Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž R-162/2023-4

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Nataša Peršić Brleković predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Martine Maršić Lukić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HDĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mario Obradović, odvjetnik iz Dubrovnika, protiv tuženika Opća bolnica Dubrovnik iz Dubrovnika, Dr. Roka Mišetica 2, OIB: 75970517069, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Dragičević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Dragičević i partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, vraćanja na posao i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pr-197/22 od 24. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 24. srpnja 2026.

p r e s u d i o je

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pr-197/22 od 24. travnja 2023., osim u dijelu točke III. izreke u odnosu na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu , dok se djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika citirana presuda preinačuje na način da se odbija zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom iznosu bruto plaće iz točke III izreke , na način da se navedeni dio zahtjeva odbija.

II Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđeno je da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. rujna 2020. broj: Klasa: 112- 02/17-01/557, UR.BROJ: 191-2-22/1-17557 od 8. studenog 2007., koju je donio tuženik i kojom je tužiteljici izvanredno otkazao ugovor o radu te je utvrđeno da radni odnos tužiteljice nije prestao.

1.1. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku vratiti tužiteljicu na radno mjesto doktora medicine specijalista neurologije na Odjelu za neurologiju, a točkom Ill izreke naloženo je tuženiku tužiteljici da ime naknade plaće isplatiti bruto iznos od 125.015,39 eura sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose i za razdoblje kako je to navedeno u izreci, kao i buduće naknade place u bruto iznosu od 4.290,70 eura za razdoblje od ožujka 2023. do vraćanja tužiteljice na rad uz zakonsku zateznu kamatu.

1.2. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 23.691,67 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv te presude tuženik podnosi žalbu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), predlažući da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu poriče osnovanost žalbenih navoda i predlaže žalbu odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zakonitost odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice zbog težih povreda obveza iz radnog odnosa, u svezi s tim obveza tuženika da tužiteljicu vrati na rad na poslove koje je obavljala do donošenja te odluke, kao i obveza isplate naknade plaće za utuženo razdoblje.

6. Sud prvog stupnja utvrđuje kako to proizlazi iz sadržaja spisa, a iz rezultata dokaznog postupka zaključuje:

- tužiteljica je temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 8. studenog 2007. godine zaposlena kod tuženika kao doktor speci jalista neurologije na Odjelu neurologije tuženika;

- tuženik je 25. rujna 2020. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice zbog teže teške povrede obveza iz radnog odnosa, bez mogućnosti iznošenja obrane;

- tužiteljica je protiv navedene Odluke podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, dok je tuženik vezano uz isti odluku donio 14. listopada 2020. koja je tužiteljici uručena 3. studenog 2023.;

- po donošenju pobijane odluke Hrvatski liječnički sindikat Zagreb kao i podružnica navedenog sindikata te Sindikat medicinskih sestara - tehničara dostavili su tuženiku uz odgovarajuća upozorenja obavijest da ih je tužiteljica izvijestila iste o donošenju navedene Odluke, da preispita zakonitost iste jer da je tužiteljica sindikalni povjerenik i da vezano uz to uživa određenu zaštitu.

7. Sud prvog stupnja analizirajući naprijed iznesena utvrđenja, u prvom redu otklanja kao neosnovan prigovor tuženika da tužiteljica nije dokazala da bi podn ijela zahtjev za zaštitu prava, pa da već iz tog razloga nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje tužbe, odnosno traženje sudske zaštite.

8. Protivno takvim tvrdnjama, zaključuje (nakon što je dostavljen izvornik zahtjeva i potvrde o preporučenoj pošiljci) da je tužiteljica putem punomoćnika Mirka Kovača, odvjetnika iz Zagreba 6. listopada 2020. preporučenom poštom uputila tuženiku zahtjev za zaštitu prava vezano uz pobijanu Odluku, da je tuženik odluku vezanu uz taj zahtjev donio 14. listopada 2020., a da je tužiteljica tužbom predmetni postupak pokrenula 3. studenoga 2020., pa zaključuje da je sudsku zaštitu zatražila u okviru roka propisanog odredbom članka 133. Zakona o radu (Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14, 127/17, 98/19; dalje ZR).

9. Nadalje utvrđuje da se tuženik obratio samo jednoj podružnici sindikata i kao dokaz statusa sindikalnog povjerenika Hrvatskog liječničkog sindikata prihvatio izjavu i prijedlog Predsjednika izvršnog odbora jedne od podružnica tog sindikata, što prema mišljenju suda prvog stupnja nije od utjecaja na zakonska prava koja tužiteljici pripadaju kao jedinom sindikalnom povjereniku toga sindikata kod tuženika.

10. Slijedom iznesenog, zaključuje da tužiteljica uživa zaštitu propisanu odredbom članka 188. ZR-a, pa kako tuženik nije tražio suglasnost sindikata za donošenje pobijane odluke, zaključuje da je ista nezakonita, odnosno kao takva nedopuštena, pa temeljem iste tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika.

11. Daljnjom primjenom odredbe članka 124. stavak 1. citiranog Zakona, obvezuje tuženika vratiti tužiteljicu na radno mjesto koje je obavljala prije otkaza ugovora o radu, a uz daljnju primjenu odredbe članka 95. stavak 3. i 5. toga Zakona, obvezuje ga isplatiti tužiteljici naknadu plaće za vrijeme prekida rada, i to od dana donošenja pobijane odluke do vraćanja na posao, utvrđujući visinu naknade prema visini prosječne plaće koja je istoj isplaćena u prethodna tri mjeseca prije donošenja navedene odluke, kako je to pobliže odlučeno točkom III izreke pobijane presude.

12. Odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i čl. 155. stavak 1. ZPP-a, uz daljnju primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine" broj: 142./12., 103./14., 118./14., 107./15., 37./22., 126./22., 138./23. - dalje Tarifa), obvezujući tuženika naknaditi tužiteljici troškove zastupanja po odvjetniku uz PDV te troškove vještačenja, kako je to odlučeno točkom IV izreke.

13. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu, ovaj sud nije utvrdio da bi provedenim postupkom i njenim donošenjem bila počinjena koja od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. točka. 2. ZPP-a.

14. Neosnovane su i žalbene tvrdnje da bi bila počinjena apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a, jer je sud prvog stupnja u odnosu na sve odlučne činjenice iznio razloge, tako da je presudu moguće ispitati.

14.1. Nadalje, sud prvog stupnja je za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva utvrdio sve odlučne činjenice, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvatio.

15. Suprotno tvrdnjama tuženika koje ponavlja u žalbi kako tužiteljica nije dokazala da bi u roku podnijela zahtjev za zaštitu prava, pa da je već iz tog razloga zahtjev neosnovan, iz utvrđenja suda prvog stupnja takvi navodi proizlaze neosnovanim.

15.1. Naime, prema odredbi članka 133. ZR-a radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa, može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, pa ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom, dok zaštitu povrijeđenog prava pred sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev, osim u slučaju zahtjeva za naknadu štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

16. Nakon što je tužiteljica u ponovljenom postupku dostavila izvornik potvrde o predaji i uručenju pošiljke te izvornik zahtjeva, i prema mišljenju ovoga suda proizlazi utvrđenim da je ista po tadašnjem punomoćniku odvjetniku Mirku Kovaču, 6. listopada 2020. dostavila tuženiku zahtjev za zaštitu prava, pobijajući zakonitost odluke o otkazu ugovora o radu, koja pošiljka je evidentirana kao preporučena s povratnicom prijamnim brojem R RF 44801802 9 HR, a tuženiku uručena prema povratnici Hrvatske pošte 8. listopada 2020. S obzirom na vrijeme donošenja navedene odluke kao i datum donošenja odluke tuženika vezano uz taj zahtjev prema mišljenju ovoga suda, proizlazi da se navedena pošiljka odnosi upravo na taj zahtjev, što osnovano sud prvog stupnja prihvaća te suprotne tvrdnje smatra nelogičnim, u čemu se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na detaljno obrazloženje suda prvog stupnja.

17. Kako je tužiteljica tužbu podnijela 3. studenog 2020. to proizlazi da je sudsku zaštitu zatražila u okviru naprijed navedenog zakonskog roka, pa su suprotne tvrdnje tuženika neosnovane.

18. Nadalje, pravilno sud prvog stupnja cijeneći rezultate provedenog dokaznog postupka, odnosno sadržaj dostavljene dokumentacije od strane Hrvatskog liječničkog sindikata kao i podružnica istoga te ostalih sindikata zaključuje da je tužiteljica u vrijeme donošenja navedene odluke uživala zaštitu od otkaza.

19. Naime, prema odredbi članka 188. stavak 1. točka 1. ZR-a sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja te dužnosti i šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti, bez suglasnosti sindikata nije moguće otkazati ugovor o radu, s time da sukladno stavku 4. toga članka ovu zaštitu uživa najmanje jedan sindikalni povjerenik, a najveći broj sindikalnih povjerenika koji kod određenog poslodavca uživaju zaštitu, određuje se odgovarajućom primjenom odredbi ovog Zakona o broju članova radničkog vijeća u odnosu na broj sindikalno organiziranih radnika kod toga poslodavca.

20. Iz sadržaja priložene dokumentacije sud prvog stupnja utvrđuje te proizlazi da se tuženik 28. studenog 2019. obratio dopisom sindikatima njegovih radnika organiziranih u sindikate radi dostave podataka sindikalnih povjerenika koji uživaju zaštitu u smislu citirane zakonske odredbe, a sindikati su postupajući po navedenom dostavili tuženiku podatke o istima. Međutim, Hrvatski liječnički sindikat je kao sindikalnog povjerenika u spornom razdoblju odredio tužiteljicu, pa je dakle ista bila jedini sindikalni povjerenik ovog sindikata kod tuženika, kako to proizlazi iz dopisa Hrvatskog liječničkog sindikata upućenog tuženiku 20. svibnja 2019. te 30. rujna 2020., dok podružnica nije imala ovlaštenje niti je u ime ovog sindikata mogla odrediti drugu osobu kao sindikalnog povjerenika.

21. Osim toga, po donošenju pobijane odluke Hrvatski liječnički sindikat Zagreb, kao i podružnica toga sindikata, te Sindikat medicinskih sestara-tehničara, dostavili su tuženiku upozorenja uz obavijest da ih je o donošenju te odluke izv ijestila tužiteljica,

pa da preispitaju zakonitost iste, odnosno da je tužiteljica sindikalni povjerenik koji uživa zaštitu (list 23-28 spisa). Ovo bez obzira što dopisi na koje se tuženik poziva u žalbi nisu svi potpisani, ali su sastavljeni na memorandumu sindikata na koji se odnose, a rezultati preostalog dokaznog postupka ne dovode u pitanje vjerodostojnost istih. U takvoj situaciji, kod donošenja navedene odluke, tuženik je bio u obvezi sukladno odredbi članka 188. ZR-a, zatražiti suglasnost sindikata radi donošenja te odluke, što nije učinio, pa je iz tog razloga pravilno navedena odluka utvrđena nezakonitom.

22. Osim toga, valja ukazati i na odredbu članka 119. stavak 2. ZR -a prema kojoj prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, je poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Pobijanu odluku tuženik je donio uz tvrdnje da je u postupanju tužiteljice bilo propusta prilikom zbrinjavanja pacijenta H i to neevidentiranja kliničkih znakova EPI napada pri pregledu u bolnici, a koji se naknadno upisuje u vidu odjelne anamneze, četiri do pet sati nakon prijema na Odjel neurologije bez evidencije koordinirane terapije, i izostanka adekvatne opservacije tijekom noći, ugrizne rane jeznika i izostanka obavještavanja obitelji o pogoršanju stanja u telefonskom kontaktu s kćeri bolesnika.

23. S obzirom na navedeno, bez obzira što iz sadržaja spisa proizlazi da je vezano uz rad tužiteljice kod tuženika prethodno dolazilo do niza nesuglasica sa kolegama i upravom bolnice, prema mišljenju ovoga suda bilo je potrebno postupanje tuženika sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, s obzirom na razloge donošenja pobijane odluke, koje je u konkretnom slučaju izostalo, pa je i iz tih razloga odluka nezakonita. Ovo i iz razloga što iz priložene dokumentacije proizlazi da je Povjerenstvo za medicinsku etiku i deontologiju Hrvatske liječničke komore odbilo zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka protiv tužiteljice, te da je kaznena prijava zbog nesavjesnog liječenja navedenog pacijenta odbačena rješenjem Općinskog državnog odvjetništva Dubrovnik poslovni broj KP-DO-576/20-25 od 28. ožujka 2022.

24. Iz navedenih razloga, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 116. ZR-a za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužiteljici, pa je uz daljnju primjenu odredbi članka 124. stavak 1. citiranog Zakona tuženik obvezan vratiti je na rad na radno mjesto koje je obavijala prije otkaza ugovora o radu. Nadalje, pravilno je sukladno odredbi članka 95. stavak 3. i 5. ZR-a obvezao tuženika isplatiti joj naknadu place. Visina pripadajućeg iznosa pravilno je utvrđena prema visini prosječne plaće koja je tužiteljici isplaćena u prethodna tri mjeseca koja su prethodila otkazu ugovora o radu, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka za računovodstvo i financije Jelene Ćurlica te na koji u tom dijelu stranke nisu imale primjedbi.

25. Sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kod donošenja odluke u odnosu na zakonske kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici, odnosno naknadi plaće budući da se bruto plaća sastoji od neto place te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine" br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120//13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine" br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 70/13, 160/1 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela, pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće, zbog čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i preinačiti presudu suda prvog stupnja.

27. Ujedno je tuženik obvezan pravilno na pojedine iznose isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate, počev od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

28. S obzirom na ovakav ishod postupka, pravilno je primijenjeno materijalno pravo i kod donošenja odluke o troškovima postupka, kada je tuženik obvezan tužiteljici naknaditi troškove zastupanja po odvjetniku te vještačenja, kako je to odlučeno točkom IV. izreke presude.

29. Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP- a odlučeno je kao u izreci.

30. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, jer je uspio sa neznatnim dijelom zahtjeva, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, dok se kod zahtjeva tužiteljice za naknadu odgovora na žalbu, kojim ponavlja već iznesene navode tijekom prvostupanjskog postupka, ne radi o trošku potrebnom za vođenje postupka (članak 166. stavak 1. i 2. u vezi sa člankom 154. stavak 5. i čl. 155. stavak 1. ZPP-a).

U Rijeci 24. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Nataša Peršić Brleković