REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81, Šibenik

Poslovni broj: K-261/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Aniti Plenča, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Josipe Crnjak, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika FŽZ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj KO-DO-205/2026 od 8. lipnja 2026., nakon provedene i zaključene rasprave 24. srpnja 2026., u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Šibeniku FŽ, okrivljenika FŽZ i branitelja okrivljenika Tomislava Boljata, odvjetnika u [adresa], uz javnu objavu

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje u tekstu ZKP/08)

okrivljenik UŽZ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin F i U, rođene K, rođen **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, novinar sa završenom SSS, nezaposlen, bez primanja, u izvanbračnoj zajednici, otac troje djece, bez imovine, srednjeg imovnog stanja, osuđivan, u istražnom zatvoru,

k r i v  j e

što je dana 19. svibnja 2026. godine oko 11.00 sati, u Šibeniku, u prostoriji Policijske postaje Šibenik, nakon što je od strane pomoćnika načelnika za kriminalističku policiju UŽ primljen na vlastiti zahtjev na razgovor povodom ranijeg policijskog postupanja prema njemu, u trenutku kada je doznao da mu se neće vratiti privremeno oduzeti mobilni uređaj, u cilju da istoga zastraši, kazao da šta bi bilo kada bi se sada naljutio i da će dignuti policijsku postaju u zrak, a što je kod oštećenoga UŽ izazvalo uznemirenost i strah po vlastitu sigurnost i sigurnost svojih kolega,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će mu nanijeti zlo eksplozijom, pri čemu je kazneno djelo počinjeno prema službenoj osobi u vezi s njezinim radom, čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom, opisano po čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. - dalje KZ/11), a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11,

pa se okrivljenik UŽZ na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11

OSUĐUJE

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI.

II. Na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode, odnosno vrijeme uhićenja od 19. svibnja 2026. do 20. svibnja 2026. kao i vrijeme uhićenja 2. lipnja 2026. i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru koji mu je određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Šibeniku broj Kv II-114/2026-2 od 22. svibnja 2026., pa nadalje.

III. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 okrivljenik UŽZ se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku podnijelo je ovom sudu optužnicu broj KO-DO-205/2026 od 8. lipnja 2026., protiv okrivljenika FŽZ zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o optužbi, okrivljenik UŽZ se na raspravi izjasnio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

3. U svojoj obrani u prethodnom postupku okrivljenik je naveo da je kritične prigode zatražio da ga se primi na razgovor u PP Šibenik zbog neutemeljenog oduzimanja mobitela i naočala sa mogućnošću snimanja. Na kraju je završio na razgovoru s pomoćnikom načelnika PP Šibenik KŽ. Tijekom razgovora nije prijetio, jer nitko ne bi to napravio u policijskoj postaji u koju je došao zajedno sa izvanbračnom suprugom. Moguće da je nešto kazao u smislu da što bi bilo da on među svojim stvarima ima kakav eksploziv, s obzirom da ga nitko nije pregledao. Inače, da je prethodno došao u postaju ukazati na sigurnosne propuste, a on inače surađuje s policijom.

4. U obrani koju je dao na raspravi kod ovog suda okrivljenik UŽZ je naveo da je 13. i 14. svibnja 2026. u 7,00 sati došao u prostorije Policijske postaje Šibenik kako bi razgovarao sa gospodinom LŽ, kako bi mu predstavio naočale za snimanje i pitao ga neki savjet vezano za drogu. Gospodin LŽ nije tu bio prisutan, naišao je policijski službenik PŽ kojeg poznaje od ranije, istog je pozdravio i fotografirao na porti, on je to vidio i on (okrivljenik) ga je upozorio da ga snima. Tada mu je oduzet mobitel i naočale za snimanje, predao ih je policijskoj službenici ŽŽ koja mu je rekla da će mu predmete vratiti 18. svibnja 2026. Međutim, kasnije ga je ista nazvala te rekla da dođe ipak 19. svibnja 2026. sa odvjetnikom. Tog dana 19. svibnja 2026. primio ga je policijski službenik L i rekao da će pregledavanje mobitela trajati 3-4 sata. Za to vrijeme sa svojom suprugom otišao je u Policijsku postaju Šibenik kako bi obavio razgovor sa načelnikom, policijskom službenicom ŽŽ i PŽ, da ih pita da li može pogledati snimke sa video nadzorne kamere sa porte. Kako je tada bio aktualan slučaj NŽ nije mogao razgovarati sa ŽŽ i PŽ već je razgovor s njim i njegovom suprugom obavio pomoćnik načelnika ZŽ. Isti nije uopće bio zainteresiran za razgovor. Razgovor je bio ležeran, u mirnom tonu, bez upadanja u riječ. Upozorio je gospodina ZŽ na naljepnice koje se nalaze na ulazu u policijsku postaju, a na što mu je gospodin ZŽ zahvalio na upozorenju. Isto tako rekao je da prilikom ulaska u policijsku postaju ni on ni supruga nisu pregledani, da na ulazu u policijsku postaju nema detektora metala, te mu je pokazao i svoju torbu koju je tada imao kod sebe i kazao da svatko može unijeti bilo što u policijsku postaju. Nakon toga je u ured gdje su obavljali razgovor sa gospodinom ZŽ došao policijski službenik P koji je bio šokiran. Isti poznaje njegovu obitelj i zna da je njegov brat radio u policiji. Njega su nakon toga uhitili, on je to sve mirno prihvatio. Ukazao je na propust policije jer je tada bio zatvoren u ćeliji sa NŽ. Također je naveo da nikakvog sukoba između njega i gospodina ZŽ tada nije bilo. Još jednom je napomenuo da je učinjen veliki propust od strane policije što ga nisu pregledali prilikom ulaska u policijsku postaju. Ni nakon što su ga uhitili nisu pregledali torbu koju je imao sa sobom te je torbu njegova supruga bez pregleda iznijela iz policijske postaje.

5. U dokaznom postupku ispitan je svjedok oštećenik ZŽ i svjedokinja KŽZ te je sud izveo dokaze pregledom i čitanjem zapisnika o pretrazi doma i drugih prostora PU Šibensko-kninske, Službe kriminalističke policije od 19. svibnja 2026. (list 29-32 spisa), SMS korespodencije između okrivljenog i zaposlenice MUP-a ŽŽ od 18. svibnja 2026. i e-mail korespodencije između okrivljenog i glasnogovornice MUP-a JŽ, računa o kupnji Ray Ban Meta naočala od 9. travnja 2026. i 16. svibnja 2026. te preslik putovnica na ime LŽZ i njezinog supruga na ime PŽZ. Pročitan je zapisnik o ispitivanju osumnjičenika FŽZ sastavljen u prostorijama PU Šibensko- kninske, Službe kriminalističke policije od 19. svibnja 2026., s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom (list 34-37 i 41 spisa) te zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika FŽZ sastavljen u prostorijama ODO [adresa] 20. svibnja 2026., s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom (list 67 -71 spisa). Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika (list 141-144 spisa).

6. Stranke nisu imale primjedbi na izvedene dokaze niti prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

7. Svjedok oštećenik ZŽ u svom iskazu pred državnim odvjetnikom je naveo da je 19. svibnja 2026. upućen od strane načelnika PP Šibenik da obavi razgovor s ŠŽ, a koji je pristupio u njihove prostorije iz razloga što je bio nezadovoljan s njihovim postupanjem od prije nekoliko dana kada su mu oduzeti mobitel i naočale za koje je on tvrdio da imaju mogućnost snimanja. Dakle, postojale su osnove sumnje da je ŠŽ počinio kazneno djelo iz čl. 144. st. 1. KZ/11 te je upravo 19. svibnja 2026. bila obavljena pretraga te je ŠŽ zatražio razgovor nakon te pretrage. Nije mu tada bilo poznato da li je već pretragom bilo utvrđeno da te njegove naočale mogu snimati, s obzirom da je na tom predmetu radio kolega LŽ. On je bio određen da primi TŽ iz razloga što je ŠŽ imao prigovore na njihovo postupanje. Primio je u svoj ured TŽ i žensku osobu koju je on predstavio kao svoju suprugu, a za koju je uvidom u dokumente utvrdio da se radi o ŽŽZ. Razgovor se vodio u vezi mobitela i naočala koje su od Ž oduzete 14. svibnja 2026. te je ŠŽ tvrdio da je on te naočale donio u postaju iz razloga kako bi policiji ukazao da takve naočale postoje i da bi mogle biti nezakonito uporabljene. Spominjao je da on surađuje s policijom, no da umjesto da se prihvate njegove sugestije da su ga njegove kolege postavile u položaj osumnjičenika i oduzele mu navedene predmete. Njegova supruga je stalno upadala u razgovor tijekom kojega su oni negodovali, ukazivali na to da su im policajci kazali da će im ovi predmeti biti vraćeni, a da im je nakon pretrage kazano da to tako neće biti. Čitav razgovor vodio se nekih pola sata, u vremenu cca 10,30-11,00 sati, a gdje je on navedenima pokušavao objasniti da policija samo radi svoj posao i da će im predmeti biti vraćeni kad to bude moguće. Tada nije znao što je utvrđeno pretragom, tako da nije znao u kojem pravcu ide ono prethodno postupanje prema ĆŽ. ŠŽ i njegova supruga nisu prihvaćali njegova objašnjenja, nastavljali su s negodovanjem, pri čemu su tvrdili da u mobitelu postoje njihove privatne fotografije te su tražili da im se mobitel i fotografije vrate. ŠŽ je spominjao svoje veze s policijom, ranijeg načelnika GŽ, sve u smislu da je on suradnik policije i da je neosnovano postavljen u položaj osumnjičene osobe. U jednom trenutku, a još uvijek negodujući ŠŽ je počeo tvrditi da on pomaže nekakvoj sirijskoj obitelji i da je sad ostao bez mobitela. Potom je kazao da što bi bilo kada bi se on sada naljutio te izričito kazao da će dignuti policijsku postaju u zrak. Kada je čuo ovu prijetnju odmah je prekinuo razgovor i pozvao kolege radi postupanja prema ĆŽ. Njegove riječi kod njega su izazvale uznemirenost i bojazan, sve iz razloga što se radilo o prijetnji eksplozijom, što je isti spominjao nekakve N, a što se često povezuje s ovakvim aktima te svemu treba pridodati i tadašnju situaciju vezano za slučaj NŽ. Na pitanje da li je okrivljenik kod sebe imao nekakve osobne stvari, svjedok je naveo da se jedino sjeća da je imao nekakav rokovnik ili knjigu ili časopis sa slikom pape NŽZ. Na pitanje da li je ŠŽ bio pregledan prije tog razgovora, svjedok je rekao da on to ne zna te dopušta mogućnost da nitko nije provjeravao da li on ima nešto kod sebe iz razloga što je kod njega na razgovor došao kao stranka, a ne radi postupanja u položaju osumnjičenika.

7.1. Svjedok oštećenik ZŽ u svom iskazu na raspravi je naveo da je 19. svibnja 2026. radio na svom radnom mjestu pomoćnika načelnika za kriminalističku policiju Policijske postaje Šibenik s Ispostavom Primošten. U redovno radno vrijeme od 7-15 sati, oko 10,30 sati zadužen je od strane načelnika policijske postaje da primi na razgovor ZŽZ. Bilo mu je poznato da su ranije imali postupanje prema imenovanom zbog kaznenog djela neovlaštenog slikovnog snimanja iz članka 144. stavak 1. KZ/11. ŠŽ došao je u policijsku postaju sa jednom ženskom osobom koju je predstavio kao svoju suprugu. Oboje ih je primio u svoj ured te je uvidom u osobne iskaznice utvrdio njihov identitet. ŠŽ je zahtijevao razgovor odnosno tražio je odgovore zašto mu je oduzet mobitel i naočale sa mogućnošću snimanja, isti je inzistirao na odgovoru zašto mu te stvari još nisu vraćene. Objasnio im je da se radi o policijskom postupanju te da će mu navedeni predmeti biti vraćeni čim to bude moguće. Međutim , ŠŽ nije prihvaćao to njegovo objašnjenje, on i njegova supruga tijekom razgovora su negodovali, upadali su jedno drugome u riječ, nisu bili zadovoljni njegovim objašnjenjem. ŠŽ je cijelo vrijeme govorio kako je ranije surađivao sa policijom, da poznaje prijašnjeg načelnika policijske uprave te da je radio na nekakvim poslovima na uređenju okoliša oko policijske uprave. U jednom trenutku, po njegovoj procjeni moglo je to biti oko 11,00 sati, okrivljeni ŠŽ je rekao kako nema mobitel, da je u kontaktu sa jednom obitelji iz Sirije te je kazao što bi bilo kada bi se on sada naljutio te rekao da će dignuti policijsku postaju u zrak. Uznemirio se (oštećenik), osjetio je strah te je postupio u skladu sa svojim ovlastima, pozvao je svoje kolege te su istoga uhitili, a kolege su kasnije preuzele kriminalističko istraživanje nad istim zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela prijetnje. Njihov razgovor je na početku normalno tekao, međutim, bilo je određenog nezadovoljstva od strane okrivljenika, isti nije bio zadovoljan s njegovim objašnjenjem da se radi o policijskom postupanju i da će mu predmeti biti vraćeni čim to bude moguće. Bilo koji odgovor koji mu je on ponudio, okrivljenik nije prihvaćao. U jednom trenutku razgovor od strane okrivljenika podigao se za jednu razinu više, pokazao je malo više uznemirenosti te je tada u jednom trenutku, rekao da on sada nema mobitel, da je u kontaktu s nekom obitelji iz Sirije, da ne može sada stupiti s njima u kontakt te izrekao prijetnju koju je već naveo. Na posebno pitanje zastupnice optužbe da li okrivljenika poznaje od ranije, naveo je da ne poznaje. Na posebno pitanje branitelja okrivljenika da li je sa okrivljenikom i njegovom suprugom bila otežana komunikacija, da li ih je sve razumio što su htjeli reći obzirom da je naveo da su jedno drugom upadali u riječ, naveo je da je nebrojeno puno puta bio u takvim situacijama te je vrlo dobro razumio što su oni željeli reći i što su govorili usprkos tome što su jedno drugom upadali u riječ. Na daljnje pitanje branitelja okrivljenika prilikom dolaska u prostorije Policijske postaje Šibenik da li se vrši pregled osoba koje dolaze i da li mu je poznato da li je tog dana izvršen pregled okrivljenika, naveo je da to ovisi o tome u kakvom statusu je ta osoba koja dolazi, okrivljenik i njegova supruga došli su kako bi izrazili nezadovoljstvo policijskim postupanjem i u takvom slučaju nije bilo potrebe za njihovim pregledom, misli da se oni nisu pregledali, on ih osobno nije pregledao, a da li je netko od kolega izvršio pregled, to mu nije poznato. Na daljnje pitanje branitelja okrivljenika da li je tijekom njihovog razgovora okrivljenik ukazivao na činjenicu da nije pregledan prilikom ulaska u policijsku postaju, svjedok je naveo da koliko se sjeća to nije bila tema odnosno predmet njihovog razgovora, koliko se sjeća o tome nisu razgovarali. Na posebno pitanje okrivljenika da li je upoznat sa slučajem snimanja kolege PŽ, naveo je da je upoznat sa slučajem snimanja. Na daljnje pitanje okrivljenika da li zna gdje su on i supruga bili prije dolaska u policijsku postaju, naveo je da mu to nije poznato. Na daljnje pitanje okrivljenika da li ga je on upozorio da su naljepnice koje se nalaze na ulaznim vratima policijske postaje izblijedjele od sunca, naveo je da je moguće da je to spominjao. Na daljnje pitanje okrivljenika da li mu je u jednom trenutku pokazao na svoju torbu te ukazao da svatko može bilo što unijeti u policijsku postaju, naveo je da se toga ne sjeća. Na daljnje pitanje okrivljenika kada je sutradan iz policijske postaje odvođen u prostorije ODO Šibenik na ispitivanje, da li ga je pozdravio sa riječima „dobro jutro“, naveo je da se iskreno toga ne sjeća, ali je moguće da je tako bilo. Naveo je da ga je i danas ispred sudnice okrivljenik pozdravio sa „dobro jutro“. Na daljnje pitanje okrivljenika da li je od kritičnog događaja na bilo koji način pokušao doći u kontakt s njim, naveo je da nije. Na daljnje pitanje okrivljenika da li mu je poznato da je okrivljenik njega i njegove kolege prijavio kontroli Ministarstva unutarnjih poslova, naveo je da mu je to poznato. Također poznato mu je da je okrivljenik njega i njegove kolege prijavio na više adresa, više institucija, međutim ne može se izjasniti o kojim točno institucijama je riječ. Na daljnje pitanje okrivljenika da li je ikad pogriješio u svom poslu, naveo je da nije.

7.2. Branitelj okrivljenika prigovorio je istinitosti iskaza svjedoka oštećenika.

8. Svjedokinja KŽZ na raspravi pred ovim sudom iskazivala je jednako kao pred državnim odvjetnikom te je navela da je ona izvanbračna supruga okrivljenog FŽZ. Dana 14. svibnja 2026. okrivljeniku su oduzete naočale sa mogućnošću snimanja i mobitel. Bio je pozvan 19. svibnja 2026. u 09,00 sati u policijsku postaju pokazati kako da uđe u mobitel i skine aplikaciju za snimanje odnosno da skine snimku koju je 14. svibnja 2026. napravio odnosno snimio u policijskoj postaji. Zajedno su došli u policijsku postaju, ŠŽ je ušao unutra, a ona je ostala vani. Nakon nekog vremena ŠŽ je izašao te joj rekao da im je dao šifru i pokazao kako se skida aplikacija. Tada joj je pokazao i sudski nalog i izjavu policijskog službenika PŽ kojeg je 14. svibnja 2026. snimio u policijskoj postaji. Isti se nije složio sa izjavom koju je policijski službenik dao. Tada je ŠŽ saznao da kamera koja se nalazi na ulazu u policijsku postaju ne snima zvuk, odnosno ne radi zvuk za zvučno snimanje. ŠŽ je zbog toga odlučio otići u policijsku postaju kako bi razgovarao sa policijskom službenicom ŽŽ, PŽ i načelnikom. Međutim, kada su došli u policijsku postaju nitko od njih nije bio dostupan za razgovor obzirom da su svi radili na slučaju NŽ koji je tada bio aktualan, to su ona i okrivljenik pretpostavili. Primijetila je da su svi policijski službenici bili uznemireni. Policijska službenica ŽŽ je rekla da ih ona ne može primiti, već da će ih primiti pomoćnik načelnika ZŽ. Gospodin ZŽ ih je primio u svom uredu. Okrivljenik i ona su se predstavili, dali su na uvid svoje osobne iskaznice. Zanimalo ih je zašto im je policijska službenica ŽŽ dala različite informacije vezano za povrat mobitela i naočala koji su 14. svibnja 2026. oduzeti od FŽZ. Ista je najprije rekla da ŠŽ dođe po navedene predmete u ponedjeljak, da bi je potom nazvala i rekla da dođe u utorak i to sa odvjetnikom. To je navela u komunikaciji preko WhatsApp sa okrivljenikom, taj dio da dođe u utorak sa odvjetnikom. Okrivljenik i ona su saznali da se u tim situacijama mobitel može zadržati i po nekoliko mjeseci, bili su svjesni da će mobitel dobiti jednog dana. ZŽ s kojim su razgovarali nije znao što bi im odgovorio na ta njihova pitanja, gledao je u pod, naveo je da se radi o policijskom postupanju, da je kolegica ŽŽ vjerojatno pogriješila i krivo im rekla. Tražili su da li u policijskoj postaji radi kamera odnosno video nadzor i da li mogu dobiti uvid u snimku od tog dana i da li radi zvuk na toj kameri. Na to pitanje nisu dobili odgovor. Prilikom ulaska u policijsku postaju ŠŽ je primijetio da su naljepnice s oznakom što se smije, a što ne smije prilikom ulaska u policijsku postaju, izblijedile, na što je upozorio gospodina ZŽ te naveo da prilikom ulaska u policijsku postaju nisu pregledani te da se u policijsku postaju može unijeti bilo što jer se nikoga ne pregledava. Nakon toga se gospodin ZŽ ustao, nije izlazio iz ureda, a isto tako ona nije vidjela da bi putem mobitela ili telefona nekog pozvao, samo se odjednom na vratima pojavio policijski službenik imenom P koji ih je u šoku gledao, a isto tako i oni njega. Razgovor sa gospodinom ZŽ je bio miran, bez povišenih tonova tako da njoj stvarno nije bilo jasno što se dogodilo. Nakon toga su ŠŽ i ona zadržani u policijskoj postaji, FŽZ su uhitili, a ona je četiri i pol sata provela u policijskoj postaji ne znajući radi čega. Pustili su je pa su nakon toga trčali za njom i vratili je natrag u policijsku postaju. Prilikom razgovora sa gospodinom ZŽ, ŠŽ mu je kazao da su mu u mobitelu svi kontakti, da mu je tamo i novčanik, privatne slike, sjeća se da je ŠŽ spomenuo riječ Sirija, međutim ona u tom trenutku ništa o tome nije znala. Kasnije joj je ŠŽ rekao o čemu se radi. ŠŽ u niti jednom trenutku tijekom razgovora sa gospodinom ZŽ nije rekao „što bi bilo kada bi se sada naljutio i da će dignuti policijsku postaju u zrak“. U niti jednom trenutku razgovora nije bilo povišenih tonova. Na posebno pitanje branitelja okrivljenika da li je ZŽ mogao razumjeti što su od njega tražili, navela je da je mogao razumjeti što su tražili i o čemu su govorili, ali njezin dojam je da je gospodinu ZŽ bilo jako neugodno i da je štitio svog kolegu, to je njezino mišljenje. Na posebno pitanje okrivljenika da li je gospodin ZŽ bio zainteresiran za razgovor s n jima, navela je da nije. Na daljnje pitanje okrivljenika kakva je bila njegova reakcija kada su mu oduzeli mobitel i naočale, navela je da je bio miran, odmah nakon toga ju je nazvao te rekao da ga više ne može dobiti na taj njegov broj mobitela, da će mu mobitel oduzeti i da ide dalje za svojim obvezama. Na daljnje pitanje okrivljenika da li je netko od policijskih službenika u bilo kojem trenutku pregledao torbu koju je on kritične prigode imao sa sobom, navela je da nije. Na daljnje pitanje okrivljenika da li joj je poznato da okrivljenik surađuje sa Ministarstvom unutarnjih poslova, navela je da joj je to poznato. Na daljnje pitanje okrivljenika da li je ikada s njim bila u Središnjici MUP-a ili drugim policijskim upravama, navela je da jest. Navela je da okrivljenik piše članke o izvrsnosti rada policije, da isti uredno i savjesno obavljaju svoj posao, a to sve u suradnji sa MUP-om i osobom koja je zadužena za odnose s javnosti. Na daljnje pitanje okrivljenika da li je on ikada u svom životu ikome prijetio, navela je da isti nikada nikome nije prijetio, humaniju osobu od FŽZ nije nikada upoznala, isti čini sve za svoju zajednicu, pokrenuo je digitalizaciju Šibenskih tvrđava, čistio je prostor oko vojarni, imao je ured u policijskoj postaji u Mandalini, surađivao je sa bivšim načelnikom GŽ, čistio prostor oko policijske uprave, očistio je spomenik HŽ. Na daljnje pitanje okrivljenika da li ju je kada je došao u istražni zatvor zamolio da nazove jednog čovjeka i da mu da šifru, navela je da jest. Njezino mišljenje je da u ovom konkretnom slučaju policija štiti svoje djelatnike i da je iz policije izišlo dosta krivih informacija.

9. Iz zapisnika o pretrazi doma i drugih prostora PU Šibensko-kninske, Službe kriminalističke policije od 19. svibnja 2026. (list 29-32 spisa) proizlazi da pretragom stana u [adresa], na adresi [adresa] nisu pronađeni predmeti koji bi se doveli u vezu s počinjenjem predmetnog kaznenog djela.

10. Iz SMS korespodencije između okrivljenog i zaposlenice MUP-a ŽŽ od 18. svibnja 2026. proizlazi da su isti komunicirali u vezi dolaska okrivljenika u policijsku postaju dok iz e-mail korespodencije između okrivljenog i glasnogovornice MUP-a JŽ proizlazi njihova komunikacija u vezi članaka koje je okrivljenik pisao.

11. Okrivljenik je u spis dostavio račune o kupnji Ray Ban Meta naočala od 9. travnja 2026. i 16. svibnja 2026. te preslik putovnica na ime LŽZ AŽ i njezinog supruga na ime PŽZ.

12. Ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu vezu te u vezu s obranom okrivljenika, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik UŽZ upravo na način kako mu je to stavljeno na teret počinio kazneno djelo prijetnje za koje se tereti.

13. U predmetnom postupku nije sporno da je oštećenik ZŽ pomoćnik načelnika za kriminalističku policiju PP Šibenik s Ispostavom Primošten. Također, nije sporno da je u inkriminirano vrijeme policija postupala prema okrivljeniku zbog postojanja osnove sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 144. st. 1. KZ/11 kao ni to da su okrivljenik i njegova izvanbračna supruga kritičnog dana bili na razgovoru kod oštećenika u njegovom uredu vezano za navedeno policijsko postupanje prema okrivljeniku kada su mu oduzeti mobitel i naočale sa mogućnosti snimanja. Međutim, sporno je da li je okrivljenik prilikom razgovora sa oštećenikom uputio oštećeniku riječi prijetnje koje mu se stavljaju na teret i da li je okrivljenik predmetne riječi uputio u cilju da kod oštećenika izazove osjećaj straha i uznemirenosti.

14. Okrivljenik je u svojoj obrani porekao učin kaznenog djela navodeći da oštećeniku nije prijetio, dok je s druge strane oštećenik ZŽ, detaljno i okolnosno iskazivao o riječima prijetnje koje mu je kritične prigode uputio okrivljenik.

15. Da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 sud je utvrdio iz iskaza oštećenika UŽ, koji je detaljno, okolnosno i životno opisao ponašanje okrivljenika inkriminirane prigode. Tako iz iskaza oštećenika UŽ proizlazi da je okrivljenika i njegovu suprugu primio u svoj ured jer su tražili razgovor odnosno odgovore zašto mu je oduzet mobitel i naočale sa mogućnošću snimanja te je isti inzistirao na odgovoru zašto mu te stvari još nisu vraćene. Objasnio im je da se radi o policijskom postupanju te da će mu navedeni predmeti biti vraćeni čim to bude moguće. Međutim , UŽZ nije prihvaćao to njegovo objašnjenje, on i njegova supruga tijekom razgovora su negodovali, upadali su jedno drugome u riječ, nisu bili zadovoljni njegovim objašnjenjem. UŽZ je cijelo vrijeme govorio kako je ranije surađivao sa policijom, da poznaje prijašnjeg načelnika policijske uprave te da je radio na nekakvim poslovima na uređenju okoliša oko policijske uprave. U jednom trenutku, po njegovoj procjeni moglo je to biti oko 11,00 sati okrivljeni ŠŽ je rekao kako nema mobitel, da je u kontaktu sa jednom obitelji iz Sirije te je kazao što bi bilo kada bi se on sada naljutio te rekao da će dignuti policijsku postaju u zrak. Uznemirio se (oštećenik), osjetio je strah te je postupio u skladu sa svojim ovlastima, pozvao je svoje kolege te su istoga uhitili, a kolege su kasnije preuzele kriminalističko istraživanje nad istim zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela prijetnje. Njihov razgovor je na početku normalno tekao, međutim bilo je određenog nezadovoljstva od strane okrivljenika, isti nije bio zadovoljan s njegovim objašnjenjem da se radi o policijskom postupanju i da će mu predmeti biti vraćeni čim to bude moguće. Bilo koji odgovor koji mu je on ponudio okrivljenik nije prihvaćao. U jednom trenutku razgovor od strane okrivljenika podigao se za jednu razinu više, pokazao je malo više uznemirenosti te je tada u jednom trenutku, rekao da on sada nema mobitel, da je u kontaktu s nekom obitelji iz Sirije, da ne može sada s tupiti s njima u kontakt te izrekao prijetnju koju je već naveo. Kada je čuo ovu prijetnju odmah je prekinuo razgovor i pozvao kolege radi postupanja prema ĆŽ. Njegove riječi kod njega su izazvale uznemirenost i bojazan, sve iz razloga što se radilo o prijetnji eksplozijom, što je isti spominjao nekakve N, a što se često povezuje s ovakvim aktima te svemu treba pridodati i tadašnju situaciju vezano za slučaj NŽ.

15.1. Iskaz svjedoka oštećenika UŽ sud je prihvatio kao istinit i vjerodostojan obzirom da je detaljno, okolnosno i sigurno, iskazujući jednako pred državnim odvjetnikom i na raspravi, opisao slijed razgovora koji je prethodio izricanju predmetnih riječi prijetnje, kao i sadržaj riječi koje mu je okrivljenik uputio i okolnosti u kojima su te riječi prijetnje izrečene. Pored toga, sud nije našao nikakav razuman i konkretan razlog zbog kojeg bi oštećenik kao službena osoba koja je s okrivljenikom razgovarala u okviru svojih službenih ovlasti, lažno teretio okrivljenika i neistinito iskazivao da se događaj nije odvio upravo na način kako je to opisao u svom iskazu , tim više što je oštećenik naveo da ne poznaje okrivljenika od ranije.

15.2. Sud nije prihvatio prigovor branitelja okrivljenika u odnosu na istinitost iskaza svjedoka oštećenika UŽ, jer branitelj okrivljenika izneseni prigovor ničim nije argumentirao niti dokazao radi čega je po ocjeni ovog suda tako iznesen prigovor paušalan i neosnovan.

15.3. Vjerodostojnost iskaza oštećenika sud nalazi i u činjenici da je njegov iskaz u značajnom dijelu podudaran s obranom okrivljenika i iskazom svjedokinje JŽZ, supruge okrivljenika, koja je također bila nazočna predmetnom razgovoru. Naime, između navedenih iskaza nema proturječja u pogledu činjenice da je došlo do razgovora, osoba koje su prisustvovale i sudjelovale u razgovoru, povoda razgovoru te njegova sadržaja u dijelu koji se odnosio na ranije postupanje policije prema okrivljeniku. Razlika između njihovih iskaza pojavljuje se prvenstveno u pogledu pitanja je li okrivljenik oštećeniku izrekao predmetnu prijetnju te u pogledu načina komunikacije neposredno prije toga.

16. Iskaz svjedokinje JŽZ, izvanbračne supruge okrivljenika, sud je prihvatio u onim dijelovima u kojima je suglasan s iskazom oštećenika glede tijeka razgovora, prisutnosti osoba, povoda razgovoru, ali ga nije prihvatio u dijelu u kojem svjedokinja negira da je okrivljenik izgovorio riječi prijetećeg sadržaja, kao i u dijelu da je cijeli razgovor protekao mirno i bez povišenih tonova. Njezin iskaz u tom dijelu nije bio dovoljno uvjerljiv da bi doveo u sumnju iskaz oštećenika.

16.1. Naime, riječ je o izvanbračnoj supruzi okrivljenika, dakle osobi koja je s okrivljenikom u bliskim obiteljskim odnosima te je očito zainteresirana za ishod ovog postupka, međutim okolnost da je ista izvanbračna supruga okrivljenika sud nije cijenio izdvojeno, već u vezi s njezinim opisom načina razgovora. Njezin opis razgovora, da je isti protekao mirno i bez povišenih tonova, sud ne nalazi uvjerljivim imajući u vidu sadržaj razgovora i okolnosti koje su mu prethodile.

16.2. Iz iskaza oštećenika proizlazi da su okrivljenik i njegova supruga negodovali zbog njegovog obrazloženja ranijeg postupanja policije prema okrivljeniku, da nisu prihvaćali njegovo obrazloženje, da nisu bili zadovoljni s nijednim njegovim odgovorom te da su mu u razgovoru upadali u riječ. Takav opis ne znači da je razgovor nužno bio obilježen vikom ili izrazito povišenim tonovima, ali je bitan za ocjenu vjerodostojnosti tvrdnje svjedokinje da je razgovor protekao mirno i bez ikakvog negodovanja.

17. Nadalje, obranu okrivljenika da oštećeniku nije prijetio, sud je cijenio neuvjerljivom i neistinitom s obzirom da je ista u suprotnosti s iskazom oštećenika te je očito usmjerena na otklanjanje kaznenopravne odgovornosti.

18. Slijedom svega navedenog, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik postupio upravo na način opisan u izreci ove presude te oštećeniku kao službenoj osobi u vezi s njezinim radom, obzirom da je isti pomoćnik načelnika kriminalističke policije PP Šibenik, uputio riječi: " šta bi bilo kada bi se sada naljutio i da će dignuti policijsku postaju u zrak“, a koje riječi, bez ikakve sumnje po svom sadržaju ukazuju na ozbiljnu prijetnju eksplozijom te su takve riječi prema ocjeni ovog suda, pod svim okolnostima u kojima su izrečene, objektivno podobne da kod svakog prosječnog čovjeka izazovu opravdan osjećaj straha i uznemirenosti.

18.1. Riječi koje je okrivljenik izrekao oštećeniku ukazuju na počinjenje teškog nasilnog protupravnog djela, odnosno uništenja policijske postaje uporabom eksploziva, pri čemu takvo postupanje po svojoj prirodi može ugroziti ne samo imovinu već i život i tjelesni integritet osoba koje se u policijskoj postaji nalaze. Ozbiljnost navedene prijetnje sud cijeni prema svim okolnostima u kojima je izrečena. Prijetnja je upućena izravno oštećeniku koji je pomoćnik načelnika policijske postaje, u razgovoru koji se vodio upravo o ranijem postupanje policije prema okrivljeniku. Oštećenik je pritom bio osoba kojoj je okrivljenik jasno iskazivao svoje nezadovoljstvo postupanjem policije, a predmetna je prijetnja izrečena u okviru takvog razgovora, odnosno kao eskalacija prethodno iskazanog nezadovoljstva, neposredno nakon što nije dobio odgovor koji je želio. Oštećenik je naveo da je navedene riječi okrivljenika doživio ozbiljno i da su kod njega izazvale osjećaj straha, što sud prihvaća kao uvjerljivu i životno logičnu reakciju s obzirom na sadržaj izrečene prijetnje i okolnosti u kojima je izrečena.

19. Stoga su prema stajalištu suda u ponašanju okrivljenika ostvareni objektivni elementi utuženog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, dok je u pogledu subjektivnog elementa utvrđeno da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom jer je bio svjestan svog djela i htio je njegovo počinjenje, odnosno postupao je s izravnom namjerom da upućenim riječima kod oštećen ika izazove osjećaj straha i uznemirenosti.

20. Ubrojivost i svijest okrivljenika o protupravnosti nisu ničim dovedeni u pitanje niti osporeni tijekom postupka niti je okrivljenik kod suda pobudio sumnju u svoju ubrojivost tempore criminis, radi čega sud istog smatra ubrojivim.

21. Slijedom navedenog, iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik inkriminiranim riječima prijetećeg sadržaja ostvario sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, kako mu se to i stavlja na teret optužnicom, radi čega ga je valjalo proglasiti krivim i osuditi po zakonu.

22. Odlučujući o vrsti i mjeri kaznene sankcije sud je vodio računa o svim okolnostima o kojima ovisi izricanje njezine vrste i mjere, primjenjujući opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja i cijeneći sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, osobito jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je djelo počinjeno, prijašnji život počinitelja, njegove osobne i imovinske prilike, te njegovo ponašanje nakon počinjenog djela.

23. Tako je sud okrivljeniku kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da je otac troje djece te da prema izvatku iz prekršajne evidencije nije osuđivan.

24. S druge strane, sud je okrivljeniku kao otegotnu okolnost cijenio činjenicu da je isti kazneno osuđen i to presudom Općinskog suda u Šibeniku broj K -388/2021 od 3. listopada 2022., pravomoćna 14. ožujka 2023. zbog kaznenog djela subvencijske prijevare iz čl. 258. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci uz rok kušnje u trajanju od dvije godine. Kao otegotno sud je okrivljeniku cijenio i okolnosti počinjenja kaznenog djela, odnosno ozbiljnost i intenzitet predmetne prijetnje, okolnostima u kojima je ista izrečena, dok se nalazio u policijskoj postaji, prilikom obavljanja razgovora s pomoćnikom načelnika u vezi ranijeg policijskog postupanja prema njemu kao osumnjičeniku, što ukazuje na visok stupanj bezobzirnosti i upornosti u počinjenju kaznenog djela.

25. Stoga je, cijeneći sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti kao i okolnosti koje se tiču osobe okrivljenika, težine počinjenog kaznenog djela, stupnja krivnje te okolnosti pod kojima je predmetno kazneno djelo počinjeno, sud okrivljenika za učin kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, jer sud smatra da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju ne bi mogla ostvariti izricanjem uvjetne osude ili druge blaže kaznenopravne sankcije. Naime, ranija uvjetna osuda očito nije ostvarila svoju svrhu u dovoljnoj mjeri, dok okolnosti predmetnog kaznenog djela ukazuju na potrebu stvarnog i neposrednog utjecaja kazne na okrivljenika. Stoga sud smatra da je upravo bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci nužna i primjerena težini počinjenog kaznenog djela, stupnju krivnje okrivljenika i potrebi ostvarenja svrhe kažnjavanja, dakle, da se izrazi društvena osuda zbog počinjenja kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utječe na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela.

26. Na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode, odnosno vrijeme uhićenja od 19. svibnja 2026. do 20. svibnja 2026. kao i vrijeme uhićenja 2. lipnja 2026. i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru koji mu je određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Šibeniku broj Kv II-114/2026-2 od 22. svibnja 2026., pa nadalje.

27. Iako je okrivljenik oglašen krivim za učin kaznenog djela, sud je istog temeljem zakonske odredbe čl. 148. st. 6. ZKP/08 u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, obzirom da je isti nezaposlen, bez primanja, bez imovine te je ocjena suda da bi plaćanjem troškova postupka bila dovedena u pitanje njegova osnovna životna egzistencija i egzistencija osoba koje je dužan uzdržavati.

28. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Šibenik, 24. srpnja 2026.

S U D A C

Anita Plenča

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.

DN-a:

1. ODO Šibenik, na broj KO-DO-205/2026

2. okrivljenik UŽZ (Zatvor u Šibeniku)

3. branitelj okrivljenika Tomislav Boljat, odvjetnik u Šibeniku

4. Uprava Zatvora u Šibeniku

5. oštećenik ZŽ, putem PP Šibenik s Ispostavom Primošten

6. u spis