REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 60 Pn-72/24-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Miri Marinoviću, odvjetniku, protiv tuženika

PORSCHE VERSICHERUNGS AKTIENGESELLSCHAFT - PODRUŽNICA ZAGREB - za osiguranje , Velimira Škorpika 21, 10 000 Zagreb, OIB: 03432773181, zastupanog po Tomislavu Buliću, odvjetniku, punomoćniku radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2. srpnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 24. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e :

I Nalaže se tuženiku na ime naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 2.272,99 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. siječnja 2026. godine pa do isplate, po stopi koje se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju zakonsku zateznu kamatu na iznos od 7.591,95 EUR-a od 19. srpnja 2023. godine pa do 29. siječnja 2026. godine, po stopi koje se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom o na iznos od 99,54 EUR od 29.8.2022.g., od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

Tužitelj u tužbi navodi, da je dana 19. srpnja 2023.godine, prilikom olujnog nevremena, koje je zahvatilo Zagreb i okolicu, koja činjenica je općepoznata, na vozilu marke Škoda Octavia, reg. oznaka [registarska oznaka], koje je u to vrijeme kod tuženika bilo osigurano policom kasko-osiguranja, nastala je imovinska šteta, na način da je na uredno parkirano vozilo palo stablo.

Tužitelj je tužbi priložio ugovor o ustupu potraživanja od 05.12.2023.g., sklopljenog između Porsche leasing d.o.o. Zagreb kao ustupitelja, te tužitelja kao primatelja ustupa, kojim je na tužitelja preneseno pravo na naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja.

Tužitelj se po nastanku predmetnog štetnog događaja, dana 19.07.2023.g. obratio tuženiku odštetnim zahtjevom, međutim, tuženik istome do današnjeg dana nije niti djelomično udovoljio. Prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Juraja Vilenice, kojeg je vještaka angažirao tužitelj, nakon što se uvjerio u to da tuženik ne obrađuje predmetnu štetu na profesionalan način, kao osiguratelj-profesionalac, troškovi popravka predmetnog vozila iznose 14.485,69 EUR / 111.854,85 kn. S obzirom da u konkretnom slučaju nema okolnosti koje bi otklanjale ili umanjivale odgovornost tuženika kao osiguratelja, to tužitelj ustaje ovom tužbom sa zahtjevom za naknade stvarno nastale štete na vozilu, potražujući pritom i isplatu zakonskih zateznih kamata, troškove po odvjetniku sastavljenog prigovora.

Tuženik djelomično osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tužitelj pod t. II. tužbe navodi da se po nastanku predmetnog događaja, dana 19.07.2023. godine obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom, a kojem tuženik do današnjeg dana nije niti djelomično udovoljio, što je u potpunosti netočno.

Tuženik je dana 21.07.2023. godine zaprimio prijavu štete nastale od olujnog vremena po polici kasko osiguranja br. 2307210001 vezano uz oštećenja na vozilu reg. oznake [registarska oznaka], na koji zahtjev je tuženik odgovorio dana 18.08.2023. godine. Tuženik je dana 18.08.2023. godine poslao tužitelju obavijest o statusu prijavljenog odštetnog zahtjeva kojom je od tužitelja zatražena potrebna dokumentacija radi obrade zahtjeva i to: ispunjen obrazac prijave štete, kopija prometne dozvole oštećenog vozila, kopija vozačke dozvole vozača koji je upravljao vozilom u trenutku nastanka štetnog događaja te, ako postoji, kopija Europskog izvješća i dokumentacije od policije kao i fotografije vozila sa svih strana.

Tuženik je dana 15. i 18.09.2023. godine zaprimio zatraženu dokumentaciju te je dana 20.09.2023. godine izvršio izvid štete na vozilu, kojom prilikom je utvrdio oštećenja prednjeg dijela vozila, vjetrobranskog stakla, krova i stražnje lijeve stranice te sačinio zapisnik o izvidu štete br. 2307210001, nakon čega je tužitelju dostavio obrazloženu odluku. Tuženik je nakon izvršenog izvida štete utvrdio nastup osiguranog slučaja te procijenio trošak popravka vozila u iznosu od 3.178,17 EUR, o čemu je obavijestio tužitelja obavijesti od dana 16.10.2023. godine. Istom obavijesti tuženik je od tužitelja zatražio broj transakcijskog IBAN računa radi isplate nespornog dijela štete, kao i račun popravka vozila u skladu s izvidom štete, ako je popravak veći od nespornog dijela iznosa štete.

Nadalje, tuženik je tužitelja obavijestio da je polica kasko osiguranja ugovorena s odbitnom franšizom u iznosu od 300,00 EUR, odnosno 150,00 EUR ako je vozilo popravljeno u ovlaštenom servisu. Tražene podatke tužitelj do današnjeg dana nije dostavio tuženiku.

Tuženik je dana 02.11.2023. godine putem e-maila zaprimio izvještaj vještaka dipl. ing. Juraja Vilenice bez ikakvog popratnog dopisa, a u kojem izvještaju vještak procjenjuje nastalu štetu u iznosu od 14.485,69 EUR, nakon čega je tuženik 14.11.2023. godine zatražio tužitelja dostavu fotografija od strane vještaka kako bi mogao pristupiti naknadnom izvidu i procjeni štete.

Tuženik je dana 30.11.2023. godine pristupio pregledu vozila te izvršio naknadni izvid i kalkulaciju štete, nakon čega je 06.12.2023. godine dostavio tužitelju pisano očitovanje da djelomično priznaje kalkulaciju vještaka te utvrdio da je naknada štete uz primjenu odbitne franšize procijenjena u iznosu od 6.959,09 EUR, što ujedno predstavlja nesporni dio štete. Tuženik je istim dopisom ponovno zatražio dostavu podataka bankovnog računa radi isplate naknade štete, kao i računa popravka vozila, sukladno priloženom Zapisniku o naknadnom izvidu štete 2307210001PVSN1, koje mu tužitelj do današnjeg dana nije dostavio.

Slijedom navedenog, netočni su navodi tužitelja da nije zahtjevu tužitelja niti djelomično udovoljio, kao i da nije štetu obradio na profesionalan način.Nakon što je dodatno izvršen i pregled vozila od strane predstavnika osiguratelja, budući da su fotografije sudskog vještaka bile nedostatne za utvrđivanje obima štete na vozilu, utvrđeno je da se nalaz vještaka priznaje uz odbitak sljedećih stavki za koje je utvrđeno obzirom na karakter oštećenja da nisu nastala u prijavljenom štetnom događaju, a to su: prednji lijevi, prednji desni i stražnji desni naplatak. Naime, navedeni naplatci imaju rotacijska oštećenja koja odgovaraju uvjetima nastanka u toku vožnje, te obzirom na navedeno, za iste nije utvrđena uzročno posljedična veza s prijavljenim štetnim događajem, dakle, nastankom oštećenja vozila uslijed olujnog nevremena.

Također je prilikom izvida štete utvrđeno da se prednji desni blatobran i lijeva stranica mogu adekvatno popraviti te nije odobrena zamjena istih. Nadalje, prilikom pregleda vozila priznata su oštećenja amblema na poklopcu motora, dvije krovne izolacije i odgovarajuće ljepilo, te oštećenja desnog ruba krova, što nije obuhvaćeno kalkulacijom sudskog vještaka, dipl.ing. Juraj Vilenica, a utvrđeno je od strane tuženika prilikom pregleda vozila. O svemu navedenom sačinjen je Zapisnik o naknadnom izvidu štete 2307210001 PVSNI1 koji je tužitelju dostavljen uz dopis.

Ugovorne strane su jasno ugovorile slučajeve u kojima pokriće kroz osiguranje ne postoji i tuženik nema obvezu pokriti štete na osiguranim predmetima temeljem isključenih rizika. Sukladno čl. 7. st. 6. Općih uvjeta za osiguranje automobilskog kaska, koji su sastavni dio police kasko osiguranja, pokriće kroz osiguranje ne postoji i osiguratelj nema obvezu platiti naknadu iz osiguranja ako se utvrdi da šteta nije nastala na način i u opsegu koji je osiguranik opisao u prijavi štete. Tuženik je prilikom izvida štete utvrdio da prednji lijevi, prednji desni i stražnji desni naplatak imaju rotacijska oštećenja te obzirom na navedeno za iste nije utvrđena uzročno posljedična veza sa prijavljenim štetnim događajem, stoga nema obveze plaćanja naknade iz osiguranja.

Tužitelj je na dopis tuženika od 06.12.2023. godine uložio prigovor te zahtijevao isplatu punog iznosa kako je naznačeno u izvještaju vještaka, a koji prigovor je tuženik otklonio dopisom od dana 20.12.2023. godine. Tuženik je u dopisu od dana 20.12.2023. godine kronološki opisao slijed događaja od trenutka prijave štete te istaknuo kako ostaje pri dopisu od dana 06.12.2023. godine, kojim je kao nespornim utvrdio iznos štete u iznosu od 6.959,09 EUR te ponovno pozvao tužitelja na dostavu podataka, što tužitelj nije učinio.

Tuženik osporava visinu isplate koju tužitelj potražuje u točki I. petita tužbe, kao i tijek zateznih kamata. Odredbom čl. 1085. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO) propisano je da se imovinska šteta popravlja na način da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Podredno, a kako je opisano st. 3. istog članka, kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete Također, ugovorom o osiguranju te odredbom čl. 9. Općih uvjeta ugovoreno je sudjelovanje osiguranika u šteti na ime odbitne franšize u iznosu od 300,00 EUR, s popustom od 50% u slučaju popravka vozila u ovlaštenom servisu. U konkretnom je slučaju moguće uspostaviti stanje koje bilo prije nego što je šteta nastala i to popravkom vozila, a koji račun popravka je tuženik od tužitelja zatražio u oba dopisa kojima je utvrdio nesporan iznos štete. Također, tuženik je u odgovoru na prigovor tužitelja uputio da se u slučaju potrebe za naknadnim izvidom štete javi u željenu servisnu radionicu kako bi tuženik pristupio ponovnom pregledu vozila te utvrđivanju eventualnih dodatnih oštećenja na vozilu nastalih uslijed prijavljenog događaja, što tužitelj do današnjeg dana također nije učinio.

Tužitelj navodi da iznos od 14.845,69 EUR predstavlja visinu štete na vozilu, a koji iznos tuženik osporava. Iz priložene tužbe ne može se zaključiti je li tužitelj uopće popravio vozilo, odnosno jesu li radovi odnosno usluge izvršeni i koji su dijelovi pribavljeni i promijenjeni. Iznos koji je zatražen u tužbi temelji se na nepravilnom izvještaju vještaka, koji izvještaj je tuženik obrazloženim dopisom djelomično otklonio. Tuženik je ponudio tužitelju platiti račun popravka vozila u servisu odnosno isplatiti nesporni iznos štete, što je tužitelj odbio. Tužitelj osim izvještaja vještaka nije dostavio nikakvu ponudu servisa u vezi s popravkom nastale štete. Tuženik osporava obračun poreza na dodanu vrijednost na ukupan iznos štete. Naime, u konkretnom je slučaju osiguranik društvo Porsche leasing d.o.o., kojem se, s obzirom na porezni status društva, PDV ne obračunava na ukupan iznos štete. Kako je polica osiguranja automobilskog kaska br. 00018711 sklopljena između tuženika kao osiguravatelja i tužitelja kao ugovaratelja osiguranja, a osiguranik, odnosno korisnik prava iz osiguranja po navedenoj polici je društvo Porsche Leasing d.o.o. te nije sporno da je tužitelj s Porsche leasing d.o.o. sklopio ugovor o ustupu potraživanja, tuženik ističe kako cedent cesionaru ne može prenijeti više prava no što ih sam ima. S obzirom na navedene razloge, PDV se ne uračunava u ukupan iznos štete koji osiguranik u konkretnom slučaju prima te se stoga i zahtjev tužitelja u tom dijelu ukazuje neosnovanim.

Tuženik također osporava zahtjev tužitelja za naknadu troška izrade prometnog vještačenja u iznosu od 489,00 EUR. Ističe se kako je tuženiku dostavljen samo izvještaj procjene štete na vozilu bez ikakvog nalaza, mišljenja i elaborata vještaka u vezi nastanka štetnog događaja i utvrđenja postojanja uzročno-posljedične veze nastale štete i osiguranog slučaja. Tuženik osporava i zahtjev za naknadu troškova u povodu parnice – troškove po odvjetniku sastavljenog prigovora od dana 31.05.2022. godine, budući tuženik takav prigovor od strane odvjetnika tužitelja nikad nije zaprimio i jer je šteta na vozilu nastala nakon naznačenog datuma navodnog prigovora. Zaključno, tuženik osporava i tijek kamata kako su naznačene u tužbi, budući da visina štete nije bila poznata u trenutku nastanka štetnog događaja. Nadalje, ističe se da je tuženik zatražio od tužitelja podatke o bankovnom računu kako bi mu isplatio nesporni dio štete i to u dva navrata, a što je tužitelj odbio dostaviti, pri čemu je tužitelj stupio u zakašnjenje jer je tuženik bio spreman ispuniti nesporan dio obveze. Sukladno odredbi čl. 184. st. 1. ZOO-a, vjerovnik dolazi u zakašnjenje ako bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje ili ga svojim ponašanjem spriječi te prema odredbi čl. 185. st. 2. ZOO- a od dana vjerovnikova zakašnjenja prestaju teći kamate.

Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u sve isprave u spisu, a izveden je i dokaz prometnim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji ing. Ivani Višnić, dokaz očigledom na licu mjesta (l. 66), i zamolbeno saslušanje svjedoka VU (l. 96).

Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

Radi utvrđivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je izveo dokaz prometnim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji dipl.ing. Ivani Višnić. Vještakinja je u svojem nalazu i mišljenju utvrdila, Uslijed jakog nevremena i olujnog vjetra dana 19.srpnja 2023.godine na osobno vozilo marke Škoda Octavia, reg. ozn. [registarska oznaka], palo je zdravo stablo sa lisnom masom. Visina štete popravka osobnog vozila marke Škoda Octavia, broj šasije: [broj šasije], reg. ozn [registarska oznaka], na današnji dan iznosi 8.072,74 EUR bez PDV-a ili 10.090,92 EUR sa PDV-om.

Vezano za prigovore stranka, vještakinja se usmeno očitovala i na ročištu dana 12. 03. 2026. godine. Nakon ponovnog pregleda nalaza, utvrdila je da je aluminijski naplatak od 361,59 EUR obračunat u cijelosti, iako naknadi izvidom štete priznato samo 50% njegove vrijednosti. Ispravljena vrijednost naplate je 180,80 EUR, što smanjuje ukupni iznos dijelova za 180,79 EUR. Nakon ove ispravke, ukupna visina štete na vozilu iznosi 7.891,95 EUR bez PDV-a odnosno 9.864,94 EUR sa PDV-om.

U ostalim dijelovima nalaz i mišljenje ostaje nepromjenjiv.

Očitovanje na prigovore tužitelja:

1. upotreba kita – kit se standardno koristi u limarskom popravku nakon ravnanja lima. Ako je popravak pravilno izveden, sloj kita je tanak, nakon lakiranja se ne vidi i ne utječe na tržišnu vrijednost vozila. Vidljivost popravka kroz vrijeme može se pojaviti samo ako je kit stavljen u prekomjernoj količini ili popravak nije pravilno izveden.

2. oštećenje aluminijskih naplataka – naplatu fotografija iz spisa nisu vidljiva oštećenja koja bi nastala padom stabla ili olujnim nevremenom. Vidljive su samo ogrebotine na rubovima naplataka. Takva oštećenja najčešće nastaju prilikom kontakta s rubnim kamatom i ne mogu se dovesti u vezu s predmetnim događajem.

3. popravak ili zamjena dijelova – visina štete utvrđena je prema stvarno utvrđenim oštećenjima i pravilima tehnologije popravka. Dijelovi koji se mogu kvalitetno popraviti, ne mijenjaju se već se popravljaju. Zamjena dijelova dovodi se samo u slučaju kada popravak nije moguć.

4. cijena radnog sata – cijena radnog sata korištena u obračunu štete temelji se na tarifama ovlaštenog servisa koji surađuje s osiguravateljskim društvom i iznosi 25% bez PDV-a. Ako se popravak obavlja u neovlaštenom servisu, cijena radnog sata može biti drugačija, pa vrijeme i ukupni trošak popravka može varirati. To je sve što imam za iskazati.

Vještakinja odgovara da nije vidjela taj auto jer je nastanak štetnog događaja bio 19.7.2023. a sam spis na uvid dobila je 2025. negdje u veljači, približno, ne može se točno sjetiti. Smatra da dovoljno materijala iz kojih se može iščitati ima vidjeti stanje automobila. O pouzdanosti kita nakon proteka nekoliko godina vještakinja ne može odgovarati da je riječ o kvalitetnim materijalima, a u slučaju bi se radilo o nagađanju. S obzirom da je riječ o novijem vozilu postavlja se pitanje oportunosti kitanja ili zamjene, vještakinja odgovara da je na to pitanje već odgovorila.

Valja reći da ovaj nalaz i mišljenja vještaka, sud prihvaća i smatra da su napravljeni u skladu s pravilima znanosti i vještine, te su prihvaćeni kao stručna pomoć u dokazivanju relevantnih činjenica, jer su stručni i obrazloženi u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje, decidirano navodeći koje činjenice nalaze utvrđenima temeljem takvog nalaza i mišljenja.

U postupku dakle nije sporan nastanak štete na vozilu tužitelja, s time da je tuženiku nesporan i iznos od € 7.591,95 dakle dvije i pol godine nakon nastanka nesporne obaveze. Međutim, pravilno argumentira tužiteljska strana da nije točan navod tuženika da tužitelju u sklopu naknade štete koju je pretrpio ne bi pripadao iznos PDV- a. Nesporno je da je tužitelj prvenstveno fizička osoba (a ne trgovačko društvo) pa je kod kupnje predmetnog vozila putem leasinga plaćao PDV kroz mjesečne iznose otplate rata leasinga, sve s obzirom da se cjelokupni iznos PDV-a na leasing prilikom prve uplate pa nadalje ne može odbiti, već je isto knjiži kroz otplate.U svakom slučaju, trgovačko društvo može odmah odbiti cjelokupni iznos PDV-a na kupovinu vozila, kao pretporez, što tužitelj ne može.

Vezano za prethodnu argumentaciju tuženika, ovaj sud jasno smatra da tužitelj nije u zakonskoj obvezi primiti djelomičnu isplatu iznosa koji je nudio tuženik, s time da je i sam tužitelj saslušan kao starka u postupku, naveo da je osiguranje odbilo isplatiti novac, a sam je platio popravak vozila i to daleko više od onoga što je procijenio vještak, a da je popravljeno vozilo u ovlaštenom servisu bilo bi bolje popravljeno. Imajući u vidu navedeno, tuženik je dužan nadoknaditi i nastalu štetu kako je ista i utvrđena prema nalazu i mišljenju vještakinje koji sud prihvaća.

Kamata je određena sukladno čl. 29. , 183. i 1086. ZOO-a, imajući u vidu prethodno navedeno i činjenicu dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

Preostala argumentacija parničnih strana nije odlučna pa nije niti posebno obrazlagana.

Odluka o trošku parničnog postupka tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr 7/1), sastav 4 obrazložena podneska svko po Tbr 8/1 (osim 19. siječnja 2026. koji nije bio neophodan čl. 155 ZPP-a), podnesak od 23. lipnja 2026. 50 bodova Tbr. 8, ročišta 4 svako po 100 bodova Tbr. 9/1, ukupno 950 bodova, što uz vrijednost boda od €2 i PDV-t 25% iznosi € 2.375, što uz trošak pristojbe na tužbu €97,46, prometno vještačenje €407 i pristojbe na odluku €250 ukupno iznosi € 3.129,46.

Kamate na dosuđen trošak teku od presuđenja pa do isplate, po prethodno navedenoj kamatnoj stopi.

Što se tiče zatraženog troška koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku tužitelja na prethodnom ročištu za objavu presude, isti nije dosuđen; naime, sukladno odredbi čl. 164. st. 3. ZPP-a, zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka stranka je dužna podnijeti najkasnije do završetka raspravljanja, a takvim zahtjevom mogu se tražiti samo troškovi nastali do završetka raspravljanja - navedenim zahtjevom se ne mogu tražiti budući i neizvjesni troškovi postupka koji do tog trenutka nisu nastupili, a kakav trošak predstavlja i trošak za zastupanje po punomoćniku na ročištu za objavu presude, jer u trenutku zaključenja glavne rasprave nije bilo izvjesno da li će taj trošak nastati odnosno da li će na navedeno ročište punomoćnik tužitelja uopće pristupiti - odnosno tužitelj je tražio trošak unaprijed za radnju koja u trenutku traženja uopće još nije nastala, što nije predviđeno a niti dopušteno sukladno odredbama ZPP-a) - stav viših sudova, primjerice Gž-2019/16 od 03. siječnja 2017. godine, ŽS Rijeka.

Osim toga, uspostavljam e- oglasne ploče na ovom sudu, dolazak punomoćnika na ročište nije neophodan te bi samo stvarao novi nepotrebni trošak postupka i čisti dolazak pro forme bez ikakvog stvarnog zastupanja, s čime je tužitelj upoznat (ili bi moralo biti) s obzirom da ima profesionalnog punomoćnika - odvjetnika.

Tuženik je izgubio ovu parnicu pa nema pravo na trošak ovog parničnog postupka (čl. 152 ZPP-a).

U Zagrebu, dana 24. srpnja 2026. godine

SUDAC:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba Županijskom sudu, u roku od 15 dana, sukladno Zakonu o parničnom postupku. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno u 3 primjerka.

DNA

1. tužiteljici po pun. – pristojba na odluku prema espisu, €250

2. tuženiku po pun.