REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-2459/2025-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari I-tužiteljice IE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]-tuženika ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Aleksander Vlaisavljević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko upravni odjel, Slavonska avenija 6, Zagreb, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Aleksandra Vlaisavljevića, odvjetnika u Zagrebu i državno odvjetničke savjetnice IEC, na ročištu za objavu presude 24. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:
I. Utvrđuje se da isprava Ugovor o kupoprodaji od 19. srpnja 1991 godine koji su sklopili HEMOFARM A.D., OIB: 102037788 Beogradski put bb, 26300 Vršac s jedne strane kao prodavatelj i ovdje tužitelji IE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] s druge strane kao kupci kao i Tabularna izjava koju je prodavatelj izdao kupcima predstavljaju valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva i upis u zemljišne knjige nekretnina: 30 Suvlasnički dio: 301/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-60) poslovnog prostora u Badalićevoj 19, ulično prizemlje lijevo, oznake u elaboratu PP 19-2 korisne površine 60,61 m2 kao i 31 Suvlasnički dio: 103/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-61) poslovni prostor (skladište) u Badalićevoj 19, u podrumu, oznake u elaboratu PP 19-2A podne površine 20,83 m2 koji se nalaze u Badalićeva Stambena zgrada broj 17 i 19, [adresa], 17 ukupne površine 429 m2 sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] kao suvlasnički udio redni broj 30 i 31 upisanih kao etažno vlasništvo s određenim omjerima upisano u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] katastarska općina [katastarska općina] dok su ranije bile upisane u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] katastarska općina [katastarska općina] pri zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu što je tužena Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva za korist tužitelja.“
II. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 1.846,55 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 55,00 eura odbija kao neosnovan .
III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Tužitelji u tužbi navode da je Republika Hrvatska zemljišnoknjižni vlasnik nekretnina i to 30. suvlasnički dio 301/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E -60) poslovnog prostora u Badalićevoj 19, ulično prizemlje lijevo, oznake u elaboratu PP 19-2 korisne površine 60,61 m2 kao i 31 Suvlasnički dio: 103/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-61) poslovni prostor (skladište) u Badalićevoj 19, u podrumu, oznake u elaboratu PP 19-2A podne površine 20,83 m2 koji se nalaze u Badalićeva Stambena zgrada broj 17 i 19, [adresa], 17 ukupne površine 429 m2 sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] kao suvlasnički udio redni broj 30 i 31 upisanih kao etažno vlasništvo s određenim omjerima upisano u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] katastarska općina [katastarska općina], dok su ranije bile upisane u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] katastarska općina [katastarska općina] pri zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu.
1.1. Republika Hrvatska stekla je pravo vlasništva temeljem zakona prema odredbi članka 3. Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske (Narodne novine broj 40/1992).
1.2.Predmetnu nekretninu sagradilo je »DOM« GRAĐEVNO PODUZEĆE iz Zagreba, Tkalčićeva 19 koje je sa prednikom tužitelja, trgovačkim društvom „INEX HEMOFARM“ d.d. farmaceutsko hemijska industrija Vršac, sklopilo Ugovor o kupoprodaji lokala 23. veljače 1974. INEX HEMOFARM d.d. je sa »DOM GRAĐEVNIM PODUZEĆEM« iz Zagreba, Tkalčićeva 19 sklopilo još dva Anexa 1975. kojima prodavatelj potvrđuje da mu je kupovnina isplaćena u cijelosti kao i izdaje kupcu tabularnu ispravu radi upisa prava vlasništva predmetne nekretnine za korist INEX HEMOFARM d.d.. Hemofarm se sedamdesetih i osamdesetih godina želio upisati u zemljišne knjige no usprkos izgrađenoj zgradi parcelacija nije bila dovršena sve do 2000. te uknjižba nije bila moguća.
1.3.Tužitelji IE i ŠE sklopili su sa INEX HEMOFARMOM d.d. Ugovor o kupoprodaji kojim trgovačko društvo INEX HEMOFARM d.d. kao prodavatelj i tužitelji kao kupci kupuju predmetne nekretnine. Ugovor o kupoprodaji nekretnine potpisan je i ovjerovljen 19. srpnja 1991. time da je potpis prodavatelja ovjeren pred nadležnim sudom u [adresa], gdje se nalazi i sjedište trgovačkog društva INEX HEMOFARM d.d.. Ugovor o kupoprodaji između predlagatelja kao kupaca s jedne strane i INEX HEMOFARM d.d. kao prodavatelja s druge strane sklopljen je prije no što je donesena Uredba o zabrani raspolaganja i prijenosa sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske (Narodne novine broj 52/1991 od 24. srpnja 1991.).
1.4.Tužitelji se nalaze u neprekinutom posjedu nekretnine od veljače 1974. odnosno 51 godinu. Kako su tužitelji sklopili Ugovor o kupoprodaji prije no što je u Republici Srbiji donesen Zakon o privatizaciji (Službeni glasnik RS broj: 38/2001) koji je mjerodavan za pretvorbu trgovačkog društva INEX HEMOFARM d.d. sa sjedištem u [adresa], Republika Srbija, [adresa] i prije donošenja Uredbe o zabrani raspolaganja i prijenosa sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske (Narodne novine broj 36/1991 od 24. srpnja 1991.) smatraju da raspolažu valjanom pravnom osnovom za upis prava vlasništva u zemljišne knjige što je tuženica dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva za korist predlagatelja. Svako drugo tumačenje ugovornog odnosa temeljilo bi se na retroaktivnoj primjeni propisa i to ne zakona već uredbe. Ministarstvo pravosuđa i uprave je 2. lipnja 1992. izdalo Naredbu za provođenje Rezolucije broj 757 (1992) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda na području prometa nekretninama, dok je Republika Hrvatska potpisala i ratificirala Ugovor o pitanjima sukcesije (Narodne novine Međunarodni ugovori broj 2/2004 i 5/2004) kao i Aneks G koji se odnosi na pitanje zaštite privatne imovine i stečenih prava, a koje su fizičke i pravne osobe bivše SFRJ imale na dan 31. prosinca 1990. i kojima se štiti nepovredivost prava navedenih osoba s time da su međunarodni ugovori koji su ratificirani u Republici Hrvatskoj po svojoj snazi iznad zakona. U odredbi članak 2. Aneksa G Ugovora o pitanjima sukcesije navodi se ...«prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi sljednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31.12.1990. priznat će se te će biti zaštićena i vraćena ....« ...«Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu u skladu s normama građanskog i međunarodnog prava« Uslijed agresije na Republiku Hrvatsku Uredbama su određena prava i odnosi privremeno uređeni na način koji je u danim okolnostima išao in favorem Republici Hrvatskoj, pri čemu tužitelju ukazuju na međunarodne ugovore koji reguliraju sporni odnos. Tužitelji su naplatnim dvostrano obveznim pravnim poslom stekli u vlasništvo poslovni prostor te nakon trideset i četiri godine žele ishoditi presudu kojom bi im bilo omogućeno da na opisanim nekretninama steknu pravo na upis prava vlasništva u zemljišne knjige. Tužitelji se pozivaju na Deklaraciju o poštovanju preuzetih međunarodnih obaveza iz aneksa „G“ Bečkog sporazuma o pitanjima sukcesije koju su ratificirale sve zainteresirane stranke uključujući i Republiku Hrvatsku.
1.5.Slijedom navedenoga tužitelji predlažu da sud po provedenom postupku donese presudu kojom se utvrđuje da tužitelji IE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] raspolažu valjanom pravnom osnovom za upis prava vlasništva nek retnina – 30 Suvlasnički dio: 301/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-60) poslovnog prostora u Badalićevoj 19, ulično prizemlje lijevo, oznake u elaboratu PP 19 -2 korisne površine 60,61 m2 kao i 31 Suvlasnički dio: 103/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E -61) poslovni prostor (skladište) u Badalićevoj 19, u podrumu, oznake u elaboratu PP 19 - 2A podne površine 20,83 m2 koji se nalaze u Badalićeva Stambena zgrada broj 17 i 19, [adresa], 17 ukupne površine 429 m2 sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] kao suvlasnički udio redni broj 30 i 31 upisanih kao etažno vlasništvo s određenim omjerima upisano u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] katastarska općina [katastarska općina] dok su ranije bile upisane u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] katastarska općina [katastarska općina] pri zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zemljišne knjige što je tužena Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva za korist tužitelja kao i naknaditi tužiteljima prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
2.Tuženica u odgovoru na tužbu ističe kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kojim tužitelji traže da im se prizna pravo vlasništva na poslovnom prostoru u Badalićevoj ulici 19, ulično prizemlje lijevo oznake u elaboratu PP 19 -2 korisne površine 60,61m2 suvlasnički dio 103/10000 etažno vlasništvo (E-61) poslovni prostor u Badalićevoj 19 , u podrumu, oznake u elaboratu PP 19 -2A, podne površine 20,83m2 koji se nalaze u [adresa], Stambena zgrada broj 17 i 19 [adresa] ukupne površine 429m2 nagrađena na čest. 924/3 upisanih kao etažno vlasništvo s određenim omjerima u ZU 8564 k. o. [katastarska općina]. Ispitujući navode iz tužbenog zahtjeva tužena je izvršila uvid u Ugovor o kupoprodaji lokala od 23. veljače 1974., Ugovor o kupoprodaji zaključen 19. srpnja 1991. između Inex Hemofarm d.d. kao prodavatelja i TE, IE i ME kao kupaca. Tužena drži da kod utvrđivanja prava vlasništva i prijenosa prava vlasništva nije mjerodavan datum zaključenja kupoprodajnog ugovora već dan kada je izvršen prijenos prava vlasništva. Pregledom tabularne izjave razvidno je da je prijenos prava vlasništva izvršen 26. travnja 2013. s time da je Uredba o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske donesena 17. srpnja 1991. kojom je člankom 1 iste propisano da se zabranjuje raspolaganje i opterećenje (prodaja, darovanje, prijenos prava korištenja i raspolaganja, davanja u zakup i privremenu uporabu, osnivanje hipoteke i sl nekretnina na teritoriju Republike Hrvatske, a koja zabrana se odnosi i na poduzeća koja imaju sjedište izvan Republike Hrvatske. Pod točkom 5. Ugovora o kupoprodaji propisano je da pravo uknjižbe poslovne prostorije kod suda stječe nakon isplate prodavatelju kupoprodajne cijene te da će nakon što prodavatelj nakon što isplati cijenu iz istog stječe pravo da upiše vlasništvo u zemljišnim knjigama. Pregledom tabularne izjave izdane 26. travnja 2013. razvidno je da je na tužitelje sa tim danom preneseno pravo vlasništva odnosno da je na dan izdavanja tabularne izjave trgovačko društvo HEMOFRAM ad Vršac, Republika Srbija otuđilo navedeni poslovni prostor. Budući je navedeno trgovačko društvo otuđilo poslovni prostor nakon što je stupila na snagu Uredba o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske donesena je 17. srpnja 1991 sukladno čl. 2 iste tužitelji nisu mogli steći pravo vlasništva na navedenom poslovnom prostoru. Slijedom iznesenih navoda tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjeva.
3.Tužitelj su podneskom od 28. travnja 2025. uredili tužbeni zahtjev na način da sud po provedenom postupku donese presudu kojom se u tvrđuje da isprava Ugovor o kupoprodaji od 19. srpnja 1991. koji su sklopili HEMOFARM A.D., OIB: 102037788 Beogradski put bb, 26300 [adresa] s jedne strane kao prodavatelj i ovdje tužitelji IE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] s druge strane kao kupci kao i Tabularna izjava koju je prodavatelj izdao kupcima predstavljaju valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva i upis u zemljišne knjige nekretnina: 30 Suvlasnički dio: 301/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-60) poslovnog prostora u Badalićevoj 19, ulično prizemlje lijevo, oznake u elaboratu PP 19 -2 korisne površine 60,61 m2 kao i 31 Suvlasnički dio: 103/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E -61) poslovni prostor (skladište) u Badalićevoj 19, u podrumu, oznake u elaboratu PP 19 - 2A podne površine 20,83 m2 koji se nalaze u Badalićeva Stambena zgrada broj 17 i 19, [adresa], 17 ukupne površine 429 m2 sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] kao suvlasnički udio redni broj 30 i 31 upisanih kao etažno vlasništvo s određenim omjerima upisano u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] katastarska općina [katastarska općina] dok su ranije bile upisane u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] katastarska općina [katastarska općina] pri zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu što je tužena Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva za korist tužitelja kao i naknaditi tužiteljima prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
4. Tužitelji su se podneskom od 25. srpnja 2025. očitovali na odgovor na tužbu tuženice navodeći da tuženica u odgovoru na tužbu netočno navodi činjenice vezane uz Uredbu o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske navodeći kako je trgovačko društvo otuđilo poslovni prostor nakon što je stupila na snagu Uredba o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske donesena 17. srpnja 1991. te stoga tužitelji nisu mogli steći pravo suvlasništva na navedeno poslovnom prostoru. Činjenica je da su tužitelji sklopili Ugovor o kupoprodaji 19. srpnja 1991. s time da je Uredbu o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske donijela je Vlada Republike Hrvatske na sjednici 17. srpnja 1991. te je članku 5. navedeno da Uredba stupa na snagu danom objave u Narodnim novinama a objavljena je u Narodnim novinama broj 36/1991 24. srpnja 1991. Tužitelji nisu imali informaciju o zabrani i li ograničavanju raspolaganja nekretnina u Republici Hrvatskoj i sukladno važećim zakonima isplatili su ugovorenu kupovninu, potpisali Ugovor o kupoprodaji, a ovlaštena osoba prodavatelja ovjerila je svoj potpis kod nadležnog Općinskog suda u Vršcu 19. srpnja 1991. Sporna Uredba stupila je snagu 24. srpnja 1991. i u vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji nije postojalo nikakvo zakonsko ili bilo kakvo drugo ograničenje uslijed kojega pravni posao ne bi bio valjan. Kako bi se otklonile nedoumice tužitelji su stupili u kontakt sa trgovačkim društvom Hemofarm te zahtijevali sklapanje aneksa ugovoru koji je nazvan Dopuna ugovora u kojem pravni slijednik Hemofarma specijalnom punomoći ovlašćuje OE za sklapanje dodatka ugovoru i potpis ugovora. I u dopuni ugovoru pod točkom VI. Hemofarm potvrđuje da su kupci, ovdje tužitelji prije potpisa i ovjere potpisa Ugovora o kupoprodaji isplatili cjelokupnu kupovninu za nekretninu. Dopuna ugovoru je sačinjena uslijed reambulacije zemljišnih knjiga i usklađenja opisa nekretnina sa faktičnim stanjem. Ujedno su tužitelji kao stranke uz dopunu ugovora dostavile i Kupoprodajni ugovor kojim su tužitelji, IE i ŠE od ĆE otkupili suvlasnički dio nekretnine koji je bio u vlasništvu ĆE. Tužitelji su neposredni posjed na nekretnini stekli potpisom ugovora. No poteškoće su bile vezano uz tabularnu izjavu. Naime , Hemofarn je stekao spornu nekretninu 1974. od „Dom“ Građevinsko poduzeće, Zagreb, Tkalčićeva 19, isplaćena je kupovnina u cijelosti, Hemofarn je uveden u posjed no sve do ishođenja Prijavnog lista Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove grada Zagreba RN 301/1969 k. o. [katastarska općina] odnosno do 15. lipnja 2010. nisu se ostvarile pretpostavke za upis zgrade u zemljišne knjige. Hemofarm se u više navrata obraćao građevinskom poduzeće radi uknjižbe no oni su pisanim putem odgovarali kako još nisu ispunjene pretpostavke za uknjižbu. Sukladno navedenom da je neistinita tvrdnja da bi prijenos prava vlasništva bio izvršen 26. travnja 2013 od kada datira tabularna izjava. Nedvojbeno je kupovnina isplaćena u cijelosti do 19. srpnja 1991. potpis prodavatelja je ovjeren i kupci su u posjedu nekretnine. Svi prigovori tuženice su neosnovani uslijed čega tužitelji smatraju da je tužba u cijelosti osnovana.
5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora (list 6-9 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 10-18 spisa), Ugovor o kupoprodaji lokala od 23.2.1974. između Dom Građevno poduzeće i Inex-Hemofarm (list 19-22 spisa), Aneks I Ugovoru o kupoprodaji stana od između Dom Građevno poduzeće i Inex-Hemofarm (list 23-24 spisa), Aneks broj 2 Ugovoru o kupoprodaji lokala od 2.8.1974. između Dom Građevno poduzeće i Inex-Hemofarm (list 25 spisa), troškovnik (list 26-32 spisa), Ugovor o kupoprodaji između Inex Hemofarm i ŠE, IE i ME od 19.07.1991. (list 33-35 spisa), tabularna isprava od 26.04.2013. (list 36 spisa), Deklaraciju o poštovanju preuzetih međunarodnih obveza iz Aneksa G Bečkog sporazuma o pitanjima sukcesije (list 37-41 spisa), Uredbu o zabrani raspolaganja nekretnina na teritoriju Republike Hrvatske (list 54-55 spisa), Dopunu Ugovora između Hemofarm a.d. i IE i ŠE od 16.07.2025. (list 56-60 spisa), specijalno punomoćje (list 62 spisa), Kupoprodajni ugovor od 28.01.2022. između ĆE i ŠE i IE sa preslika (list 78-83 spisa), rješenje o promjeni prezimena za ME (list 84), ovjereni izvadak iz zemljišne knjige (list 86-87 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk odjel broj Z- 35225/10, Z-54846/16 i Z-54846/16 o povezivanju knjige položenih ugovora za stambenu zgradu [adresa] glavne zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 88-93 spisa), dopis od 27.10.1981. (list 94-95 spisa), specijalnu punomoć, Potvrdu APR-Agencije za privredne registre za HEMOFRAM d.d. i izvod o registraciji privrednog subjekta HEMOFARM d.d. prevedenu po sudskom tumač za srpski jezik na hrvatski jezik (list 99-115 spisa).
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da Ugovor o kupoprodaji od 19. srpnja 1991. sklopljen između Hemofarm a.d. kao prodavatelja i IE i ŠE kao kupaca te tabularna izjava koju je kupac dao prodavateljima predstavljaju valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini, anagrafskih oznaka, pobliže navedenih u izreci presude te da je tuženica dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva za korist tužitelja.
7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.
8.Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je na k. č. br. [katastarska čestica] upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] broj 6 [adresa] u naravi stambena zgrada [adresa], 19 i to na 30 suvlasničkom dijelu 301/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO u naravi poslovni prostor u Badalićevoj ulici 19, ulično prizemlje lijevo površine 60,61 m2 kao vlasnik upisana tuženica Republika Hrvatska.
9. Nadalje, uvidom u ugovor o kupoprodaji lokala (list 19 spisa) utvrđeno je da su Dom Građevno poduzeće kao prodavatelj i Inex Hemofarm kao kupac sklopili 23.02.1974. ugovor kojim prodavatelj prodaje u etažno vlasništvo, a kupac kupuje u etažno vlasništvo u objektu ugao [adresa] koji se gradi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jedan lokal vel. 60,61 m2 u II. stubištu za iznos od 453.514 dinara i spremište u podrumu vel. 22,87 m2 u II. stubištu za iznos od 80.045 dinara dok su aneksima br. 1 i broj 2 navedenim ugovorima stranke regulirale isplatu u razlici cijene vezano za određene izvedene radove prema troškovniku koji se nalazi u prilogu navedenih aneksa.
10. Iz ugovora o kupoprodaji sklopljenog između tužitelja u ovom postupku kao kupaca i Inex Hemofarm d.d. od 19.srpnja 1991. razvidno je da je predmet ugovora kupoprodaja poslovnog prostora koji se nalazi u Zagrebu, u Badalićevoj ulici 19, a sastoji se od prizemlja u površini od 60,61 m2 i podrumskog prostora od 20,83 m, da kupoprodajna cijena za poslovni prostor iznosi 264.120,00 DEM što u dinarima iznosi 3.434.730 po tečaju na dan potpisivanja ugovora, da će kupci prodavaocu isplatiti kupoprodajnu cijenu u dinarima i to u roku do 15 dana od dana potpisivanja tog ugovora (članak 2. Ugovora) te da kupci stječu pravo uknjižbe poslovne prostorije u zemljišne knjige nadležnog suda nakon isplate prodavaocu kupoprodajne cijene nakon čega će prodavatelj pismenim putem da mu je kupoprodajna cijena iz ugovora u potpunosti isplaćena i da stječu pravo upisa na poslovni prostorijama u zemljišne knjige (članak 5. Ugovora).
11. Uvidom u Tabularnu ispravu koje je izdalo 26. travnja 2013. društvo Hemofarm (ranije Inex Hemofarm) razvidno je da se navedenim tabularnom ispravom ovlašćuju tužitelji u ovom postupku i ME da bez njihove daljnje suglasnosti ili odobrenja uknjiže pravo vlasništva na svoje ime na nekretnini, koja je predmet spora u ovom postupku kao i da prodavatelj potvrđuje svojim potpisom na tabularnoj ispravi da kupci u cijelosti isplatili kupoprodajnu cijenu sukladno ugovoru o kupoprodaji od 19. srpnja 1991. te da prodavatelj više nema nikakvih daljnjih potraživanja prema kupcima.
12.Iz Deklaracije o poštovanju preuzetih međunarodnih obveza iz Aneksa G Bečkog sporazuma o pitanjima sukcesije proizlazi da sudionici konferencije ukazuju na potrebu poštivanja obveza preuzetih Sporazumom o pitanjima sukcesije nastalih nakon raspada bivše zajedničke države SFRJ.
13. Uvidom u dopunu ugovora sklopljenog između HEMOFARM a.d. kao prodavatelja i tužitelja u ovom postupku, kao kupaca, od 16. srpnja 2025. sud je utvrdio da je vezano za ugovor o kupoprodaji nekretnina, koje su predmet spora u ovom postupku od 19.07.1991. navedeno u točki II. Dopune Ugovora da prodavatelj izričito potvrđuje da je od kupaca istog dana 19. srpnja 1991. primio uplatu cjelokupne kupovnine temeljem navedenog ugovora o kupoprodaji te da navedeno nekretninu nije bilo moguće upisati u zemljišnim knjigama sve od trenutka kada je od DOM GRAĐEVNOG PODUZEĆA ZAGREB, Tkalčićeva 19 kao prodavatelja INEX - HEMOFARM kao kupac 1974. kupio predmetnu nekretninu pa sve dok Prijavni list Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba Rn-301/1969 k. o. [katastarska općina] nije potvrđen i to od dana 15. lipnja 2010. uslijed čega prodavatelj kupcu nije izdao tabularnu ispravu.
14. Uvidom u kupoprodajni ugovor od 28. siječnja 2022. sklopljen između ĆE i ŠE i IE razvidno je da je isti sklopljen vezano za nekretnine koje su predmet spora u ovom postupku te da su tužitelji u ovom postupku kao izvanknjižni vlasnici kupili od tuženice njezin suvlasnički dio nekretnine koja je predmet spora u ovom postupku.
14.1. Nadalje, uvidom u ovjereni prijevod specijalne punomoći utvrđeno je da se OE ovlašćuje da u ime i za račun Hemofarm d.d. poduzima u punomoći navedene radnje, između ostalog radi izvršenja Ugovora o kupoprodaji od 19. srpnja 1991. sklopljenog između Hemofarm d.d. kao prodavatelja i tužitelja u ovom postupku kao kupaca, uvidom u izvod o registraciji privrednog subjekta razvidni su pravni oblici, osobe ovlaštene za zastupanje i iznos temeljenog kapitala Hemofarm (prodavatelja iz ugovora od 19. srpnja 1991. sa kojim su tužitelji sklopili ugovor o kupoprodaji kao kupci), dok je iz potvrde Agencije za privredne registre razvidan pravni status subjekta Hemofarm d.d. od osnivanja do izdavanja potvrde.
15. Nadalje, uvidom u rješenje ovog suda broj Z-35225/10, Z-54845/16 i z- 54846/16 razvidno je da tuženica u ovom postupku upisana kao vlasnik nekretnine u odnosu na koju tužitelji navode da su temeljem Ugovora o kupoprodaji stekli valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva na temelju pravomoćne presude ovog suda poslovni broj P-5084/94 od 26. siječnja 2009. s time da je tuženica pravo vlasništva navedene nekretnine stekla na temelju članku 3. Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 40/92) zbog čega su predmetni poslovni prostori postali vlasništvo Republike Hrvatske.
16. Iz provedenih dokaza proizlazi da su Dom Građevno poduzeće kao kupac i Inex Hemofarm kao prodavatelj 23. veljače 1974. sklopili ugovor o prodaji nekretnine koja je predmet ovog postupka, nakon čega su tužitelji u ovom postupku sa Inex Hemofarm kao prodavateljem sklopili Ugovor o kupoprodaji 19. srpnja 1991. s time da je Hemofarm kao prodavatelj izdao tabularnu ispravu tužiteljima kao kupcima 26. travnja 2013. Nadalje, iz dopune Ugovora sklopljenog 16. srpnja 2025. između Hemofarm kao prodavatelja i tužitelja u ovom postupku kao kupaca proizlazi da prodavatelj potvrđuje da je kupoprodajna cijena vezana za Ugovor o kupoprodaji od 19. srpnja 1991. isplaćena istog dana, odnosno 19. srpnja 1991. dok je tuženica Republika Hrvatska pravo vlasništva nekretnine koja je bila predmet navedenog ugovora o kupoprodaji stekla na temelju pravomoćne presude i na temelju takve presude je upisano pravo vlasništva u njezinu korist.
17. Odredbom čl. 1. st. 1. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 36/91), propisano je da se zabranjuje raspolaganje i opterećenje (prodaja, zamjena, darovanje, prijenos prava korištenja i raspolaganja, davanja u zakup i privremena uporaba, osnivanje hipoteke i sl.) nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske koji su u vlasništvu, posjedu, na korištenju ili upravljanju organa, institucija federacije, republika i pokrajina Kosovo i Vojvodina, dok je u st. 2. toga članka određeno da se navedena zabrana odnosi na poduzeća kao i druge pravne osobe sa sjedištem izvan Republike Hrvatske. Odredbom st. 3. propisano je da će zemljišno knjižni odjel nadležnog Općinskog suda izvršiti po službenoj dužnosti zabilježbu navedene zabrane u zemljišnim knjigama. Odredbom čl. 3. Uredbe, određeno je da je pravni posao sklopljen ili pravni akt donijet protivno navedenim odredbama Uredbe, ništav (st. 1.). Prema odredbi čl. 4. Uredbe, ista je privremenog karaktera i bit će na snazi do okončanja postupka razduživanja tadašnje SFRJ. Navedena uredba stupila je na snagu 24. srpnja 1991.
18. Nadalje, Uredbom o zabrani raspolaganja i prijenosa sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 52/91) je u članku 6. propisano da poslovne jedinice i drugi organizacijski oblici pravnih osoba sa sjedištem na teritoriju Republike Hrvatske, autonomnih pokrajina Kosova i Vojvodine, Republike Crne Gore te organa institucije i federacije mogu se odlukom zaposlenih u jedinici, odnosno organizacijskom obliku donesenom osobnim izjašnjavanjem organizirati kao društveno poduzeće ili druga odgovarajuća pravna osoba u društvenom vlasništvu.
19. Odredbom članka 3. Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 40/92) propisano je da sredstva poslovnih jedinica i drugih organizacijskih oblika pravnih osoba sa sjedištem na teritoriju Republike Srbije i Crne Gore te autonomnih pokrajina Kosova i Vojvodine, a koje se do dana stupanja na snagu ove uredbe nisu organizirale temeljem Uredbi o zabrani raspolaganja i prijenosa sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 39/91, 44/91, 52/91, 5/92) prenosi u vlasništvo Republike Hrvatske.
20. Prije svega valja navesti da pravni posao, ugovor o kupoprodaji, na temelju kojeg tužitelji u ovom postupku traže utvrđenje da isti predstavlja valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva sklopljen je 19. srpnja 1991., dakle, pet dana prije stupanja na snagu Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na području Republike Hrvatske. Imajući u vidu načelo pravne sigurnosti i zabranu retroaktivne primjene pravnih propisa ugovor sklopljen prije stupanja na snagu Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama nije mogao biti zahvaćen zabranom sadržanom u Uredbi. Uredba nije imala retroaktivno djelovanje , niti je to propisivala niti bi takvo djelovanje bilo pravno dopušteno. Stoga ugovor o kupoprodaji od 19. srpnja 1991. nije ništav na temelju Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 36/91) jer je sklopljen prije njezina stupanja na snagu.
21. U vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji od 19. srpnja 1991. na snazi su bila pravna pravila Austrijskog Općeg građanskog zakonika (OGZ) koja su se primjenjivala sukladno Zakonu o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91). Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima koji je uveo obvezu upisa u javne knjige kao konstitutivnu pretpostavku stjecanja prava vlasništva (čl. 33. ZOVO) stupio je na snagu 8. listopada 1991. („Narodne novine“ broj 53/91). Dakle, prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, vlasništvo nekretnina na temelju pravnog posla moglo se steći i bez upisa u zemljišne knjige, ako je ugovor bio izvršen. (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-2778/2021-2 od 6. srpnja 2022., Rev-6064/12-3 od 25. veljače 2014. i Rev-1261/10-2 od 18. travnja 2012.). Dakle, za valjano stjecanje vlasništva bez uknjižbe bilo je potrebno nužno kumulativno ispunjenje pretpostavki i to valjani ugovor (titulus), izvršenje ugovora odnosno predaja nekretnine u posjed kupcu i odsutnost razloga ništavosti u trenutku sklapanja. Ako je kupac (fizička osoba) nekretninu primio u posjed i ugovor je bio izvršen, tada je prema pravilima OGZ-a vlasništvo stečeno izvanknjižno. Dakle, u režimu važenja OGZ-a vlasništvo se stjecalo konsenzusom i predajom u posjed (modus i titulus), a uknjižba je bila deklaratorna, a ne konstitutivna. Ako je kupac (fizička osoba) nekretninu primio u posjed i ugovor je bio izvršen, tada je prema pravilima OGZ-a vlasništvo stečeno izvanknjižno, bez obzira na izostanak uknjižbe (u tom smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-1963/2019-2, Rev- 2064/2013-3 i Rev-291/2019-2).
22. Razmatrajući sadržaj navedenog ugovora proizlazi da je nekretnina koja predmet Ugovora o kupoprodaji od 19. srpnja 1991. bila predana u posjed kupcima, tužiteljima u ovom postupku, dakle, ugovor je u cijelosti izvršen, ugovor je, prema ocjeni ovog suda, bio valjan jer je sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana te u vrijeme njegova sklapanja, obzirom na ranije izneseno nije bilo razloga koji bi ugovor činili ništavim. S tim u vezi ukazuju se neosnovani navodi tuženice iz odgovora na tužbu da je tabularna isprava izdana kupcima tek 26. travnja 2013., te da nije relevantan trenutak zaključenja ugovora već kada je izvršen prijenos prava vlasništva obzirom na naprijed izneseno.
23. Slijedom naprijed iznesenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev radi utvrđenja da Ugovor o kupoprodaji od 19. srpnja 1991. i tabularna izjava koju je prodavatelj izdao kupcima, predstavljaju valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva, a što je tuženica dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva za korist tužitelja (točka I. izreke presude).
24. Vezano za primjenu Aneksa "G" Sporazuma o pitanju sukcesije za bivšu SFRJ, a koji se odnosi na privatnu imovinu stečenog prava drugih pravnih osoba SFRJ, na koju ukazuju tužitelji, valja navesti da u članku 4. isti propisuje da će države slijednice poduzeti mjere koje mogu zahtijevati opća načela, prava ili su na drugi način pogodne za osiguranje učinkovite primjene načela iznijetih u tom Aneksu, kao što je sklapanje poslovnih ugovora i obavještavanje njihovih sudova i drugih državnih tijela. Dakle, same odredbe Aneksa "G" Ugovora o pitanju sukcesije govore da su u njemu navedena samo načela, a koja da bi se primijenila treba sklopiti dodatne ugovore. Prema navedenom u Aneksu "G" Ugovora izričito je navedeno da je za provedbu Aneksa ugovora potrebno sklopiti kasnije ugovore potrebne za provedbu Aneksa, a što će u konačnici riješiti uzajamna prava i obveze država slijednica. Prema članku 2. st. 1. podst. a) Aneksa "G" prava na pokretnu i na nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi slijednici bivše SFRJ na koju su građani i druge pravne osobe imale pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se te će biti zaštićene i vraćene u države u skladu s utvrđenim standardima i normama međunarodnog prava bez obzira na nacionalnog, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivališta tih osoba. Dakle, Aneksom G Ugovora o pitanjima sukcesije samo je načelno uređeno pitanje priznanja prava vlasništva između država sljednica zbog čega se taj ugovor ne može neposredno primijeniti nego se pitanje povrata povrata imovine mora riješiti sklapanjem bilateralnog ugovora kojim će se razriješiti sveukupna imovinskopravna pitanja između Republike Hrvatske i Republike Srbije.
25 . Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a te su tužiteljima priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za:
-sastav zahtjeva za mirno rješenje spora tužbe (Tbr. 32-100 bodova),
-sastav tužbe (Tbr. 7/1 -100 bodova),
-sastav podneska od 28.04.2025. (Tbr. 8/4-25 bodova),
-sastav podneska od 25.07.2025. (Tbr. 8/1-100 bodova),
-sastav podneska od 13.10.2025. (Tbr. 8/1-100 bodova),
-sastav podneska od 12.05.2026. (Tbr. 8/4-25 bodova),
-zastupanja na ročištu 12.05.2026. (Tbr. 9/2.-50 bodova) i zastupanja na ročištu 12.06.2026. (Tbr. 9/1.-100 bodova), što iznosi 600 bodova, uz uvećanje za 10% uslijed zastupanja više osoba prema Tbr. 40 OT-a, odnosno 660,00 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura, trošak iznosi 1.320,00 eura obzirom na to da je punomoćnik tužitelja da nije u sustavu PDV-a. Također je tužiteljima priznat trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,55 eura te ovjereni prijevod po sudskom tumaču u iznosu od 500,00 eura pa ukupno dosuđen trošak tužiteljima iznosi 1.846,55 eura (čl 151. st. 3. ZPP). Tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 17.04.2025. kojim dostavljaju dokaz o uplati sudske pristojbe na tužbu obzirom na to da sud u uplatu ima uvid preko e komunikacije zbog čega je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 55,00 eura odbijen kao neosnovan.
26.Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova je odbijen, jer su tužitelji u cijelosti uspjeli u parnici.
U Zagrebu 24. srpnja 2026.
Sutkinja:
Ingrid Šegon
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u 4 primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. Tužiteljima po punomoćniku uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu
2. Tuženici
