REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 60 Pn-1397/23-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužitelja DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljice ŽD iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupane po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., [adresa], OIB 22694857747, zastupanog po punomoćniku Ivanu Glvašu, odvjetniku, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2. srpnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 24. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e :

I Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 isplatiti drugotužiteljici ŽD iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete iznos 9.720,00 EUR od zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 26.8.2022.g. pa sve do isplate po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve do isplate, a u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti prvotužitelju DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete ukupan iznos od 199,08 EUR s tijekom zateznih kamata, i to na:

na iznos od 99,54 EUR od 29.8.2022.g.,

na iznos od 99,54 EUR od 31.8.2022.g.

pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u visini od € 3.281,33, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

.

O b r a z l o ž e n j e

Tužitelji u tužbi navode, da je dana 11.8.2022.g., oko 7,45 sati, u [adresa], prvotužitelj upravljao motociklom u vlasništvu drugotužiteljice reg. oz. [registarska oznaka] [adresa]. D kada mu kod kbr. 11. prednost oduzelo vozilo reg. oz. [registarska oznaka] kojim je upravljao KD, uslijed čega je došlo do naleta motocikla na vozilo zbog čega je na motociklu nastala totalna šteta. U vrijeme nezgode vozilo kojim je skrivljena nezgoda bilo je uredno osigurano kod tuženika. Sudionici o istome nisu obavijestili policiju već su razmijenili osobne podatke i podatke o vozilima. U predmetnom štetnom događaju oštećen je motocikl u vlasništvu drugotužiteljice reg. oz. [registarska oznaka] te je na istome nastala totalna šteta. Šteta na vozilu je uredno prijavljena tuženiku te je predmet kod tuženika zaveden pod brojem 2211 1051 1211.

S obzirom na stanje motocikla i prodajne cijene koje na tržištu ostvaruju vozila iste marke i sličnih specifikacija tužitelji smatraju da je vrijednost vozila u vrijeme štetnog događaja iznosila oko 120.000,00 do 140.000,00 kn. Stoga drugotužiteljica s naslova štete na vozilu, a uzevši u obzir vrijednost ostatka vozila potražuje od tuženika na ime totalne štete iznos od 11.945,05 EUR / 90.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom od dana izrade izvida štete tuženika od 26.8.2022.g. pa do isplate. Drugotužiteljica je u cilju mirnog rješenja spora prijavila štetu tuženiku međutim tuženik je prijavu otklonio na neosnovanu zbog čega su tužitelji radi zaštite svojih prava prisiljeni ustati tužbom. Zbog predmetne nezgode, prvotužitelj je imao troškove šlepanja vozila u vlasništvu drugotužiteljice.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nisu sporne činjenice pasivne legitimiranosti tuženika i nastanka štetnog događaja. Sporna je odgovornost osiguranika tuženika jer tuženik drži da je I-tužitelj ( vozač motocikla bez položenog vozačkog ispita za motocikl) isključivo odgovoran za ovaj štetni događaj u kojem sudionici nisu ispunili Europsko izvješće, niti pozvali policiju. Poradi navedenog, tuženik je uz sudjelovanje sudionika nezgode izašao na lice mjesta i izvršio rekonstrukciju štetnog događaja te je ustanovio da se nezgoda dogodila uslijed neiskustva I-tužitelja koji je vozio apsolutno neprilagođenom brzinom na mjestu gdje je ograničenje 40 km/h, i to izlazeći iz zavoja i približavajući se pješačkom prijelazu i ležećim izbočinama na kolniku. U vrijeme kada se I-tužitelj približavao mjestu štetnog događaja, osiguranik tuženika je već bio na njegovoj strani kolnika nekoliko sekundi, budući je bio u poduzimanju radnje uparkiravanja, pa da je I-tužitelj vozio prilagođenom brzinom, vidio bi radnju osiguranika tuženika i prilagodio svoju brzinu te se po potrebi zaustavio i pustio osiguranika tuženika da dovrši radnju uparkiravanja.

U svakom slučaju ne može se govoriti o nekakvom oduzimanju prednosti prolaska budući osiguranik tuženika nije naglo skrenuo na kolničku traku kojom se kretao I- tužitelj, već se na istoj nalazio duže vrijeme i bio bi uočljiv od strane I-tužitelja da se isti kretao dopuštenom brzinom. Troškovi šlepanja nisu sporni u visini potraživanog iznosa, no zbog osporene odgovornosti sporna je njihova osnovanost. Visinu štete na motociklu II-tužiteljice ,ekonomičnosti radi predlaže učiniti nespornom u iznosu od 11.280,00 EUR.

Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u sve isprave u spisu, a izveden je i dokaz prometnim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji ing. Ivani Višnić, dokaz očigledom na licu mjesta (l. 66), i zamolbeno saslušanje svjedoka KD (l. 96).

Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

Vještakinja je u svojem nalazu i mišljenju utvrdila, da je neposredno prije nesreće, prvotužitelj DD upravljao je motociklom marke Ducati, reg.ozn.[registarska oznaka], Ulicom braće dr.Sokol južnom kolničkom trakom iz smjera zapada u pravcu istoka. Dolaskom do kbr.11 vozač motocikla zadržavao je smjer vožnje ravno u pravcu istoka, dok je osiguranik tuženika, KD, upravljajući osobnim vozilom marke Volvo, reg.ozn.[registarska oznaka], uparkiravao svoje vozilo vožnjom unatrag s južne strane kolnika Ulice braće dr.Ž kod kbr.11.

Primarni kontakt između vozila je između prednjeg desnog vrha osobnog vozila marke Volvo u predjelu branika i fara za maglu te prednje desne bočne stranice motocikla u predjelu plastičnog oklopa. Osiguranik tuženika upravljajući osobnim vozilom marke Volvo u trenutku sudara vozila prilikom izlaska prednjim dijelom vozila na južnu kolničku traku u fazi uparkiravanja/isparkiravanja mogao se kretati približnom brzinom vožnje do maksimalno 5 km/h. Prvotužitelj upravljajući motociklom marke Ducati u trenutku sudara vozila mogao se kretati približnom brzinom vožnje od oko 35 – 45 km/h pri čemu zaustavni put motocikla snažnim kočenjem na suhom asfaltnom kolniku iznosi od oko 17,29 m u vremenu od oko 2,41 sec. Sudar – okrznuće vozila dogodio se na ravnom dijelu ceste.

Nakon ostvarenog kontakta između vozila te djelomičnog struganja motocikla po osobnom vozilu marke Volvo došlo je do destabilizacije motocikla koji je zajedno sa vozačem pao na kolnik te se motocikl nastavio dalje kretati po kolniku.Da je osiguranik tuženika neposredno prije započetog pomjeranja vozila na južnu kolničku traku obratio punu pozornost nad odvijanjem prometa ispred svoga vozila mogao je na južnom dijelu kolnika uočiti nailazeći motocikl prvotužitelja koji se kretao južnom kolničkom trakom u smjeru istoka te odustankom od pokretanja vozila vožnjom unaprijed izbjeći ovu nesreću. Maksimalna brzina vožnje ograničena je prometnim znakom do 40 km/h. Visina štete na motociklu marke Ducati, br. šasije [broj šasije], reg.ozn.[registarska oznaka], iznosi 9.720,00 EUR sa PDV-om. Visina prijevoza motocikla [adresa] – [adresa] i [adresa] – [adresa] (list spisa br.17. i br.18.) ukupno iznosi 199,08 EUR s PDV-om.

Vještakinja dopunski saslušana, navela je da ostaje kod svog nalaza i mišljena od dana 28. travnja 2025. Vozač motocikla je vozilo marke Volvo moga uočiti tek u trenutku kada je ono prednjim dijelom vozila izlazilo iz parkirnog mjesta na kolnik. Prije tog trenutka vozilo nije predstavljamo stvarnu opasnost niti je bilo moguće predvidjeti da će vozač započeti kretanja vožnjom unaprijed iz čega proizlazi da je vozilo uočeno u trenutku kada je objektivno postalo vidljivo i kada je započelo predstavljati opasnost.

Analiza oštećenja ukazuje da se radilo o bočnom okrznuću čime proizlazi da je motociklist u trenutku pojave opasnosti pokušao izbjeći kontakt manevrom i reakcijom ali zbog vrlo male udaljenosti i kratkog vremena reakcije nije uspio potpuno izbjeći sudar. Takvo okrznuše je tipično za situacije iznenadne opasnosti kada vozač reagira instinktivno ali prostor i vrijeme ne dopuštaju potpuno izbjegavanje.

Brzina kretanja motocikla koja je iznosila približno od oko 35-45 km na sat odgovara propisanom ograničenju i smatra se primjerenim uvjetima na cesti. U trenutku kada je vozilo marke Volvo iznenada ušlo na kolnik udaljenost motociklista je bila manja od njegovog zaustavnog puta, pa čak i pri nešto manjoj brzini sudar bi se dogodio. Kretanje sredinom prometne trake također ne bi omogućio izbjegavanje jer je vozilo marke Volvo ušlo u putanju kretanja motocikla čime proizlazi da i uz potpuno pravilo i oprezno ponašanje nezgoda se nije mogla izbjeći.

Iz navedenog proizlazi da vozač motocikla DD nije kasno uočio vozilo već ga je vidio najranije moguće, u trenutku kad je postalo stvarna prepreka, s obzirom na brzinu, udaljenost i dinamiku događaja. Vozač motocikla nije imao realnu mogućnost izbjeći prometnu nesreću dok je vozač osobnog vozila marke Volvo mogao i trebao spriječiti njezin nastanak pravodobnim uočavanje prometa prije započinjanja radnje kretanja.

Vještakinja navodi da je osiguranik tuženika pomaknuo vozilo, što je ujedno uzrok prometne nesreće, a trebao je pričekati da motociklista prođe. Vozač motocikla nije mogao očekivati pomicanje vozila osiguranika tuženika.

Svjedok KD ispripovijedao je da je li prije započete radnje parkiranja uočio nadolazeći motocikl kojim je upravljao I tužitelj, navodim da nije, već je isti uočio tijekom radnje parkiranja i u trenutku kada je prednji kraj njegovog vozila već bio ušao najvećim dijelom na tada slobodno parkirno mjesto sa lijeve strane ulice, time da mu je zadnji kraj vozila u trenutku kada je ugledao motociklistu još uvijek jednim dijelom bio na prometnoj traci. Misli da su pored parkirnog mjesta na koje se je namjeravao parkirati bila slobodna još jedan ili dva parkirna mjesta, ali nije siguran. U trenutku kada je I tužitelj udario u njegovo vozilo, još nije cijelom duljinom svoga vozila ušao na parkirno mjesto tako da do tog trenutka nije imao niti vremena za bilo kakve korekcije u smislu kretanja naprijed - natrag.

Sama nezgoda desila se na način da je prilikom parkiranja doista skrenuo iz njegove vozne trake preko trake za promet vozila u suprotnom pravcu, misli da se radilo o [adresa] u [adresa] time da je vozača motocikla odnosno motocikl koji se kretao u suprotnom smjeru uočio u trenutku kada je djelomično već bio „nosom“ vozila na parkirnom mjestu. U tom trenutku primijetio je da mu se motocikl približava kroz blagi pregledni zavoj i da je vjerojatno uslijed po njegovom sudu nepotrebnog naglog kočenja počeo krivudati, a nakon čega se prevrnuo na bok i uklizao u njegov desni prednji kraj vozila oštetivši mu branik i prednji desni pneumatik. Nakon toga je izašao iz vozila i vidio da se vozač motocikla sam podigao s poda i da nema težih povreda, nakon čega su razmijenili podatke i ispunili Europsko izvješće o nezgodi, time da nisu zvali policiju jer su se obojica složili da to neće biti potrebno. Nije mu poznato zbog čega je vozač motocikla tako naglo kočio jer drži da to nije bilo neophodno, a ne može se izjasniti o brzini kojom se kretao jer je to procjena o vozilu koje mu dolazi ususret i vrlo je teško u djeliću sekunde vidjeti o kojoj se brzini radilo. Nakon nezgode njegovo je vozilo bilo u voznom stanju i tek neznatno oštećeno, a što se tiče motocikla koliko se sjeća misli da uslijed pada na kolnik je imao znatna oštećenja ali sada više ne zna koja su to bila. Sjeća se još da je nakon nekoliko tjedana ili mjeseci na zahtjev tuženika došlo do neke vrste uviđaja na licu mjesta na koje su izašli i on i vozač motocikla i ovlaštena osoba tuženika i pokazali mu na koji način je došlo do nezgode. Valja reći da ovaj nalaz i mišljenja vještaka, sud prihvaća i smatra da su napravljeni u skladu s pravilima znanosti i vještine, te su prihvaćeni kao stručna pomoć u dokazivanju relevantnih činjenica, jer su stručni i obrazloženi u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje, decidirano navodeći koje činjenice nalaze utvrđenima temeljem takvog nalaza i mišljenja.

Što se tiče iskaza svjedoka KD, isti je u bitnome iskazao da je vozilom prešao preko pune trake a da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, pa je time oduzeo prednost I-tužitelju, s ime da je vještakinja jasno navela da je motociklist najranije moguće uopće vidio samo vozilo a ne kasno, niti je imao mogućnosti izbjeći prometnu nesreću., te da je pomicanjem vozila prouzročio zapravo istu.

Time je i tuženik u cijelosti odgovorna za nastali štetni događaj, pa je dužan nadoknaditi i nastalu štetu kako je ista i utvrđena prema nalazu i mišljenju vještakinje koji sud prihvaća.

Kamata je određena sukladno čl. 29. , 183. i 1086. ZOO-a, imajući u vidu prethodno navedeno i činjenicu dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

Odluka o trošku parničnog postupka tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe 110 bodova (Tbr 7/1), sastav 2 obrazložena podneska od 30. lipnja 2025. godine i 02. ožujka 20206. godine, ročišta 4 (uz očigled) svako po 110 bodova Tbr. 9/1, ukupno 880 bodova, što uz vrijednost boda od €2 i PDV-t 25% iznosi € 2.200, uz trošak pristojbe na tužbu €82,95 i odluku €145,41 te trošak vještačenja €537,53 i €75 te trošak očigleda €315,44 ukupno iznosi € 3.281,33.

Kamate na dosuđen trošak teku od presuđenja pa do isplate, po prethodno navedenoj kamatnoj stopi.

Preostali podnesci ili predstavljaju materijalni trošak odvjetničkog ureda i kao takvi nisu dosuđeni (čl. 155 ZPP-a), ili nisu bili neophodni za vođenje ovog postupka (čl. 155 ZPP-a).

Što se tiče zatraženog troška koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku tužitelja na prethodnom ročištu za objavu presude, isti nije dosuđen; naime, sukladno odredbi čl. 164. st. 3. ZPP-a, zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka stranka je dužna podnijeti najkasnije do završetka raspravljanja, a takvim zahtjevom mogu se tražiti samo troškovi nastali do završetka raspravljanja - navedenim zahtjevom se ne mogu tražiti budući i neizvjesni troškovi postupka koji do tog trenutka nisu nastupili, a kakav trošak predstavlja i trošak za zastupanje po punomoćniku na ročištu za objavu presude, jer u trenutku zaključenja glavne rasprave nije bilo izvjesno da li će taj trošak nastati odnosno da li će na navedeno ročište punomoćnik tužitelja uopće pristupiti - odnosno tužitelj je tražio trošak unaprijed za radnju koja u trenutku traženja uopće još nije nastala, što nije predviđeno a niti dopušteno sukladno odredbama ZPP-a) - stav viših sudova, primjerice Gž-2019/16 od 03. siječnja 2017. godine, ŽS Rijeka. Osim toga, uspostavljam e- oglasne ploče na ovom sudu, dolazak punomoćnika na ročište nije neophodan te bi samo stvarao novi nepotrebni trošak postupka i čisti dolazak pro forme bez ikakvog stvarnog zastupanja, s čime je tužitelj upoznat (ili bi moralo biti) s obzirom da ima profesionalnog punomoćnika - odvjetnika.

Tuženik je izgubio ovu parnicu pa nema pravo na trošak ovog parničnog postupka (čl. 152 ZPP-a).

U Zagrebu, dana 24. srpnja 2026. godine

SUDAC:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba Županijskom sudu, u roku od 15 dana, sukladno Zakonu o parničnom postupku. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno u 3 primjerka.

DNA

1. tužiteljici po pun. – pristojba na odluku prema espisu, €100

2. tuženiku po pun.