Poslovni broj: P-2113/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Maji Ivković, u pravnoj stvari tužitelja: 1) ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2) UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3) JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4) MĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5) IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], Č [adresa], svi zastupani po punomoćniku Marku Zekanoviću, odvjetniku u Zadru protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravnom odjelu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. lipnja 2026. u nazočnosti tužitelja pod 1) i punomoćnika tužitelja pod 1) do 5) Marka Zekanovića, odvjetnika u Zadru, te zakonskog zastupnika tuženika RĆ, zamjenika u ODO GUO Zadar, te objave presude 24. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužitelji ŠĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], UĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnici predmetne nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], „Baćirov gaj“, šuma pov. 27586 m2, k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to ŠĆ, UĆ i JĆ svaki za ¼ dijela, te MĆ i IĆ svaki za 1/8 dijela, što je tuženica dužna priznati i trpjeti da tužitelji temeljem ove presude po pravomoćnosti iste, zatraže i postignu uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, uz istovremenu uknjižbu brisanja toga prava sa imena tuženice.

II. Dužna je tužena naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 2.656,80 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi podnesenoj 30. rujna 2020. navode da je u zemljišnoj knjizi u zk. u. 392 k. o. [katastarska općina] upisana čest. br. 418, „Baćirov gaj“, šuma pov. 27.586 m2, k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo tuženika. Takav upis prava vlasništva je pogrešan budući su stvarni vlasnici tužitelji: ŠĆ, UĆ, JĆ, MĆ i AĆ i to ŠĆ, UĆ i JĆ svaki za ¼ dijela, a MĆ i IĆ svaki za 1/8 dijela. Predmetna parcela nove izmjere 418 k. o. [katastarska općina] odgovara dijelu starih čest. br. 594/3, 584/1 i 584/15 k. o. [katastarska općina]. Tužitelji pod 1) do 3) su vlasništvo predmetne nekretnine stekli nasljeđivanjem iza svog pok. oca U (Đuro) Kneževića pok. OĆ, a kojeg su naslijedili zajedno sa sestrom FĆ i sada pokojnim bratom NĆ dok su predlagatelji pod 4) i 5) suvlasništvo stekli nasljeđivanjem oca ĐĆ. Ostali nasljednici iza pok. KĆ, sestre ĆĆ, BĆ i HĆ su ustupile svoj nasljedni udio braći, sve kako je utvrđeno rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl. broj: O-325/96 od 17. listopada 2002. Zatim su se u postupku obnove i preoblikovanja zemljišne knjige podijelili sa sestrom FĆ i to na način da je predmetna nekretnina pripala tužitelje, te pok. ĐĆ na ravne dijelove, dok su FĆ pripale parcele čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje je ista u navedenom postupku uredno knjižila. Otac, odnosno djed tužitelja KĆ je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem iza svog oca pok. OĆ te diobom sa svojom braćom ČĆ, J i JĆ. U katastarskoj evidenciji je otac tužitelja U (Đuro) Knežević evidentiran je još od prve katastarske izmjere k.o. [adresa]. kao posjednik predmetne nekretnine, kada je samo zabilježen posjed koji traje od davnina, a jednako tako evidentirani su i daljnji diobenici tužitelja koji su se davno prije s njima, odnosno njihovim precima dijelili. Jednako tako je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zadru kao suvlasnikom stare čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bio uknjižen GĆ - sin djeljenika djeda tužitelja, odnosno njegovog brata VĆ, dok su u odnosu na međašne nekretnine 414, 415, 416 i 417, k. o. [katastarska općina], koje su nastale od istih parcela stare izmjere, danas također uknjižene fizičke osobe. Nasljeđivanjem oca tužitelji su nastavili uživati nesmetan, dugotrajan i miran vlasnički posjed njegovih predaka, a koji ispunjava zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjedanjem budući su prednici tužitelja stupili u posjed predmetne nekretnine prije više od sto godina. Predmetnu parcelu od davnina prednici tužitelja koriste za sječu ogrjevne šume, a za istu svrhu tužitelji ju koriste i danas. Tužitelji stoga drže da su protekli zakonski rokovi za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti i da su njihovi prednici kao i oni vlasništvo predmetne nekretnine stekli dosjelošću jer su prednici tužitelja, a nakon njih i tužitelji, bili su vanknjižni vlasnici, neometani i pošteni posjednici predmetne čestice preko sto godina, dakle najmanje od početka 20. stoljeća do danas.

2. Tuženica Republika Hrvatska se u odgovoru na tužbu usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe da iz dostavljenih zapisnika sastavljenih povodom preoblikovanja zemljišne knjige, te raspravnih rješenja sa ročišta održanih povodom prigovora, dakle, jasno proizlazi da su tužitelji sudjelovali u postupku obnove zemljišne knjige i u postupku povodom prigovora u kojemu je upućen svoje pravo ostvariti u parnici tužbom za ispravak zk upisa. Prema pravnom shvaćanju Županijskog suda u Zadru, Građanskog odjela broj Su 86/2013-2 rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile žalbu odnosno podnijele tužbu za ispravak u smislu članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama pa tužbeni zahtjev valja odbiti. Slijedom navedenog, a imajući u vidu činjenicu da su tužitelji sudjelovali u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], prema naprijed navedenom pravnom shvaćanju jasno je da tužitelji ne mogu podnijeti ovu tužbu na utvrđenje te tužbeni zahtjev treba odbiti. Iz priložene dokumentacije uz tužbu te drugih predloženih dokaza od strane tužitelja proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva. Iz dostavljenih zapisnika sastavljenih povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] je razvidno da je nekretnina 418 k. o. [katastarska općina] nove oznake nastala od kat. čest. [katastarska čestica] stare izmjere, a koje čestice su predstavljale šumu odnosno šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske. Zakonski zastupnik tuženice dostavlja potvrdu o uključenosti u šumsko gospodarski plan iz kojega je razvidno da su se naprijed navedene nekretnine u staroj izmjeri nalazile unutar šumsko gospodarske osnove na dan stupanja na snagu Zakona o šumama 16. listopada 1990. Također, dostavlja se očitovanje Hrvatskih šuma iz kojega je razvidno da je od strane čuvara šume LĆ, **.**.2020. utvrđena uzurpacija predmetne nekretnine, koja predstavlja šumsko zemljište. Ističe se da su predmetne nekretnine šumsko zemljište te se dodaje da rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu počeo je teći tek od odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/1998 tj. od 12. siječnja 2000., dakle jasno je da dosjelošću tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva na šumskom zemljištu. U vremenu od 6. travnja 1941. do 12. siječnja 2000. na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske bio je zastoj dosjedanja. Podredno tuženica također navodi da tužitelji nisu dokazali da je pravo vlasništva predmetnih nekretnina prednik tužitelja dosjelošću stekao prije 6. travnja 1941. po pravnim pravilima OGZ-a. Tijekom postupka potrebno je utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva i prema pravnim pravilima OGZ-a, te koje je kvalitete bio predmetni posjed, te na koji način su prednici tužitelja koristili predmetne nekretnine da bi isti bio potrebne kvalitete za stjecanje prava vlasništva. Tuženica, nadalje, ističe da ne postoji niti jedan materijalni dokaz koji bi govorio u prilog tvrdnjama tužitelja o posjedovanju predmetnih nekretnina kroz dugi niz godina, te se nisu ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u skladu s pravilima OGZ-a. Tužitelji nisu dostavili niti jedan dokaz da su prednici tužitelja bili u neprekinutom, mirnom i savjesnom posjedu za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno tužitelji nisu dokazali da je pravo vlasništva prednik tužitelja dosjelošću stekao prije 6. travnja 1941. po pravnim pravilima OGZ-a. Iz priloženih dokaza i navoda u tužbi jasno proizlazi da tužitelji nisu mogli steći pravo vlasništva predmetne nekretnine po bilo kojoj osnovi iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Dakle, po mišljenju tuženice Republike Hrvatske, ne proizlazi zaključak o stjecanju prava vlasništva dosjelošću do 6. travnja 1941., a ni zaključak o stjecanju prava vlasništva dosjelošću od 8. listopada 1991., zbog gubitka poštenja (obnova zemljišne knjige započela u k. o. [katastarska općina] 2008., upis u korist Republike Hrvatske izvršen rješenjima Z-6461/2008/392 od 26.srpnja 2011.). Još se dodaje da su nekretnine od završetka 2. svjetskog rata bile u režimu općenarodne imovine, odnosno društvenog vlasništva, sve do 24. srpnja 1991., tj. do stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu, odnosno do 16. listopada 1990., tj. do stupanja na snagu Zakona o šumama, kad su postale vlasništvo Republike Hrvatske. Stoga predlaže tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

3. Općinski sud u Zadru je presudom poslovni broj P-1646/2020-26 od 20. ožujka 2023. usvojio tužbeni tužitelja i naložio tuženici naknaditi tužiteljima parnični trošak. Županijski sud u Osijeku je rješenjem poslovni broj Gž-881/2023-4 od 9. listopada 2025. ukinuo presudu ovoga suda i predmet vratio na ponovno suđenje.

4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao: zk. izvadak (l.s. 9), identifikaciju čestica DGU Područnog ureda za katastar Zadar od 19. ožujka 2020. (l.s. 10), povijest posjedovanja za čest. 584/15 i 594/3 (l.s. 14), povijest posjedovanja za čest. 584/1 (l.s. 11), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl. broj: O- 325/96 od 17. listopada 2002. (l.s. 17-18), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl. broj: O-1157/2016 od 6. srpnja 2016. (l.s. 19-20), posjedovni list broj 129 od 13. siječnja 2003. (l.s. 13), preslik prikaza obiteljskog stabla tužitelja (l.s. 21), povijesni zk. izvadak za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 22), povijesni zk. izvadak za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 23), povijesni zk. izvadak za međašne nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 24-25), zapisnik Z- 6461/2008/392 od 26. srpnja 2011. (l.s. 35-37), zapisnik Z-13209/13 od 29. listopada 2015. (l.s. 33-34), potvrdu Hrvatskih šuma (l.s. 38), očitovanje Hrvatskih šuma (l.s. 39- 42 a), lugarski izvještaj od 26. lipnja 2020. (l.s. 43), proveden je očevid na licu mjesta uz vještaka mjernika dana 8. studenog 2022. (l.s. 81-82), saslušani su svjedoci: DĆ (l.s. 163-164 i 206-207), ZĆ (l.s. 164-165), ŽĆ (l.s. 165-166 i 207), FĆ (l.s. 168), TĆ (l.s. 208-209), te je tužitelj pod 1) ŠĆ u svojstvu stranke (l.s. 168-169).

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva predmetne nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], „Baćirov gaj“, šuma pov. 27586 m2, k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to tužitelji 1) do 3) svaki za1/4 dijela, te tužitelji 3) i 4) svaki za 1/8 dijela uz zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, uz istovremenu uknjižbu brisanja toga prava sa imena tuženice.

7. Iz identifikacije čestica“ DGU Područnog ureda za katastar Zadar od 19. ožujka 2020. (l.s.10) proizlazi da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nove izmjere odgovara dijelovima starih čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7.1. Prema povijesti posjedovanja za čest. zem. stare izmjere 584/1 k. o. [katastarska općina] (l.s. 11) proizlazi da pregledom najstarijih podataka kojima za k. o. [katastarska općina] raspolažu, a koji datiraju iz 1883. ova nekretnina je do II. revizije ove katastarske općine 1986. godine bila upisana posjedom Općine Poljica kada se kao posjednik na dijelu 584/1 k. o. [katastarska općina] upisuje otac, odnosno, djed tužitelja EĆ pok. OĆ, i to u površini od 8.700 m2, a potom se 2003. posjednicima upisuju njegovi nasljednici: FĆ za 4/32 dijela, JĆ, ĐĆ, ŠĆ i UĆ za 7/32 dijela svaki, te FĆ za 4/32 dijela.

7.2. Iz povijesti posjedovanja za čest. zem. stare izmjere 584/15 i 594/3 k. o. [katastarska općina] (l.s. 14) proizlazi da je pregledom najstarijih podataka kojima za k. o. [katastarska općina] raspolažu, a koji datiraju iz 1883. čest. zem. [katastarska čestica], matičnu česticu 584/15, nalaze evidentiranim posjedom tadašnje Općine Poljica, a čest. zem. [katastarska čestica] nalaze evidentiranom posjedom tadašnjeg veleposjednika PĆ. Potom, 1987. godine dolazi do diobe četice 584/1 i formiranja predmetne čest. zem. [katastarska čestica] koju je evidentirana u starom posjedovnom listu 56 kao posjed kao posjed CĆ pok. M, a potom njegovih nasljednika SĆ pok. M i dr. Potom je I. revizijom ove katastarske općine 1955. čest. zem. [katastarska čestica] evidentirana posjedom ČG, a od 1965. posjedom UG (ČG) i ČĆ (Mijat), dok je čest zem. 594/3 evidentirana općenarodnom imovinom 1955. godine. Ovakav je upis ostao nepromijenjen do II. revizije ove katastarske općine 1986. kada je čest. zem. [katastarska čestica] upisana u korist posjednika UG pok. ČG, a od 2007. godine nasljeđivanjem je prenesena na UĆ I pok UG, čest. zem [katastarska čestica] je upisana posjedom: UĆ JG (OĆ), MG pok. IG, IG (R), RG (Š), ŠG pok. GĆ i [adresa] (sada- Grad Nin). Na osnovu rješenja o nasljeđivanju su 2006. godine umjesto AG upisani njegovi nasljednici, i to: OG (OG) za 1/15 i drugi, a 2008. godine na osnovu rješenja o nasljeđivanju iza smrti ŠG je posjednikom upisan FG pok. ČG. Potom 2004. godine JG izdvaja svoj dio površine čest. 594/3 u novu čest. zem. [katastarska čestica] i više nije evidentiran posjednikom na čest. zem. [katastarska čestica].

7.3. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl. broj: O- 325/96 od 17. listopada 2002. (l.s. 17-18), proizlazi da su kao nasljednici KĆ pok. OĆ (rođenog **.**.1910. - umrlog **.**.1996.) proglašeni sinovi ĐĆ, JĆ, ŠĆ i UĆ za po 7/32 dijela svaki te kći FĆ za 4/32 dijela, te da kao vankjižno vlasništvo njegovu imovinu, između ostalih nekretnin, čini i dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7.4. Iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl. broj: O-1157/2016 od 6. srpnja 2016. (l.s. 19-20) vidljivo je da su nasljednici ĐĆ (Jure) (rođenog **.**.1942. - umrlog **.**.2016.) proglašeni sinovi MĆ i IĆ za po ½ dijela te da je u sastav ostavinske imovine ušla i čest. zem. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] (ispravno: [adresa]) za ¼ dijela.

7.5. Prema zapisniku Z-6461/2008/392 od 26. srpnja 2011. (l.s. 35-37) proizlazi da je RH upisana vlasnicom čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, a da su prethodno predlagatelji UĆ, OG i ĐĆ izjavili da je nekretnina u posjedu njihove obitelji više od 200 godina i da je i danas koriste za sječu te da je povjerenik suda NG izjavio da je predmetna nekretnina starina obitelji ĐĆ više od 150 godina. U ispravnom postupku po prigovoru ČĆ i JĆ je doneseno rješenje poslovni broj Z- 13209/13 od 29. listopada 2015. (l.s. 33-34) kojim je odbijen prigovor predlagatelja na uknjižbu prava vlasništva u postupku preoblikovanja zemljišne knjige.

7.7. Iz dopisa Hrvatskih šuma od 26. svibnja 2020. i programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištima (l.s. 38-39) proizlazi da je čest. zem. [katastarska čestica] nove izmjere k. o. [katastarska općina], 27.586 m2 obuhvaćena prijedlogom Programa gospodarenja gospodarskom jedinicom " [adresa]" s planom upravljanja područjem ekološke mreže za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2027. koji je u postupku odobrenja od strane nadležnih ministarstava, dok su čest. zem. stare izmjere od kojih je predmetna formirana, i to: 584/1, 584/15 i 594/3 bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima zadarskog užeg područja krša za razdoblje od 1982. do 1991. godine, odnosno na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama.

7.8. Temeljem lugarskog izvještaja od 26. lipnja 2020. (l.s. 43) proizlazi da je lugar ĐG obilaskom terena na č. 418 k. o. [katastarska općina] utvrdio uzurpaciju šumskog zemljišta ograđenu žičanom ogradom cca 3.500 m2 te da se u ograđenoj površini nalazi kokošarnik površine cca 5 m2.

7.9. Sud je identificirao predmetnu nekretninu očevidom na licu mjesta dana 8. studenog 2022. (l.s. 81-82) i uz sudjelovanje vještaka mjernika KG. Zapažanjem suda na očevidu, te uvidom u nalaz, mišljenje vještaka (l.s. 85) je utvrđeno da se prijepor u naravi sastoji od djelomično žicom ograđenom posjedu na kojem se nalazi maslinik, oranica i pašnjak, a na neograđenom dijelu je šuma smreke i hrasta. Iz skice sudskog vještaka geodeta KG razvidno je da je sporna nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] omeđena ukopanim međnim kamenima te da su s jedne strane međaši ĆG, a sa dvije strane A i to s jedne strane JG, O i BG, a s druge strane ŽĆ, F i HG.

7.10. Svjedok DĆ, rođen 1967. godine, je izjavio da je pokojni KĆ, otac i djed tužitelja, stekao predmetnu nekretninu od svojih roditelja, a njegovi roditelji od svojih roditelja. Prema predaji starijih poznato je da su ljudi, pa tako i mještani [adresa] još u 16. stoljeću došli u taj kraj i da bi zaposjeli dio zemljišta, kako šume, tako i obradivog zemljišta i to bi oni koristili i isto bi se prenosilo na njihove potomke i na taj način bi stjecali vlasništvo na nekretninama. Sudjelovao je u obnovi zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] te je 2001. izabran kao povjerenik Vlade za Grad Nin i tada je već zatekao da je za k. o. [katastarska općina], k. o. [katastarska općina], k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina] potpisan ugovor sa DGZ za preoblikovanje zemljišnih knjiga i nakon toga, i nakon što je izabran za gradonačelnika Grada Nina i po naputku Ministarstva pravosuđa Grad Nin je donio odluku da ukoliko svaki posjednik predoči uvjerenje MO da je on u posjedu te nekretnine i nesmetano je uživa neće priječiti da se isti uknjiži kao vlasnik, a na sastanku na kojem je bio nazočan predstavnik pravobraniteljstva je dogovoreno da se neće protiviti tome i tako su ti posjednici knjiženi kao vlasnici. To su dogovorili također i za mjesto [adresa] koji je sastavni dio Grada Nina, a on ne zna zbog čega to kasnije nije primijenjeno i za [adresa]. Lugar nikada nije branio tužiteljima da vrše ispašu na predmetnoj nekretnini niti vrše sječu stabala, a to pouzdano zna jer je njegov brat bio lugar. Poznaje međaša tužitelja ZĆ jer su otprilike generacija. Njegovi prednici bili su djeljenici sa prednicima tužitelja jer je to ista loza i ovaj je uspio uknjižiti svoje vlasništvo, iako taj dio predstavlja šumu kao i predmetna nekretnina, te ima površinu po nekoliko hektara kao i predmetna. Nije čuo da bi netko tužiteljima osporavao njihovo vlasništvo na predmetnoj nekretnini. Ova nekretnina se nalazi blizu kuća, na 50 m južno je kuća od Utkovića, a istočno odmah na međi je kuća tužitelja pod 2), a ta kuća je izgrađena upravo na onom dijelu ove parcele koji je pripao tužiteljima i njihovim prednicima. On je kao dijete od ¾ godine pa nadalje mogao pamtiti i tako se sjeća oca tužitelja, odnosno djeda kojega su zvali EĆ da je koristio ovu kompletnu nekretninu, a ta nekretnina spada pod „velike dile“, tu su uobičajeno bile privatne parcele veće od hektara, pa tako i predmetna. On je imao 7/8 godina kada su ga roditelji već slali da goni ovce na ovu lokaciju, pa se tako sjeća EĆ, oca, odnosno djeda tužitelja da je na ovoj parceli sjekao šumu za ogrjev i gonio je svoje ovce na ispašu, a sva domaćinstva su u ta doba imala između 50 i 100 ovaca. Ova nekretnina je omeđena ciljima ili stupovima obojenim vapnom u neka doba, a sada više nema tih stupova, nego samo cilji i zašumilo se pa se ne vide. To nije bila ograda za ovce nego pašnjak i oni su tu parcelu zvali Đurin Gaj, a EĆ je otac, odnosno djed tužitelja. Brat svjedoka je bio lugar i on se zvao GG, a uz njega s ranije i istodobno lugari bili VG iz [adresa] i LG iz [adresa], ali ovi lugari nisu nikada pazili na predmetnu nekretninu, a niti naplaćivali N. Na ovo područje lugari nikada nisu dolazili, a državna šuma je bila 3- 4 km dalje prema moru, odnosno prema Visočanima i prema nekretninama Đ i ta državna nekretnina je bila velika i radilo se o državnoj šumi. Ta nekretnina je imala nisko raslinje, a bilo je šmrike, a sada na toj državnoj nekretnini ima i šume. Predmetna nekretnina je bila mjestimično šuma, a mjestimično pašnjak, te je tu bilo hrastova i šmrika, a i drače. Nisu se nikada hrasti pilali do dna, a kako bi se stabla mogla pomlađivati. Nikada nitko nije smetao tužitelje u vlasništvu i posjedu prijepora, a oni sada tu šumu i pašnjak koriste kao i ranije. Tužitelj pod 3) JĆ je gonio svoje blago na ispašu na ovu nekretninu do nedavno, a sada ima jako malo blaga pa ne goni blago ni na ovu parcelu, a šuma se sječe i dalje od strane obitelji tužitelja". Ova lokacija je kao i druge korištena od fizičkih osoba od doseljenja u [adresa] svakako prije 1980. godine. Jugoistočno je prvi susjed Utković, a sve ostalo su Kneževići okolo pa su tako zapadno nekretnine pok. OĆ kojega je naslijedio ZĆ, a zapadno se dalje nastavljaju nekretnine DĆ, U i OĆ, i nekretnina od DĆ, U i OĆ ima sličnu površinu kao i sve druge na ovoj lokaciji. Susjed zapadno ZĆ je knjižio nekretninu na ovoj lokaciji odmah zapadno, a ta nekretnina nije ograđena suhozidom.

7.11. Svjedok ZĆ, rođen 1948. godine, je naveo od kada zna za sebe je predmetna nekretnina bila u vlasništvu tužitelja i njihovih prednika oca U i drugih prednika te da su na istoj nekretnini čuvali stoku i sjekli šumu, što rade i dan danas. Njegov djed i djed tužitelja su bili braća i djeljenici, pa je on dobio dio sa zapadne strane, a tužitelji i njihovi prednici predmetni istočni dio a sve to je obilježeno međama. Njegov djed prilikom diobe dobio je već veći komad i to negdje oko 32.000 m2, a djed tužitelja je dobio 28.000 m2, a to vjerojatno stoga što je kvaliteta šume na njihovom zemljištu bila bolja. On je riješio vlasništvo svoje nekretnine. Cijeli život živi u mjestu [adresa]. On je osobno vidio tužitelje i njihovog oca U (Đuru) da sijeku šumu na predmetnoj parceli ta da koriste istu za ispašu stoke, a to rade i danas. Nikada nije vidio lugara da obilazi predmetnu parcelu, a nije ni čuo da ju je obilazio. Poznato mu je da su predmetne nekretnine njihovi prednici stjecali kako su se naseljavali. Predmetna nekretnina nije ograđena, ali ima kamene ciljeve, nekoliko kamenja složenih jedan na drugom. Nije čuo da bi ikada bilo spora kako unutar obitelji tako i od nekih drugih oko vlasništva predmetne nekretnine. Poznato mu je da su tužitelji podijelili predmetnu nekretninu tako da su četiri brata dobili po četvrtinu na ovoj lokaciji.

7.12. Svjedok ŽĆ, rođen 1955. godine, je naveo da mu je poznato da je predmetna nekretnina u vlasništvu tužitelja i njihovih prednika jer je ista omeđena kamenim ciljevima, a isti su koristili kao ispašu za stoku i sjekli šumu i nitko drugi nije koristio tu nekretninu osim njih i tako se znalo u selu da je to njihovo i da nitko drugi nema tu što tražiti jer je svatko imao svoj posjed. Cijeli život živi u [adresa]. Osobno je viđao tužitelje i njihovog oca odnosno djeda U (EĆ) kako koriste predmetnu nekretninu na način da su sjekli drva i koristili za ispašu stoke. Ne zna kako se zvao Jurin (Đurin) otac. Po predaji mještani [adresa] stjecali su zemlju na način da bi istu zaposjeli kada su se doselili na to područje i nakon toga bi je obrađivali ako je bila obradiva, ili ako je bila šuma stavili su ciljeve kako bi označili da je to njihovo. Isti su doseljavali prije najmanje 300-400 godina. K nikad nije obilazio predmetnu nekretninu. RH ima vlasništvo nekretnina koja je udaljeno najmanje 7 km od predmetne parcele i to prema mjestu Visočane. Koliko on zna nitko nikada tužiteljima ni njihovim prednicima nije osporavao vlasništvo predmetne nekretnine. Poznato mu je da su se tužitelji podijelili tako da su 4 brata uzeli dio na predmetnoj nekretnini, a sestre nisu. Ova cijela parcela je pripadala obitelji tužitelja, i da na toj parceli nikada lugar nije čuvao šumu. Ovo mu je dobro poznato jer je moja nekretnina međašna sa sjeverne strane i ima sličnu površinu, a tu su njih trojica braće vlasnici, te je naša parcela odmah sjeverno odijeljena samo ciljevima. Otkada zna za sebe, a to je negdje u dobi od kojih 10 godina, ja on čuvao ovce na svojoj nekretnini koja je međašna, u to vrijeme su imali 30-ak ovaca kao i obitelj tužitelja, pa se tako sjeća da je djed tužitelja KĆ čuvao svoje ovce na predmetnoj nekretnini i sjekao šumu za ogrjev i tako je bilo sve do Đurine smrti, a sada šumu sijeku njegovi sinovi, pa viđa ČĆ i Ć da to rade. Državna šuma je bila na manje od 10 km, prema Visočanima, to je bila velika parcela i tamo se nije zalazilo. Lugari nikada nisu dolazili na ovu lokaciju. Nisam bio u nikakvom kontaktu s lugarima pa ni ne zna njihova imena. Na ovoj nekretnini ima šume, a tu su uglavnom sve mladi hrastići, možda ima tek koji stari, a to je zato što obitelji tužitelja stalno tu reže šumu. Ovu lokaciju su zvali Gaj, te je samo nekretnina tužitelja i njegova nekretnina na ovoj lokaciji ostala neupisana na njih, a sve okolne su upisane na njihove stvarne vlasnike, a radi se o nekretninama slične površine. Sve su to bile velike nekretnine, osim ako su podijeljene na manje dijelove zbog podijele u obitelji. Na ovoj lokaciji su A i druge fizičke osobe posjednici više od 100 godina. EĆ otac, odnosno djed tužitelja, čuvao ovce na ovoj parceli do par godina prije svoje smrti, a možda i deset godina prije svoje smrti. Ova parcela ima najmanje 20 i nešto tisuća m2.

7.13. Svjedokinja FĆ, rođena 1941. godine, je izjavila da otkad zna za sebe je predmetna nekretnina u naravi šuma je bila njihovo vlasništvo, odnosno, vlasništvo njezinog oca, a prije toga njezinog djeda, a prije njega i pradjeda, a sada je vlasništvo njezine braće odnosno njezinih nećaka, ovdje tužitelja. Prilikom diobe ona se odrekla dijela predmetne nekretnine. Ne zna kako se zvao pradjed, a djed se zvao OĆ. Otac se zvao U, a zvali su ga " EĆ". S braćom se podijelila 2004. Bilo je njih 4 sestre i sve su bile žive prilikom diobe, i sve su se odrekle dijela predmetne nekretnine. Predmetna nekretnina koristila se za sječu šume i kao ispaša za stoku, a najviše ovce, malo krave te je i ona sama čuvala ovce na predmetnoj nekretnini. Ne pamti djeda OĆ jer je rano umro. Otac U je sjekao šumu na predmetnoj nekretnini i čuvao stoku. Nitko nikada nije im branio sjeći šumu na predmetnoj nekretnini niti koristiti istu za ispašu pa ni lugar.

7.14. Svjedokinja TĆ, rođena 1955. je navela da je njezin djed B imao parcelu jednake veličine kao i tužitelji, i ta parcela je zapadno, a od njezinog djeda CĆ sada tu nekretnine drže ZĆ, čija nekretnina je međašna zapadno s ovom, a dalje u zapad je nekretnina JG, DĆ i DG, koji su braća. Bilo je to jako davno da je njezin djed B i djed tužitelja OĆ, a koji su bili braća dobili nekretnine na ovoj lokaciji, a dobili su ih od svojih roditelja. Njezin otac OĆ je rano ostao bez svojega oca CĆ i majke ĆG, pa je tako dobio nekretninu koju sada drže njezina braća DĆ, DG i JG, a međašnu nekretninu zapadno koju drži ZĆ je također od moga djeda CĆ jer je ZĆ unuk njezinog strica FG. Od njihovih djedova CĆ i OĆ se ove nekretnine neprekidno koriste i to za sječu šume i za ispašu, a sve nekretnine su na ovoj lokaciji velike. Uglavnom nekretnine na ovoj lokaciji nisu ograđene već su omeđene ciljevima. Njezina braća kao i unuk od strica su se uknjižili kao vlasnici na svojim nekretninama. Ovu lokaciju zovu Gaj, a prije su je zvali Dračice, čula je i za izraz Baćirov Gaj, a otkada je bila mala su predmetnu nekretninu zvali Đurin Gaj. Na ovoj lokaciji nema državne zemlje, kao ni državne šume. Od djetinjstva dolazi na ovu lokaciju, te je zadnje bila prije par godina. Otkada je prohodala pa do svoje 20 godine je na ovoj lokaciji čuvala ovce, a kada se udala na svojoj parceli sječe šumu, a to je parcela u blizini na istoj lokaciji koju ima od muža. Parcela od njezinog muža je međašna i sjeverna je, njihov sin H se upisao vlasnikom, to je velika parcela koja je dijelom ograđena suhozidom s tri strane, a dijelom ciljima.

7.15. Tužitelj pod 1) ŠĆ, rođen 1952. godine, je u stranačkom iskazu naveo da njegov djed OĆ je umro 1912., a 1910. je rođen otac, tako da otac U (EĆ) nije upamtio svog oca. Njegov djed OĆ je uživao predmetnu nekretninu od kad se podijelio sa svojom braćom, a to je bilo '30-ih godina prošlog stoljeća i od tada je isti, a poslije i oni nasljednici su bili u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine. Prije toga u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine je bio njegov djed, a prije njega pradjed. Oni braća su se podijelili 2003. i predmetnu nekretninu su dobili u suvlasništvo, a sestre nisu tražile dio od predmetne nekretnine. Njegov djed OĆ je dijelio imovinu sa svojim bratom CĆ te je njegovog djeda dopala predmetna nekretnina, dok je B dobio pola izvorne nekretnine i to je naslijedio njegov sin OĆ, a OĆ je naslijedio sin JG koji je uknjižio tu svoju nekretninu, a nekretnina graniči sa predmetnom nekretninom. Markov djed dobio je veću parcelu prilikom diobe jer je na njoj bilo manje šume i to se tako dijelilo. Njegova kuća udaljena je od predmetne nekretnine cca 250 m. On koristi predmetnu nekretninu tako što sječe drva za ogrjev. Predmetna nekretnina koristila se za ispašu stoke, pretežito ovaca i za sječu drva. K nikada nije branio njima korištenje predmetne nekretnine niti je ikada uredovao na predmetnoj nekretnini. On i njegovi prednici stjecali su predmetnu nekretninu nasljeđivanjem te su njegovi prednici na područje [adresa] došli još 1813., a koji podatak je on našao u crkvenim knjigama. Nitko nikada nije im osporavao vlasništvo i posjed predmetne nekretnine. Ista je omeđena ciljevima odnosno na određenim udaljenostima ukopana su kamenja gdje se moglo ukopati, a koja su obilježena krečom odnosno bojom. Međašni ciljevi su na prijeporu vjerojatno od kad su se njihovi djedovi podijelili.

8. Analizirajući iskaze svjedoka proizlazi da su saslušani svjedoci DĆ ZĆ, ŽĆ, TĆ i FĆ suglasno iskazivali da su tužitelji u posjedu predmetne nekretnine računajući posjed svojih prednika više od 100 godina, a najmanje od 1986. godine kada je prednik tužitelja U (EĆ) Knežević upisan kao posjednik dijela predmetne nekretnine u katastru nekretnina. Tužitelji da su predmetnu nekretninu stekli nasljeđivanjem i da su uživali nesmetan, dugotrajan i miran vlasnički posjed. Radi se o svjedocima kojima sud vjeruje jer su starije životne dobi, od rođenja žive u blizini ove lokacije pa im je činjenica posjeda i vlasništva prijepora dobro poznata,nisu osobno zainteresirani za ishod ovog postupka i njihovi iskazi nisu dovedeni u pitanje drugim dokazima.

8.1. Navedenu činjenicu posjeda tužitelja i njihovih prednika potvrdili su svi ispitani svjedoci koji su naveli da je predmetna nekretnina otkad znaju za sebe bila u posjedu oca, odnosno, djeda tužitelja U (Đure) Kneževića pok. OĆ (rođenog 1910. godine i preminulog 1996. godine) kojeg svjedoci pamte da je gonio blago na ispašu i sjekao stabla za ogrjev, da je tužitelj pod 3) JĆ gonio svoje blago na ispašu na ovu nekretninu donedavno, te da tužitelji i dalje sijeku stabla za ogrjev na ovoj nekretnini i da se hrasti nisu pilali do dna kako bi se stabla mogla pomlađivati. Svjedocima je iz priče poznato da je predmetna nekretnina starina obitelji tužitelja unazad više od 100 godina i da su bili u posjedu prijepora mirno i nesmetano. Ovu nekretnina je sa svih strana omeđena međašnim kamenjem (ciljima), što je utvrđeno sudskim očevidom, a ranije je prema iskazima svjedoka bila omeđena stupovima obojenim vapnom kojih više nema. Tužitelji su dostavom rješenja o nasljeđivanju dokazali tijek stjecanja od KĆ pok. OĆ do tužitelja. Također iz iskaza svjedoka proizlazi da sve okolne nekretnine vlasništvo fizičkih osoba i pretežito uknjižene na te osobe, radi se o nekretninama koje su približne površine kao i predmetna, a od čega je posebno značajna nekretnina djeljenika ZĆ (djed svjedoka i djed tužitelja), stečena od nekada istog zajedničkog prednika, a koja nekretnina je također šuma i ima površinu od čak 32.000 m2. Na koncu su svjedoci potvrdili tvrdnje tužitelja da na ovoj lokaciji nikada nisu uredovali lugari koji se brinu za državne šume.

9. U odnosu na činjenicu da je predmetna nekretnina po starim oznakama, i to:

584/1, 584/15 i 594/3 k. o. [katastarska općina], bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima zadarskog užeg područja krša za razdoblje 1982. -1991. godine (odnosno na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama), kao i što je obuhvaćena Programom gospodarenja gospodarskom jedinicom " [adresa]" s planom upravljanja ekološke mreže za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2027., sud je mišljenja da tuženica ne bi samo radi toga stekla vlasništvo prema odredbi čl. 16. Zakona o šumama. Takav pravni stav koji prihvaća i ovaj sud zauzeo je Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici u odluci Gž Zk-291/17-2 od 12. listopada 2017.

9.1. Naime, prema odredbi čl. 4. Zakona o šumama, šumom se smatra zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari i zemljište na kojem se uzgaja šuma ili koje je radi svojih prirodnih obilježja i uvjeta gospodarenja predviđeno kao najpovoljnije za uzgajanje šume. Odredbom istog zakona u slučaju sumnje ili spora da li se neko zemljište smatra šumom, odnosno šumskim zemljištem, odlučuje izvršno vijeće skupštine općine, odnosno Vlada Republike Hrvatske ako se šuma ili šumsko zemljište prostire na području više općina. Dakle, za odlučivanje o tome da li je neka nekretnina šuma ili šumsko zemljište nije odlučna činjenica da se ta nekretnina nalazi u šumsko-gospodarskoj osnovi Hrvatskih šuma, već odluku o tome donosi ili izvršno vijeće skupštine općine na kojem se području nalazi sporna nekretnina ili Vlada Republike Hrvatske.

10. Na kraju je navesti da je neosnovan prigovor tuženice da tužitelji ne bi mogli podnijeti tužbu na utvrđenje, već da su prethodno trebali podnijeti tužbu za ispravak. Tužitelji su prema stajalištu ovog suda uvijek ovlašten podnijeti vlasničku tužbu, čak i u situaciji kada prethodno nije podnesena tužba za ispravak. Naime, stranke mogu svoja prava štititi u postupku povodom tužbe za ispravak sukladno odredbama ZZK ili posebnom tužbom kao što je tužba radi utvrđenja prava vlasništva, a da se u konkretnom slučaju radi o tužbi radi utvrđenja prava vlasništva na temelju dosjelosti. Jednak pravni stav o dopuštenosti ove tužbe zauzela je i sudska praksa, kao u presudi Županijskog suda u Bjelovaru Gž-1269/22 od 12. siječnja 2023.

11. Temeljem svega naprijed izloženog, sud je stava da činjenica da tužitelji i njihovi prednik nisu bili evidentirani posjednicima u katastru nekretnina na cjelokupnoj utuženoj površini predmetne nekretnine, već da je od 1986. godine otac, odnosno, djed tužitelja G (Đuro) Knežević pok. OĆ bio evidentiran posjednikom na dijelu čest. zem. stare izmjere 584/1 koji dio ima površinu od 8.700 m2, ukazuje na to da evidencija katastra nije odgovarala stvarnom stanju na terenu. Naime, posjedovanje i korištenje nekretnina, kao pretpostavka stjecanja vlasništva dosjelošću, ne podrazumijeva (samo) utvrđenje o tabularnom posjedu, odnosno upisu posjeda u katastarske evidencije. Dosjelošću posjednik koji dulje vrijeme posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik, a posjed mu ima određene kvalitete, stječe vlasništvo te stvari. Time se otklanja dugotrajni nesklad faktičnog i pravnog stanja, te se pravno stanje usklađuje s dugotrajnim faktičnim stanjem. Posebno s obzirom na činjenicu da je iz iskaza saslušanih svjedoka nedvojbeno valjani pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine koji je kontinuiran i neosporavan unazad svakako i najmanje 40 godina, a s obzirom na materijalne dokaze, te saznanja i dob svih saslušanih svjedoka kojima sud vjeruje. Navesti je da je takav stav u sličnoj pravnoj stvari iznesen i u presudi Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1012/2024-2 od 15. srpnja 2024.

12. Dakle, obzirom da je vrijeme potrebno za dosjelost započelo teći najkasnije 1980-ih, dakle za vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN br. 53/91, 9/92 i 77/92 dalje: ZOVO koji je bio u primjeni do 1. siječnja 1997.), pa se na pitanje stjecanja vlasništva imaju primijeniti odredbe ZOVO.

12.1. U primjeni odredbe članka 28. stavak 4. ZOVO, jednako kao i sada važećom odredbom članka 159. ZV, jedna od pretpostavki sjecanja prava vlasništva je pošten posjed. Prema odredbi članka 72. stavak 2. ZOVO, ( kao i odredbi članka 18. stavak 5. ZV) posjed je pošten odnosno savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, time da se poštenje odnosno savjesnost pretpostavlja.

12.2. Predmnijeva poštenja posjeda nije oborena niti jednim provedenim dokazom.

12.3. Na temelju provedenog dokaznog postupka je nedvojbeno utvrđeno da se tužitelji računajući posjed svojih prednika nalazile u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina od najmanje 1980. godine, te da im u razdoblju dosjedanja kroz koje su nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva, a niti nakon toga, posjed nije osporavan po predniku tuženice, a ni tuženici.

12.4. Ovdje valja navesti da su sudovi zauzeli stajalište o tome da se kod dosjelosti u obzir uzima i vrijeme do 8. listopada 1991. kao u odluci broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018. pri čemu je navedeno shvaćanje: „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

12.5. Gore navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi, a to je: „U tim okolnostima, sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.

13. Budući ne postoji treća osoba stekla vlasnička prava po drugim zakonskim osnovama stjecanja, primjenjujući pravna shvaćanja ELJSP u ovom predmetu, u rok dosjelosti se računa i vrijeme koje je teklo u razdoblju u kojem je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva. Dakle, tužitelji su stekli pravo vlasništva dosjelošću, odnosno samostalnim, neprekidnim i poštenim posjedom koji traje najkasnije od 1980. godine računajući posjed njihovog prednika. Stoga je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, kao u točki I. izreke ove presude.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 i 107/25), te je tužiteljima priznat zatraženi trošak, i to: za sastav tužbe u iznosu od 146,00 eura (Tbr. 7.1.), zastupanje na ročištima 30. rujna 2022, 8. studenog 2022., 8. veljače 2023. i 9. ožujka 2023. u iznosu od po 146,00 eura 597,24 eura za svako ročište (Tbr. 9.1.), što ukupno iznosi 1.045,17 eura, a uz trošak PDV-a od 25 % iznosi 1.306,46 eura. Navedenom trošku je trebalo pridodati trošak dodatno zatražen u ponovljenom postupku, i to trošak pristupa na ročišta od 15. prosinca 2025. i 29. lipnja 2026. 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9.1.) i što uz vrijednost boda od 2,00 eura i PDV od 25 % iznosi, te uz povećanje od 40 % za zastupanje više osoba (Tbr. 36.1.) koji iznosi 700,00 eura. Ukupnom odmjerenom trošku tužitelja od 2.006,46 eura (1.306,46 eura + 700,00 eura) treba pridodati trošak plaćenog predujma za očevid u iznosu od 530,89 eura, te pristojbu na tužbu od 66,36 eura i presudu od 53,09 eura, tako da je ukupni dosuđeni trošak tužitelja iznosi 2.656,80 eura i sud je naložio tuženici da naknadi taj parnični trošak tužiteljima, kao u točki II. izreke presude.

U Zadru, 24. srpnja 2026.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- Tužitelju po punomoćniku

- Tuženici po zakonskom zastupniku

Nakon pravomoćnosti:

-Ministarstvo financija – Porezna uprava, Područni ured Zadar