema pravo na isplatu naknade za korištenje stana. Tuženik je na uviđaju lica mjesta održanom 4. studenog 2025. godine potvrdio da su u utuženom razdoblju, dakle od ožujka 2013. do studenog 2019. godine, već bila izvršena sva ulaganja u stan čiju naknadu potražuje u ovosudnom postupku posl. br. P-525/2024 (P-769/19, P- 2536/2017). Osim toga, tuženik je i u svojem stranačkom iskazu naveo da su svi radovi bili gotovi do ljeta 1998. godine ("Punomoć sam dobio 1998. godine i do ljeta su svi radovi bili završeni."), dakle prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari. Stoga je stajalište ovoga suda da tužiteljica ima pravo na naknadu za korištenje njezinog suvlasničkog dijela stana prema stanju nekretnine u vrijeme njezina bespravnog korištenja od strane tuženika, dok je tuženik svoje potraživanje s osnova isplate naknade vrijednosti uloženih novčanih sredstava ovlašten ostvarivati u posebnom postupku, što i čini u ovosudnom predmetu posl. br. P-525/2024. S obzirom na utvrđenje da je tuženik u nepoštenom posjedu predmetnog stana, odnosno suvlasničkog dijela tužiteljice, najkasnije od 31. listopada 2008. godine kada je zaprimio tužbu u postupku radi predaje u posjed, isti je kao nepošteni posjednik dužan isplatiti naknadu za korištenje suvlasničkog dijela tužiteljice, neovisno o ranije izvršenim ulaganjima.

19. Neosnovani su navodi tuženika da bi tužiteljica mogla od tuženika tražiti isplatu naknade za korištenje samo 1/4 suvlasničkog dijela u kojem dijelu dolazi upisan tuženik. U parnici radi isplate naknade za korištenje tuđeg suvlasničkog dijela nije od značaja u kojem je suvlasničkom dijelu upisan tuženik, odnosno osoba koja posjeduje tuđi suvlasnički dio, već je od značaja samo suvlasnički dio tužitelja koji je predmet posjedovanja i u odnosu na koji se traži isplata naknade za korištenje. Svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari i svaki suvlasnik ima pravo zahtijevati da mu nepošteni suvlasnik koji je posjedovao stvar naknadi sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja i to u visini suvlasničkog dijela tužitelja. Kako su se i parnični postupak radi predaje u posjed i ovrha radi predaje u posjed vodili protiv OM kao posjednika u utuženom razdoblju, ispravno tužiteljica potražuje naknadu samo od tuženika, a ne i njegove supruge.

20. Visina naknade za korištenje utvrđena je temeljem nalaza i mišljenja LM, dipl. ing. građ., stalnog sudskog vještaka građevinske struke i procjene nekretnine. Vještak je nakon održanog uviđaja lica mjesta dostavio nalaz i mišljenje na okolnost procjene vrijednosti mjesečnih iznosa najamnine za predmetni stan.

21. Vještak je u nalazu i mišljenju tablično prikazao iznose mjesečnih najamnina za utuženo razdoblje, na temelju podataka iz ugovora sa slobodno ugovorenim najamninama za stambene prostore – stanove. Parnične stranke nisu prigovorile nalazu i mišljenju vještaka te ga sud u cijelosti prihvatio kao stručnog.

22. Nalazom i mišljenjem utvrđena je visina mjesečne najamnine za utuženo razdoblje za cijeli stan te je sud prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu vodio računa o tome da je predmet postupka 1/2 dijela stana, radi čega je tužiteljici dosuđen ukupni iznos od 17.130,24 EUR, što čini 1/2 iznosa utvrđenog nalazom i mišljenjem vještaka za razdoblje od ožujka 2013. do listopada 2019. te razmjerni dio najamnine za studeni 2019. godine, sve uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće na pojedine mjesečne iznose. Visina naknade za razdoblje od 10. – 19. studenog 2019. godine izračunata je na način da je sud mjesečnu najamninu za studeni za 1/2 dijela stana (482,76 : 2 = 241,38) podijelio s brojem dana u studenom (241,38 : 30 = 8,05) i pomnožio s brojem dana za koje se traži naknada (8,05 x 9 = 72,45). Tijek i visina zakonskih zateznih kamata na mjesečne iznose dosuđeni su sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO). Odredbe o tijeku i visini zakonske zatezne kamate su odredbe materijalnog prava uređene koje su sudovi dužni primjenjivati onako kako su one propisane zakonom te je sud dužan dosuditi zakonsku zateznu kamatu po stopi koja je propisana zakonom (VSRH Rev- 1094/2022 od 3. studenog 2022.), a radi čega je sud unio u izreku presude sve izmjene kamatnih stopa. Također, tijek kamatnih stopa dosuđen je u skladu s čl. 29. st. 1. ZOO kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje pored glavnice i zatezne kamate. Zatezne kamate zakonom su unaprijed određena naknada za korištenje određenog novca te počinju teći prvog sljedećeg dana nakon dana dospijeća tražbine.

23. Zaključno, tuženik je istaknuo prigovor zastare koji je sud odbio kao neosnovan. Odredba čl. 165. st. 2. ZVDSP-a propisuje da vlasnikovo traženje naknade zastarijeva u roku od tri godine od dana kada mu je stvar predana. Polazeći od sadržaja citirane odredbe prema kojoj zastarni rok počinje teći od dana predaje stvari vlasniku te imajući u vidu da iz ovršnog spisa posl. br. Ovr-285/2019 (Ovr- 2942/17) proizlazi da je predmetna nekretnina predana tužiteljici 19. studenog 2019. godine, a da je tužba podnesena 11. travnja 2018. godine – jasno je da nije nastupila zastara potraživanja naknade za korištenje stvari jer u trenutku podnošenja tužbe zastarni rok iz čl. 165. st. 2. ZVDSP-a još nije ni počeo teći (tako i VSRH Rev- 1292/2021 od 13. lipnja 2023.), već je isti počeo teći tek 20. studenog 2019. godine. Iako je tužbenim zahtjevom od 11. travnja 2018. godine obuhvaćeno razdoblje od ožujka 2013. do travnja 2018., tužiteljica je već u podnesku od 2. lipnja 2020. godine tužbenim zahtjevom zahtijevala i mjesečne iznose najamnine za naredno razdoblje, sve do studenog 2019. godine.

24. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u toč. I. izreke presude.

25. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a prema kojem će sud, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. U ovom slučaju konačno postavljeni tužbeni zahtjev je onaj iz podneska od 8. svibnja 2024. godine na iznos od 21.713,45 EUR, budući se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva iz podneska od 9. travnja 2025. godine pa se uspjeh tužiteljice u sporu ima cijeniti upravo prema visini tužbenog zahtjeva od 8. svibnja 2024. godine (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-70/2025 od 23. rujna 2025.).

25.1. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, dalje: Tarifa), koji s obzirom na postavljenu vrijednost predmeta spora iznosi 250 bodova za sastav tužbe i sastav podnesaka (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) od 2. lipnja 2020., 16. veljače 2023. i 8. svibnja 2024., te po 250 bodova za pristup ročištima održanima 14. studenog 2018., 2. lipnja 2020., 8. svibnja 2024., 1. srpnja 2024., 4. studenog 2025., 13. travnja 2026. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) i 62,5 boda za pristup ročištu 12. prosinca 2019. godine. Dakle, tužiteljici je priznata nagrada u visini 2.562,5 boda što prema vrijednosti boda iz Tbr. 54. Tarife iznosi 5.125,00 EUR. Tužiteljici je priznat i zatraženi PDV u visini 25% što iznosi 1.281,25 EUR (Tbr. 46. Tarife), ukupno 6.406,25 EUR.

25.2. U svrhu ocjene uspjeha u sporu, utvrđuje se da je tužiteljica u cijelosti uspjela s osnovom tužbenom zahtjeva, dok je u pogledu visine uspjela u sporu 78,90% (17.130,24 : 21.713,45 x 100 = 78,89%). Kada se zbroji uspjeh tužiteljice u pogledu osnova (100%) i uspjeh u pogledu visine tužbenog zahtjeva (78,89%), dolazi se do ukupnog uspjeha u visini od 89,45% (100 + 78,89 = 178,89; 178,89 : 2 = 89,45).

25.3. S druge strane, tuženik nije uspio s osnovom tužbenog zahtjeva, dok u pogledu visine uspio u sporu u visini od 20,33% (21.713,45 – 17.130,24 = 4.583,21; 4.583,21 : 21.713,45 x 100 = 21,11%). Dakle, ukupni uspjeh tužene u sporu iznosi 10,56% (21,11 : 2 = 10,55).

25.4. Oduzimanjem postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu od postotka one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (89,45% – 10,55%), dolazi se do postotka od 78,90%, a u kojem postotku prema čl. 154. st. 2. ZPP-a tužiteljica ostvaruje pravo na naknadu troškova. Kako prednje opisani priznati troškovi zastupanja po punomoćniku iznose 6.406,25 EUR, a uspjeh tužiteljice u sporu iznosi 78,90%, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova zastupanja u iznosu od 5.054,53 EUR.

25.5. Pored troškova zastupanja, tužiteljici je u cijelosti priznat trošak predujma za vještačenje koji se naknađuje u cijelosti bez obzira na uspjeh u sporu, dakle u iznosu od 700,00 EUR. Tužiteljici je tako priznat trošak zastupanja u ukupnom iznosu od 5.754,53 EUR.

25.6. U troškovniku od 28. svibnja 2026. godine zatražena je i naknada troška s osnova sudske pristojbe, ali bez navođenja točnog iznosa što zahtjev čini neodređenim. Osim toga, spisu ne prileži dokaz da je tužiteljica platila sudsku pristojbu za tužbu, a ista je i pred nadležnim tijelom zatražila oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi.

26. Tužiteljici nije priznat trošak zastupanja na ročištima održanima 22. veljače 2023. i 2. rujna 2025. godine jer punomoćnik tužiteljice na ista nije ni pristupio, kao niti trošak zastupanja 5. listopada 2023. godine jer toga dana nije održano nikakvo ročište. Nadalje, tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 15. studenog 2023. godine jer je podneskom punomoćnika samo dostavljen podnesak koji je vlastoručno sastavila sama tužiteljica, a koji je mogao biti dostavljen i bez popratnog podneska punomoćnika. Tužiteljici nije priznat ni trošak sastava podneska od 10. studenog 2025. godine jer nije riječ o podnesku potrebnom za vođenje postupka budući da zadatak vještaka određuje sud, kao ni trošak sastava podneska od 9. travnja 2026. godine budući sud u konačnici nije odlučivao o tužbenom zahtjevu postavljenom tim podneskom, već podneskom od 8. svibnja 2024. godine.

U Krku, 24. srpnja 2026.

Sutkinja:

Katja Bajčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri (3) istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.