REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8

52100 Pula

Poslovni broj Pr-1692/2021-89

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužiteljice EM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Pajić&Pajić j.t.d., odvjetnici u Puli protiv tuženika 1. SAMSIC d.o.o. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 39738397321, kojeg zastupa punomoćnik HM, odvjetnik u [adresa] i tuženika 2. KONZUM PLUS d.o.o. Zagreb, Ulica Marijana Čavića 1/a, OIB: 62226620908, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Kos, odvjetnik u Zagrebu i umješača na strani II. tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, OIB 29743547503, radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave održane 13. svibnja 2026. u nazočnosti tužiteljice i njenog punomoćnika ŽM, punomoćnika I. tuženika HM, zamjenika punomoćnika II. tuženika JM, **.**.2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima SAMSIC d.o.o. Zagreb, OIB: 39738397321 i KONZUM PLUS d.o.o. Zagreb, OIB: 62226620908 da tužiteljici ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno naknade štetu isplatom iznosa od 19.908,42 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 11.828,42 eura teku od 28. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- na iznos od 8.080,00 eura od 24. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem potražuje isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 8.080,00 eura od 27. srpnja 2021. do 24. srpnja 2026. te na iznos od 11.828,42 eura od 27. srpnja 2021. do 28. srpnja 2021.

III. Nalaže se tuženicima SAMSIC d.o.o. Zagreb, OIB: 39738397321 i KONZUM PLUS d.o.o. Zagreb, OIB: 62226620908 da tužiteljici ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno naknade troškove ovog postupka isplatom iznosa od 6.395,13 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog postupka.

V. Odbijaju se zahtjevi I. i II. tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 26. veljače 2020. oko 10,00 sati doživjela ozljedu na radu, na radnom mjestu čistačice. Toga dana tužiteljica je s kolegicom TM vršila svakodnevne i uobičajene poslove čišćenja i skupljanja smeća na parkingu trgovačkog centra Mercator, [adresa] te je prilikom čišćenja stala na nepričvršćeni poklopac šahta uljnog separatora oborinske kanalizacije i potom propala u otvor šahta dubine 2,5 metara te je naposljetku kolima Hitne medicinske pomoći odvezena u Opću bolnicu Pula. Trgovački centar Mercator nalazi se na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], u naravi parkiralište, poslovna zgrada, ukupne površine 25663 m2, a njezin vlasnik je II. tuženik. Tužiteljica je uslijed navedenog štetnog događaja pretrpjela tešku ozljedu glave i usne šupljine. Liječničkim pregledom tužiteljice utvrđene su sljedeće ozljede: oteklina na lijevoj strani lica i palpatorna bol lijevog TM zgloba, vidljive rane u unsoj šupljini na gornjoj lijevoj strani čeljusti i pomičnost zuba 23 uslijed udara, frakture zuba 24, 25 i 27. Pregledom ortopantomogramske slike vidljive su posljedice frakture i ostaci korijena na zubima 24 i 25 te traumatska ekstrakcija zuba 27. Uslijed udara utvrđena je pomičnost gornje te donje fronte zuba. Prema liječničkoj potvrdi UM, dr. med. dent., potrebna je rekonstrukcija kompletne gornje čeljusti, ekstrakcija svih zubi iz gornje čeljusti te imedijatna implatacija četiri titanska implantata prema protokolu ALL-On-4 s privremenim fiksnim mostom a nakon tri mjeseca cijeljenja zamjena privremenog mosta definitivnim mostom od titan – keramike. U donjoj čeljusti je neophodno odstraniti sve zube te rekonstruirati zubni niz metodom All-On-4 s kasnijim definitivnim mostom. Prema predračunu koji se nalazi u Liječničkoj potvrdi od 23. ožujka 2020. gore imenovanog liječnika trošak tužiteljice iznosi 112.000,00 kuna (prva faza – 56.000,00 kuna i druga faza 56.000,00 kuna) te taj iznos predstavlja imovinsku štetu. Uz navedeno, tužiteljica je imala te još uvijek povremeno ima mnogobrojne smetnje poput jakih bolova na predjelu čeljusti i u kukovima, strahova, naruženja šivanjem glave, nesanice, depresivnosti, tjeskobe, glavobolje, anksioznosti i umanjenja životne i radne sposobnosti. Tužiteljica procjenjuje neimovinsku štetu u visini od 38.000,00 kuna.

1.1. Prijavu ozljede na radu podnijela je 26. veljače 2020. Opća bolnica Pula. I. tuženik (poslodavac) je 16. ožujka 2020. izvršio prijavu o ozljedi na radu Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje iz kojeg je nesporan štetni događaj. Državni inspektorat je potom 4. ožujka 2020. sačinio zapisnik kojim je uzeo izjavu tužiteljice u vezi štetnog događaja. Državni inspektorat je 15. svibnja 2020. sastavio i zapisnik o izvedenom inspekcijskom nadzoru poslodavca (I. tuženika), a kojim su utvrđene sve odlučne činjenice u vezi osnovanosti štetnog događaja, a tim zapisnikom je isto tako konstatirano da se sporni šaht nalazi na nekretnini u vlasništvu II. tuženika te da su utvrđeni propusti u primjeni pravila zaštite na radu kod II. tuženika. Tužiteljica se I. tuženiku u dobroj vjeri obratila izvansudskim odštetnim zahtjevom 11. siječnja 2021. (kojeg je tuženik primio 13. siječnja 2021. godine), no I. tuženik se na isti oglušio. Kako je člankom 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu određeno da poslodavac (ovdje I. tuženik) odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a istovremeno je odgovoran II. tuženik temeljem članka 1049. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) po osnovi krivnje (nepažnja) i kao vlasnik opasne stvari (nekretnine na kojoj se nalazi neispravni šaht) temeljem članka 1064. ZOO-a, tužiteljica predlaže i traži da sud nakon provođenja svih dokaza i primjenom pravila iz članka 1107. ZOO-a (solidarna odgovornost) donese presudu kojom će tuženicima naložiti da tužiteljici solidarno isplate 150.000,00 kuna na ime naknade štete zajedno sa zateznim kamatama.

2. Tuženik Samsic d.o.o. u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Ponajprije ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, prvotuženik nije odgovoran za štetu koju je tužiteljica pretrpjela, odnosno postoje nedvojbeni razlozi zbog kojih je prvotuženik oslobođen odgovornosti. Iz dokumentacije koju je tužiteljica dostavila vidljivo je kako je prvotuženik uredno i propisno primijenio sve mjere zaštite na radu. U inspekcijskom nalazu Državnog inspektorata od 15. svibnja 2020. navodi se (točka 7. na stranci 5.) kako „inspekcijskim nadzorom predmetnog događaja nisu utvrđeni propusti od strane poslodavca „SAMSIC“ d.o.o. niti od strane ozlijeđene radnice EM.“ Također iz nalaza Državnog inspektorata i druge dokumentacije priložene uz tužbu, proizlazi kako prvotuženik nije mogao utjecati na uzrok štetnog događaja niti je mogao izbjeći njihove posljedice unatoč provedenoj zaštiti na radu. Odredbom članka 111. Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/14, 127/17, 98/19), propisano je da „ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava“. Nadalje je odgovornost za štetu na radu i u vezi s radom i odgovornost poslodavca propisana odredbom članka 25. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj: 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18), na način da „ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti“. Međutim, odredbom članka 25. stavka 2. Zakona o zaštiti na radu, propisano je da „poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu“. Ističe da sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske potvrđuje navode i pravno shvaćanje u smislu oslobođenja odgovornosti poslodavca. Opreza radi, prvotuženik prigovara visini postavljenog tužbenog zahtjeva te smatra kako bi trebalo obaviti medicinsko vještačenje na okolnost visine štete, uzevši u obzir i provjeru prethodnog zdravstvenog stanja tužiteljice. Predlaže Naslovnom sudu donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika odbija u cijelosti uz obvezu tužiteljice da prvotuženiku naknadi trošak ovog postupka u roku petnaest dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate.

3. Drugotuženik MERCATOR – H d.o.o. u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da nije sporno da je II. tuženik vlasnik nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Puli, Zemljišnoknjižni odjel Pula, k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica]. Također nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod I. tuženika s kojim je II. tuženik zaključio Ugovor o poslovnoj suradnji o pružanju usluga čišćenja i održavanja zajedničkih prostora, sanitarnih čvorova, parkirališta i garaža u prodajnim centrima u vlasništvu II. tuženika. Međutim, II. tuženik nije i ne može biti odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja. Naime, zakupnik jednog od poslovnih prostora na predmetnoj nekretnini, društvo Intersport H d.o.o. izvodilo je građevinske radove u svezi objekta kojeg imaju u zakupu. U tu svrhu angažirali su društvo Singra d.o.o. kao izvođača radova. Na dan nastanka predmetnog štetnog događaja 26. veljače 2020. radnici i zaposlenici izvođača radova (Singra d.o.o.) telefonski su kontaktirali djelatnika II. tuženika NM, koji je bio zaposlen na radnom mjestu koordinator održavanja i upitali ga gdje se nalaze šahtovi na navedenom objektu te naveli da ih moraju otvoriti i provjeriti u svrhu izvođenja radova na odvodnji za poslovni objekt koji je u zakupu društva Intersport H d.o.o. Telefonski poziv uslijedio je neposredno prije predmetnog štetnog događaja. Evidentno je da je da su djelatnici društva Singra d.o.o. otvarali predmetni šaht, obzirom da je isti mjesecima prije toga bio u ispravnom i sigurnom stanju za prijelaz preko njega te da je izvođač predmetnih radova odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja. Osim toga, ističe se da predmetna mikrolokacija na kojoj je došlo do predmetnog štetnog događaja, suprotno navodima iz tužbe, nije uobičajeno mjesto za svakodnevno čišćenje, jer se radi o dijelu zelene površine koje je teško dostupno i ne služi za prolaz kupaca i posjetitelja. Odredbama čl. 1067. st. 2. ZOO-a propisano je da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe, slijedom čega II. tuženik ukazuje na nužnost predložeih dokaza. Izrijekom osporava visinu tužbenog zahtjeva. Tužiteljici evidentno imovinska šteta nije niti nastala obzirom da nije dostavila račun iz kojeg bi bilo razvidno da je došlo do umanjenja njezine imovine (čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima). Tužiteljica, dakle, nije dokazala da su kod nje izvođeni bilo kakvi stomatološki radovi. Plan liječenja ne predstavlja dokaz o medicinskim zahvatima koji su zaista i učinjeni pa stoga nema govora da bi tužiteljica imala pravo na naknadu imovinske štete koja joj niti nije nastala. U svakom slučaju se ističe da je u medicinskoj dokumentaciji utvrđeno oštećenje samo 3 odnosno eventualno 4 zuba te bi eventualno takvo oštećenje moglo biti u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Međutim, kompletna sanacija zubala nipošto ne predstavlja stomatološki zahvat koji je uzročno-posljedično neophodan za sanaciju 3 odnosno 4 oštećena zuba. Osim toga, budući da je tužiteljica osiguranica HZZO-a, ista ostvaruje pravo na liječenje kod ugovorenog partnera s HZZO te je evidentno da tužiteljica popravak onih zubi čije je oštećenje u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem niti ne bi morala platiti. Nematerijalna šteta previsoko je određena te nije opravdana medicinskom dokumentacijom koja prileži spisu. Stoga, II. tuženik osporava uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja od 26. veljače 2020. i posljedica na koje se tužiteljica poziva u svojoj tužbi te predlaže da sud naloži tužiteljici dostavu zdravstvenog kartona kako bi se utvrdilo je li tužiteljica prije ili nakon predmetnog štetnog događaja bolovala od kakvih drugih tegoba ili bolesti koje bi se mogle povezati sa štetnim posljedicama na koje se sada poziva. II. tuženik ističe da je u vrijeme štetnog događaja s osiguravajućim društvom Triglav osiguranje d.d. Zagreb imao zaključen ugovor o osiguranju, iz kojeg razloga tuženik predlaže da se navedeno osiguravajuće društvo obavijesti o ovoj parnici radi eventualnog miješanja u istu na strani tuženika. Predlaže nakon provedenog dokaznog postupka odbiti zahtjev tužiteljice uz obvezu da ista naknadi tuženiku prouzročen parnični trošak, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće po stopi sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

3.1. U odnosu na II. tuženika, sud je rješenjem od 30. kolovoza 2024 (list 258 do 259 spisa), utvrdio da je nastupio prekid postupka zbog prestanka postojanja i brisanja iz sudskog registra izvornog tuženika uslijed pripajanja, dok je postupak nastavljen prema njegovom pravnom slijedniku KONZUM PLUS d.o.o. Zagreb.

4. Sud je prihvaćanjem prijedloga II. tuženika, pozivom na odredbu članka 211. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), obavijestio treće osobe i to Triglav osiguranje te društvo Singra d.o.o. o otpočetoj parnici u ovom predmetu. Podneskom od 6. rujna 2022. Triglav osiguranje predložio je da mu sud dopusti sudjelovanje u ovoj parnici u svojstvu umješača na strani II. tuženika s kojim ima sklopljen Ugovor o osiguranju od opće odgovornosti, dok se društvo Singra d.o.o. očitovao navodeći da se ne želi umješati u ovu parnicu. Raspravnim rješenjem od 18. siječnja 2023. sud je prihvatio sudjelovanje Triglav osiguranja u svojstvu umješača na strani II. tuženika na temelju članka 206. i 207. ZPP-a, uzimajući u obzir i to da niti jedna stranka to pravo umješaču nije osporila.

5. U dokaznom postupku pročitani su zemljišnoknjižni izvadak, skica s geoportala, medicinska dokumentacija dostavljena uz tužbu, prijava ozljede na radu, zapisnici Državnog inspektorata, izvansudski zahtjev, dokumentacija MUP-a vezano za predmetni događaj (list 62-70 spisa), spis Državnog inspektorata (list 78-141 spisa), dopis s lista 161 spisa, zdravstveni karton tužiteljice dr. OM na CD-u, zdravstveni karton i snimke stomatologa na CD-u, medicinska dokumentacija dr. UM, dopis Grada Pule, zapisnik s uviđaja, iskaz svjedokinje MM, nalaz i mišljenje vještakinje Milke Kosanović, iskazi svjedoka KM, CM, NM, dr. UM, iskaz tužiteljice, nalaz i mišljenje specijalistice oralne kirurgije dr. Sanje Husedžinović, iskaz dr. Sanje Husedžinović te sva druga dokumentacija priležeća spisu.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice većim dijelom osnovan.

7. Među strankama ovoga postupka nisu sporne sljedeće činjenice:

- da je tužiteljica doživjela nezgodu 26. veljače 2020. za vrijeme rada kod I. tuženika kao poslodavca na radnom mjestu spremačice (čistačice) kada je propala u otvor šahta na parkiralištu trgovačkog centra Mercator u Puli,

- da je na lice mjesta pristigla hitna pomoć, policija i potom državni inspektor te da je obavljen nadzor inspekcije rada u kojem je utvrđeno da nije bilo propusta iz područja zaštite na radu I. tuženika kao poslodavca niti doprinosa tužiteljice kao radnice,

- da je tužiteljica zadobila višestruke ozljede u području glave, usne šupljine i da je ostala bez zuba što nije stomatološki sanirano,

- da je II. tuženik vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica] u naravi parkiralište, poslovna zgrada, k. o. [katastarska općina],

- da su I. i II. tuženik u odnosu poslovne suradnje prema kojem I. tuženik za II. tuženika obavlja poslove čišćenja trgovačkog centra Mercator u Puli.

7.1. Osim što predmetne činjenicu između stranaka nisu sporne, iste proizlaze i iz materijalnih dokaza u spisu i to zemljišnoknjižnog izvatka, nalaza hitne pomoći, Prijave o ozljedi na radu, dokumentacije Državnog inspektorata te izvješća policije.

8. Sporno je jesu li tuženici odgovorni za naknadu štete tužiteljici, s obzirom da ističu da postoje razlozi za isključenje njihove objektivne odgovornosti i to zbog radnje treće osobe (upitno je koje) i same tužiteljice kao oštećenice. Tuženik KONZUM PLUS d.o.o. ujedno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije osporavajući da se nezgoda dogodila na nekretnini u njegovom vlasništvu. Sporna je i uzročno posljedična veza između nezgode i zadobivenih ozljeda te visina štete.

9. Radi utvrđenja spornih okolnosti u ovom predmetu koje se odnose na sam predmetni događaj i osnov tužbenog zahtjeva odnosno odgovornost tuženika za naknadu štete, sud je proveo dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernične struke te dokaz saslušanjem svjedoka MM, KM, CM, NM, dr. UM te tužiteljice kao parnične stranke.

10. Uviđaj na licu mjesta proveden je uz sudjelovanje vještaka mjernične struke radi identifikacije šahta kroz otvor kojeg je tužiteljica propala te utvrđenja na kojoj se nekretnini taj šaht nalazi. Valja reći da je stanje na licu mjesta vezano za izgled predmetnog zelenog otoka, a time i dostupnost predmetnog šahta, promijenjeno na dan provođenja uviđaja u odnosu na dan nezgode, uzimajući u obzir da je uviđaj proveden više od četiri godine nakon nezgode. Sud je uz sudjelovanje vještaka mjernične struke neposrednim opažanjem uspio (s lakoćom), neovisno o činjenici da je izraslo raslinje, utvrditi o kojem je šahtu riječ i to na temelju podataka iz postupka inspekcijskog nadzora (osobito fotografija) te iskaza svjedokinje MM. Naime, isprva predmetni šaht nije bio vidljiv jer je uglavnom prekriven gustim raslinjem pa se "na prvo" niti ne uočava. Upravo je navedeno bilo od utjecaja da je svjedokinja isprva izjavila da je tužiteljica propala u otvor šahta koji se nalazi na sredini tog zelenog otoka. Međutim, naknadno je, po uputi suda, razmaknuto raslinje s otvora šahta koji se nalazi odmah uz rubnjak zelenog otoka, vještakinja je utvrdila (i u nalazu prikazala) dimenzije tog šahta te je isti fotografiran. Nakon navedenog, svjedokinja je promijenila svoj iskaz i navela da misli da je tužiteljica pala kroz otvor šahta koji je bio pod raslinjem, a navedeno je obrazložila upravo teškom vidljivošću i promjenom na terenu. Iako je I. tuženik prigovorio vjerodostojnosti njenog iskaza, ovaj je sud ocijenio da takav prigovor nije osnovan unatoč tome što je svjedokinja promijenila predmetni navod za lokaciju šahta u svom iskazu i to iz razloga jer je promjenu navoda obrazložila i objasnila, a svi sudionici uviđaja jasno su mogli vidjeti da je stanje na teretu uvelike izmijenjeno te da količina raslinja ometa orijentaciju. Osim toga, uvidom u spis inspekcijskog nadzora i to uvidom u službenu zabilješku inspektora CM koju je sačinio na dan nezgode (list 80) utvrđeno je da je on na licu mjesta zatekao radnike koji trebaju sanirati poklopac šahta, a angažirani su od strane NM, što je u svom iskazu predmetni svjedok i potvrdio. Također je zabilježio da su dimenzije šahta 100x100 cm, a iste su dimenzije utvrđene na uviđaju ovoga suda. Dakle, inspektor je utvrdio o kojem je šahtu riječ na temelju zatečenog stanja kako je prikazano na fotografijama.

10.1. Uzimajući u obzir da je utvrđeno da je upravo kroz taj šaht tužiteljica propala, uputa dana vještakinji mjernične struke bila je utvrditi na kojoj se nekretnini predmetni šaht nalazi. Iz nalaza i mišljenja vještaka mjernične struke Milke Kosanović utvrđeno je da se šaht oznaka A-B-C-D-A nalazi na zelenom otoku na parkiralištu i to na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vlasnik koje je nekretnine u vrijeme štetnog događaja bio upravo II. tuženik. S obzirom da stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještakinje mjernične struke, a vještakinja je nalaz i mišljenje sačinila stručno i objektivno, sud je istog u cijelosti prihvatio kao vjerodostojnog. Dakle, utvrđeno je da je II. tuženik u vrijeme štetnog događaja bio vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi šaht kroz otvor kojeg je tužiteljica propala.

10.2. Navodi II. tuženika kojima pokušava prikazati da su druge pravne osobe i to Grad Pula, Pula Herculanea d.o.o. i Pragrande d.o.o. bile zadužene za održavanje tog šahta odnosno da su se druge osobe šahtom služile (Intersport, podnesak list 148 spisa), nisu osnovani. Naime, sud je na prijedlog II. tuženika zatražio od Grada Pule, Pula Herculanea d.o.o. i Pragrande d.o.o. podatke o tome tko je korisnik i osoba zadužena za održavanje predmetnog šahta te je zaprimljeno očitovanje Grada Pule od 14. veljače 2023. (list 193 spisa) iz kojeg proizlazi da je predmetni šaht dio interne mreže oborinske odvodnje trgovačkog centra Mercator, dok je iz dopisa društva Pragrande d.o.o. utvrđeno da predmetni šaht nije u sustavu javne odvodnje niti da to društvo predmetni šaht održava. Dodatno je iz spisa inspekcijskog nadzora utvrđeno da je državni inspektor pribavio dokumentaciju iz koje proizlazi da je predmetni šaht uljni šaht oborinske kanalizacije trgovačkog centra Mercator te da je šaht saniram ugradnjom novih šarki. Uzimajući u obzir da je inspektor na temelju dokumentacije utvrdio da je predmetni šaht dio sustava odvodnje II. tuženika i da je upravo zaposlenik II. tuženika svjedok NM izjavio da redovito provjerava ispravnost poklopca šahta te da je NM i toga dana angažirao radnike za popravak, neshvatljivo je da II. tuženik u ovom postupku inzistira na navodima o promašenoj pasivnoj legitimaciji u odnosu na njega tvrdeći da istim ne upravlja. Takvo držanje II. tuženika govori u prilog zaključku da II. tuženik pokušava očito paušalnim prigovorima otkloniti svoju odgovornost. Uzimajući u obzir navedeno, ovaj je sud utvrdio da nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije II. tuženika.

11. Iz iskaza svjedokinje MM proizlazi da poznaje tužiteljicu jer su zajedno radile kao spremačice u Mercatoru. Navodi da je njihov zadatak bio čistiti zgradu, wc, okoliš oko zgrade, parkiralište, dječje igralište u sklopu kafića i otoke zelene površine. Toga dana bile su na parkiralištu, ona je ostala čistiti dječje igralište, a EM je otišla pokupiti smeće s otoka zelene površine. U jednom trenutku čula je kako EM zaziva njeno ime, potrčala je prema njoj, dok je u njenom smjeru dolazi neki stariji čovjek koji se tu našao. Zatekli su ZM u šahtu, a preko otvora šahta bio je betonski blok tako da joj je taj čovjek pomogao maknuti betonski blok kako bi se ona izvukla. Nakon toga čovjek je otišao i ona je sama ZM izvukla. Glava joj je bila razbijena, sva je bila krvava, bila je bez zubi, zazivala je da joj pomogne. Otišle su u svoje spremište u zgradi, vidio ih je jedan zaštitar, koji je nazvao hitnu pomoć koja je odmah došla i odvela ZM u bolnicu. Ona je tada bila van sebe, smetena, nije joj ispričala što se dogodilo, nije bila u stanju. Dio njihovog redovnog zadatka bio je čišćenje i skupljanje smeća s otoka zelene površine s parkirališta. S obzirom da je svjedokinja saslušana na uviđaju, ona je na licu mjesta, po uputi suda, pokazala gdje se taj šaht nalazi s time da je objasnila da je stanje tog otoka drugačije od onoga kako je bilo u trenutku nezgode jer je u međuvremenu zaraslo raslinjem. Svjedokinja je isprva navela kako misli da je ZM zatekla u šahtu koji se nalazi pri sredini otoka, možda ispod stabla. Nakon što su sudionici uviđaja uspjeli pomaknuti raslinje (granje) kako bi provjerili nalazi li se šaht ispod tog raslinja i utvrdili da se nalazi, svjedokinja je navela da je tek tada uočila na početku otoka veliki šaht pa misli da je ipak to šaht iz kojeg je ZM izvukla, a koji je na fotografiji s lista 66 spisa. Nakon što je EM izašla iz bolnice, išla ju je posjetiti, EM se nije mogla sjetiti kako je pala. Kada ju je zatekla u otvoru bila je pri svijesti, ali loše, krv je šikljala iza glave, ali i iz usta, bili su joj razbijeni prednji gornji i donji zubi. Dok su došle do spremišta, ona se već počela gubiti. Poklopac kojeg je sam s onim čovjekom maknula bio je metalni, kakav se i sada vidi, samo je sada zavaren. Svakog su dana čistile parkiralište i zelene otoke. Nakon tog događaja rekla je šefici PM da se više ne usudi tamo čistiti. Samo one kao spremačice bile su zadužene za čišćenje otoka, dvije su radile ujutro, a jedna popodne. Pretežno su EM i ona bile ujutro. Na upit I. tuženika, svjedokinja je odgovorila da EM nije na otok pristupila kako bi hranila mačke, ona tamo nije hranila mačke. Poklopac nije bio zavaren i bio je klimav, ona nije prelazila preko šahta nego pored njega, a ne zna je li EM mogla pristupiti otoku bez da stane na šaht.

12. Svjedokinja KM u svom iskazu navodi da je u vrijeme ove nezgode bila zaposlena na radnom mjestu poslovođe firme Intersport d.o.o. koja je tada imala svoju trgovinu u kompleksu Mercator centra odnosno nakon toga Konzuma. Poznaje ZM kao čistačicu Konzuma. Čula je naknadno da se Mini dogodila nezgoda, međutim ništa više vezano za to ne zna. Predmetni događaj nije vidjela. Toga je dana radila u jutarnjoj smjeni i vidjela je ZM i njenu kolegicu kako prolaze pored skladišta njihove trgovine vanjskim prostorom prema parkiralištu. Nije joj poznato je li inače zaduženje EM bilo čišćenje i održavanje parkirališta i zelenih površina na parkiralištu oko kompleksa centra Mercator. Nakon što je svjedokinji predočena izjava s lista 73 spisa koju je dala u inspekcijskom postupku državnog inspektorata, navodi da izvođači za vodo instalacije koje je spomenula nemaju nikakve veze s ozljeđivanjem EM. Oni su mogli doći jedino radi čišćenja kanalizacije u šahtu koji se nalazi ispred njihovog skladišta, a koji je šaht prostorno udaljen i nalazi se na potpuno drugoj strani u odnosu na onaj koji je mjesto pada EM. Nije joj poznato da bi ti izvođači izvodili ikakve radove na šahtu u koji je EM pala. Nije joj poznato niti da bi ranije bili izvođeni radovi na tom šahtu u koji je upala EM.

13. Svjedok CM u svom iskazu navodi da je na dan predmetnog događaja, a i danas, zaposlen kao inspektor rada u Državnom inspektoratu. Toga je dana od strane dežurnog inspektora iz Rijeke, koji je zaprimio obavijest policijskih djelatnika postaje u Puli, upućen da se dogodila nezgoda na radu pa je izvršio očevid, negdje oko 14,00 sati. Očevid običava izvršiti s osobama koje na licu mjesta zatekne. Sjeća se da toga dana za firmu u kojoj je gđa EM radila nije bio nitko prisutan, pristupio je netko u ime Konzuma, ali je vezano za njih utvrdio da je riječ samo o društvu koje ima trgovinu koja se nalazi u tom trgovačkom centru. U ime društva Mercator H pristupio je gospodin NM kao zaposlenik na radnom mjestu koordinatora održavanja za tu regiju. Osim toga, razgovarao je i sa zaštitarima koji su nakon pada gđe EM zvali policiju iz razgovora sa svima saznao je da je gđa EM zaposlena u društvu Samsic d.o.o., a tek potom se pribavljala potrebna dokumentacija. Prilikom obavljanja očevida imao je informaciju da je EM pala u šaht i informaciju o tome u koji je šaht pala, međutim nije znao kako je došlo i zbog čega do tog pada. Radilo se o šahtu koji se nalazi na zelenom otoku parkirališta tog trovačkog centra, po rubu kojeg je u većini bila zelena ograda, a nije je bilo na jednom manjem dijelu. Taj šaht bio je separator ulja za oborinsku odvodnju i ona je pala u taj otvor i zadobila ozljede. Nakon obavljenog očevida krenuo sam u postupak cjelovitog nadzora i to poslodavca Samsic d.o.o. i vlasnika parcele Mercator H d.o.o. Utvrdio je da je poslodavac firma Samsic d.o.o. firma koja se bavi čišćenjem i koja s društvom Mercator H ima sklopljen ugovor za čišćenje objekata Mercatora među kojima je bio i predmetni. Utvrdio je da dvije radnice Samsic d.o.o. obavljaju poslove čišćenja u predmetnom objektu. Iščitavajući taj ugovor došao je do podatka da je ugovoreno čišćenje i održavanje unutarnjih i vanjskih prostora, sjeća se da ga je to zanimalo jer se pitao što je ozlijeđena radila vani na parkiralištu pa je onda shvatio da je trebalo održavati i vanjske prostore prema tom ugovoru. Društvo Samsic d.o.o. imao je svu potrebnu dokumentaciju vezanu za zaštitu na radu i utvrdio je da u odnosu na njih kao poslodavca nije bilo propusta iz područja zaštite na radu. Nakon toga, a vezano za društvo Mercator h, utvrdio je da se predmetni šaht nalazi na čestici u njihovom vlasništvu. Podatke o katastarskoj čestici dobio je gospodina NM. Od njega je dobio dokument, račun, iz kojeg je proizlazilo da su godinu dana ranije vršeni određeni radovi upravo na tom šahtu i to konkretno vezano za šarke poklopca šahta. Naime, taj šaht predstavlja betonski otvor dimenzije 1x1 metar koji pokriva čelični poklopac 1.07x1,07 metar, a u trenutku obavljanja očevida šarke koje drže taj poklopac bile su puknute. Zaključio je da su zasigurno puknute od ranije, a to je zaključio iz razloga što zasigurno ne bi došlo do propadanja ozlijeđene gospođe da su šarke bile ispravne. Obavio je razgovor i s osobom iz firme Gradna instalacija d.o.o. te Singra d.o.o i utvrdio da su radnici te dvije firme obavljali određene poslove na području tog trgovačkog centra, ali da nisu bili vezani za ovaj šaht. Sjeća se da su mu čak radnici firme Gradna dostavili račun cestarine iz kojeg je proizlazilo da se nezgoda dogodila prije no što su oni došli u Mercator gdje su se zaputili. Razgovarao je i s ozlijeđenom gđom EM, misli da je bila zaprimljena na hitnu pomoć ali je istoga dana otpuštena, sjeća se da je doživjela ozljedu zuba, zubala i ona mi je rekla da je stala na poklopac i propala. Utvrdio je da nikakvog propusta ili doprinosa od strane ozlijeđene nije bilo nego da je ista u trenutku propadanja obavljala svoj posao skupljajući smeće u vanjskom prostoru Mercatora. Razgovarao je i s kolegicom EM, gđom MM koja mu je rekla da je ona tjedan dana prije ove nezgode prolazila po istom tom šahtu i da je sve bilo u redu. Misli da poslodavac nije mogao na neki način predvidjeti ili izbjeći nastanak ovog događaja. Misli da je moguće i to da je primjerice prilikom poduzimanja nekih radnji u vožnji neki kamion svojim kotačima prošao preko tog poklopca, a to govori jer se sjeća da baš na tom dijelu otoka na kojem se nalazi taj šaht nije bilo zelene ograde. Moguće je da se desi da podizanjem ili vraćanjem tog poklopca dođe do puknuća tih šarki. Misli da se taj poklopac podiže u situacijama kada je potrebo očistit šaht od nakupine ulja na površini, a to rade ovlaštene osobe. Gospodin NM rekao mu je da su izvođeni radovi upravo na tom šahtu jer su bile puknute šarke, misli da su na kraju nešto i farbali, a sve to naveo je na zapisnik. Utvrdio je da je društvo Gradna instalacije d.o.o. bio podizvođač društvu Singra d.o.o., radove je dakle trebalo izvršiti društvo Gradna koji do ozljeđivanja tužiteljice još nisu bili niti došli na lice mjesta. Tako da misli da do ozljeđivanja tužiteljice radove nisu niti radili.

14. Svjedok NM u svom iskazu navodi da je u vrijeme nezgode bio zaposlen na radnom mjestu koordinator održavanja u društvu Mercator H d.o.o., a nakon što je to društvo postalo Konzum plus i dalje je zaposlen u Konzumu na srodnom radnom mjestu koje se sada zove voditelj održavanja. Kao koordinator održavanja društva Mercator H bio je zadužen za cijelu regiju koja pokriva Istarsku i Primorsko goransku županiju. Misli da gđu IM ne poznaje, nije siguran mogu li spojiti ime s likom. Poznato mu je da je toga dana u prijepodnevnim satima primio poziv ženske osobe, predstavila se kao voditeljica neke firme koja je trebala izvoditi radove po nalogu društva Intersport vezano za vodoinstalacije i šahtove, a misli da je bilo riječ o preuređenju trgovine Intersport. Inače je praksa da zakupac sam ugovora obavljanje radova vezano za prostor kojeg ima u zakupu. Ta ženska osoba raspitivala se o šahtovima, ali se ne sjeća iz koje je firme je bila. Potom ga je zvala voditeljica društva E u kojem su zaposlene čistačice da ga obavijesti da je jedna čistačica upala u šaht, a u trenutku toga poziva bio je na putu iz Buzeta za Rijeku. Kada je to čuo okrenuo se i uputio prema Puli. Kada je došao vidio je da je riječ o šahtu na zelenom otoku na parkiralištu, zaštitari su taj otvor šahta pokrili paletom, a on je kontaktirao izvođače s kojima inače surađuju da dođu popraviti taj poklopac. Ubrzo nakon toga došao je inspektor zaštite na radu. Bilo mu je čudno da je toga jutra primio poziv izvođača vezano za radove u kojem su se spominjali šahtovi, a potom se dogodio pad u šaht. Tako da je s inspektorom CM otišao u trgovinu Intersport kako bi potražili radnike koji su izvodili te radove za Intersport i voditeljica im je rekla da su išli na marendu. Pokušali su ih naći, ali nisu, bilo mu je čudno da su poslijepodne išli na marendu. Na tom zelenom otoku smještena su tri šahta. Neko vrijeme prije ove nezgode vršeni su popravci na jednom od ta tri šahta, ali ne može sa sigurnošću tvrditi je li to bilo upravo na šahtu u koji je gđe EM propala. Misli da se taj šaht više niti ne koristi. Od kada je zaposlen u Mercatoru u lipnju 2017., nije mu poznato da bi se taj šaht koristio odnosno dizao i čistio. U okviru poslova čistačica je i održavanje te kupljenje smeća i na vanjskim površinama, zna da su praznile kante za smeće. Misli da je jedan znak "STOP" bio iskrivljen pa ga je trebalo izravnati i da je to obavljeno prije nezgode, a vjerojatno je iskrivljen jer tamo prolaze dostavni kamioni. Sjeća se da je inspektoru rekao da pokuša provjeriti snimke video nadzora, ali misli da taj dio parkirališta nije snabdijevan kamerama. Nije mu poznato da bi kamion prešao preko toga šahta, to je moguće, tamo prolaze dostavni kamioni, ali on to nije vidio niti za to čuo. Redovno su se pregledavali poklopci šahtova, to se činilo dva puta mjesečno i on je to osobno provjeravao. Moguće je da su šarke pukle nakon njegovog posljednjeg pregleda, jer da je on to ustanovio bio bi dao nalog za popravljanje. Vidio je da čistačice da prazne kante koje se nalaze u vanjskom prostoru, ali vidio da čiste zelene otoke. Za održavanje zelenih površna i košnju bila je zadužena neka druga firma koja je te poslove obavljala možda jednom mjesečno, a čistačice su poslove čišćenja obavljale svakodnevno. Nije mu poznato ništa vezano za hranjenje mačaka na predmetnom zelenom otoku. S obzirom da je poklopac željezni i da su šarke željezne može zaključiti da za puknuće istog treba jaka sila, jer same od sebe šarke ne mogu puknuti, to nalažu zakoni fizike. Zna da su šarke na jednom od ta tri šahta na otoku mijenjane i to proizlazi i iz zapisnika s lista 99 spisa koji mu je predočen.

15. Svjedok dr. med. dent. UM u svom iskazu navodi da je gđa EM bila i prije pada njegova pacijentica pa pretpostavlja da se nakon pada zbog toga njemu obratila. Međutim ne pamti da ju je prije pada ikada pregledao i misli da nema nikakvu stomatološku dokumentaciju vezano za nju jer bi je inače bio dostavio. Sjeća se da je gđa EM došla do njega nekoliko dana nakon pada, sjeća se da je ustanovio traume zuba, da je potom vadila određene zube i da je napravio privremene radove kako bi bila u mogućnosti jesti, obavijati osnovne funkcije. Ostalih detalja prisjetio se nakon što je pregledao dokumentaciju. Sjeća se da je pretrpjela ozljede uslijed pada, traume zuba, a da su ostali zubi bili lagano pomični što znači da su zubi izašli iz svoje košuljice, figurativno rečeno. Sjeća se da na pregled gđa EM nije došla sama, ne sjeća se s kim je došla. Iz ortopana koji je učinio gđi EM odmah prilikom pregleda jer ga ima u ordinaciji proizlazi da je u gornjoj čeljusti imala dvije svoje trojke i ostala četiri zuba pod mostom (jedinice pod mostom), s time da su uslijed pada na četvorki i petici lijevo pukle krune, to je onaj dio zuba koji se vidi u čeljusti, a na ortopanu se uočavaju korijeni tih zuba. Za zub 7. lijevo vidi se svježa rana ekstrahirana. Vezano za donju čeljust kada se promatraju jedinice i dvojke vidi se upala i pomičnost zuba. Kod gđe EM se na tom ortopanu uočava resorpcija kosti odnosno smanjen volumen kosti za što smatra da je postojao i prije pada, uzrokovano je i godinama, starenjem, ali i genetskom predispozicijom. Sjeća se da je most na gornjoj čeljusti bio puknut zbog pada zbog čega je promijenjen i stavljen privremeni novi. Vezano za privremene radove koje je obavio navodi da je bilo potrebno izvaditi slomljene, puknute zube koji su bili neupotrebljivi i na gornjoj čeljusti je učinio privremeni most. Sjeća se da su bili puknuti zubi, gore lijevo četvorka, petica i sedmica. Vezano za donju čeljust izvađene su jedinice i dvojke, odnosno frontalni zubi koliko se sjeća, jer su bili pomični, a jednom pomični zub nije moguće učvrstiti te je u konačnici za donju čeljust napravljena mobilna proteza. Gđi EM dao je ponudu onoga što bi trebalo učiniti, a radi se o rekonstrukciji kompletne donje i gornje čeljusti. Jedine zube koji su u gornjoj čeljusti ostali jesu trojke i njegova preporuka bila je njih odstraniti jer funkcionalno ne služe ničemu i dao je prijedlog da se odstrane svi zubi donje čeljusti koji su preostali, a riječ je zapravo o zubima pod mostom. Nakon toga u svakoj bi čeljusti trebalo staviti po četiri implantata i za svaku čeljust napraviti most. Isprva se stavlja privremeni most, a potom nakon tri do četiri mjeseca definitivni, konačni most. Navodi da bi cijena iz ponude sada zasigurno bila drugačija odnosno veća uzimajući u obzir protek vremena (5 godina), njegove cijene se kreću između 9 do 12 tisuća eura po čeljusti. Navodi da je gđa EM sa stanjem zubala prije pada mogla funkcionirati normalno, ti su zubi i mostovi bili i funkcionalni i estetski prihvatljivi. Njegove su cijene u usporedbi s kolegama na području [adresa] u nekoj zlatnoj sredini. Preko HZZO-a ne može se dobiti ovakav rad, tamo se može dobiti samo pomična proteza. Prije pada, prije ove ozljede, tužiteljica je imala 18 zdravih zuba od ukupno 23 zuba koje je imala u ustima. Ta 23 zuba bila su funkcionalna, gđa je mogla funkcionirati s tim zubima. Pri padu oštećeno joj je 7 zuba i gornji most. Koliko mu je poznato iz dosadašnjeg iskustva nije moguće od HZZO-a ostvariti naknadu iznosa koji bi odgovarao cijeni pomične proteze u slučaju da bi pacijent želio privatno ugraditi mostove primjerice. Pomične proteze su medicinski ispravne, međutim nositi tu protezu nije najugodnije, često postoje problemi s gutanjem, pokrije cijelo gornje nepce i jednom napravljena proteza može ne odgovarati s vremenom promjenama u usnoj šupljini koje se događaju. Nakon predloženog rada gđi EM stanje bi bilo bolje od onog kakvo je bilo prije pada jer bi po završetku predloženog rada imala po 12 zuba u svakoj čeljusti, dakle ukupno 24, a od toga bi ukupno 8 zubi (4 po čeljusti) bili na implantatima. Potreba za vađenjem zuba zbog pomičnosti po njegovom je mišljenju isključivo posljedica udarca pri padu.

16. U svom iskazu tužiteljica EM navodi da joj se jako teško prisjećati ove nezgode. Opisuje da je od 2013. bila zaposlena u društvu Samsic do danas na radnom mjestu čistačice. Kolegica i ja dobile su dojavu da je jedna zelena površina na parkiralištu puna smeća. Nju je osobno nazvala voditeljica PM, koja se inače nalazi u Rijeci, i rekla da je dobila dojavu, da su joj dostavljene i fotografije o onečišćenju na tom zelenom otoku, da ima dosta smeća jer da ljudi na tom zelenom otoku hrane mačke. Objasnila joj je o kojem je zelenom otoku riječ i to onom u blizini restorana i kafića. Tako da su kolegica i ona otišle počistiti vanjsko područje parkirališta. Inače je u opisu njenog radnom mjestu bilo, a što je redovito i činila, čišćenje područja parkirališta i to jednom u jutarnjoj, a jednom u popodnevnoj smjeni, dakle dva puta dnevno, a zelene površine po potrebi. Otišla je do tog zelenog otoka, vidjela smeća, zakoračila i desilo se što se desilo, samo je odjednom osjetila jaku bol u glavi, to je ono čega se najviše sjeća, to je bio jaki udarac. Zazvala je kolegicu koja je bila malo udaljena i nakon toga ne sjeća se tko ju je niti kako izvukao iz te rupe. Sjeća se dolaska hitne pomoći i odlaska u bolnicu gdje su joj zašili ranu na stražnjoj strani glave. Bila je puna krvi, a cijela lijeva strana lica bila joj je otečena. Usna šupljima bila joj je puna krvi i pod jezikom je osjetila kao da nema neke zube, a liječnici su mislili s obzirom na količinu krvi da je ozlijeđen jezik, ali su ustanovili da nije pa su je uputili da se javi stomatologu. Osim toga, natukla je cijelu lijevu stranu tijela, bila je puna modrica, natukla je i desni gležanj. Prvih nekoliko dana pila je tablete protiv bolova, sestra u ambulanti joj je previjala ranu na glavi. Nije odmah mogla ići stomatologu jer je jako krvarila u usnoj šupljini pa je otišla kada se to krvarenje smirilo. Inače njen izabrani stomatolog je dr. UM pri HZZO-u pa je kod njega otišla na pregled i on je utvrdio ono o čemu je iskazivao. Učinio joj je privremene radove te navodi da bi drage volje bila odradila sanaciju po njegovoj ponudi, međutim to joj financije ne dozvoljavaju. I cijelo to vrijeme bila je bez dijela zuba, kao što se može vidjeti. Nakon tog pada ovi donji zubi morali su se izvaditi, micali su se, zapravo su visjeli. Otprije je imala mostove u čeljusti, jedan most na gornjoj i dva na donjoj, to je radila prije nekih 16 godina. Sa zubima joj je prije ovog pada bilo sve u redu. Nakon pada osjećala se grozno, sve ju je boljelo, nije se mogla okrenuti, pomagao joj je suprug. Suprug je bio zadužen za sve kućanske poslove, nabavku hrane, lijekova, blendao je mrkvicu s mesom, podizao ju je s kreveta jer ju je sve jako boljelo, pomagao joj prilikom tuširanja i osobne njege. Nije mogla jesti, gristi niti gutati pa je sigurno mjesec dana pila na slamčicu pripravke iz ljekarne kao nadomjestak hrane. Jako ju je boljela glava, glava je boli i dan danas. Loše se i danas osjeća jer nema zube, ne može normalno pričati, ne može izgovarati određena slova, a inače nije imala deformaciju govora, zato ovako teže priča i dok iskazuje. Navodi da joj smeta što nema zube, najsretnija bi bila da može normalno jesti. Navodi da nije išla hraniti mačke na zeleni otok, nego je išla počistiti što joj je bilo rečeno. Uobičajeno čiste te zelene površine oko dva puta godišnje. Navodi da joj je poklopac na toj rupi izgledao sasvim normalno, a po tom je poklopcu morala proći jer se nalazi na prolazu prema unutrašnjosti toga zelenog otoka. Tog dana nije vidjela nikakve radnike koji bi izvodili radove na šahtovima, kanalizaciji ili slično. I ranije su kolegica i ona prolazile preko toga šahta po potrebi. Nije nikada primijetila da nešto s tim poklopcem ne bi bilo u redu. Bila je na bolovanju zbog ovog pada 3 mjeseca, a ta ozljeda priznata joj je kao ozljeda na radu. Jako joj je teško sve to palo, inače je osoba koja voli raditi i ne voli da netko brine o njoj, tako da joj je bilo teško da suprug sve to mora činiti.

16.1. Sud se vlastitim opažanjem uvjerio u stanje zubala tužiteljice te utvrdio da na gornjoj čeljusti na desnoj strani ima samo dva zuba, a na donjoj čeljusti nema frontalna 4 zuba. Prilikom iskazivanja tužiteljici i dogovora na pitanja svog punomoćnika tužiteljici je podrhtavao glas te je bila na rubu suza.

17. Svi svjedoci i tužiteljica iskazivali su objektivno, iskreno i uvjerljivo o okolnostima koje su im poznate. Njihovi su iskazi vjerodostojni jer nisu upadali u kontradikcije te su sukladni drugim provedenim dokazima. Osobito je vjerno iskazivala tužiteljica koja nije uspjela, iako je pokušavala, suspregnuti suze te se sud uvjerio da je tužiteljici nelagodno prisjećati se predmetnog događaja, ali i zbog nedostatka zuba dok govori. Svim svjedocima nisu poznate sve okolnosti, stoga će u nastavku obrazloženja biti izloženo koje su relevantne činjenice utvrđene iz iskaza kojeg svjedoka.

18. Iz svih provedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljica doživjela ozljedu na radu obavljajući redovne poslove svog radnog mjesta. Tako je iz iskaza svjedokinje MM, inspektora CM i tužiteljice utvrđeno da je u opisu tužiteljičinog radnog mjesta spremačice (čistačice) bilo čišćenje (od pobacanog smeća) i zelenih površina (otoka) na parkiralištu trgovačkog centra. Iako u svom iskazu svjedok NM navodi da ne zna je li netko drugi trebao skupljati smeće sa zelenih otoka na parkiralištu, a tuženici u ovom postupku inzistiraju na tvrdnji da skupljanje smeća s otoka zelene površine nije bilo obveza tužiteljice, iz preostalih dokaza utvrđeno je suprotno. Iskazi svjedokinje MM i tužiteljice vezano za navedeno su uvjerljivi i životno logični. Naime, iz vjernog i sigurnog iskaza tužiteljice utvrđeno je da je tužiteljica toga dana od svoje nadređene LM dobila izričitu uputu o tome da očiste predmetni otok od zelene površine od smeća i to jer je zaprimljena dojava o većoj količini smeća uz fotografije, s obzirom da na tom otoku ljudi bacaju smeće i hrane mačke. Vjerodostojnost tog dijela njihovog iskaza potvrdio je i inspektor CM koji je dodatno objasnio da je uvidom u Ugovor o poslovnoj suradnji tuženika utvrdio da je njihova obveza bila čišćenje i otoka zelene površine. O navedenom je svjedok sigurno i uvjerljivo iskazivao, a osim toga vjerodostojnost toga dijela njegovog iznosa potvrđena je uvidom u predmetni Ugovor o poslovnoj suradnji (list 133 do 135 spisa) koji je dostavljen kao dio spisa inspekcijskog nadzora. Iz članka 2. toga Ugovora proizlazi da se čišćenje i održavanje prostora vrši i na području parkirališta, a u prilogu broj 2 tog Ugovora pod točkom E navedeno je da se čisti parkiralište i vanjske površine što podrazumijeva, između ostalog, sakupljanje otpada na svim površinama i to na dnevno bazi (oznaka D=dnevno). Osim toga, da je skupljanje smeća i na otocima zelene površine bilo u sklopu zadataka tužiteljice proizlazi i iz sadržaja Prijave o ozljedi na radu koju je sačinio I. tuženik kao poslodavac (list 17 do 19 spis). Uvidom u tu Prijavu utvrđeno je da je navedeno da je do ozljeđivanja došlo u radnom okolišu tužiteljice i to na zelenom otoku na parkiralištu kada je tužiteljica bila u radnom procesu skupljanja smeća po parkingu. Također je iz suglasnih iskaza svjedoka MM, NM i tužiteljice utvrđeno da je tužiteljica predmetnoj zelenoj površini (otoku) pristupila s namjerom čišćenja, a ne hranjenja mačaka kako to tuženici pokušavaju prikazati. Niti jedan dokaz u ovom predmetu ne upućuje na to da bi tužiteljica predmetnom otoku pristupila iz drugih razloga, a koji nisu u vezi s obavljanjem poslova njenog radnog mjesta. Iskazi MM i tužiteljice vezano za navedeno su vjerodostojni jer su iskazivale sigurno i uvjerljivo pa su prigovori tuženika u tom smjeru paušalni.

18.1. Potom je iz iskaza inspektora CM te analizom spisa inspekcijskog nadzora utvrđeno da je policija izvijestila inspekciju o predmetnom događaju nakon čega je inspekcija obavila uviđaj, inspektor je razgovarao s osobama koje je zatekao na licu mjesta i u tako provedenim razgovorima saznao određene činjenice te sukladno saznanjima provodio nadzor. Pa je tako utvrđeno da je obavio razgovor s ovlaštenom osobom društva Gradna instalacije d.o.o. te je utvrdio da je to društvo trebalo putem svog podizvođača društva Singra d.o.o. obaviti manje vodoinstalaterske radove u trgovačkom centru Mercator vezano za određene šahtove, po uputi zakupnika trgovine Intersport upravo toga dana. Iz iskaza svjedoka CM i izjava koje je prikupio u postupku nadzora, a dio su toga spisa (list 91 do 92 spisa), proizlazi da je saznao da su djelatnici društva Gradna upravo u vrijeme ozljeđivanja tužiteljice tek izašli s autoceste (što je utvrđeno prema priloženom računu), a nakon što su stigli u trgovački centar čekali su djelatnike društva Singra koji su iz Varaždina došli oko 11 sati. Dakle, iz iskaza svjedoka CM te analizom spisa inspekcijskog nadzora ( list 78 do 161 spisa) utvrđeno je da nitko drugi nije toga dana 26. veljače 2020. prije no što se tužiteljica ozlijedila vršio radove na predmetnom šahtu, kako to tuženici žele prikazati. Utvrđeno je da su na lice mjesta došli radnici u svrhu obavljanja radova i da je svjedok NM zaista zaprimio poziv vezan za obavljanje tih radova na šahtovima, stoga je njegov iskaz o tome vjerodostojan, ali utvrđeno je da navedeno nije koincidiralo s predmetnom nezgodom. O svemu navedenom su svjedoci NM i CM iskazivali uvjerljivo i okolonosno, dajući objašnjenja za svoje navode. Osim toga, njihovi su iskazi sukladni drugim dokazima i to osobito dokumentaciji u spisu, stoga su ocijenjeni vjerodostojnima. O tome da ti radovi s predmetnim šahtom nisu imali veze u svom iskazu vjerno navodi svjedokinja KM, djelatnica trgovine Intersport za potrebe koje su ti radovi planirani. Valja reći i to da su tuženici mogli u ovom postupku u svrhu utvrđenja navoda o tome da su prije pada tužiteljice izvođeni radovi na tom šahtu, predložiti saslušanje radnika koji su u ime društva Gradna d.o.o. i Singra d.o.o. pristupili toga dana u trgovački centar Mercator, međutim oni takav dokaz nisu predložili, što govori u prilog već utvrđenom da ti radovi nisu toga dana izvedeni.

18.2. Iz suglasnih iskaza MM, NM, CM te tužiteljice kao i iz materijalnih dokaza i to medicinske dokumentacije, utvrđeno je da je tužiteljica uslijed propadanja u otvor šahta zadobila višestruke ozlijede i to ozljede stražnjeg dijela glave te ozljede usne šupljine zbog čega je pristigla hitna pomoć te je tužiteljica odvedena u bolnicu gdje joj je pružena pomoć, a potom je istoga dana otpuštena kući.

19. Na temelju ovako utvrđenih relevantnih činjenica, sud je zauzeo slijedeća stajališta vezano za pitanje odgovornosti tuženika za naknadu štete tužiteljici.

19.1. Tužiteljica svoj zahtjev spram tuženika KONZUM PLUS d.o.o. temelji na konceptu objektivne odgovornosti vlasnika opasne stvari. Odredbom članka 1045. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021. u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju. Nadalje je odredbama članka 1063. i 1064. ZOO-a određeno da se smatra da šteta koja je nastala u vezi s opasnom stvari potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik.

19.2. U ovom je predmetu utvrđeno da je II. tuženik vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi šaht u koji je tužiteljica propala, a stav je ovoga suda da šaht s nepropisno odloženim poklopcem na kojem su puknute šarke, u ovom slučaju, s obzirom na lokaciju i dostupnost, predstavlja opasnu stvar. Opasna stvar je, naime, stvar koja zbog svojih svojstava ili okolnosti u kojima se koristi, može predstavljati opasnost za život, tijelo ili imovinu drugih osoba. Nije svaki šaht opasna stvar, stoga je potrebno razmotriti različite okolnosti slučaja u cilju donošenja zaključka pa tako osobine stvari, ispravnost, položaj te okolinu u kojoj se nalazi. U konkretnom slučaju utvrđeno je da se predmetni šaht nalazi na otoku zelene površine na parkiralištu trgovačkog centra Mercator u Puli te da je u vrijeme predmetnog štetnog događaja bio lake pristupačnosti, a što proizlazi iz fotografija sačinjenih u postupku inspekcijskog nadzora (list 83 spisa). Analizom tih fotografija utvrđeno je da je samo jedan korak dijelio pristupnu cestu od šahta na otoku, a pri tom na otoku nije bilo znaka ili natpisa o tome da se tom dijelu ne prilazi niti je sam šaht bio na neki način ograđen. Također je iz iskaza svjedoka CM i spisa inspekcijskog nadzora utvrđeno da su na poklopcu bile pokidane šarke zbog čega otvor šahta nije bio propisno zatvoren, što je utjecalo na to da je tužiteljica kada je zagazila na poklopac propala. Dodatno je iz iskaza svjedoka NM, inače zaposlenika II. tuženika, utvrđeno da je upravo on zadužen za provjeravanje ispravnosti poklopaca šahtova i da to čini dva puta mjesečno kao i da je moguće da je neki dostavni kamion prilikom okretanja prešao preko tog poklopca. Svjedok NM naveo je i to da je poklopac predmetnog šahta već ranije popravljan, a navedeno se spominje i u spisu inspekcijskog nadzora (list 99 spisa). Iskaz svjedoka NM vezano za navedeno je uvjerljiv, svjedok je iskazivao objektivno i konzicno pri tom ne upadajući u kontradikcije. Iz izloženih činjenica zaključuje se da je predmetni šaht bio lako dostupan i pješacima i vozilima te da nije niti na koji način bio zaštićen odnosno ograđen.

19.3. Cijeneći sve karakteristike predmetnog šahta i to da se nalazio na zelenoj površini na velikom parkirališnom prostoru trgovačkog centra koje je dostupno svim posjetiteljima, da je tužiteljičin zadatak bio između ostalog održavanja i zelenih površina na parkiralištu, da nije bilo nikakvog znaka potencijalne opasnosti niti je na ikoji način izgled poklopca šahta dao naslutiti da postoji problem sa zatvaranjem, ovaj je sud utvrdio da je predmetni šaht bio neispravno zatvoren te da je kao takav u trenutku događaja predstavljao opasnu stvar.

19.4. Mogućnosti oslobođenja vlasnika opasne stvari od odgovornosti za štetu propisane su odredbama članka 1067. ZOO-a. Tako je stavkom 2. toga članka propisano da se vlasnik stvari oslobađa od odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti. U stavku 3. istog članka određeno je da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

19.4.1. Ovaj je sud utvrdio da II. tuženik nije dokazao svoje navode o tome da je šteta nastala radnjom treće osobe. Tuženik je to pokušao učiniti navodeći da su djelatnici društva Singra d.o.o., odnosno Gradna instalacije d.o.o. obavljali radove na tom šahtu, međutim utvrđeno je da se to nije dogodilo (kako je obrazloženo u gornjim točkama obrazloženja).

19.4.2. Nadalje, da bi se moglo zaključivati o odgovornosti oštećenika za vlastitu štetu, potrebno je da postoji element krivnje u postupanju same tužiteljice. Međutim, sud elemenata krivnje u njenom postupanju ne nalazi. Utvrđeno je da je tužiteljica obavljala poslove čišćenja kako to svakodnevno čini na području parkirališta i na zelenim površinama na parkiralištu te da okolnost što je u svrhu čišćenja otoka zakoračila upravo na poklopac šahta nema obilježja krivnje jer je prolaz po tom šahtu bio jedini mogući za pristup zelenom otoku. Navedeno proizlazi iz fotografija lica mjesta (list 83 spisa) te službene bilješke inspektora svjedoka CM iz postupka inspekcijskog nadzora u kojoj je naveo "da bi se ušlo unutar zelenog otoka prelazi se preko metalnog poklopca" (list 80 spisa). Stoga je i iskaz tužiteljice vezano za mogućnost pristupa otoku vjerodostojan te njeno postupanje nema svojstvo protupravnosti.

19.5. Slijedom navedenog, ovaj je sud utvrdio da II. tuženik kao vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi predmetni šaht koji je na dan nezgode predstavljao opasnu stvar, na temelju članka 1064. ZOO-a, odgovora tužiteljici za naknadu štete po načelu objektivne odgovornosti te da nisu ispunjeni ekskulpacijski razlozi iz članka 1067.

ZOO-a u odnosu na njega.

20. Vezano za odgovornost I. tuženika kao poslodavca za naknadu štete tužiteljici kao svojoj radnici, mjerodavne su odredbe Zakona o radu (Narodne novine br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, dalje u tekstu ZR) i Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine br. 71/2014, 118/2014, 154/2014, 94/2018, 96/2018, dalje u tekstu ZZR). S obzirom da I. tuženik, osporavajući da bi bio odgovoran za naknadu štete tužiteljici zbog postojanja razloga za isključenje njegove odgovornosti, izričito navodi da ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, valja ukazati da navedeno suštinski ne predstavlja prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom da I. tuženik ne osporava ispravnost svoje uloge tuženika u ovom postupku, već ističe da postoje razlozi za isključenje njegove odgovornosti. Upravo time će se sud u nastavku obrazloženja baviti.

20.1. Odredbom članka 111. stavka 1. ZR-a propisano je da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom. Člankom 25. ZZR-a propisano je da se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. U stavku 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

20.2. Tuženik Samsic d.o.o. navodi da je proveo sve mjere zaštite na radu te da je do nezgode došlo krajnjom nepažnjom tužiteljice kao radnika te krajnjom nepažnjom treće osobe koja je bila zadužena za održavanje šahta u ispravnom stanju, a pretpostavlja da je to vlasnik nekretnine odnosno II. tuženika, na čije radnje tvrdi da nije imao utjecaja niti je njihove posljedice mogao izbjeći.

20.3. U ovom je postupku već utvrđeno da tužiteljica niti na koji način nije doprinijela nastanku štetnog događaja te je naveden obrazloženo u ranijim točkama obrazloženja. Utvrđeno je da je tužiteljica pri obavljaju redovnih radnih zadataka nagazila na poklopac šahta i propala, a pri tom je prolazak tim putem bio jedini način pristupanju toj zelenoj površini (otoku) na parkiralištu. Suprotno navodima tuženika, nije riječ o teško dostupnom mjestu jer se nalazi tik uz cestu, kako je to vidljivo i na fotografijama iz spisa inspekcijskog nadzora.

20.4. U odnosu na navode da je šteta nastala krivnjom odnosno grubom nepažnjom treće osobe, a I. tuženik smatra da je to vlasnik nekretnine konkretnije II. tuženik, prvenstveno je bitno utvrditi ima li II. tuženik (kao vlasnik nekretnine i osoba koja je dužna održavati nekretninu) spram I. tuženika svojstvo "treće osobe" iz članka 25. stavka 2. ZZR-a te potom, ovisno o tome, koja vrsta krivnje na strani te osobe postoji (uzimajući u obzir da obična nepažnja nije dostatna za isključenje odgovornosti poslodavca).

20.5. Naime, da bi radnja treće osobe okarakterizirana namjerom ili krajnjoj nepažnjom predstavljala razlog oslobođenja I. tuženika kao poslodavca od objektivne odgovornosti za naknadu štete tužitelju kao radniku, potrebno je da ta treća osoba nije vezana uz djelatnost koju poslodavac obavlja. Dakle, nužno je da ta treća osoba nije na neki način sastavni dio procesa rada radnika kod poslodavca. U suprotnom, ako je riječ o radnji osobe koja je vezana uz djelatnost poslodavca, tada takva osoba ne ulazi u krug "trećih osoba" u smislu članka 25. stavka 2. ZZR-a jer se u sklopu obavljanja poslova tog radnika podrazumijeva vezanost za tu treću osobu. Ovaj sud smatra da se, uzimajući u obzir netom navedeno, u konkretnom slučaju II. tuženik ne može smatrati trećom osobom u smislu citirane odredbe jer je u vrijeme nezgode s poslodavcem tužiteljice I. tuženikom imao sklopljen Ugovor o poslovnoj suradnji na temelju kojeg je tužiteljica i izvršavala svoje radne zadatke na nekretnini II. tuženika na koju ju je I. tuženik uputio. Ovaj sud dijeli argumentaciju I. tuženika o tome da postoji određeni stupanj krivnje (dakle i subjektivne odgovornosti) u postupanju II. tuženika vezano za (ne)održavanje ispravnim poklopca šahta (radi se o propuštanju), međutim u konkretnom slučaju I. tuženik je u poslovnoj suradnji s II. tuženikom i u takvoj se situaciji, kada je I. tuženik uputio tužiteljicu da svoje radne zadatke obavlja na nekretnini II. tuženika (odredivši joj i zadavši joj to mjesto rada), ne može pozivati s uspjehom da to da je riječ o trećoj osobi za protupravne radnje koje osobe poslodavac ne bi odgovarao. Osim toga, odredbom članka 28. stavka 1. Zakona o radu propisano je da je poslodavac dužan održavati, između ostalog, i mjesto rada i pristup mjestu rada. Stoga i na toj odredbi počiva odgovornost I. tuženika, uzimajući u obzir da je utvrđeno da to nije učinjeno na pravilan način te da je čišćenje otoka zelene površine spadalo u radne zadatke tužiteljice.

20.6. Sudska praksa na koju se I. tuženik poziva, prema stavu ovoga suda, nije primjenjiva u ovom predmetu. Naime, tuženik dostavlja praksu koja se odnosi na isključenje odgovornosti poslodavca zbog radnje samog oštećenika, a u ovom je predmetu utvrđeno da namjere odnosno krajnje nepažnje u postupanju tužiteljice nije bilo.

20.7. Uzimajući sve navedeno u obzir, ovaj je sud utvrdio da i I. tuženik kao poslodavac, na temelju članka 25. stavka 1. ZZR-a, odgovora tužiteljici za naknadu štete koju je pretrpjela u predmetnoj nezgodi te da, niti u odnosu na njega, nisu ostvareni razlozi za isključenje njegove odgovornosti iz članka 25. stavka 2. ZZR-a.

21. Radi utvrđenja uzročno-posljedične veze zadobivenih ozljeda i zdravstvenog stanja tužiteljice s predmetnom nezgodom te radi utvrđenja visine pretrpljene neimovinske štete, provedeno je vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji specijalistici oralne kirurgije dr. Sanji Husedžinović. Vještakinja je svoj nalaz i mišljenje iznijela prethodno pregledavši svu dostupnu medicinsku dokumentaciju i nakon osobnog pregleda tužiteljice.

21.1. Iz nalaza i mišljenja vještakinje dr. Sanje Husedžinović proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila oštećenje sedam zuba (prijelom prvog i drugog gornjeg lijevog premolara, izbijenost drugog gornjeg lijevog molara te rasklimanost 4 sjekutića u donjoj čeljusti), puknuće metal-keramičkog mosta u gornjoj čeljusti koji se proteže od zuba 14 do zuba 22 i razderno-gnječnu ranu kože glave u području zatiljka. Navodi da postoji uzročno-posljedična veza ovih ozljeda i predmetnog štetnog događaja. Na ortopantomogramu (spis str.299) vide se tipične ozljede zubnog tkiva karakteristične za traumatsku ozljedu (zubi 24 i 25 puknuli ispod razine alveole-kosti i svježa ekstrakcijska rana u području zuba 27 koji je izbijen). Također se na toj rtg snimci vidi da tužiteljica ima generalizirani parodontitis- degenerativnu bolest potpornog aparata zubi koja uzrokuje resorpciju potporne kosti oko zubi. Za rasklimavanje takvih parodontnih zubi potrebna je bitno manja sila (posebno se odnosi da prednje zube) nego za rasklimavanje zdravih zubi. Zato su se 4 prednja zuba u donjoj čeljusti (4 sjekutića) lakše rasklimala prilikom pada nego da su bili zdravi te koje je dr. UM izvadio. U ovom predmetnom štetnom događaju sveukupno je tužiteljica izgubila 7 zubi (24,25,27,32,31,41,42). Ozljedama zubi narušeno je tjelesno i duševno zdravlje tužiteljice budući da je zaostala smetnja u funkciji žvakanja (otežano grize krutu hranu jer nema zube u stražnjoj regiji gornje čeljusti i otežano odgriza zalogaje jer nema zube u fronti donje čeljusti) i govora (frflja, teško izgovara s,š,z,ž) te je nastupilo naruženje vidljivo kada govori i kada se smije. Ove smetnje su privremenog karaktera, tj. trajat će do adekvatne stomatološke sanacije. Opravdano je da tužiteljica sanira nastalu štetu u skladu s najnovijim trendovima u dentalnoj medicini. Po članku 2. Zakonu o zaštiti prava pacijenata (NN 169/04, 37/08) svakom pacijentu jamči se opće i jednako pravo na kvalitetnu i kontinuiranu zdravstvenu zaštitu primjerenu njegovom zdravstvenom stanju, sukladno općeprihvaćenim stručnim standardima i etičkim načelima, u najboljem interesu pacijenta uz poštivanje njegovih osobnih stavova. Sanacija nastale štete uključivala bi nadoknađivanje izgubljenih zubi (7) stoga smatra da ponuda dr. UM nadilazi to jer uključuje sanaciju obje čeljusti i svih zubi. Mogući terapijski plan kod tužiteljice uključivao bi za gornju čeljust ugradnju 2 implantata (pozicija 24 i 27) i četveročlani most, a cijena ovakvog implanto-protetskog rada kreće se između 2600 EUR i 3200 EUR te izradu novog mosta od zuba 14 do zuba 22 (prilikom pada napuknuo joj je most te je dr. UM izradio privremeni most), a cijena izrade mosta bila bi oko 1800 EUR. Terapijski plan za donju čeljust uključivao bi ugradnju 2 implantata (pozicija 32 i 42) i četveročlani most, a cijena ovakvog implanto-protetskog rada kreće se između 2600 EUR i 3200 EUR. Ukupni iznos sanacije nastale štete kada se zbroje svi radovi bio bi između 7000 i 8200 EUR. Bez obzira što je tužiteljica osiguranica HZZO-a i ostvaruje pravo na liječenje kod ugovorenog partnera s HZZO, ovakvu implanto- protetsku sanaciju mora platiti i ne može ju dobiti na teret HZZO-a. Jaku fizičku bol tužiteljica je trpjela mjesec i pol dana, potom bol srednjeg intenziteta idućih mjesec i pol dana, a bol slabog intenziteta trpjela je narednih mjesec dana. Sveukupno je trpjela bol 4 mjeseca i cijelo to vrijeme trošila je analgetike redovito. Danas osjeća povremene bolove po tijelu i po glavi na promjenu vremena. Tuđa pomoć i njega bila joj je potrebna i ogleda se u obavljanju uobičajenih kućnih aktivnosti poput kuhanja, a netko ju je trebao i hraniti, kupati i oblačiti u trajanju od mjesec dana, svakog dana po 4 sata dnevno. Te radnje nije mogla sama obavljati zbog natučenosti tijela. Zbog nedostatka zuba nije mogla žvakati krutu hranu i ta hrana morala je biti miksana, jela je kašasto. Prva 2 tjedna od pada zbog ozljede u usnoj šupljini jela je pripravke iz Ijekarne jer nije mogla jesti miksanu hranu, to vrijeme od 2 tjedna hranila se na slamku. Ozljede u usnoj šupljini nisu zahtijevale posebnu ishranu nego posebnu pripremu hrane (miksanje). Naruženje je zaostalo, koje je jakog stupnja i vidljivo trećoj osobi. Privremenog je karaktera jer će prestati sanacijom zubala. Primarni strah jakog intenziteta bio je kratkotrajan (bila uplašena zbog količine krvi koja je curila iz usta), a sekundarni strah zbog zabrinutosti za konačni ishod stomatološkog liječenja bio je srednjeg intenziteta i kumulativno je trajao 3 mjeseca. Tužiteljica i dan danas kada priča o događaju osjeća nelagodu, prije spavanja ima negativne misli vezane uz događaj, pojavljuju joj se slike događaja kada se umiri i zažmiri prije spavanja. Na pregledu kada priča o događaju u jednom trenu joj podrhtava glas. Nakon štetnog događaja zaostale su trajne posljedice u vidu trajnog gubitka sedam trajnih zuba te je došlo do smanjene životne aktivnosti u iznosu 7%.

21.2. Budući da su stranke i umješač iznijele primjedbe i prigovore na nalaz i mišljenje vještakinje, vještakinja je usmeno izložila svoj nalaz. U svom je iskazu navela da je dio svoga nalaza u kojem je navela da je tužiteljica izgubila 7 zuba, temeljila na nalaz dr. UM od 4. ožujka 2020. s lista 12 spisa i na ortopanu. Objašnjava da je dr. UM u svom nalazu konstatirao da je uslijed udarca došlo do pomičnost gornje, ali i donje fronte zuba pa, kada je to dovela u vezu s ortopanom, zaključila je ono što je u nalazu navedeno. Pregledom tog ortopana, vezano za gornju čeljust, jasno se vidi da je došlo do puknuća zuba 24 i 25, jer se vidi ravna crta što je tipično za traumatsku ozljedu. Što se tiče zuba 27 u gornjoj čeljusti vidi se prazna koštana čašica, što znači da je zub izbijen. Naglašava da je bitno reći da su stražnji zubi poput 27 trokorijenski, što znači da imaju tri korijena te je potrebna velika sila da izbaci trokorijenski zub iz zubne čašice. Pregledom ortopana za donju čeljust vide se 4 prednja zuba - donji sjekutići i oko njih crnilo, što predstavlja proširenu parodotnu pukotinu, a to znači da je oslabljena sveza zuba i zubne čašice ili da je traumom zub pomaknut iz zubne čašice. Vezano za zub 23 zaključila je, iz razgovora s tužiteljicom i na temelju ortopan snimke, da taj zub nije raskliman uslijed udara. Vezano za pitanje postojanja uzročno- posljedične veze, objašnjava da je tužiteljica primarno zadobila ozlijede na lijevoj strani lica koje se očituju u natučenosti lica, bolnosti lijevog čeljusnog zgloba, ali i puknuću zuba gornje čeljusti s lijeve strane broj 24 i 25 i izbijanju zuba 27. Međutim, zadobila je i ozljedu glave, u području potiljka tako da je, a s obzirom na već spomenuti nalaz dr. UM i ortopan, zaključila da je rasklimanost zuba donje čeljusti posljedica ove nezgode, a zbog rasklimanosti dr. UM ih je izvadio. Nadalje odgovara da ne može odgovoriti na pitanje o tome kako je tužiteljica održavala svoje zube prije štetnog događaja te dodatno navodi da bi na to pitanje eventualno mogao odgovoriti primarni stomatolog kod kojeg je pacijentica prijavljena. Vezano za puknuće mosta kojeg je tužiteljica imala na gornjoj čeljusti, a protezao se od desne strane od zuba 14 do lijeve stane na zub 22, objašnjava da je tužiteljičin most bio star 14 godina i kao takav podložan zamoru materijala pa je mogao imati mikro pukotine u metalu odnosno poroznost cementa odnosno ljepila, međutim činjenica je da je takav most s tim karakteristikama uslijed ove traume pukao. Bitno je reći da je takav most kod tužiteljice bio u funkciji, ona je s njim normalno grizla i jela, neovisno o starosti. U odnosu na pitanje vezano za popravljanje štete i to jesu li implantati medicinska nužnost ili samo jedna od opcija, navodi da je njeno stručno mišljenje da bi kod tužiteljice šteta iz ove nezgode bila sanirana na način kako je u nalazu i mišljenju i napisala, a da bi metoda "all on four" po ponudi dr. UM prevazilazila štetu koja je tužiteljice pretrpjela. Ta je ponuda "all on four" konkretno skuplja, iako s medicinske strane gledano dobro rješenje za tužiteljicu, s time da za provođenje te metode uvjet je da se svi zubi iz obje čeljusti koje tužiteljica ima prethodno izvade. Upravo zbog toga mišljenja je da bi se u ovom slučaju šteta popravila na način kako je opisala u nalazu. Vezano za primjedbu o mogućnosti korištenja mobilne parcijalne proteze, navodi da je zlatni standard u sanaciji bezubosti u 21. stoljeću dentalni implantat jer je on jedino najsličniji nadomjestak pravom izgubljenom zubu. Zbog toga smatra da je parcijalna proteza ispod tog standarda, s obzirom da je tužiteljica prije štetnog događaja imala vlastite zube. Za razliku od implantata, proteza je vrsta invalidskog pomagala i ona je mobilna. Vezano za procjenu vrijednosti implantato-protetskog rada kojeg bi kod tužiteljice trebalo izvesti, a za koju je procijenila da se kreće između 2600 i 3200 eura, za svaku čeljust navedeni iznos, navodi da se prvenstveno rukovodila minimalnim cjenikom kojeg je objavila Hrvatska komora dentalne medicine. U tom cjeniku objavljuje se minimalna cijena pojedine usluge, dakle cijena ispod koje stomatolozi ne smiju ići. Nadalje za potrebe utvrđenja vrijednosti uzela je u obzir da bi medicinski standard bio ugradnja implantata koje koriste institucije poput Stomatološkog fakulteta, KBC Dubrava ili Stomatološka klinika Zagreb, s time da je u tom rangu uzela prosječnu cijenu takvog implantata. Iznos od 2600 eura minimalan je iznos. Smatra da bi vrijednost od 2600 do 3200 eura bila prosječna, da bi bila realna, a sve iznad 3200 eura bilo bi skupo odnosno "nabijanje cijena". Ne misli da su cijene ovakve usluge u Puli bitno različite od onih u klinikama koje je navela u Zagrebu. Također ističe da se ove cijene mijenjaju pa su tako od 2020. kada se dogodio ovaj događaj pa do danas uglavnom promijenjene zbog bitnog porasta cijene materijala. Gleda trajanja bolova, objašnjava da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila udarac u potiljak glave, u područje lijeve strane lica te u područje lijevog čeljusnog zgloba. Područje glave osjetljivo je na udarce, a sama bol je simptom i subjektivnog dojma. U konkretnom slučaju trajanje bolova kroz razdoblje od 4 mjeseca medicinski je moguće uzimajući u obzir lokaciju udarca i potrebu za analgetskom terapijom u vidu tableta na bazi paracetamola i diklofenaka (brufen). Nakon kontuzijske ozljede, u ovom slučaju natučenosti u području lica i natučenosti u području čeljusnog zgloba, može se javiti bolni sidrom mekih tkiva koji traje nekoliko mjeseci. Da je tužiteljica trpjela bolove i to jakog intenziteta proizlazi i iz okolnosti da je 15 dana konzumirala isključivo pripravke iz ljekarne na slamku, što znači da nije mogla žvakati čak niti miksanu hranu. U tom je periodu za tužiteljicu bilo jako bolno uopće otvarati usta zbog čega je jela na slamku. Vezano za naruženje koje je kod tužiteljice zaostalo od štetnog događaja, a postoji i danas i postojat će sve dok isto ne bude sanirano, ono je jakog stupnja i vidljivo trećim osobama. Misli da nije kontradiktorno što je navela da je isto privremenog karaktera iz razloga što će naruženje prestati sanacijom zubala, a činjenica je da traje od 2020. do danas, dakle 6 godina. Navodi i to da je tužiteljica mogla djelomično sanirati svoje probleme vezano za hranjenje i naruženje i to na način da od HZZO-a ishodi izradu djelomične proteze kao privremenog rješenja. Vezano za procjenu postotka smanjenja životne aktivnosti, navodi da je iznesen na temelju uobičajenog priznanja postotka, za svaki izgubljeni zub 1% smanjenja životne aktivnosti. Strah jakog intenziteta kod tužiteljice trajao je jedan dan, a vezano za ostalo ostaje kod svojeg nalaza i mišljenja. Procjenu straha vezano za traumu zuba i vezano za daljnju stomatološku sanaciju temeljila je na vlastitoj stručnosti i dugogodišnjem iskustvu specijalista oralne kirurgije. Ne može odgovoriti na pitanje o tome kakvo je bilo stanje zuba tužiteljice sa zdravstvenog i estetskog aspekta prije nezgode i to iz razloga što je tužiteljicu prvi put pregledala tek 2025., a pri tom nije imala rendgen njenih zuba prije nezgode. Na pitanje, hoće li stanje zuba tužiteljice nakon što bi izvršila postupak koji sugerira biti bolje od njenog stanja prije nezgode, navodi da neće biti niti bolje niti gore, nego će ona postupkom kojeg je predložila za sanaciju svoje stanje dovesti u situaciju kakvo je bilo prije nezgode, konkretnije u gornjoj čeljusti nadomjestit će joj se 3 izgubljena zuba i puknuti most, a u donjoj čeljusti 4 sjekutića. Trajanje mosta ovisi o mnogim faktorima pa tako o načinu održavanja istog, o životnim situacijama u kojima se pacijent nalazi, mogućim bolestima i slično pa tako da kod nekoga most neće trajati dulje od 5 godina, a kod nekoga može doživjeti 15, 20, 25 godina. Na to je pitanje teško odgovoriti, ovisi o jako puno faktora koji se ne mogu svi predvidjeti, a u ovom slučaju, tužiteljica je s mostom neovisno o trajanju normalno funkcionirala. Na pitanje bi li tužiteljica da je sanirala zube smanjila vrijeme trajanja bolova, navodi da navedeno nije u korelaciji. Prije svega ozljeda koju je dobila u potiljak jako je bolna jer je svaki udarac u glavu iznimno bolan, osim toga ozljeda čeljusnog zgloba koju je tužiteljica pretrpjela vrlo je teška zbog specifične naravi i činjenice da se isti pomiče i pri minimalnom gutanju, dakle, vrlo rijetko potpuno miruje, a svaki takav pokret je vrlo bolan. To je onaj sidrom bolnosti mekog tkiva o kojem je govorila. Uz to, tužiteljica je imala rane u čeljusti, u ustima ali i bolnost nakon vađenja zuba. Ta bol je dakle zacjeljivanjem rana i protekom vremena prestala. U konačnici je vještakinja u cijelosti ostala pri pisanom nalazu i mišljenju.

21.3. Nakon saslušanja vještakinje II. tuženik je predložio provođenje novog vještačenja koji prijedlog je sud odbio. Naime, sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje dr. Sanje Husedžinović u cijelosti ocijenivši ga stručnim, argumentiranim i objektivnim. Vještakinja je detaljno iznijela svoje mišljenje pri tom elaborirajući (i otklanjajući) sve primjedbe stranaka i umješača. Na osobito je životan način opisala stanje tužiteljice nakon same nezgode i tijek njenog oporavka, kao i posljedice koje su kod tužiteljice zbog zadobivenih ozljeda zaostale. Vještakinja je na sva pitanja odgovorila jezgrovito, argumentirano i time otklonila sve primjedbe tuženika kao neosnovane. Osobito je vjerno sudu predočila i opisala intenzitet i trajanje bolova koje je tužiteljica trpjela objašnjavajući termin sindroma bolnosti mekih tkiva kao i dugotrajnosti istog pri ovakvim traumama. Tako je vještakinja objasnila da je kod predmetne ozljede gotovo nemoguće izbjeći pokrete (koji uzrokuju bol) jer je riječ o čeljusti koja se gotovo uvijek barem malo pomiče, prije svega zbog gutanja. Osim toga, vještakinja je vjerno objasnila da je raniji most kojeg je tužiteljica imala, a koji je u nezgodi uništen (izbijen), unatoč tome što je postavljen prije više godina, bio funkcionalan u potpunosti i zadovoljavao je sve potrebe tužiteljice. Također je objasnila da bi se predloženim načinom stomatološke sanacije obje čeljusti (i gornje i donje) uspostavilo stanje kakvo je tužiteljica imala prije nezgode, dok je učinila distinkciju u odnosu na ponudu koju je tužiteljica dobila od svog liječnika dr. med. dent. UM. Dakle, utvrđeno je da je vještakinja u svom mišljenju iznijela koji je potreban stomatološki rad kako bi stanje vraćeno u prvobitno kao da do nezgode nije bilo, objašnjavajući da bi ponuda dr. UM bila korak dalje i nadilazila bi stanje zubala tužiteljice prije nezgode. Vještakinja je vjerno objasnila, a time otklonila navode tuženika o tome da je tužiteljica sanaciju mogla ostvariti kao pacijent preko HZZO-a. Tako je vještakinja objasnila da je tužiteljica ostvarila pravo na vađenje rasklimanih zuba preko HZZO-a što je učinio dr. UM, međutim da HZZO-a ne pokriva ugradnju mostova odnosno implantata već bi tužiteljica preko HZZO-a samo mogla ostvariti pravo na mobilnu protezu. Vezano za protezu iznijela je svoje mišljenje, koje ovaj sud u potpunosti prihvaća, da navedeno nije standard stomatološke zaštite, već "goli" minimum. Vještakinja je, dakle, stručno razlučila posljedice nezgode i objasnila što je potrebno za popravljanje istih te je sud na temelju takvog nalaza i mišljenja vještakinja jasno utvrdio postojanje uzročno-posljedične veze između predmetnih ozljeda i zaostalih posljedica. Uzimajući sve navedeno u obzir te da nakon usmenog izlaganja vještakinje nije preostala niti trunka sumnje u opravdanost i pravilnost zaključaka vještakinje dr. Husedžinović odnosno nedorečenosti u njenom nalazu i mišljenju, sud je prijedlog II. tuženika za provođenje novog vještačenja odbio.

22. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da su tuženici dužni tužiteljici solidarno naknaditi imovinsku i neimovinsku štetu koju je uslijed ozljeda zadobivenih na radu pretrpjela, na temelju članka 25. stavka 2. ZZR-a te članaka 1067., članka 1085. stavka 3., članka 1089. stavka 1. i 2., članka 1090., članka 1100. i članka 1107. ZOO-a.

22.1. Tužiteljica potražuje na ime cjelokupne štete isplatu iznosa od 150.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe, a izračunom predmetnog iznosa prema Odluci o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 85/22) po fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro, obračunato je da tužiteljica isplatu ukupnog iznosa od 19.908,42 eura.

23. Utvrđeno je da je tužiteljica u predmetnoj nezgodi pretrpjela nenovčanu imovinsku štetu koja se ogleda u potrebi stomatološke sanacija gubitka 7 zuba pa su tuženici dužni tužiteljici isplatiti iznos potreban za to koji je, sukladno članku 1089. stavka 2. ZOO-a, utvrđen prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Ovdje valja reći da su potpuno neosnovani i pravno neodrživi navodi tuženika o tome da tužiteljica ne bi imala pravo na naknadu štete zbog gubitka zuba i mosta te posljedično potrebe za stomatološkom sanacijom uz obrazloženje da taj trošak tužiteljici nije nastao. Neshvatljivo je takvo pravno poimanje koje tuženici iznose. Naime, riječ je o nenovčanoj imovinskoj šteti, dakle šteti koja je za tužiteljicu nastala, ali ne u novčanom obliku (poput oštećenja vozila koje nije popravljeno), ali joj jedino na taj način može biti nadoknađena (prema pravilima o popravljanju imovinske štete). U ovom je postupku iz iskaza tužiteljice utvrđeno da tužiteljica nije imala dovoljno novaca da sama financira potreban stomatološki rad, a pomična proteza (koju bi mogla ostvariti preko HZZO-a) ne predstavlja adekvatan način popravljanja nastale štete jer tužiteljica niti prije nezgode nedostatke zubala nije riješila protezom već ugradbenim mostovima.

23.1. Stoga je na temelju nalaza i mišljenja vještakinje dr. Sanje Husedžinović utvrđeno da je za stomatološku sanaciju zubala tužiteljice potreban ukupan iznos od 7.600,00 eura. Pri tom je uzeta u obzir prosječna cijena od onih koje je vještakinja prikazala i to za svaku čeljust po 2.900,00 eura (kao prosjek 2.600,00 i 3.200,00 eura) te dodatno 1.800,00 eura za izradu mosta gornje čeljusti.

24. Osim ovog vida nenovčane imovinske štete, tužiteljica ima pravo i na naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege. Osnovanost tog dijela zahtjeva tužiteljice proizlazi iz članka 1095. stavka 1. ZOO-a kojim je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s time u svezi. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje dr. Sanje Husedžinović utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u vidu pripreme obroka, hranjenja, obavljanja osobne higijene, odijevanja i oblačenja u trajanju od mjesec dana, svakog dana po četiri sata dnevno. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da joj je tu pomoć i njegu pružao suprug, a njen je iskaz vezano za navedeno životno logičan, uvjerljiv i vjerodostojan. Uzimajući u obzir tako utvrđenu potrebu za pomoći i njegom tužiteljici je, sukladno članku 223. ZPP-a, odmjerena naknada štete za ukupno 120 sati tuđe pomoći i njege po prosječnoj cijeni sata od 4,00 eura po satu, što ukupno iznosi 480,00 eura.

25. Slijedom navedenog, naloženo je tuženicima da tužiteljici naknade imovinsku štetu (za sanaciju zubala i na ime tuđe pomoći i njege) solidarnom isplatom ukupnog iznosa od 8.080,00 eura (7.600,00 eura za sanaciju i 480,00 eura tuđe pomoći) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude. Zatezne kamate teku na naknadu imovinske štete od presuđenja, jer je naknada štete određena po slobodnoj ocjeni po cijenama u vrijeme donošenja odluke te je toga dana predmetna imovinska šteta dobila svoj novčani ekvivalent. Ne može se, naime, tužiteljici dosuđivati naknada štete prema cijenama u vrijeme presuđenja, a na tako utvrđenu visinu štete priznavati zatezne kamate od nekoga ranijeg datuma kada bi, moguće, ta šteta bila manja. Dosuđenje naknade prema cijenama u vrijeme presuđenja kompenzira činjenicu što šteta nije bila naknađena u vrijeme kada je nastala. Stoga je u tom dijelu, u odnosu na tijek zateznih kamata, na iznos imovinske štete tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

26. Nadalje, utvrđeno je da je kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti, a težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju da se tužiteljici dosudi pravična novčana naknada kao oblik popravljanja neimovinske štete, sukladno odredbama članka 19. i članka 1100. ZOO-a.

26.1. Člankom 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom (stavak 1.), a pod pravima osobnosti u smislu toga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (stavak 2.). Člankom 1100. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju (stavak 1.) te da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2.).

26.2. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještakinje dr. med. dent. Sanje Husedžinović te iskaza tužiteljice utvrdio da je tužiteljici u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Prilikom odmjeravanja naknade štete sud je uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja. Prije svega, sud je posebno cijenio da je tužiteljica na radu obavljajući uobičajene radne zadatke zadobila tešku ozljedu usne šupljine i ozljedu stražnjeg dijela glave. Cijenjeno je da je tužiteljica liječena konzervativno (nije operirana) te da dugo nije mogla jesti krutu hranu, gristi ni žvakati zbog čega se hranila na slamku. Potom je uzeto u obzir da je tužiteljica dugo trpjela bolove, u sveukupnom trajanju od četiri mjeseca i to zbog sindroma bolnosti mekih tkiva i specifičnosti ozljede glave i usne šupljine. Posebno je cijenjeno da je tužiteljica bolove jakog intenziteta trpjela 45 dana, kao i okolnost da su bolovi srednjeg intenziteta trajali idućih 45 dana te da je bol slabijeg intenziteta trajala još narednih mjesec dana. Cijenjen je i strah koji je tužiteljica pretrpjela nakon same nezgode s obzirom da nije gubila svijest, a bila je teže ozlijeđena i uplašena zbog velike količine krvi koja joj je curila iz usta, a potom i sekundarni strah zbog zabrinutosti za konačni ishod stomatološkog liječenja koji je bio srednjeg intenziteta i trajao tri mjeseca. Posebno su cijenjene posljedice koje tužiteljica i dan danas trpi, a ogledaju se u povremenim bolovima glave. Uzeto je u obzir da je tužiteljici smanjena životna aktivnost uslijed gubitka 7 trajnih zuba, ali i okolnost da predmetni gubitak zuba predstavlja naruženje za tužiteljicu i to naruženje jakog stupnja i stalno vidljivo trećim osobama koje kontinuirano traje već dulje od 6 godina, a trajat će još i više sve do sanacije (prikazano na fotografijama u nalazu list 378 do 379 spisa). Zbog nedostatka zuba tužiteljica ne može normalno jesti (jer ne može normalno gristi i žvakati), govori nerazgovjetno, nevoljko se smije na način da se to ne vidi. Sve navedeno uzeto je u obzir.

26.3. Uzimajući sve navedeno u obzir, ovaj je sud utvrdio da preostali iznos tužbenog zahtjeva od 11.828,42 eura predstavlja pravičnu novčanu naknadu za povrede prava osobnosti koje je tužiteljica pretrpjela te da, posebno uzimajući u obzir odredbu članka 1100. ZOO-a, težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju utvrđenje upravo predmetne naknade. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke presude, a odluka o zateznima kamatama na ovaj dio zahtjeva temelji se na odredbi članka 1103. ZOO-a i teče od podnošenja tužbe. Odluka o stopi zateznih kamata donesena je na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a.

27. Preostali dokazi nisu posebno cijenjeni jer za to nije bilo potrebe s obzirom da je sud relevantne činjenice utvrdio na temelju već cijenjenih dokaza. Također, iz istih razloga nije bilo potrebno provoditi druge predložene dokaze pa su ti prijedlozi odbijeni (točka 1. raspravnog rješenja od 13. svibnja 2026.).

28. Odluka o trošku donesena je na temelju odredbe članka 154. stavka 5. i članka 155. ZPP-a, s obzirom da tužiteljica nije uspjela s postavljenim zahtjevom u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva koji se odnosi isključivo na dio zateznih kamata, a zbog tog dijela niti na koji način nisu nastali posebni troškovi.

28.1. Tužiteljici je, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa), priznata nagrada od po 200 bodova za sastav tužbe (Tbr.7.t.1. Tarife), za sastav podnesaka od 29. prosinca 2022., 12. rujna 2024. i 19. veljače 2026. (Tbr.8.t.1. Tarife), za zastupanje na ročištima 24. kolovoza 2022., 18. siječnja 2023., 4. srpnja 2024., 2. travnja 2025., 3. travnja 2025. i 13. svibnja 2026. (Tbr.9.t.1. Tarife). Za zastupanje na ročištu 23. lipnja 2025. pri zamolbenom sudu u Rijeci tužiteljici je priznata nagrada od 62,5 boda (Tbr.9.t.5. Tarife, 25%). Tužiteljici je dakle priznato ukupno 625 bodova što s obzirom na vrijednost boda (Tbr.54. Tarife) i PDV (Tbr.46. Tarife) iznosi 5.156,25 eura. Uz to priznato joj je za sastav podnesaka od 21. rujna 2022., 3. veljače 2023., 9. veljače 2023., 21. veljače 2023., 16. ožujka 2023. i 29. rujna 2025. za svaki po 50,00 eura jer je tako tužiteljica zatražila (Tbr.8.t.4. Tarife) odnosno ukupno 300,00 eura. Također je tužiteljici priznat trošak uplaćenog i utrošenog predujma za vještačenje u iznosu od 830,88 eura te putni trošak do suda u Rijeci i natrag (Tbr.49. i 50. Tarife) za dolazak na zamolbeno saslušanje u iznosu od 108 eura. U oba smjera je 216 km puta što pomnoženo s 0,5 eura po prijeđenom kilometru prema članku 7. stavku 2. točka 31. tablice Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine br. 10/2017, 128/2017, 106/2018, 1/2019, 80/2019, 1/2020, 74/2020, 138/2020, 1/2021, 102/2022, 112/2022, 156/2022, 1/2023, 3/2023, 56/2023, 16/2025, 157/2025) iznosi 108 eura.

28.2. Stoga je naloženo tuženicima da, na temelju odredbe članka 151. stavka 3. i članka 161. stavka 3. ZPP-a, solidarno naknade tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 6.395,13 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenje presude do isplate.

29. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 19. siječnja 2023. i 9. travnja 2025. s obzirom da u prilog tim podnescima dostavlja dokaz o uplati predujma što je mogla učiniti bez popratnog podneska pa navedeni trošak, po stavu ovoga suda, nije bio potreban za vođenje ove parnice. Također nije priznat trošak cestarina na zamolbeno ročište u Rijeci jer nije dokazala da joj je predmetni trošak nastao.

30. Posljedično ovakvoj odluci o trošku, odbijeni su zahtjevi tuženika za naknadu troškova ovog postupka u cijelosti.

U Puli 24. srpnja 2026.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. I. tuženiku po punomoćniku

3. II. tuženiku po punomoćniku

4. Umješaču