Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž R-586/2022-3
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Nataša Peršić Brleković predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Martina Maršić Lukić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mariu Vrabcu odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po punomoćniku ODO u Karlovcu , radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Pr-45/2019-24 od 11. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. srpnja 2026.
r i j e š i o je
Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Pr-45/2019-24 od 11. ožujka 2022. u točki II i IV izreke i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade plaće za godišnji odmor bruto iznos od 808 ,02 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznose, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u izreci.
2. Točkom II izreke odbijen je tužbeni zahtjev za iznos od 177,70 kn a sadržajno i zahtjev tužitelja u preostalom dijelu s time da je to propušteno navesti u izreci. Točkom III izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu razlike plaće pod točkom I izreke dok je točkom IV naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 kn s zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok je zahtjev u preostalom dijelu odbijen i to propušteno navesti u izreci.
3. Protiv odbijajućeg dijela presude (u cijelosti kako u pogledu glavne stvari tako i sporednih tražbina) tužitelj podnosi žalbu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) predlažući da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i usvoji zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba je osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu bruto iznosa od 4.417,99 eura, odnosno 33.287,33 kn na ime neisplaćene naknade za godišnji odmor za razdoblje od siječnja 2013. do siječnja 2014.
7. I u fazi žalbenog postupka prijeporan je izračun naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, odnosno da li se terenski dodatak kojeg je tužitelj primao tijekom mirovne misije u [adresa] ima smatrati plaćom a posljedično tome i uračunavati u prosjek plaće radi obračuna naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora.
8. Sud prvog stupnja donoseći pobijanu presudu utvrđuje da je tužitelj u razdoblju od 3. ožujka do 19. rujna 2013. sudjelovao u mirovnoj misiji u [adresa] kada mu je isplaćivan terenski dodatak. Člankom 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 140/02 i 16/11 – dalje Pravilnik) propisano je da djelatnoj vojnoj osobi čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno, noću, nedjeljom, blagdanima odnosno zakonom predviđenim neradnim danima pripada naknada u visini prosječne plaće isplaćene u prethodna 3 mjeseca ("Narodne novine" broj 68/11) što je sukladno Zakonu u službi u oružanim snagama RH ("Narodne novine" broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 – dalje ZOS) kao lex specialisu u odnosu na odredbe Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11 i73/13 – dalje ZR-a). Terenski dodatak u inozemstvu da ne predstavlja naknadu za rad već je sukladno čl. 13. st. 2. točka 16. Pravilnika o porezu na dohodak definiran kao dodatak koji služi za pokriće troškova prehrane i drugih troškova radnika na terenu u inozemstvu, osim troškova smještaja koji se podmiruju na teret poslodavca i ne smatraju se dohotkom radnika. Navedenim Pravilnikom uređena su prava djelatnih vojnih osoba vezan uz plaću, dodatke na plaću i posebna prava na dodatni odmor od 10 dana po povratku iz mirovne misije koje je tužitelj iskoristio što da je utvrđeno iz Kartice djelatnika i Evidencije o radu iz koje proizlazi da je tužitelju plaćeno kao da je radio. Pri tome cijeni da su ugovorom koji je sklopljen prilikom odlaska tužitelja u mirovnu misiju u čl. 5. stranke ugovorile da tužitelju za vrijeme sudjelovanja u misiji pripada naknada plaće na temelju dužnosti s koje je upućen i osobnog čina koji nosi za vrijeme sudjelovanja s time da se plaća doznačuje na njegov tekući račun te da pored plaće ima pravo na terenski dodatak za svaki dan proveden u operaciji. Stoga da se isti ne uzima u obzir prilikom obračuna naknade sa i bez minulog rada pa da ne prihvaća drugu varijantu nalaza vještaka a da je izbor suda koju će varijantu prihvatiti. Stoga dosuđuje tužitelju 808,02 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznose kako je to navedeno u izreci izuzev iznosa poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u tom bruto iznosu dok u preostalom dijelu (sadržajno) do zatraženog iznosa (od 33.287,33 kn) odbija zahtjev tužitelja.
9. Naime, tužitelj u žalbi u bitnom ističe kako sud prvog stupnja nije obrazložio razloge neprihvaćanja druge varijante (B) nalaza vještaka koja uključuje i terenski dodatak koji je primao za vrijeme sudjelovanja u mirovnoj misiji u [adresa] koji predstavlja dio plaće ponavljajući već iznesene navode tijekom prvostupanjskog postupka zbog čega da je istom u odbijajućem dijelu pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
10. Zbog pogrešnog pravnog pristupa sud prvog stupnja propustio je utvrditi sve činjenice relevantne za pravilnu ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva zbog čega za sada nije moguće niti ispitati pravilnost primjene materijalnog prava. Naime, prema stavu ovoga suda terenski dodatak isplaćen s osnova posebnih uvjeta rada djelatnim vojnim osobama koje su u tuženom razdoblju bile u mirovnoj misiji treba uračunati u prosjek plaće za zadnja 3 mjeseca koji se obračunava prilikom naknade za godišnji odmor. Pri tome se uzima u obzir onaj dio terenskog dodatka na koji su plaćeni porezi i doprinosi, odnosno onaj dio iznad neoporezivog dijela, jer se taj dio sukladno poreznim propisima, smatra plaćom odnosno naknadom za izvršeni rad.
11. Financijsko knjigovodstvenim vještačenjem provedenim po prijedlogu tužitelja vještak je u nalazu i mišljenju sačinio dvije varijante iznosa naknade plaće za godišnji odmor pa i iznos u kojem je uključen terenski dodatak ostvaren u inozemstvu. Međutim, tuženik je na navedeni nalaz iznio određene primjedbe a sud prvog stupnja odlučujući o zahtjevu navodi da drugu varijantu ne odbija jer o tome koju će varijantu prihvatiti je izbor suda. Postupajući na takav način nije ocijenio niti obrazložio sve relevantne činjenice i utvrđenja kao i rezultate vještačenja radi donošenja pravilne odluke.
12. Naime, odredbom čl. 60. st. 1. ZR-a propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna 3 mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koje predstavljaju naknadu za rad, tako da su u iznos mjesečne plaće uključeni svi dodaci vezani za rad koje je radnik ostvario. Nadalje, sukladno odredbi čl. 4. Pravilnika tuženik je dužan obračunati tužitelju naknadu za godišnji odmor na način da u obzir uzme osnovnu plaću i dodatke na plaću tužitelja jer se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Tužitelju bi prema mišljenju ovoga suda stoga valjalo prilikom izračuna prosječne plaće kao njenog sastavnog dijela uzeti u obzir onaj dio terenskog dodatka koji je isplaćen iznad propisanog (neoporezivog) iznosa na koji su obračunati plaćeni porezi i doprinosi, jer se taj dio terenskog dodatka u skladu s poreznim propisima smatra plaćom odnosno naknadom za izvršeni rad.
13. Stoga će sud prvog stupnja u ponovljenom postupku ponovo ocijeniti rezultate cjelokupnog dokaznog postupka, analizirati rezultate provedenog vještačenja kako bi utvrdio koliki iznos tužitelju pripada sukladno unaprijed iznesenom te cijeneći i ostale žalbene navode o zahtjevu tužitelja u preostalom dijelu kako je to precizirao po provedenom vještačenju (list 189 i 190 spisa) donijeti novu odluku primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a. Ovisno o ishodu postupka odlučiti će i o zahtjevima stranaka za naknadu troškova postupka.
13. Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
14. Odluka suda prvog stupnja u točki I i III izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci 24. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Nataša Peršić Brleković
