Poslovni broj Gž-2041/2026-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji Dragici Samardžić, u pravnoj stvari tužitelja TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Branko Kobaš, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-491/2024-21 od 8. lipnja 2026., dana 24. srpnja 2026.
r i j e š i o je
I.Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava žalba tuženika, pa se preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana u točki III. izreke presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-491/2024-21 od 8. lipnja 2026. i u tom dijelu rješava:
"Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 503,08 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 8. lipnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj odbija sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 610,01 eura."
II. Nalaže se tužitelju da na ime troška žalbenog postupka isplati tuženiku iznos od 105,46 eur.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„I.Utvrđuje se da je ništetna odredba iz članka 3 stavka 1. Ugovora o kreditu
broj: 198-50-4770612, sklopljenog dana 19. ožujka 2008. između tužitelja i tuženika, potvrđen dana 14. travnja 2008. godine po javnom bilježniku Mirodaru Kovaču iz Vinkovaca pod brojem OV-8823/2008, u dijelu odredbe koji glasi: „3,70 (tri zarez sedamdeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 417,82 eura (slovima: četiristosedamnaest eura i osamdesetdva centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 17. travnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka 2 Poslovni broj: P-491/2024-21 primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.113,09 eura (slovima: tisuću stotrinaest eura i devet centi), sa zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 8. lipnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova. “
2. Protiv odluke o parničnom trošku sadržane u dijelu pod točkom III. izreke prvostupanjske presude tuženik je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23 i 146/25- dalje ZPP), uz prijedlog da se odluka o trošku preinači i odbije zahtjev tužitelja za naknadom troška kao neosnovan, odnosno podredno da se odluka o trošku ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet razmatranja drugostupanjskog suda jest ocjena pravilnosti i zakonitosti odluke prvostupanjskog suda o parničnom trošku.
6. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno odredio vrijednost predmeta spora pa da je posljedično tome pogrešna i odluka o parničnom trošku.
7. S pravom tuženik prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno odredio vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari. Naime, tužitelj je tužbom zatražio utvrđenje ništetnom odredba iz članka 3 stavka 1. Ugovora o kreditu broj: 198-50- 4770612, sklopljenog među strankama 19. ožujka 2008., te isplatu iznosa od 417,82 eur. Ovaj zahtjev za isplatom je postavljen i od prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaćen, upravo na temelju stjecanja bez osnove radi ništetnosti sporne ugovorne odredbe ugovora o kreditu. Tužitelj je u tužbi označio kao vrijednost predmeta spora iznos od 1.340,50 eura. Tužbeni zahtjev se sastoji od dijela koji se ne odnosi na novčanu svotu (utvrđenje ništetnosti) te dijela koji se odnosi na novčanu svotu (zahtjev za isplatom). Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj postavlja tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti jedne odredbe predmetnog ugovora o kreditu (deklaratorni zahtjev) te za isplatom (kondemnatorni zahtjev). Kod takvog stanja stvari, kad deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu treba poslužiti samo za ocjenu valjanosti tužbenog zahtjev za činidbu - isplatu (o čemu se nedvojbeno radi u konkretnom slučaju), takav deklaratorni zahtjev ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Vrijednost predmeta spora se u tom slučaju određuje samo prema vrijednosti tužbenog zahtjeva za činidbu - isplatu. U tom smislu izjasnio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 688/2000-2 od 7. siječnja 2004., Revr-475/08 od 27. listopada 2008. i broj Revr- 31/02 od 9. svibnja 2002. Slijedom navedenog vrijednost predmeta spora u predmetnom slučaju iznosi 417,82 eur koliko je tužitelj zahtijevao tužbom, a prvostupanjski sud mu i dosudio.
8. S obzirom na navedenu vrijednost predmeta spora tužitelju na ime troška sastava tužbe na temelju Tbr.7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine" br. 138/23, 107/25 -dalje „ Tarifa") pripada 50 bodova, na ime sastava podneska od 19. studenoga 2024. temeljem odredbe Tbr.8.toč.1. tužitelju pripada 50 bodova, za zastupanje na ročištima od 12. veljače 2026. i 27. svibnja 2026. tužitelju pripada po 50 bodova, sukladno odredbi Tbr.9.toč.1. Tarife, te za zastupanje na ročištu za objavu presude 25 bodova na temelju odredbe Tbr. 9. točka 3.Tarife. Slijedom navedenog proizlazi kako ukupan trošak tužitelja u ovom postupku iznosi 225 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 2,00 eura daje iznos od 450,00 eur. Ovome iznosu potrebno je pribrojiti trošak pristojbe tužbe i presude u iznosu od po 26,54 eura, pa ukupni trošak tužitelja u ovome sporu iznosi 503,08 eur. Stoga je tužitelju na ime troškova postupka na temelju odredbi članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a trebalo priznati iznos od 503,08 eur, a ne iznos od 1.113,09 eur kako je to utvrdio i dosudio prvostupanjski sud.
9. Tuženiku na ime troška sastava žalbe temeljem Tbr.10.toč.1. Tarife pripada 93,75 bodova što uvećano za vrijednost boda i pripadajući PDV iznosi 234,37 eur. Kako je tuženik u žalbi uspio sa 45% to mu od navedenog troška pripada 105,46 eur.
10. Slijedom navedenog trebalo je djelomičnim prihvaćanjem žale tuženika na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
U Splitu 24. srpnja 2026.
S U T K I NJ A:
Dragica Samardžić
