Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-1489/2026-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica Čistoća, Radnička cesta 82, Zagreb, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Denisu Bajsu , odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o., Zagreb, protiv tuženice ĐT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke II. izreke rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1946/2024-7 od 3. travnja 2026., dana 24. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja te se preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1946/2024-7 od 3. travnja 2026. u dijelu pod točkom II. izreke na način da se rješava:

„Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 56,25 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ovog rješenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je u točki I. izreke rješenja utvrdio da je tužba povučena, a u točki II. izreke rješenja određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu je podnio tužitelj u dijelu pod točkom II. izreke. Žalba je podnesena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, žalbenog razloga koji proizlazi iz odredbe članka 353. stavka 1., u vezi s člankom 381. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91 ., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/0.7 – Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11., 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14 – Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članka 154., članka 155. i članka 158. ZPP-a, čime da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. ZPP-a, a poziva se i na bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Žalitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje u skladu sa žalbenim razlozima.

3. Tuženica nije dala odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se žalitelj poziva. Pobijano rješenje sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu međusobno proturječni niti su u suprotnosti sa sadržajem spisa, pa je pravilnost pobijane odluke moguće ispitati.

6. Predmet ovog postupka bio je zahtjev tužitelja za isplatu novčane tražbine pokrenut prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, povodom kojeg je, nakon pravodobno izjavljenog prigovora tuženice, postupak nastavljen kao parnični postupak.

7. Iz sadržaja spisa proizlaze sljedeće utvrđene činjenice:

- da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 51,57 eura (glavnica i kamata),

- da je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi prema kojem troškovi postupka iznose 25,00 eura,

- da je tuženica protiv tog rješenja pravodobno izjavila prigovor,

- da je postupak nastavljen kao parnični postupak,

- da je tuženica tijekom postupka, 14. svibnja 2024., podmirila nezastarjeli dio glavnice i pripadajući dio kamata u ukupnom iznosu od 12,47 eura,

- da je tužitelj za navedenu uplatu saznao tek po zaprimanju prigovora tuženice i to dana 5. ožujka 2025. te da je podneskom od 20. ožujka 2025. povukao tužbu u dijelu koji se odnosi na glavnicu i kamate, zadržavajući zahtjev za naknadu javnobilježničkog troška u iznosu od 25,00 eura,

- da je potom tužitelj povukao tužbu, a tuženica pristala na povlačenje.

8. Polazeći od navedenih činjenica prvostupanjski sud zaključio je da, s obzirom na to da je dio potraživanja bio zahvaćen zastarom, a tuženica tijekom postupka podmirila preostali dio tražbine, svaka stranka treba snositi svoje troškove postupka, pozivajući se na odredbe članka 154. stavka 4., članka 155., članka 158. i članka 164. ZPP-a.

9. Osnovano žalitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pri odlučivanju o troškovima postupka nepravilno primijenio odredbe članka 154., 155. i 158. ZPP -a, čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a jer je takva nepravilna primjena procesnih odredaba bila od utjecaja na donošenje pravilne odluke o troškovima postupka.

10. Naime, u konkretnim okolnostima ovog slučaja odluku o troškovima postupka trebalo je donijeti primjenom posebne odredbe članka 158. stavka 2. ZPP -a, kojom je uređena situacija kada tužitelj povuče tužbu nakon što je tuženik udovoljio njegovu zahtjevu ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, a ne primjenom odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a, na koju se prvostupanjski sud pozvao.

11. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tuženica nakon pokretanja postupka podmirila nezastarjeli dio tražbine, nakon čega je tužitelj, po saznanju za izvršenu uplatu, u razumnom roku povukao tužbu.

12. Nije sporno da je u vrijeme pokretanja postupka postojala dospjela, a neispunjena obveza tuženice, zbog čega je tužitelj imao opravdan razlog pokrenuti postupak radi njezine prisilne naplate. Tuženica je svoju obvezu ispunila tek nakon pokretanja postupka, čime je dala povod za njegovo vođenje.

13. Pri tome činjenica da je tuženica istaknula prigovor zastare u odnosu na dio prvotno utužene tražbine ne utječe na pravo tužitelja na naknadu troškova postupka koji su nastali radi ostvarenja njegovog prava, budući da je tužitelj nakon ispunjenja dijela zahtjeva povukao tužbu u razumnom roku.

14. Nadalje, osnovano tužitelj ukazuje da je predmetni javnobilježnički trošak nastao u ovršnom postupku koji je prethodio parničnom postupku. Naime, odredbom članka 14. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12 ., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20. i 114/22., dalje: OZ) propisano je da troškove postupka u vezi s određivanjem i provedbom ovrhe i osiguranja prethodno snosi ovrhovoditelj, dok je prema stavku 4. istog članka ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu. Stoga, kako je predmetni javnobilježnički trošak nastao radi pokretanja postupka prisilne naplate tada dospjele, a neispunjene novčane tražbine tužitelja, te da tužitelj njegovo nastajanje nije mogao izbjeći jer bi u protivnom došlo do obustave postupanja po prijedlogu za ovrhu, riječ je o potrebnom trošku postupka u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a koji je tuženica dužna naknaditi tužitelju.

15. U konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz članka 158. stavka 2. ZPP -a pa tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka koje je imao radi pokretanja i vođenja postupka. Kako je javnobilježnički trošak u iznosu od 25,00 eura bio nužan za pokretanje ovršnog postupka te predstavlja potreban trošak u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a, tuženica je dužna taj trošak naknaditi tužitelju.

16. Kako je žalba tužitelja osnovana, pripada mu i pravo na naknadu troška žalbenog postupka na temelju članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. i člankom 155. stavkom 1. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak sastava žalbe prema Tbr. 10. točki 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. i 107/25.), u iznosu od 25,00 eura, što predstavlja 50 % nagrade od 25 bodova, uvećano za PDV u iznosu od 6,25 eura, odnosno ukupno 31,25 eura.

17. Tužitelju pripada i pravo na zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos troškova postupka od dana donošenja ovog drugostupanjskog rješenja do isplate, sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a u vezi s člankom 29. stavcima 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23. i 69/23., u tekstu ZOO).

18. Slijedom navedenoga, na temelju članka 380. točke 3. ZPP -a preinačeno je pobijano rješenje u odluci o troškovima postupka, dok je o trošku žalbenog postupka odlučeno primjenom članka 166. stavka 2. ZPP-a, pa je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu, 24. srpnja 2026.

sutkinja:

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić