Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Gž R-40/2025-3
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Kristine Vukelić-Aničić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Đurinac Vuković, odvjetnici u Slavonskom Brodu, protiv tuženika LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (ranije vl. Autoprijevozničkog obrta [obrt] iz [adresa]), zastupanog po punomoćniku Krešimiru Pencingeru, odvjetniku u Slavonskom Brodu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: Pr-35/2022-34 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I.. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: Pr-35/2022-34 od 25. listopada 2024., u točki I. izreke te dijelu točke II. Izreke za naknadu troškova postupka od 1.885,67 eur s pripadajućom zateznom kamatom.
II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: Pr-35/2022-34 od 25. listopada 2024., u dijelu točke II. Izreke naknadu troškova postupka od 218,75 eur s pripadajućom zateznom kamatom te sudi:
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 218,75 eur s pripadajućom zateznom kamatom.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom tuženiku naloženo tužitelju, na ime razlike neisplaćene plaće, isplatiti bruto iznos od 1.509,70 eur s pripadajućim zateznim kamatama te mu naknaditi trošak postupka od 2.104,42 eur s pripadajućom zateznom kamatom (točke I. i II. Izreke). Točkom III. Izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu razlike neisplaćene plaće za siječanj 2011., u iznosu od 631,57 eura s pripadajućom zateznom kamatom, za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaća, te sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.356,25 eura.
2. Protiv točaka I. i II. Izreke prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženik, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) te predlaže u pobijanom dijelu ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno podredno preinačiti.
3. Žalba nije osnovana, osim u dijelu dosuđenih troškova postupka.
4. Donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti. Pravilno i osnovano je prvostupanjski sud utvrdio koje su mu bile relevantne činjenice za utvrditi tijekom postupka te je u tom pravcu proveo relevantne dokaze, iste obrazložio te temeljem istih donio pravilan zaključak o predmetu spora.
5. Prvostupanjski je sud tijekom postupka utvrdio sve odlučne činjenice i na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Za obrazloženje prvostupanjske presude sud je dao razumljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud u cijelosti.
6. Predmet spora zahtjev je tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od siječnja 2011. do kraja 2012.
7. Nije sporno da je tužitelj u tužbom obuhvaćenom razdoblju bio zaposlen kod tuženika, na radnom mjestu vozača. Sporno je je li tužitelj u u tom razdoblju radio izvan redovnog radnog vremena odnosno prekovremeno, te ima li pravo na isplatu naknade plaće za ostvareni prekovremeni rad.
8. U provedenom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:
- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog 18. listopada 2007. te sve do odlaska u mirovinu 1. veljače 2013., na poslovima vozača autobusa,
- da je Ugovorom o radu ugovoreno da će radnik raditi u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, a da se raspored radnog vremena utvrđuje po potrebi; početak i završetak radnog vremena utvrđuje se po dogovoru;
- da je ugovorena osnovna plaća u iznosu od 3.300,00 kn za puno radno vrijeme od 40 sati tjedno,
- da je tužitelj uredno je popunjavao tahografske listiće i većinu zadržao kod sebe, osim onih koje je na zahtjev tuženika njemu predavao, odnosno ĐN, supruzi tuženika, a obračunske liste plaće radnici da su primali na kiosku koji se nalazi na [adresa] u [adresa].
9. Iz tuženikove Odluke kojom se uređuju elementi za obračun plaće radnika na radnim mjestima vozača autobusa od 22. studenog 2007. (dalje: Odluka), koju je u spis priložio tuženik, utvrdio da je istom regulirano da će se elementi za obračun plaće radnika na radnim mjestima vozača autobusa vezati uz njihov efektivni i neefektivni rad, odnosno njihovo ostvarenje, a do kojega će se doći na način da će se isti obračunavati tako da će se sati efektivnog rada određivati temeljem prosječne brzine kretanja autobusa i to: a) 25 km/h u gradskom prijevozu, b) 45 km/h u prigradskom prijevozu i posebnom linijskom prijevozu, c) 65 km/h u međužupanijskom prijevozu i tuzemnom slobodnom prijevozu, d) 75 km/h u međunarodnom linijskom i slobodnom prijevozu; da se učinak pojedinog radnika – vozača autobusa određuje na način da se broj prijeđenih kilometara prema tahografu ili daljinaru podijeli s prosječnom brzinom kretanja te se na taj učinak dodaje i 25% od efektivnog rada, a na ime pripreme i raspreme; da se Odluka primjenjuje počevši od obračuna plaće za mjesec studeni 2007., a iz sadržaja Ugovora o radu proizlazi da nije navedeno da se plaća tužitelja određuje sukladno odredbama citirane Odluke.
10. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstvene struke mr. sc. Filipa Tolića sud je utvrdio da, na temelju evidencije o radnom vremenu i tahografskih listića za cijelo utuženo razdoblje, odnosno za razdoblje od svibnja 2011. do studenog 2012. ima pravo na isplatu razlike plaće po zatraženim osnovama u ukupnom iznosu od 1.509,70 eur.
11. Iz nalaza vještaka te njegovog usmenog očitovanja proizlazi da je iz obračunskih lista tuženika vidljivo da tuženik prilikom obračuna plaća nije primjenjivao Odluku niti postoji dokumentacija iz koje bi se mogli utvrditi elementi za obračun plaće sadržani u Odluci. Vještak je odrađeno radno vrijeme utvrdio na temelju tahografskih listića, te je od ukupno odrađenog radnog vremena odbio redovno radno vrijeme koje je kao takvo prikazao sam tuženik u isplatnim listama te je nakon toga za svaki pojedinačni dan, odnosno mjesec utvrđivao postojanje prekovremenog rada.
12. Prvostupanjski sud pravilno pozvao na odredbe Kolektivnog ugovora (pročišćeni tekst Narodne novine broj 142/13) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje s obzirom na odredbu članka 2. i Odluku o nacionalnoj kvalifikaciji djelatnosti 2007. - MKD 2000. (Narodne novine broj 58/07), te nadalje na odredbe čl. 45. , 84. i 86. Zakona o radu (Narodne novine broj 149/06, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje ZR/09) koji je u utuženom vremenskom razdoblju bio u primjeni.
13. Vezano uz pozivanje tuženika na odredbe Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu (''Narodne novine'' br. 60/08 i 124/10) u bitnom određuje radno vrijeme mobilnih radnika te tako određuje prosječno radno vrijeme maksimalno 48 sati tjedno s tim da se može produžiti do 60 sati, pod uvjetom da prosjek unutar razdoblja od četiri mjeseca ne prelazi 48 sati tjedno, noćni rad ukupno ne smije trajati duže od 10 sati unutar svakog 24-satnog radnog vremena, određuje obavezne stanke i sl., ali isto tako razlikuje vrijeme dnevnog odmora (koji ne ulazi u obračun plaće) od tzv. ''vremena raspoloživosti'' (čekanje na ukrcaj, iskrcaj, sjedenje kao suvozač dok drugi zaposlenik vozi i sl., a koje se vrijeme uzima u obzir prilikom obračuna plaće.
14. Posebno se ističe da odredbe ovog Zakona primarno reguliraju i nameću obvezu poslodavcu, koji ih je u obvezi poštivati, pa time dakle i tuženika, koji tijekom postupka nije niti dokazao da bi se u svom poslovanju pridržavao odredbi istog.
15. U provedenom postupku pravilno je utvrđeno da je tužitelj u utuženom razdoblju na zahtjev tuženika kao poslodavca radio duže od punog radnog vremena, da tuženik Odluku o preraspodijeli radnog vremena u smislu odredbe čl. 47. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 149/09, 61/11 i 73/13, dalje: ZR) nije donio, pa je u takvim okolnostima tuženik dužan tužitelju isplatiti razliku plaće za sate rada duže od punog radnog vremena.
16. Prvostupanjski je sud pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, u vezi sa čl. 155. ZPP-a odlučio o troškovima postupka. Također, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' br. 138/23 dalje Tarifa), koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, pravilno je utvrdio vrijednost svake dosuđene radnje zastupanja, ali je zbog očite pogreške u računanju došlo do pogrešnog iznosa, a što je ovom presudom ispravljeno na način da je zahtjev tužitelja odbijen u iznosu od 218,75 eur.
17. Tuženiku, budući da je u žalbenom postupku uspio samo u neznatnom dijelu i to u odnosu na sporednu tražbinu – trošak postupka, nije priznat trošak sastava žalbe.
18. Slijedom svega navedenog, temeljem čl. 368. st. 1. i 373. toč. 7. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rijeci 24. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ksenija Dimec
