Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Stalna služba u Petrinji

Petrinja, Trg dr. Franje Tuđmana 12

Poslovni broj: P-229/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Petrinji, po sutkinji Blaženki Navara, u pravnoj stvari tužitelja MŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Sandri Fridrih, odvjetnici iz Siska, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Petrinjska 59, Zagreb, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne javne rasprave održane 26. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, te zam. punomoćnika tuženika, na ročištu za donošenje i objavu presude, dana 24. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. platiti tužitelju MŠ iznos od 5.318,99 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 850,62 eura od 12.02.2018.g.

- 26,25 eura od 03.04.2018.g.

- 196,88 eura od 03.09.2018.g.

- 8,33 eura od 01.04.2019.g.

- 47,11 eura od 02.09.2019.g.

- 7,22 eura od 01.04.2020.g.

- 4,81 eura od 19.10.2020.g.

- 14,90 eura od 02.11.2020.g.

- 14,90 eura od 01.12.2020.g.

- 184,79 eura od 04.01.2021.g.

- 483,23 eura od 01.02.2021.g.

- 483,23 eura od 01.03.2021.g.

- 500,77 eura od 01.04.2021.g.

- 488,95 eura od 03.05.2021.g.

- 488,95 eura od 01.06.2021.g.

- 488,95 eura od 01.07.2021.g.

- 488,95 eura od 02.08.2021.g.

- 540,27 eura od 01.09.2021.g., sve to do dana plaćanja, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 2.372,93 eura odbija.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju MŠ naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 4.521,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana 24. srpnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, dok se u iznosu od 1.375,00 eura zahtjev tužitelja odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj MŠ podnio je ovome sudu tužbu protiv Raiffeisenbank Austria d.d., radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi je naveo kako je rješenjem Općinskog suda u Sisku br. Ovr-1039/10-31 od 25. svibnja 2016. upućen kao I. ovršenik da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja se kod Općinskog suda u Sisku vodi po rješenju o ovrsi Ovr-1039/10 od 16. srpnja 2010., a to iz razloga navedenih u žalbi tužitelja od 10. ožujka 2011. protiv rješenja o ovrsi. Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Sisku, br. Ovr-1039/10 od 16. srpnja 2010. doneseno je po prijedlogu tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. od 31. svibnja 2010., s tim da su označenim rješenjem o ovrsi obuhvaćena tri ovršenika, ovdje tužitelj MŠ kao I. ovršenik, RŠ i VŠ kao II. i III. ovršenici. Rješenje o ovrsi br. Ovr-1039/10 od 16. srpnja 2010. doneseno je temeljem Ugovora o kreditu br. 028-50-429228 od 12. listopada 2000., solemniziranog po Javnom bilježniku Ivanu Čubeliću iz [adresa] pod br. OU-646/2000. Javni bilježnik Ivan Čubelić za ugovor je izdao klauzulu ovršnosti iz koje proizlazi da je ugovor postao ovršan s danom 8. listopada 2005. Rješenjem o ovrsi Ovr-1039/10 od 16. srpnja 2010. određena je ovrha na pokretninama ovršenika radi naplate potraživanja ovrhovoditelja u iznosu od 35.323,30 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 8. listopada 2005. do isplate, te radi naplate troškova ovršnog postupka. U odnosu na III. ovršenika VŠ rješenje je postalo pravomoćno jer ga isti nije pobijao žalbom, dok je u odnosu na II. ovršenika RŠ postupak obustavljen napomenom da je RŠ dana 10. svibnja 2011. platio svoj alikvotni dio od 17.000,00 kuna. Ovdje tužitelj označeno rješenje o ovrsi pobijao je žalbom ističući prigovor zastare, prigovarajući obračunu ovrhovoditelja, ukazivanjem da iz obračuna nije vidljivo na koji je način ovrhovoditelj, a time i Sud pri donošenju rješenja došao do visine iznosa tražbine i to kako na ime glavnice tako i zakonskih zateznih i redovnih kamata, te da iz prijedloga za dozvolu ovrhe nije razvidno da li je ovrhovoditelj ikada pozvao korisnika kredita na plaćanje, odnosno opomenuo ga na dužnost plaćanja, pokušao izvršiti naplatu od samog korisnika kredita, i da li je u takvom pokušaju eventualno i uspio. Ugovor o kreditu br. 028-50-429228 sklopljen je 12. listopada 2000. između ovdje tuženika kao kreditora i GŠ kao korisnika kredita, te ovdje tužitelja MŠ kao sudužnika, te RŠ i VŠ kao solidarnih jamaca na rok otplate od 60 mjeseci. Odredbom čl. 7. Ugovora propisano je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke i da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu, a prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten. Kredit je iskorišten 12. listopada 2000., te je prvi anuitet dospio na naplatu u studenom 2000. godine, a s obzirom da je Ugovor o kreditu sklopljen na rok otplate od 60 mjeseci, zadnji anuitet dospio bi na naplatu 31. listopada 2005. Dakle, u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu u postupku Ovr-1039/10 na dan 16. rujna 2020. nastupila je zastara potraživanja tuženika kao ovrhovoditelja, s naslova predmetnog ugovora o kreditu u cijelosti, a to bez obzira što je 7. listopada 2005. tuženik otkazao Ugovor o kreditu, te bez obzira što je po prijedlogu tuženika Javni bilježnik utvrdio datum ovršnosti Ugovora s danom 8. listopada 2005. Tuženik je time postupio protivno ponašanju dobrog stručnjaka, te u suprotnosti s odredbama Zakona o obveznim odnosima, dok o neizvršavanju obveza od strane korisnika kredita nije obavijestio ovdje tužitelja iako je propisana dužnost obavještavanja jamca o dužnikovom propuštanju ispunjenja obveza. Slijedom navedenog predložio je da Sud udovolji njegovom tužbenom zahtjevu i ovrhu koja se vodi u Općinskom sudu u Sisku, pod br. Ovr-1039/10 proglasi nedopuštenom u cijelosti.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. u cijelosti osporava navode iz tužbe. Navodi kako je s korisnikom kredita GŠ, tužiteljem kao sudužnikom, te RŠ i VŠ kao solidarnim jamcima sklopio Ugovor o kreditu, br. 028-50-429228, solemniziran od strane Javnog bilježnika Ivana Čubelića, pod poslovnim brojem OU-646/2000. Korisnik kredita nije uredno ispunjavao obveze iz Ugovora o kreditu, odnosno nije uredno otplaćivao kredit, te je isti otkazan 7. listopada 2005., sukladno odredbi čl. 10. i 11. Ugovora. Obzirom da je danom predaje izjave o otkazu preporučenom pošiljkom pošti dospjela na naplatu cjelokupna tražbina po Ugovoru o kreditu, Javni bilježnik je na zahtjev tuženika izdao potvrdu ovršnosti na predmetni Ugovor, dana 8. listopada 2005. Budući da dugovanje nije podmireno unatoč opomenama, ovršni postupak radi prisilne naplate pokrenut je 31. svibnja 2010. Nije točna tvrdnja tužitelja da mu nije bilo poznato stanje duga i način na koji je dug izračunat. On je prije otkaza primio opomenu pred utuženje na koju nije reagirao, a što je i priznao na ročištu održanom povodom žalbe tužitelja dana 23. rujna 2013., stoga treba uzeti da se stanjem duga složio, jer bi mu u suprotnom prigovorio. Tuženik je priložio izvadak iz poslovnih knjiga na dan 20. rujna 2013., kao vjerodostojnu ispravu iz koje je jasno vidljivo stanje dospjelog dugovanja umanjeno za 17.000,00 kuna u odnosu na ovršni prijedlog obzirom da je jamac RŠ dana 10. svibnja 2011. uplatio svoj alikvotni dio. Osporava da bi nastupila zastara spornog potraživanja, imajući u vidu da je Ugovor o kreditu otkazan 7. listopada 2005., te da je Javni bilježnik na zahtjev tuženika izdao potvrdu o ovršnosti na Ugovor dana 8. listopada 2005., a ovrha koju tužitelj proglasiti nedopuštenom je pokrenuta dana 31. svibnja 2010., što je unutar zastarnog roka. Slijedom navedenog predložio je odbiti tužbu tužitelja kao neosnovanu, uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u ovosudno rješenje, br. Ovr- 1039/2010 (str. 5 spisa), prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi (str. 6 i 7 spisa), preslik Ugovora o kreditu (str. 8 i 9 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga (str. 19 spisa), žalbu ovršenika (str. 11 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (str. 14-20 spisa), Ugovor o kreditu (str. 34-37 spisa), zapisnik o izdavanju potvrde ovršnosti (str. 38-40 spisa), izjavu o otkazu kredita (str. 41 spisa), opomenu (str. 42 i 43 spisa), zapisnik (str. 44 i 45 spisa), zapisnik (str. 68 i 69 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga (str. 70 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (str. 71-74, 76-82, 92-103 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga (str. 91 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Vedrana Panjkovića (str. 107-114 spisa), saslušan je stalni sudski vještak Vedran Panjković (str. 126 i 127 spisa), i tužitelj (str. 128 i 129 spisa), izvršen je uvid u izvadak po stanju o kreditu (str. 135 spisa), izvršen je uvid u očitovanje stalnog sudskog vještaka Vedrana Panjkovića (str. 141-143 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (str 192-200 spisa), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje (str. 208-209 spisa), očevidnik svih osnova za plaćanje (str. 210-212 spisa), obustave na mirovinu (str. 213-215 spisa), provedeno je dopunsko vještačenje (str. 225-231 spisa), saslušan je stalni sudski vještak Vedran Panjković (str. 243-244 spisa), svjedok FŠ (str. 308 i 309 spisa), izvršen je uvid u podatke FINA-e za osnovu za plaćanje posl. br. Ovr-1039/2010 ovršenika MŠ (str. 312-314 spisa) i dopunu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Vedrana Panjkovića (str. 321 i 322 spisa).

4. Temeljem ocjene izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka Sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja MŠ djelomično snovan.

5. Ovosudnom presudom posl. broj P-262/2022-23 od dana 2. siječnja 2024. utvrđeno je da je u cijelosti bila nedopuštena ovrha koja se kod Općinskog suda u Sisku vodila po prijedlogu Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb protiv ŠŠ pod brojem Ovr-1039/10. Ova presuda je u navedenom dijelu potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-1185/2024-2 od dana 28. svibnja 2024.

6. Tužitelj MŠ ovom tužbom traži da se naloži tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da mu vrati sve ono što je tuženik neosnovano stekao ovrhom temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sisku posl. br. Ovr-1039/10, uključujući i troškove ovrhe u kojoj je ovrhovoditelj ostvario svoju tražbinu.

7. Sud smatra kako je prigovor litispendencije neosnovan u cijelosti jer u postupku koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P- 4606/2024 (prije posl. br. P-413/2023 Općinskog suda u Sisku) predmet tužbenog zahtjev tužitelja MŠ nije identična tražbina kao u ovom postupku. Naime, u ovom postupku je predmet tužbenog zahtjeva povrat stečenog na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sisku posl. br. Ovr-1039/10 u razdoblju od 12. veljače 2018. do 1. rujna 2021, dok je u postupku koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P-4606/2024 predmet tužbenog zahtjeva povrat iznosa od 10.358,82 eura koji je iznos tuženik stekao pljenidbom mirovine tužitelja MŠ dostavom Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje ovršne isprave – ugovora o kreditu, dakle zapljena po pristanku dužnika. Uvidom u prijepis knjigovodstvene kartice od dana 17. rujna 2021. (str. 198-200 spisa) utvrđeno je kako se radi o pljenidbi i prijenosu sredstava koji je izvršio HZMO, za razliku od pljenidbe i prijenosa sredstava tuženika koje je izvršila Financijska agencija s računa tužitelja MŠ temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sisku posl. br. Ovr - 1039/10, dakle radi se o različitim iznosima koji su plijenjeni i preneseni tuženiku po različitim pravnim osnovama.

8. Uvidom u prijepis knjigovodstvene kartice od dana 17. rujna 2021. (str. 198- 200 spisa) utvrđeno je kako je Financijska agencija zaplijenila s računa tužitelja MŠ i proslijedila na račun tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sisku posl. br. Ovr-1039/10, ukupan iznos od 5.318,99 eura, i to u razdoblju od 12. veljače 2018. do 1. rujna 2021.

9. Svojim dopunskim nalazom i mišljenjem stalni sudski vještak Vedran Panjković, od dana 19. rujna 2025., naveo je kako je, temeljem dokumentacije na stranicama 313 - 314 u spisu, a koju je usporedio s knjigovodstvenom evidencijom tuženika na stranicama 197 - 200 u spisu, izradio specifikaciju svih traženih iznosa koja je prikazana na priloženoj tablici. Tako je stalni sudski vještak utvrdio iznose koje je Financijska agencija zaplijenila s računa tužitelja MŠ i proslijedila na račun tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sisku posl. br. Ovr-1039/10, koji ukupno iznose 5.318,99 eura, a vršeni su u razdoblju od 12. veljače 2018. do 1. rujna 2021., kako je to u tablici pobliže označio.

10. Odredbom čl. 1111. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023, 69/2026; dalje: ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

11. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, budući je tužitelju MŠ zaplijenjen s njegovog računa, u razdoblju od 12. veljače 2018. do 1. rujna 2021., ukupan iznos od 5.318,99 eura, temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sisku posl. br. Ovr-1039/10, a koju ovrhu je ovaj sud presudom posl. broj P-262/2022-23 od dana 2. siječnja 2024. utvrdio nedopuštenom u cijelosti, te je isti iznos proslijeđen na račun tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., to je tuženik dužan vratiti navedeni iznos tužitelju, kao iznos koji je primio s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala temeljem citirane zakonske odredbe. U preostalom dijelu, u iznosu od 2.372,93 eura, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti jer nije dokazano niti iz knjigovodstvene kartice niti provedenim vještačenjem da je i ovaj iznos tuženik stekao od tužitelja na gore opisani način.

12. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

13. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a kojim je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Obzirom da je tužitelj uspio u sporu u bitnom dijelu tužbenog zahtjeva koji je postavio, a koji je tuženik tijekom cijelog postupka osporavao, Sud smatra opravdanim odrediti da je tuženik dužan naknaditi troškove parničnog postupka tužitelju u cijelosti. Parnični trošak tužitelja, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, odnosi na sastav tužbe u iznosu od 250,00 eura (Tbr.7.1. Tarife), sastav podneska od 13.01.2020. i 21.07.2023. u iznosu od 250,00 eura svaki (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanja na ročištima dana 12.01.2011., 07.02.2017., 30.09.2019., 13.01.2020., 17.11.2020., 29.11.2023., 25.11.2024., 14.04.2025. i 26.05.2026. u iznosu od po 250,00 eura (Tbr.9.1.Tarife), na ročištima na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima dana 24.11.2016., 12.11.2018., 19.01.2023., 12.04.2023., 28.08.2023. i 08.09.2025. u iznosu od po 125,00 eura (Tbr. 9. 2. Tarife), troškove vještačenja u ukupnom iznosu od 398,18 eura i sudske pristojbe na tužbu, presudu i žalbu u ukupnom iznosu od 373,32 eura. Ukupni trošak tužitelja, s PDV-om, tako iznosi 4.521,50 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova, valjalo odbiti.

U Petrinji, 24. srpnja 2026.

Sutkinja

Blaženka Navara

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda pismeno, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1.Tužitelj po punomoćnici Sandri Fridrih, odvjetnici iz Siska

2.Tuženik po punomoćnicima iz OD Glamuzina&Grošeta, iz Zagreba