REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11
Poslovni broj: P-1405/2025-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja outdoor akzent d.o.o., Zagreb, Krapinska ulica 27, OIB: 31759630177, kojeg zastupa Marin Domjanović, odvjetniku u Zagrebu, III. Pile 23, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 10. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice po zaposlenju tuženika, UŽB, dana 24. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama, šifra 014176, klasa 940-01/2006-001/3584, ur. broj 251-13-31/4-7-06-2 sklopljen 15. prosinca 2006. između tužitelja kao korisnika i tuženika.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.923,48 EUR s zateznim kamatama na iznos od:
- 38,99 EUR od 4. siječnja 2008. do isplate,
- 38,99 EUR od 26. siječnja 2008. do isplate,
- 38,99 EUR od 17. travnja 2008. do isplate,
- 38,99 EUR od 18. travnja 2008. do isplate,
- 38,99 EUR od 30. svibnja 2008. do isplate,
- 38,99 EUR od 27. rujna 2008. do isplate,
- 38,99 EUR od 27. rujna 2008. do isplate,
- 38,99 EUR od 27. rujna 2008. do isplate,
- 38,99 EUR od 22. siječnja 2009. do isplate,
- 38,99 EUR od 10. veljače 2009. do isplate,
- 38,99 EUR od 10. veljače 2009. do isplate,
- 38,99 EUR od 10. veljače 2009. do isplate,
- 84,12 EUR od 11. travnja 2009. do isplate,
- 116,97 EUR od 16. svibnja 2009. do isplate,
- 38,99 EUR od 17. srpnja 2009. do isplate,
- 38,99 EUR od 20. kolovoza 2009. do isplate,
- 38,99 EUR od 22. listopada 2009. do isplate,
- 38,99 EUR od 23. listopada 2009. do isplate,
- 38,99 EUR od 20. studenoga 2009. do isplate,
- 38,99 EUR od 25. studenoga 2009. do isplate,
- 38,99 EUR od 16. siječnja 2010. do isplate,
- 38,99 EUR od 5. ožujka 2010. do isplate,
- 38,99 EUR od 20. ožujka 2010. do isplate,
- 38,99 EUR od 27. ožujka 2010. do isplate,
- 38,99 EUR od 22. travnja 2010. do isplate,
- 38,99 EUR od 1. lipnja 2010. do isplate,
- 38,99 EUR od 8. srpnja 2010. do isplate,
- 38,99 EUR od 13. kolovoza 2010. do isplate,
- 38,99 EUR od 21. listopada 2010. do isplate,
- 38,99 EUR od 28. listopada 2010. do isplate,
- 38,99 EUR od 17. studenoga 2010. do isplate,
- 38,99 EUR od 25. studenoga 2010. do isplate,
- 38,99 EUR od 20. siječnja 2011. do isplate,
- 38,99 EUR od 2. veljače 2011. do isplate,
- 38,99 EUR od 21. travnja 2011. do isplate,
- 38,99 EUR od 5. svibnja 2011. do isplate,
- 38,99 EUR od 11. svibnja 2011. do isplate,
- 38,99 EUR od 18. svibnja 2011. do isplate,
- 38,99 EUR od 21. lipnja 2011. do isplate,
- 38,99 EUR od 26. srpnja 2011. do isplate,
- 38,99 EUR od 2. kolovoza 2011. do isplate,
- 33,47 EUR od 3. rujna 2011. do isplate,
- 38,99 EUR od 4. listopada 2011. do isplate,
- 38,99 EUR od 3. studenoga 2011. do isplate,
- 38,99 EUR od 26. studenoga 2011. do isplate,
- 38,99 EUR od 31. prosinca 2011. do isplate,
- 38,99 EUR od 1. veljače 2012. do isplate,
- 38,99 EUR od 24. veljače 2012. do isplate,
- 38,99 EUR od 3. travnja 2012. do isplate,
- 38,99 EUR od 26. travnja 2012. do isplate,
- 38,99 EUR od 22. svibnja 2012. do isplate,
- 38,99 EUR od 1. lipnja 2012. do isplate,
- 38,99 EUR od 7. lipnja 2012. do isplate,
- 4,03 EUR od 7. lipnja 2012. do isplate,
- 38,99 EUR od 14. kolovoza 2012. do isplate,
- 38,99 EUR od 18. rujna 2012. do isplate,
- 38,99 EUR od 16. listopada 2012. do isplate,
- 38,99 EUR od 21. studenoga 2012. do isplate,
- 38,99 EUR od 17. siječnja 2013. do isplate,
- 2,57 EUR od 17. siječnja 2013. do isplate,
- 38,99 EUR od 13. veljače 2013. do isplate,
- 38,99 EUR od 26. veljače 2013. do isplate,
- 38,99 EUR od 11. travnja 2013. do isplate,
- 38,99 EUR od 18. travnja 2013. do isplate,
- 38,99 EUR od 18. lipnja 2013. do isplate,
- 38,99 EUR od 9. srpnja 2013. do isplate,
- 38,99 EUR od 30. kolovoza 2013. do isplate,
- 38,99 EUR od 13. rujna 2013. do isplate,
- 38,99 EUR od 27. rujna 2013. do isplate,
- 38,99 EUR od 27. rujna 2013. do isplate,
- 10,17 EUR od 2. listopada 2013. do isplate,
- 38,99 EUR od 25. listopada 2013. do isplate,
- 38,99 EUR od 26. studenoga 2013. do isplate,
- 38,99 EUR od 18. prosinca 2013. do isplate,
- 0,61 EUR od 5. veljače 2014. do isplate,
- 38,99 EUR od 5. veljače 2014. do isplate,
- 38,99 EUR od 22. veljače 2014. do isplate,
- 38,99 EUR od 18. ožujka 2014. do isplate,
- 38,99 EUR od 18. travnja 2014. do isplate,
- 38,99 EUR od 17. svibnja 2014. do isplate,
- 38,99 EUR od 14. lipnja 2014. do isplate,
- 1,00 EUR od 21. lipnja 2014. do isplate,
- 38,99 EUR od 24. srpnja 2014. do isplate,
- 38,99 EUR od 5. kolovoza 2014. do isplate,
- 38,99 EUR od 19. rujna 2014. do isplate,
- 38,99 EUR od 18. listopada 2014. do isplate,
- 38,99 EUR od 13. studenoga 2014. do isplate,
- 38,99 EUR od 17. prosinca 2014. do isplate,
- 0,60 EUR od 31. prosinca 2014. do isplate,
- 38,99 EUR od 20. siječnja 2015. do isplate,
- 38,99 EUR od 13. veljače 2015. do isplate,
- 38,99 EUR od 31. ožujka 2015. do isplate,
- 38,99 EUR od 19. svibnja 2015. do isplate,
- 38,99 EUR od 29. svibnja 2015. do isplate,
- 1,42 EUR od 4. lipnja 2015. do isplate,
- 38,99 EUR od 10. srpnja 2015. do isplate,
- 38,99 EUR od 13. kolovoza 2015. do isplate,
- 38,99 EUR od 17. rujna 2015. do isplate,
- 38,99 EUR od 16. listopada 2015. do isplate,
- 38,99 EUR od 29. listopada 2015. do isplate,
- 38,99 EUR od 13. studenoga 2015. do isplate,
- 1,98 EUR od 10. prosinca 2015. do isplate,
- 38,99 EUR od 17. prosinca 2015. do isplate,
- 38,99 EUR od 11. ožujka 2016. do isplate,
- 38,99 EUR od 5. travnja 2016. do isplate,
- 38,99 EUR od 14. travnja 2016. do isplate,
- 38,99 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate,
- 38,99 EUR od 7. srpnja 2016. do isplate,
- 38,99 EUR od 29. srpnja 2016. do isplate,
- 38,99 EUR od 20. kolovoza 2016. do isplate,
- 38,99 EUR od 27. rujna 2016. do isplate,
- 38,99 EUR od 20. listopada 2016. do isplate,
- 38,99 EUR od 10. studenoga 2016. do isplate,
- 38,99 EUR od 16. studenoga 2016. do isplate,
- 5,41 EUR od 6. prosinca 2016. do isplate,
- 38,99 EUR od 21. prosinca 2016. do isplate,
- 38,99 EUR od 10. ožujka 2017. do isplate,
- 38,99 EUR od 13. travnja 2017. do isplate,
- 38,99 EUR od 22. travnja 2017. do isplate,
- 38,99 EUR od 19. svibnja 2017. do isplate,
- 38,99 EUR od 15. lipnja 2017. do isplate,
- 38,99 EUR od 5. srpnja 2017. do isplate,
- 2,84 EUR od 6. srpnja 2017. do isplate,
- 38,99 EUR od 30. rujna 2017. do isplate,
- 38,99 EUR od 14. listopada 2017. do isplate,
- 38,99 EUR od 7. studenoga 2017. do isplate,
- 38,99 EUR od 15. studenoga 2017. do isplate,
- 38,99 EUR od 30. studenoga 2017. do isplate,
- 38,99 EUR od 23. prosinca 2017. do isplate,
- 2,61 EUR od 23. prosinca 2017. do isplate,
- 38,99 EUR od 17. veljače 2018. do isplate,
- 38,99 EUR od 7. travnja 2018. do isplate,
- 38,99 EUR od 21. travnja 2018. do isplate,
- 38,99 EUR od 22. svibnja 2018. do isplate,
- 38,99 EUR od 15. lipnja 2018. do isplate,
- 38,99 EUR od 21. srpnja 2018. do isplate,
- 2,00 EUR od 15. rujna 2018. do isplate,
- 38,99 EUR od 9. kolovoza 2018. do isplate,
- 38,99 EUR od 15. rujna 2018. do isplate,
- 38,99 EUR od 15. rujna 2018. do isplate,
- 1,15 EUR od 15. rujna 2018. do isplate,
- 38,99 EUR od 18. listopada 2018. do isplate,
- 38,99 EUR od 23. studenoga 2018. do isplate,
- 38,99 EUR od 14. prosinca 2018. do isplate,
- 38,99 EUR od 19. siječnja 2019. do isplate,
- 38,99 EUR od 21. veljače 2019. do isplate,
- 38,99 EUR od 22. ožujka 2019. do isplate,
- 0,48 EUR od 22. ožujka 2019. do isplate,
- 38,99 EUR od 19. travnja 2019. do isplate,
- 38,99 EUR od 29. svibnja 2019. do isplate,
- 0,24 EUR od 29. svibnja 2019. do isplate,
- 38,99 EUR od 16. srpnja 2019. do isplate,
- 38,99 EUR od 24. srpnja 2019. do isplate,
- 38,99 EUR od 5. rujna 2019. do isplate,
- 38,99 EUR od 24. rujna 2019. do isplate,
- 0,78 EUR od 18. listopada 2019. do isplate,
- 38,99 EUR od 18. listopada 2019. do isplate,
- 38,99 EUR od 26. studenoga 2019. do isplate,
- 38,99 EUR od 21. prosinca 2019. do isplate,
- 38,99 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate,
- 38,99 EUR od 22. veljače 2020. do isplate,
- 0,29 EUR od 22. veljače 2020. do isplate,
- 38,99 EUR od 26. lipnja 2020. do isplate,
- 38,99 EUR od 23. srpnja 2020. do isplate,
- 38,99 EUR od 8. rujna 2020. do isplate,
- 38,99 EUR od 23. rujna 2020. do isplate,
- 38,99 EUR od 12. prosinca 2020. do isplate,
- 38,99 EUR od 31. listopada 2020. do isplate,
- 38,99 EUR od 31. listopada 2020. do isplate,
- 38,99 EUR od 12. prosinca 2020. do isplate,
- 38,99 EUR od 23. prosinca 2020. do isplate,
- 38,99 EUR od 6. veljače 2021. do isplate,
- 8,06 EUR od 12. travnja 2021. do isplate,
- 38,99 EUR od 11. ožujka 2021. do isplate,
- 16,00 EUR od 12. travnja 2021. do isplate,
- 22,42 EUR od 20. travnja 2021. do isplate,
- 38,99 EUR od 20. travnja 2021. do isplate,
- 38,99 EUR od 6. svibnja 2021. do isplate,
- 38,99 EUR od 26. svibnja 2021. do isplate,
- 38,99 EUR od 24. lipnja 2021. do isplate,
- 38,99 EUR od 16. srpnja 2021. do isplate,
- 38,99 EUR od 11. rujna 2021. do isplate,
- 38,99 EUR od 23. rujna 2021. do isplate,
- 38,99 EUR od 20. listopada 2021. do isplate,
- 38,99 EUR od 13. studenoga 2021. do isplate,
- 2,62 EUR od 13. studenoga 2021. do isplate,
- 38,99 EUR od 24. prosinca 2021. do isplate,
- 38,99 EUR od 18. siječnja 2022. do isplate,
- 38,99 EUR od 11. veljače 2022. do isplate,
- 38,99 EUR od 19. ožujka 2022. do isplate,
- 38,99 EUR od 29. travnja 2022. do isplate,
- 38,99 EUR od 14. svibnja 2022. do isplate,
- 38,99 EUR od 15. lipnja 2022. do isplate,
- 38,99 EUR od 14. srpnja 2022. do isplate,
- 0,03 EUR od 14. srpnja 2022. do isplate,
- 38,99 EUR od 3. rujna 2022. do isplate,
- 38,99 EUR od 16. rujna 2022. do isplate,
- 38,99 EUR od 26. studenoga 2022. do isplate,
- 1,14 EUR od 26. studenoga 2022. do isplate,
- 38,99 EUR od 26. studenoga 2022. do isplate,
- 38,99 EUR od 15. prosinca 2022. do isplate,
- 38,99 EUR od 24. siječnja 2023. do isplate,
- 38,99 EUR od 17. veljače 2023. do isplate,
- 38,99 EUR od 21. ožujka 2023. do isplate,
- 38,99 EUR od 4. svibnja 2023. do isplate,
- 38,99 EUR od 12. svibnja 2023. do isplate,
- 0,68 EUR od 16. svibnja 2023. do isplate,
- 38,99 EUR od 19. srpnja 2023. do isplate,
- 38,99 EUR od 6. rujna 2023. do isplate,
- 38,99 EUR od 6. rujna 2023. do isplate,
- 38,99 EUR od 28. rujna 2023. do isplate,
- 38,99 EUR od 19. listopada 2023. do isplate,
- 38,99 EUR od 22. studenoga 2023. do isplate,
- 0,26 EUR od 1. prosinca 2023. do isplate,
- 38,99 EUR od 13. prosinca 2023. do isplate,
- 38,99 EUR od 17. siječnja 2024. do isplate,
- 38,99 EUR od 14. veljače 2024. do isplate,
- 38,99 EUR od 8. ožujka 2024. do isplate,
- 38,99 EUR od 12. travnja 2024. do isplate,
- 38,99 EUR od 17. svibnja 2024. do isplate,
- 38,99 EUR od 12. lipnja 2024. do isplate,
- 38,99 EUR od 11. srpnja 2024. do isplate,
- 38,99 EUR od 10. kolovoza 2024. do isplate,
- 38,99 EUR od 10. rujna 2024. do isplate,
- 38,99 EUR od 8. listopada 2024. do isplate,
- 38,99 EUR od 9. studenoga 2024. do isplate,
- 877,79 EUR od 11. prosinca 2024. do isplate,
i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od:
- 8,06 EUR za razdoblje od 6. veljače 2021. do 11. travnja 2021.
- 16,00 EUR od 11. ožujka 2021. do 11. travnja 2021.
IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.299,59 EUR, s zateznim kamatama od 24. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR s zateznim kamatama od 24. srpnja 2026. do isplate, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi da su stranke 15. prosinca 2006. sklopile Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklame, šifra 014176, klasa 940-01/2006-001/3584, ur. broj 251-13-31/4-7-06-2 (dalje u tekstu: Ugovor o naknadi za reklamu), kojim se je tužitelj obvezao plaćati tuženiku naknadu za postavljanje dva velika reklamna panoa, ukupne reklamne površine 24,48 m2, na zemljištu u privatnom vlasništvu oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u iznosu od 293,76 kn/38,99 EUR mjesečno, sve sukladno odredbi čl. 14. tadašnje Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba, 20/2005., dalje u tekstu: Odluka o komunalnom redu/05). Tek nakon sklapanja Ugovora o naknadi za reklamu da je tuženik izdao rješenje (lokacijsku dozvolu) od 23. siječnja 2007. kojim je odobreno postavljanje predmetnih reklamnih panoa. Odredba čl. 14. Odluke o komunalnom redu/05 da propisuje da se za postavljanje natpisa i reklama na zgradama, zemljištima i drugim prostorima, plaća naknada koju određuje Gradsko poglavarstvo, da podnositelj zahtjeva i gradonačelnik Grada Zagreba (ili osoba koju on ovlasti) sklapaju ugovor o plaćanju naknade te da se taj ugovor sklapanja prije izdavanja odobrenja za postavljanje reklame. Tužitelj naglašava da ta odredba ne razlikuje situaciju kada se reklama postavlja na privatnom zemljištu od situacije kada se reklama postavlja na zemljištu u vlasništvu tuženika kao jedinice lokalne/regionalne samouprave pa da je osoba koja postavlja reklamu na području Grada Zagreba dužna plaćati naknadu Gradu Zagrebu iako sama reklama nije postavljena na njegovom zemljištu, a sklapanje ugovora kojim se uređuje plaćanje te naknade da je uvjet da bi tuženik uopće izdao odobrenje za postavljanje te reklame. Tužitelj smatra da je tuženik ovlašten regulirati uređenja naselja na svom području, što obuhvaća i postavljanje reklama te je ovlaštena zahtijevati plaćanje naknade za reklame postavljene na njegovim nekretninama, ali da naplaćivanje naknade za reklame postavljene na privatnim nekretninama ne ulazi u djelokrug komunalnog reda, odnosno da je propisivanje obveze plaćanja naknade za reklame i u situaciji kada je reklama postavljena na nekretninama u privatnom vlasništvu protivno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu, Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i Zakonu o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Na nezakonitost takvog postupanja da ukazuje i sudska praksa Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (presuda Usoz-8/2016-7 od 13. lipnja 2016. – Grad Vodnjan- Dignano; Usoz-118/2020 – grad Velika Gorica i Usoz-43/2024 od 17. prosinca 2024. – Grad Zagreb – obustava izvršenja odredaba aktualne Odluke o komunalnom redu, sadržajno identičnih odredbi čl. 14. Odluke o komunalnom redu/05). Osim toga, da je odredba čl. 14. Odluke o komunalnom redu/05 u dijelu u kojem propisuje obvezu plaćanja naknade tuženiku za postavljanje reklama na tuđem zemljištu, kao uvjet za izdavanje odobrenja za postavljanje te reklame, protivna i Ustavu Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Ustav), konkretno odredbama čl. 49. st. 1. i čl. 50. st. 2. Ustava, budući da se njome ograničava poduzetnička sloboda tužitelja izvan razloga propisanih Ustavom. S obzirom da je Ugovor o naknadi za reklamu sklopljen temeljem odredbe čl. 14. Odluke o komunalnom redu/05 koja je protivna Ustavu i navedenim zakonima, to da je cijeli ugovor ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO), a posljedica ništetnosti jest da je svaka strana dužna vratiti onoj drugoj ono što je primila temeljem tog ugovora (čl. 323. st. 1. ZOO-a), tako da je tuženik dužan tužitelju vratiti naknadu koju je primio temeljem ništetnog ugovora u ukupnom iznosu od 8.659,39 EUR s zateznim kamatama od dana kada je primio svaku pojedinu uplatu, prema pravilima o povratu stečenog bez pravne osnove (čl. 1111. ZOO-a). Poziva se na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike hrvatske od 30. siječnja 2020. prema kojemu zastara potraživanja iznosa plaćenih temeljem ništetnog ugovora počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost. Stoga tužbom zahtijeva utvrđenje ništetnosti Ugovora o nakadi za reklamu i isplatu iznosa od 8.659,39 EUR s zateznim kamatama od prvog dana nakon dana kada je svaka od pojedinačnih uplata primljena.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelj Ugovor o naknadi za reklamu sklopio svojevoljno, a kako ga do danas nije raskinuo, to da je isti i dalje na snazi. Ističe da je Odluka o komunalnom redu/05 donesena u skladu s Zakonom o komunalnom gospodarstvu koji jasno upućuje na obvezu i ovlaštenje jedinica lokalne samouprave za donošenje provedbenih propisa kojima se pobliže uređuju odnosi u komunalnom gospodarstvu (uređenje naselja, održavanje čistoće, čuvanje javne površine, korištenje javnih površina, skupljanje i odvoz komunalnog otpada itd.). Smatra da se u konkretnom slučaju radi o regulaciji načina upotrebe javne površine, jer iako su predmetni reklamni panoi postavljeni na površini u privatnom vlasništvu, tim reklamnim panoima da se koristi javna površina zato što su isti vidljivi s javne površine i upućeni su upravo na korisnike javne površine (bez tog ne bi postizali svoju svrhu). Time da tako postavljena reklama utječe na vizuru javne površine i na kvalitetu života građana koji koriste javnu površinu. Stoga da je opravdano da jedinica lokalne/regionalne samouprave naplaćuje naknadu za takvo (posredno) korištenje javne površine. Stoga da niti odredba čl. 14. Odluke o komunalnom redu/05 niti Ugovor o naknadi za reklamu nisu u protivnosti niti s zakonima niti s Ustavom. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Napominje da zbroj pojedinačnih uplata (8.603,70 EUR) ne odgovara ukupno potraživanom iznosu (8.659,39 EUR). Osporava iznose i datume pojedinih uplata te osporava tijek zateznih kamata, jer da se tuženik ni u kojem slučaju ne može smatrati nepoštenim stjecateljem. Na pripremnom ročištu održanom 6. studenog 2025. punomoćnica tuženika je izjavila da su nesporni iznosi i datumi uplata koji su izvršeni od 1. siječnja 2014. pa do kraja utuženog razdoblja, do kraja 2024., ali su sporni iznosi i datumi uplata u utuženom razdoblju od početka 2008. do kraja 2013., s obzirom da tuženik za to razdoblje više ne raspolaže knjigovodstvenom dokumentacijom, a tužbeni zahtjev je u tom dijelu utemeljen na jednostranim ispravama tužitelja
3. Tužitelj se je protivio iznijetim navodima tuženika te je sukladno novo dostavljenoj knjigovodstvenoj dokumentaciji tuženika mijenjao visinu tužbenog zahtjeva, da bi istu u konačnici uskladio s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka.
4. Tijekom dokaznog postupka pročitan je Ugovor o naknadi za reklamu (list 11. – 12. spisa), lokacijska dozvola (list 13. – 15. spisa), tužiteljeva knjigovodstvena kartica dobavljača u odnosu na tuženika (list 16. – 28. spisa), tuženikova analitička kartica i pregled uplata od 2014. do 2024. (list 608. – 615. i 618. – 633. spisa), knjigovodstvena isprava – globalno izvješće ugovora (list 641. spisa) te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. (list 671. – 708. spisa – pisani nalaz i mišljenje, list 709. – 1610. spisa – isprave koje su stranke dostavile vještaku u svrhu izrade nalaza i mišljenja).
5. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u pogledu glavne stvari.
6. Predmet spora jest utvrđenje ništetnosti Ugovora o naknadi za reklamu i povrat iznosa koje je tuženik naplatio temeljem tog ugovora, u razdoblju od siječnja 2008. do prosinca 2024.
7. Među strankama je nesporno da su sklopile Ugovor naknadi za reklamu kojim je ugovoreno da će tužitelj plaćati tuženiku naknadu za postavljanje reklame (dva samostojeća reklamna panoa, površine 12,24 m2 po stranici panoa, ukupne površine 24,48 m2) na nekretnini (k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - Zagreb, Lipnička 16) koja nije u vlasništvu tužitelja, već trećih osoba (U i UŽ iz [adresa]), da je tužitelj u utuženom razdoblju imao na navedenoj nekretnini postavljenu reklamu te da je platio tuženiku naknadu temeljem tog ugovora u razdoblju od siječnja 2014. do prosinca 2024. u visini i na datume kako je to navedeno u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.
8. Sporno je da li je predmetni Ugovor o naknadi za reklamu ništetan te, posljedično, da li je tuženik dužan tužitelju vratiti iznose što ih je temeljem tog ugovora primio na ime predmetne naknade. Sporan je i iznos naknade kojeg je tužitelj platio tuženiku u razdoblju od siječnja 2008. do prosinca 2013. te datumi na koje su u tom razdoblju uplate vršene.
9. Prema ocjeni ovog suda Ugovor o naknadi za reklamu jest ništetan.
10. Tuženica tvrdi da u okviru svojeg ovlaštenja da uređuje komunalni red na svojem području ima pravo naplaćivati naknadu za postavljanje reklamnog panoa- reklame na nekretninama koje se nalaze unutar njezinog upravno-teritorijalnog obuhvata, bez obzira jesu li te nekretnine u njenom vlasništvu, dakle, radi li se o nekretninama javne namjene ili u privatnom vlasništvu, sve dokle su te reklame namijenjene i vidljive korisnicima javnih površina.
11. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o naknadi za reklamu, 15. prosinca 2006., na snazi je bio Zakon o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj:
36/1995., 109/1995., 21/1996., 70/1997., 128/1999., 57/2000., 129/2000., 59/2001., 82/2004., 110/2004., 178/2004., dalje u tekstu: ZKG/95).
12. Odredbom čl. 1. st. 2. 1. ZKG-a/95 određeno je da komunalno gospodarstvo podrazumijeva obavljanje komunalnih djelatnosti, a naročito pružanje komunalnih usluga od interesa za fizičke i pravne osobe, te financiranje građenja i održavanje objekata i uređaja komunalne infrastrukture kao cjelovitog sustava na području općina, gradova i Grada Zagreba.
13. Prema odredbi čl. 14. st. 1. ZKG-a/95, u cilju pobližeg uređenja odnosa u komunalnom gospodarstvu, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave obvezno je donijeti odluku o komunalnom redu i mjere za njegovo provođenje.
14. Odlukom o komunalnom redu propisuju se naročito odredbe o: 1. uređenju naselja, 2. održavanju čistoće i čuvanju javnih površina, 3. korištenju javnih površina 4. skupljanju, odvozu i postupanju sa skupljenim komunalnim otpadom, 5. uklanjanju snijega i leda, 6. uklanjanju protupravno postavljenih predmeta, 7. mjere za provođenje komunalnog reda i 8. kaznene odredbe (čl. 14. st. 2. ZKG-a/95).
15. Od 4. kolovoza 2018. na snazi je novi Zakon o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj: 68/2018., 110/2018., 32/2020., 145/2024., dalje u tekstu: ZKG/18).
16. Prema odredbi čl. 104. st. 1. ZKG-a/18, u svrhu uređenja naselja te uspostave i održavanja komunalnog reda u naselju, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o komunalnom redu kojom se propisuje:
- uređenje naselja, koje obuhvaća uređenje pročelja, okućnica i dvorišta zgrada u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba u dijelu koji je vidljiv površini javne namjene te određivanje uvjeta za postavljanje tendi, reklama, plakata, spomen-ploča na građevinama i druge urbane opreme te klimatizacijskih uređaja, dimovodnih, zajedničkih antenskih sustava i drugih uređaja na tim zgradama koji se prema posebnim propisima grade bez građevinske dozvole i glavnog projekta,
- način uređenja i korištenja površina javne namjene i zemljišta u vlasništvu jedinice lokalne samouprave za gospodarske i druge svrhe, uključujući i njihovo davanje na privremeno korištenje, građenje građevina koje se prema posebnim propisima grade bez građevinske dozvole i glavnog projekta te održavanje reda na tim površinama,
- uvjete korištenja javnih parkirališta, javnih garaža, nerazvrstanih cesta i drugih površina javne namjene za parkiranje vozila,
- održavanje čistoće i čuvanje površina javne namjene, uključujući uklanjanje snijega i leda s tih površina.
17. Naknade za davanje na privremeno korištenje površina javne namjene i zemljišta u vlasništvu jedinice lokalne samouprave prihod su proračuna jedinice lokalne samouprave (čl. 105. ZKG-a/18).
18. U Ugovoru o naknadi za reklamu, u odredbi čl. 1., se izričito navodi da je isti sklopljen temeljem odredbe čl. 14. st. 1. Odluke o komunalnom redu/05.
19. U poglavlju II. Odluke o komunalnom redu/05, u dijelu 2. koji nosi naziv ''Reklame na zemljištu uz javne površine'', u odredbi čl. 19. se navodi da se na zemljišta u vlasništvu mogu postavljati reklamni panoi u skladu s odredbama te odluke i propisa donesenih na temelju nje te propisa o prostornom uređenju i gradnji.
20. Prema odredbama čl. 23. Odluke o komunalnom redu/05, reklamni pano površine 6,00 m² i više (reklamni panoi u konkretnom slučaju bili su površine veće od 12 m2 po stranici) postavlja se na temelju akta izdanog sukladno Zakonu o gradnji. Za postavljanje takvih panoa na površini koja nije javna potrebno je ishoditi prethodno odobrenje za zahvat u prostoru gradskog upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove kojim se utvrđuje: namjena, veličina i površina panoa, smještaj na građevnoj čestici, odnosno unutar zahvata u prostoru, oblikovanje građevine, način i uvjete priključenja na komunalnu infrastrukturu, sanitarno-tehnički i higijenski uvjeti te drugi elementi važni za zahvat u prostoru. Zahtjevu za izdavanje odobrenja za zahvat u prostoru prilaže se dokaz da se pano može postaviti na građevnoj čestici, odnosno unutar zahvata u prostoru (dokazom se smatra izvadak iz zemljišne knjige, ugovor na temelju kojega je investitor stekao pravo vlasništva na zemljištu, ugovor o zakupu te pisana suglasnost vlasnika ako posebnim zakonom nije određeno drukčije), izvadak iz katastarskog plana u mjerilu 1:1000, tehnički opis, idejno rješenje o namjeravanom zahvatu u prostoru, posebni uvjeti priključenja na komunalnu infrastrukturu te suglasnosti pravnih osoba s javnim ovlastima na mogućnosti provedbe zahvata u odnosu na postojeće objekte i uređaje komunalne infrastrukture.
21. Način postavljanja te vrste reklamnih panoa na površinama koje nisu javne, određuje pravilnikom Gradsko poglavarstvo (čl. 26. st. 1. Odluke o komunalnom redu/05).
22. Konačno, odredbama čl. 14. Odluke o komunalnom redu/05 određeno je da se za postavljanje natpisa i reklama (na reklamne panoe se primjenjuju ista pravila kao i na reklame) na zgrade, zemljište i druge prostore, plaća naknada koju određuje Gradsko poglavarstvo (stavak 1.), da u tu svrhu podnositelj zahtjeva (za odobrenje za postavljanje reklame) i gradonačelnik Grada Zagreba, odnosno osoba koju on ovlasti, sklapaju ugovor o plaćanju naknade (stavak 2.) te da se taj ugovor sklapa prije izdavanja odobrenja (za postavljanje reklame) (stavak 3.).
23. Ovaj sud primjećuje da je jedinica lokalne samouprave (i Grad Zagreb) ovlaštena i dužna donijeti podzakonske propise kojima će se pobliže urediti uređenje naselja, od tuda i njeno pravo da odredi da je za postavljanje reklama i reklamnih panoa potrebno ishoditi njeno odobrenje, kako bi ista ustanovila dopustivost postavljanja reklame na određenoj lokaciji s obzirom na njen prostorni zahvat i kulturno
– povijesni značaj nekretnine na kojoj se postavlja te je ovlaštena i dužna donijeti podzakonske propise kojim će se, između ostalog, urediti pitanje korištenja javnih površina, od tuda i njeno pravo da za postavljanje reklama i reklamnih panoa općenito na javnim površinama naplaćuje naknadu.
24. Međutim, naplaćivanje naknade za postavljanje reklama na nekretnini u privatnom vlasništvu ne može se smatrati pitanjem koje ulazi u djelokrug komunalnog reda, o kojem bi odlučivala jedinica lokalne samouprave, a time niti tuženik.
25. Ovlaštenje za propisivanje naplaćivanja takve naknade ne proizlazi niti iz ZKG- a/95 temeljem kojeg je donesena Odluka o komunalnom redu/05 temeljem koje je sklopljen pobijani Ugovor o naknadi za reklamu, niti iz ZKG-a/18 koji je bio na snazi u vrijeme kasnijeg ispunjavanja pobijanog Ugovora o naknadi za reklamu, stoga je zaključak da je odredba čl. 14. st. 1. i 3. Odluke o komunalnom redu/05, u dijelu u kojem propisuje da se za postavljanje reklama na zemljištima u nejavnom vlasništvu plaća naknada Gradu Zagrebu te da je sklapanje ugovora o plaćanju takve naknade uvjet za izdavanje odobrenja za postavljanje reklame nezakonita.
26. Pravno shvaćanje o nezakonitosti odredbe općeg akta jedinice lokalne ili regionalne samouprave kojim ista propisuje obvezu plaćanja naknade za postavljanje reklama na nekretninama u vlasništvu drugih, privatnopravnih osoba (doduše zbog protivnosti Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i Zakonu o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a ne Zakonu o komunalnom gospodarstvu) dijeli i Visoki upravni sud Republike Hrvatske, koji je u predmetima Usoz-8/2016, Usoz-118/2020 i Usoz-52/2024, iz tog razloga ukinuo sadržajno istovjetne odredbe odluka o komunalnom redu Grada Vodnjana – Dignano (presuda Usoz-8/16-7 od 13. lipnja 2016. objavljena u Narodnim novinama, broj: 76/2016.), Grada Velika Gorica (presuda Usoz-118/20-9 od 25. travnja 2022., objavljena u Narodnim novinama, broj: 60/2022.) i Grada Dubrovnika (presuda Usoz- 52/2024 od 27. svibnja 2025., objavljena u Narodnim novinama, broj: 95/2025.).
27. Činjenica da sadržajno istovjetna odluka još ne postoji u pogledu odredbe čl. 14. Odluke o komunalnom redu/05 tuženika (a niti neće postojati, jer navedena odluka više nije na snazi, već ju je u cijelosti zamijenila kasnija Odluka o komunalnom redu iz 2008., a nju Odluka o komunalnom redu iz 2014., a ovu Odluka o komunalnom redu iz 2019. te naposljetku Odluka o komunalnom redu iz 2023.) ne znači da je time navedena odredba postala zakonita ili ustavna.
28. Naime, odredbom čl. 49. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010., 5/2014., dalje u tekstu: Ustav RH) određeno da su poduzetnička i tržišna sloboda temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske, a poduzetnička se sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi (čl. 50. st. 2. Ustava).
29. Poduzetnička sloboda jest sloboda svakog pravnog subjekta da se pojavi na tržištu i bavi djelatnostima koje donose dobit.
30. Naplaćivanje naknade na mjesečnoj razini za postavljanje reklama na nekretninama koje nisu u javnom vlasništvu, već u vlasništvu privatnih osoba, za koje korištenje vlasnici reklama već vjerojatno plaćaju zakupninu ili drugu naknadu vlasnicima tih nekretnina, svakako ograničava slobodu obavljanja djelatnosti reklamiranja, oglašavanja i promidžbe, a i djelatnosti koja se postavljanjem reklame reklamira, a koje ograničenje u konkretnom slučaju niti je propisano zakonom, niti je opravdano zaštitom interesa i sigurnosti države, zaštitom prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi, slijedom čega takvo ograničenje nije dopustivo niti opravdano s ustavnopravnog stajališta, po ocjeni ovog suda.
31. U svakom slučaju, prema odredbi čl. 35. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 99/1999., 29/2002., dalje u tekstu: UZUS) ako sud u postupku utvrdi da drugi propis (dakle, ne zakon) koji bi trebao primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni s Ustavom i zakonom, na konkretan slučaj će neposredno primijeniti zakon, a Ustavnom sudu će podnijeti zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog propisa, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom.
32. U konkretnom slučaju radi se o nezakonitosti podzakonskog propisa, općeg akta Grada Zagreba, o kojoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 3. st. 2. Zakona o upravnim sporovima /Narodne novine, broj: 36/2024., dalje u tekstu: ZUS/ u vezi čl. 12. st. 3. t. 2. ZUS-a).
33. Prema stajalištu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, izraženom u rješenju, Usoz-150/2012-10 od 30. lipnja 2014., kada ranija Odluka o komunalnom redu prestane važiti stupanjem na snagu kasnije Odluke o komunalnom redu, tada više nisu ispunjene pretpostavke za ocjenu zakonitosti i ustavnosti ove ranije odluke.
34. Radilo se je o postupku ispitivanja zakonitosti i ustavnosti odredbe čl. 39. st. 2. i 3. tuženikove Odluke o komunalnom redu iz 2008., koji postupak je navedeni sud obustavio, jer je u međuvremenu stupila na snagu tuženikova Odluka o komunalnom redu iz 2014. (iako su odredbe čl. 31. st. 1. i 3. Odluke iz 2014. identične spornim odredbama Odluke o komunalnom redu iz 2018.), a u kojem postupanju Ustavni sud Republike Hrvatske nije pronašao povredu prava na pravično suđenje (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, U-III-5703/2014 od 20. lipnja 2017.).
35. Stoga ovaj sud neće podnijeti zahtjev za ispitivanje zakonitosti odredbe čl. 14. st. 1. i 3. Odluke o komunalnom redu/05, budući da je ista prestala važiti, ali to ne znači da je dužan primijeniti njene odredbe ako smatra da su nezakonite (tako i VSRH, Rev- 2169/2019, U-III-4024/2019, U-III-4025/2019 i U-III-4026/2019).
36. Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Rev 2169/2019 od 1. ožujka 2023.
37. Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-a određeno je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
38. S obzirom da je predmetni Ugovor o naknadi sklopljen na temelju odredbe čl. 14. Odluke o komunalnom redu/05, kao što je to i navedeno u odredbi čl. 1. Ugovora, (koja je identična odredbama koje sadrže kasnije Odluke o komunalnom redu tuženika), dakle, na temelju onih dijelova odredaba podzakonskog propisa koji je po ocjeni ovog suda protivan ZKG-u/95 i ZKG-u/18 (i Ustavu, a sud odbija primijeniti navedenu odredbu podzakonskog propisa, sukladno ovlaštenju iz odredbe čl. 35. st. 2. UZUS-a), to je isti u cijelosti ništetan.
39. U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora (čl. 323. st. 1. ZOO-a).
40. Budući da se radi o povratu stečenog bez pravne osnove, ugovorna strana koja vraća primljeni novac dužna je platiti zatezne kamate od dana stjecanja ako je bila nepoštena, u protivnom od dana podnošenja zahtjeva za povrat (čl. 1115. ZOO-a).
41. S obzirom da je ništetnost posljedica protivnosti općeg akta tuženika zakonu i Ustavu, to se tuženik smatra nepoštenim stjecateljem koji bi bio dužan platiti zatezne kamate od dana kada je stekao pojedinu mjesečnu naknadu za postavljanje reklamnog panoa.
42. Zatezne kamate obračunavaju se sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz izvanugovornih odnosa.
43. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva tako što osporava da je od tužitelja u razdoblju od 2008. do kraja 2013. na ime naknade za reklamu primio one iznose i na one datume koji se navode u tužbi, obrazlažući taj prigovor time što za navedeno razdoblje više ne raspolaže potrebnom knjigovodstvenom dokumentacijom, a ne vjeruje istinitosti tužiteljeve knjigovodstvene dokumentacije priložene uz tužbu.
44. Sud nije mogao utvrditi visinu glavnice naknade koju je tužitelj platio tuženiku temeljem Ugovora o naknadi za reklamu iz dostavljenih knjigovodstvenih isprava obje ugovorne strane zbog proturječja u tim ispravama.
45. Naime, tuženik tvrdi da ne raspolaže više knjigovodstvenim ispravama za razdoblje prije siječnja 2014., dok iz tužiteljevih knjigovodstvenih isprava proizlazi da je u razdoblju od 2008. (samo siječanj 2008.) do prosinca 2013. platio tuženiku ukupno 2.584,59 EUR.
46. Nadalje, iz tuženikove knjigovodstvene isprave naziva Globalno izvješće ugovora, koju je dostavio tužitelj uz podnesak od 31. listopada 2024., proizlazi da ista prikazuje zbiran iznos uplata po pojedinom ugovoru o plaćanju naknada za postavljene reklame, za razdoblje od početka primjene konkretnog ugovora do 31. ožujka 2024. te je tako za predmetni Ugovor o naknadi za reklamu, koji se vodi po šifrom 014176, navedeno da je u razdoblju od 1. veljače 2007. do 31. ožujka 2024. plaćeno ukupno 7.018,57 EUR.
47. S druge strane, iz tuženikove knjigovodstvene isprave naziva Pregled uplata, proizlazi da je tužitelj po predmetnom Ugovoru o naknadi za reklamu za razdoblje od veljače 2014. do prosinca 2024. uplatio ukupno 6.020,83 EUR, dok se u tuženikovoj analitičkoj kartici tvrdi da je plaćeno u razdoblju od siječnja 2014. do prosinca 2024. ukupno 6.020,69 EUR te se pojedini iznosi uplata knjiže u manjim iznosima nego što je to evidentirano u tuženikovom pregledu uplata te u tužiteljevim poslovnim knjigama, primjerice u analitičkoj kartici tuženika se navodi da su uplate koje su izvršene 16. siječnja 2024., 13. veljače 2024. i 11. travnja 2024. iznosile redom 38,91 EUR, 38,95 EUR te 38,84 EUR, dok je u pregledu primljenih uplata navedeno da je svaka od tih uplata iznosila 38,99 EUR.
48. S obzirom da iz takvog stanja spisa sud nije mogao utvrditi stvarni iznos primljenih uplata po predmetnom Ugovoru o naknadi za reklamu, to je, na prijedlog tužitelja, valjalo odrediti izvođenje dokaza financijskim vještačenjem.
49. Zadatak je vještaka bio utvrditi iznos naknade koju je tužitelj platio tuženiku temeljem Ugovora o naknadi za reklamu, u utuženom razdoblju od siječnja 2008. do prosinca 2024., s time da je bio dužan utvrditi ukupan iznos plaćene glavnice, kao i pojedinačne iznose uplata s datumima na koje su te uplate vršene.
50. Vještak Centar za financijska vještačenja d.o.o. se je za potrebe izrade nalaza i mišljenja služio svom dokumentacijom koju su mu stranke bile u mogućosti dostaviti, s time da tuženik više nije raspolagao dokumentacijom o primljenim uplatama tužitelja za razdoblje prije siječnja 2015., slijedom čega je za to ranije razdoblje pregledavao bankovne izvadke prometa po žiro računu tužitelja te dostavljene mu konto kartice tužitelja i ostale knjigovodstvene isprave stranaka. Vještak je, između ostalog, napomenuo da je uvidom u analitičku karticu tuženika utvrdio da su pojedine uplate djelomično knjižene kao podmirenje obveze za zakup, a djelomično kao podmirenje obveze za kamatu. Konkretno, uplate u iznosu od 38,99 EUR koje su izvršene dana 16. siječnja 2024., 13. veljače 2024. i 11. travnja 2024. da su evidentirane u poslovnim knjigama tuženika na način da su se iznosi od 38,91 EUR, 38,95 EUR te 38,84 EUR evidentirali kao podmirenje obveze za zakup, dok je u preostalom dijelu evidentirano podmirenje obveze za kamatu. S druge strane, tužitelj da je navedene uplate u cijelosti evidentirao kao podmirenje obveze za zakup te je naknadno tijekom poslovnih godina dolazilo do međusobnog usklađivanja evidencija tužitelja i tuženika. Za razdoblje od siječnja 2014. do prosinca 2024. da su obje stranke u svojim poslovnim knjigama evidentirale jednake novčane iznose po osnovi uplata i to u iznosu od 6.020,83 EUR. Vještak je izradio rekapitulaciju plaćanja po predmetnom Ugovoru o naknadi za reklamu za cijelo utuženo razdoblje od siječnja 2008. do prosinca 2024. (Tabela 4.) te je utvrdio da je tužitelj u tom razdoblju tuženiku platio ukupno 8.923,48 EUR.
51. Niti jedna od stranaka nije imala prigovora na nalaz i mišljenje financijskog vještaka.
52. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijsko vještaka, jer su izrađeni u skladu s pravilima konkretne znanosti i struke te jer su jasni, logični i objektivno provjerljivi, kao i sukladni ispravama u predmetnom spisu.
53. Tužitelj je podneskom od 24. travnja 2026. uskladio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, ali je prilikom naznake ukupno potraživanog iznosa pogrešno naznačio iznos od 9.034,76 EUR, umjesto iznos od 8.923,48 EUR.
54. Navedenu grešku u pisanju brojeva tužitelj je ispravio na ročištu od 10. srpnja 2026.
55. Iako je podneskom od 24. travnja 2026. tužbeni zahtjev povišen, radi se o povišenju koje je uslijedilo nakon provedenog vještačenja tako što se iz iste činjenične osnove potražuje drugačija novčana svota pa se radi o tzv. nepravoj preinaci tužbe, u smislu odredbe čl. 191. st. 2. ZPP-a, kojoj se tuženik ne može protiviti.
56. Usporedbom konačno specificiranog tužbenog zahtjeva (iz podneska od 24. travnja 2026., uz uvažavanje ispravka s ročišta od 10. srpnja 2026.) s iznosima i datumima plaćanja navedenim u Tabeli 4. nalaza financijskog vještaka, utvrđeno je da se gotovo svi iznosi podudaraju te da tužitelj na gotovo sve iznose zahtijeva plaćanje zateznih kamata od prvog dana nakon što je tuženik iste primio.
57. Razlike su utvrđene u sljedećem:
- u nalazu je utvrđeno da je 12. travnja 2021. tuženiku plaćen iznos od 24,06 EUR, međutim, tuženik ne potražuje zatezne kamate na taj iznos od 12. travnja 2021., već na iznos od 8,06 EUR od 6. veljače 2021. te na iznos od 16,00 EUR od 11. ožujka 2021.,
- u nalazu je utvrđeno da je tužitelj platio jedan od iznosa od 38,99 EUR dana 11. prosinca 2020., što znači da je tužitelj zatezne kamate mogao zahtijevati već od 12. prosinca 2020., ali i ih zahtijeva tek od 23. prosinca 2020.,
- u nalazu je utvrđeno da je tuženiku 30. studenog 2023. plaćen iznos od 1,98 EUR, što znači da bi tužitelj mogao zahtijevati zatezne kamate na taj iznos od 1. prosinca 2023., a ne zahtijeva ih na taj, već na manji iznos od 0,26 EUR.
58. Druge dvije razlike padaju na teret tužitelja, s obzirom da je on slobodan potraživati plaćanje zateznih kamata od kasnije datuma, odnosno na manji iznos glavnice nego što bi mu to pripadalo.
59. Međutim, prvom razlikom tužitelj bi neosnovano ostvario korist, jer zatezne kamate potražuje prije nego što bi mu pripadale.
60. Naime, tuženik je dužan tužitelju platiti zatezne kamate od stjecanja navedenih iznosa (čl. 1115. ZOO-a), što znači da mu je na iznos od 24,06 EUR (8,06 + 16) dužan platiti zatezne kamate od 12. travnja 2021., ali ne i ranije od tog datuma.
61. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 8,06 EUR za razdoblje od 6. veljače 2021. do 11. travnja 2021. te na iznos od 16,00 EUR od 11. ožujka 2021. do 11. travnja 2021.
62. U preostalom dijelu je tužbeni zahtjev osnovan pa je tuženiku naloženo plaćanje iznosa od 8.923,48 EUR s zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to specificirano u podnesku tuženika od 24. travnja 2026.
63. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u predmetnoj parnici u pogledu glavne stvari, pripada mu naknada troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
64. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 8.923,48 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju pripada naknada za tužbu u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 7/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023, 107/2025., dalje u tekstu: OT/), za podnesak od 3. srpnja 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 6. listopada 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 6. studenog 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/1 i tbr. 46 OT-a), za ročište od 29. prosinca 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 24. travnja 2026. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 10. srpnja 2026. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 66,53 EUR (Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /narodne novine, broj: 37/2023/) i za sudsku pristojbu za presudu u zahtijevanom iznosu od 133,06 EUR (Tbr. 2/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 50/2026./) te za plaćeni predujam za financijsko vještačenje u iznosu od 350,00 EUR, dakle, ukupno mu pripada 2.299,59 EUR s zateznim kamatama od donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).
65. Tužitelju ne pripada naknada troška za podneske od 3. studenog 2025. i 11. prosinca 2025., jer istima iznova specificira tužbeni zahtjev sukladno vlastitim obračunima koji su se u konačnici pokazali netočnim zbog čega je sud iznos plaćenih naknada morao utvrditi provođenjem financijskog vještačenja, s kojim nalazom je tužitelj u konačnici uskladio tužbeni zahtjev te mu je za to posljednje, ispravno usklađenje priznat trošak. Iz toga proizlazi da su tužitelju troškovi sastava ova dva podneska kojima se vrši neispravna specifikacija tužbenog zahtjeva nastali njegovom vlastitom krivnjom i stoga te troškove ne može prebaciti na tuženika po načelu uspjeha u parnici.
66. Osim toga, tužitelju ne pripada niti naknada za podnesak od 12. siječnja 2026., jer istim isključivo obavještava sud o uplati predujma za financijsko vještačenje, kojim podatkom sud ionako raspolaže pa trošak sastava tog podneska nije bio potreban za vođenje predmetne parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
67. Stoga je preko iznosa od 2.299,59 EUR do zahtijevanog iznosa od 2.674,59 EUR, za iznos od 375,00 EUR s zateznim kamatama, zahtjev tužitelja za naknadu troškova valjalo odbit kao neosnovan.
68. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 24. srpnja 2026.
Sutkinja:
Ivana Manestar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.
DNA:
- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku po punomoćnici