Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P-623/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu Vesni Gračan, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja VN iz [adresa], ([adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici iz Karlovca, protiv tuženika LN, [adresa], sada odsutan i nepoznatog boravišta, zastupan po privremenom zastupniku Tomislavu Horački, odvjetniku iz ZOU Dario Banić i Tomislav Horački iz Karlovca, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 23. srpnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Irene Blauhorn, odvjetnice iz Karlovca, i privremenog zastupnika tuženika Tomislava Horački, odvjetnika iz ZOU Dario Banić i Tomislav Horački iz Karlovca, po objavi 24. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica VN, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isključiva vlasnica nekretnine:

• kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Mlakovac, dvorište, oranica, kuća, Mlakovac, Mlakovac 4A, ukupne površine 3829, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Dužan je tuženik ON, [adresa], trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice VN, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u zemljišne knjige Općinskog suda u Karlovcu, za cjelinu prava vlasništva kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Mlakovac, dvorište, oranica, kuća, Mlakovac, Mlakovac 4A, ukupne površine 3829, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz izbris tog prava s imena tuženika.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je osobno i po svojim pravnim prednicima već više od 20 godina isključiva, poštena i samostalna posjednica nekretnine - kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Mlakovac, dvorište, oranica, kuća, Mlakovac, Mlakovac 4A, ukupne površine 3829, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je predmet postupka i da ju u tomu nitko nikada nije uznemiravao niti joj prigovarao. Pobliže iznosi da je prvotno predmetna čestica oznake kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] bila dio čestice zk. čestice br. 894 K. O. [katastarska općina], koja se vodila kao isključivo vlasništvo njenih i tuženikovih pravnih prednika. Onda su isti šezdesetih godina prošlog stoljeća podijelili predmetnu parcelu na dvije nove čestice brojčane oznake 894/1 i 894/2. Pri tom iznosi da su novonastale čestice u naravi susjedne čestice koje se nalaze jedna ispod druge, s time da je zkč. br. [katastarska čestica] u tom trenutku bila upisana kao južnija čestica, a zkč. br. [katastarska čestica] kao sjevernija. Istovremeno su pravni prednici tužiteljice i tuženika, kako dalje navodi, napravili usmeni Sporazum o diobi istih čestica. Naime, Sporazumom su utvrdili tko će točno koristiti koju česticu te se temeljem tako postignutog sporazuma izvršavao i posjed predmetne nekretnine od strane tužiteljice i njenih direktnih prednika, a izvršava se i dalje kako navodi time što tužiteljica i dalje drži u isključivom, samostalnom i poštenom posjedu današnju zkč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. No, unatoč dogovoru o diobi i stvarnom stanju stvari, u zemljišnim knjigama pri parcelaciji nekadašnje čestice 894 k. o. [katastarska općina] krivo su upisani vlasnici na parceliranim česticama. Naime, pri upisu u vlastovnicu prvenstveno je došlo do omaške jer su vlasnici obrnuto upisani, pa je tako vlasnik sjevernije čestice (tada 894/2) upisan na južniju česticu (tada 894/1), i obrnuto. Kao dokaz prethodno navedenom tužiteljica prilaže kopiju katastarskog plana iz 2023. godine na kojoj je vidljivo kako su pozicionirane predmetne čestice. Uz to nastavno navodi da je istovremeno, zbog nedostatka pisanog sporazuma o diobi, došlo do pogrešnog upisa vlasnika čestica pa su pojedini suvlasnici upisani na pogrešnoj čestici. Međutim, pravni prednici nisu odmah uočili omašku u upisanom stanju pa pogrešan upis nije ispravljen do danas, slijedom čega tužiteljica sada podnosi tužbu i predlaže po provedenom postupku donijeti odluku kao u točki I izreke ove presude. Vezano uz prethodno spomenuti i priloženi dokaz tužiteljica iznosi da je ovlaštena mag.ing. geod. VNI iz Geofekt d.o.o., na njen zahtjev izradila parcelacijski elaborat broj 41/2024 („Elaborat“), kako bi se pravilno upisale pozicije zkč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], t.j. kako bi se izvršio ispravak omaške koja se dogodila pri prvotnoj parcelaciji, a sve u cilju rješavanja zemljišnoknjižnog stanja. Id. Elaborat je potvrđen dana 8.5.2024. od strane Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Karlovac, pod klasom: 932-06/24-02/218, ur. broj: 541-15-02/1-24-3, te je proveden u zemljišnim knjigama i katastru, te je Elaboratom ispravljena omaška pogrešnog upisa pozicije čestica zkč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], pa je zk.č. br. 894/2 sada pravilno upisana kao južnija čestica a 894/1 K. O. [katastarska općina] kao sjevernija čestica.

1.1. Uz to tužiteljica napominje da je predmetnu nekretninu stekla dana 6.5.2021. temeljem Ugovora o darovanju sklopljenog s ocem JN, koji je ovjeren kod javnog bilježnika Slavka Remenarića pod posl. br. OV-2318/2021, a njezin otac je id. nekretninu stekao temeljem rješenje o nasljeđivanju iza svojih pravnih prednika. Nastavno još tužiteljica dodaje da predmetnu nekretninu koristi, obilazi i održava na način da kosi travu na njoj i čisti ju te sukladno kao naprijed opetuje da nitko nikada nije dovodio u pitanje njezino isključivo pravo vlasništva i poštenje u posjedovanju predmetne nekretnine. Isto tako ističe da je tek 2021. godine prilikom sklapanja Ugovora o darovanju postala svjesna kako na istoj čestici nije upisan njezin otac u cjelini prava vlasništva, dok ona tako nešto nije mogla znati ranije „jer nije uobičajeno ni životno da netko samo tako provjerava zemljišnoknjižno stanje“, kako doslovno obrazlaže. Također dodaje kako nikada nije imala potrebu tako nešto provjeravati jer nikada nije ni bilo sumnje u tako nešto, niti je postojao itko tko bi osporavao njezino pravo na navedenoj nekretnini. Slijedom toga, a kako je dakle na spomenutoj čestici pogrešno kao vlasnik uknjižen tuženik JN ON, koji se već dugi niz godina nalazi na njoj nepoznatoj adresi nakon što je otišao u Sjedinjene Američke Države, te je isti sada odsutan i nepoznata boravišta obzirom nije ostao u kontaktu s obitelji, a nije ni u posjedu svoje odnosno predmetne nekretnine više od 20 godine, to tužiteljica podnosi tužbu jer ima pravni interes provesti ovakav postupak, pa predlaže nakon provedenog postupka temeljem relevantnih odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima donijeti presudu kao u točki I. izreke ove odluke.

2. U odnosu na tuženika je doneseno rješenje kojim se tuženiku postavlja privremeni zastupnik, obzirom je tuženik bio osoba nepoznatog boravišta, te je nakon uredno provedenog postupka imenovanja privremenog zastupnika imenovan je zastupnik u podnesku od 01.prosinca 2025. dao odgovor na tužbu. U odgovoru tuženik je po privremenom zastupniku najprije, opreza radi, poricao sve navode iz tužbe i iskazao da kao privremeni zastupnik nema saznanja tko je posjednik navedene nekretnine iz tužbe. Također je isticao da je tužiteljica, obzirom na tvrdnju kako je dosjelošću stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, dužna dokazati sve zakonom predviđene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva , što znači da je dužna dokazati barem pošten i samostalan posjed kroz zakonom predviđeno vrijeme. U tom smislu i obzirom na naprijed navedene razloge, tuženik je naveo da se ne protivi provođenju predloženih dokaza od strane tužiteljice a u cilju da se utvrde sve relevantne činjenice, te je uz to svakako predložio saslušati tužiteljicu osobno kao stranku u postupku. Tuženik je slijedom zasada navedenog zaključno iznio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, a ne protivi se provođenju dokaza predloženih od strane tužiteljice, te je do kraja postupka potraživao samo trošak koji je kao privremeni zastupnik imao zbog zastupanja sada nepoznatog prebivališta i boravišta tužene osobe.

3. Tijekom postupka a radi utvrđenja činjenice i pravilne ocjene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišnih knjiga za zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u Prijavni list za katastar i zemljišnu knjigu s kopijama katastarskog plana sačinjenim od strane Geoefekt-a d.o.o. Ozalj, Skicom izmjere i Potvrdom Područnog ureda za katastar Karlovac, Državne geodetske uprave RH od 08.05.2024., koje sve dokaze je tužiteljica priložila uz tužbu na listu 6-18 spisa, nadalje izvršen je uvid u dokaz o plaćenoj sudskoj pristojbi na listu 19 spisa, u podnesak tužiteljice s punomoći u privitku i njezin podnesak kojim dostavlja dokaz o uplati predujma za očevid, te uvid u očitovanje geodetskog vještaka dano na ročištu za očevid dana 23.07.2026. a na kojem je uredujući vještak identificirao predmetnu nekretninu, te najzad uvid u podnesak privremenog zastupnika tuženika kojim je isti potraživao trošak za zastupanje. Pored toga sud je pročitao podnesak tužitelja od 14.03.2025.g. i 05.05.2025.g., podnesak tuženika zastupanog po privremenom zastupniku kojim daje odgovor na tužbu, zatim podnesak tužiteljice od 08.12.2025. i iskaze svjedoka PN i RN, kao i tužiteljice osobno.

4. U predmetu postupka radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva proveden je postupak i utvrđena osnovanost navoda iz tužbe kojima tužiteljica kroz provedene dokaze dokazuje postojanje prava vlasništva na upravo predmetnoj nekretnini označenoj kao kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], što su napose potvrdili saslušani svjedoci JN i ŽN, kao i tužiteljica osobno. Štoviše, predloženo je po potrebi provesti i saslušanje daljnjih svjedoka JN KN, FN i FN V, ali za tako nešto nije bilo potrebe što se pokazalo u nastavku postupka te ni stranke osobno nisu ustrajale u prijedlogu za saslušanjem daljnjih svjedoka, pa je odluka u ovom predmetu donesena temeljem naprijed provedenih dokaza i stanja u spisu, kako je to i predloženo od strane tužiteljice na završnom ročištu.

5. Svjedok i otac tužiteljice JN, propisno upozoren iskazao je da mu je dobro poznata predmetna nekretnina, jer se radi o obiteljskoj zemlji koja je bila u vlasništvu njegovog oca, poslije njegove smrti njegove majke, a onda njega obzirom je nakon majčine smrti ista zemlja prenesena na njega svjedoka i oca tužiteljice. Potom je on tu zemlju darovao svojoj kćerki i tužiteljici u ovom predmetu. To je kako navodi bilo prije par godine, ali ne zna točno kada je sačinjen ugovor o darovanju. No, u svakom slučaju ističe kako su tu zemlju još prije nego što je on bio vlasnik navedene zemlje, posjedovali i stvarni vlasnici iste zemlje bili baka i djed (svjedoka) IN i ŠN. Nadalje navodi da je međutim, djed umro još 1939.g. kada je došao iz [adresa], a obiteljska zemlja je možda prije 30 godina podijeljena između nasljednika, s time da je doista ovaj dio zemlje pripao njegovom ocu (KN), kako svjedoči. No, otac je imao brata LN koji je otišao u [adresa] i tamo mu se izgubio svaki trag, a oni zapravo nisu ni znali da je i on upisan na toj zemlji „sve dok tu nekretninu“, kako iznosi, „nije trebalo prodati“. Naime, njihova je namjera i dalje prodati navedenu nekretninu „zbog čega i vode ovaj postupak“, s time da svjedok prethodno neosporno potvrđuje da je njegov otac još 1970.g. počeo raditi kuću na toj zemlji te je kuća napravljena, ali oni više ne žive u toj kući već u drugoj kući koja se nalazi u [adresa] i potrebna su im sredstva za obnavljanje te kuće u kojoj sada žive. Pri tom svjedok pobliže dodaje da je predmetna kuća imala kod gradnje 1970.g. sve potrebne dozvole t.j. postojala je građevinska dozvola, a kasnije je ta kuća korištena kao vikend kuća u kojoj su napose boravili njegovi roditelji, dok su baka i djed tužiteljice dolazili u nju povremeno a redovito u njoj boravili svakog ljeta kroz duže vrijeme. Svjedok još dodaje da sam teren kuće t.j. predmetna nekretnina obuhvaća prostor kuće i okućnice, te voćnjak u kojemu su od strane obitelji posađene voćke , te na upit privremenog zastupnika tko je vlasnik čestice oznake 894/2 odgovara da je vlasnik te zemlje bio pokojni TN, čiji su nasljednici FN i L tj. KN.

6. Drugi saslušani svjedok ŽN, koji nije u rodu ni u zavadnji sa strankama, naveo je još konkretnije da je vlasnik predmetne kuće bio otac tužiteljice i prethodno saslušani svjedok JN, a prije njega njegovi roditelji „koji su napravili kuću na tom terenu u selu Mlakovac, kojega oni zovu O , jer su tu manje-više svi iz šire obitelji JN“, kako je doslovno naveo. Nadalje je opisao da se radi o jednokatnoj kući bijele boje, koja se nalazi s desne strane kada se prijeđe most preko rijeke Radonje, s okućnicom i voćnjakom te livadom ispred kuće, a koja od rijeke Radonje udaljena 30-40 metara. Sve navedeno mu je pobliže poznato jer je prvi susjed, ranije oca tužiteljice, a sada tužiteljice, te je na ovaj prostor došao prije 45-50 godina. Njegov otac je, kako dalje navodi, radio (svoju) kuću i živio u toj kući nakon što je otišao u mirovinu, a sada i svjedok živi u toj kući koju je sagradio njegov otac u susjedstvu predmetne kuće tužiteljice; i to konstantno 7-8 godina te je u dobrim odnosima s tužiteljicom i članovima njezine obitelji. Svjedoku je također poznato da su članovi iz obitelji tužiteljice povremeno dolazili u tu svoju kuću, a oca tužiteljice poznaje još od njegovog djetinjstva. Svjedok pri tom naročito ističe da su svi u selu uvijek držali da se u pitanje te kuće i zemlje radi o nespornom vlasništvu djeda tužiteljice koji je dakle umro, pa je nakon njegove smrti kuća (što znači i ta zemlja s kućom i popratnim prostorom) bila od oca tužiteljice, „te nitko nikada nije nešto drugo rekao niti su imali ikakva druga saznanja, osim da se radi o nekretnini koja je u vlasništvu upravo naprijed navedenih osoba o kojima je govorio i kako je rekao.

7. Tužiteljica je potom ponaosob potvrdila navode saslušanih svjedoka RN i svojeg oca PN, te ponaosob istaknula da je u navedenu kuću i na ovu zemlju odlazila još od djetinjstva. Napose se pozvala na izričaj oca kako nisu imali saznanja da je njihov stric t.j. „dedin brat ON upisan na toj zemlji“, sve dok navedenu kuću nisu htjeli prodati, čime je uz sve ostalo sukladno potvrdila sve što su u svezi navedene kuće i zemlje rekli njen otac kao i drugi saslušani svjedok.

8. Dakle, nakon ovakvih iskaza saslušanih svjedoka i tužiteljice osobno, te drugih pridonesenih dokaza uz tužbu evidentno je da je predmetnu kuću, koja se nalazi u susjedstvu svjedoka RN, izgradio tužiteljičin djed KN sa svojom suprugom IN još 70-tih godina prošlog stoljeća, te je tu kuću zajedno sa zemljom koja obuhvaća kućište i okućnicu s voćnjakom i „livadom ispred kuće“, kako je naveo potonji svjedok ŽN, najprije uživao i držao u svom posjedu spomenuti prednik tužiteljice, a onda otac tužiteljice i naposljetku tužiteljica osobno, a da im pri tom nitko nikada nije prigovarao ni osporavao pravo posjedovanja i stvarno pravo vlasništva na toj zemlji. Predmetna zemlja je na završnom ročištu i očevidu održanom dana 23.srpnja 2026. identificirana od strane uredujućeg vještaka kao katastarska čestica broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je utvrđeno da se nalazi u selu Mlakovac, kojeg po izričaju spomenutog nesrodnog svjedoka ŽN mještani zovu „ O“, jer evidentno veći dio zemlje na tom prostoru predstavlja obiteljsku zemlju članova šire obitelji IN. Upravo prethodno navedeni podaci o gradnji predmetne kuće na spornoj čestici, a kako je to iskazano od strane nesrodnog svjedoka te sukladno neposrednog krvnog srodnika tužiteljice a i same tužiteljice, uz element posjedovanja i neosporavanog uživanja predmetne nekretnine od strane tužiteljice i njenih neposrednih pravnih prednika, nedvojbeno ukazuju da je navedena katastarska čestica prilikom podjele izvršene u obitelji IN pripala pravnim prednicima tužiteljice a potom tužiteljici osobno, te je utvrđeno da nije dakle pripala tuženiku kao bratu njenog djeda KN, koji je naslijedio drugu zemlju (česticu), te je u uvjetima uživanja predmetne zemlje u neospornom i stvarnom izvanknjižnom vlasništvu od strane tužiteljice i njenih direktnih pravnih prednika kroz vremenski period svakako duži od 20 godine, odnosno štoviše 50 godina, utvrđeno da su tužba i tužbeni zahtjev osnovani pa je donesena odluka kao u točki I. izreke ove presude.

9. Tužiteljica je uspjela u postupku i nije posebno potraživala trošak postupaka, a tuženiku ionako nije nastao bilo kakav trošak niti bi imao pravo na isti, pa je u pogledu troška parničnog postupka donesena odluka kao u točki II. izreke da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U Karlovcu 24. srpnja 2026.

Sudac:

Vesna Gračan

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu pismeno u tri primjerka, putem ovoga suda.

Dna:

1. Tužitelju po pun. Ireni Blauhorn, odvjetnici iz Karlovca.

2. Tuženiku po privremenom zastupniku Tomislavu Horački, odvjetniku iz ZOU Dario Banić i Tomislav Horački iz Karlovca.