REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2458/2024-71

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari tužiteljice PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u Zagrebu, protiv 1-tuženika Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 i 2-tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. srpnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice Viktora Peraka, odvjetnika u Zagrebu, punomoćnice 1-tuženika RU, dipl.iur., a u odsutnosti uredno pozvanog 2-tuženika, na ročištu za objavu presude 24. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se 1-2. tuženicima tužiteljici solidarno naknaditi štetu u iznosu 6.260,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos:

-neimovinske štete od 5.700,00 eura od 12. studenoga 2020. do isplate,

-imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 560,00 eura od 24. srpnja 2026. do isplate i to za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se 2-tuženiku isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate koje na dosuđeni iznos neimovinske štete od 5.700,00 eura teku od 17. srpnja 2020. do 11. studenoga 2020. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu 640,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.

IV. Odbija se prema 1-tuženiku zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata tekućih na:

-dosuđeni iznos neimovinske štete (5.700,00 eura) za razdoblje od 17. srpnja 2020. do 11. studenoga 2020.,

-dosuđeni iznos imovinske štete (560,00 eura) za razdoblje od 17. srpnja 2020. do 23. srpnja 2026.

V. Odbija se prema 2-tuženiku zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata tekućih na:

- dosuđeni iznos imovinske štete (560,00 eura) za razdoblje od 17. srpnja 2020. do 23. srpnja 2026.

VI. Nalaže se 1-2. tuženicima solidarno nadoknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu 4.827,25 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2026. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve u roku 15 dana , dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev 1-tuženika za naknadom parničnih troškova kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je 12. studenog 2020. podnijela tužbu ovom sudu u kojoj navodi da je 28. svibnja 2019. hodala nogostupom Balokovićeve ulice u Zagrebu, te se zbog nakupine lišća i vode na nogostupu zbog kiše koja je padala tih dana poskliznula, pala i zadobila tjelesne ozljede. Tvrdi da postoji odgovornost i pasivna legitimacija 1 tuženika jer je propustio vršiti nadzor nad pravnom osobom koja je dužna održavati predmetnu prometnu površinu, odnosno tuženik je propustio održavati javnu površinu na način da je ista sigurna za korištenje, a ta odgovornost proizlazi iz Zakona o komunalnom gospodarstvu, Odluke o komunalnom redu i zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi. Tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede, provela je liječenje, dva operativna zahvata i fizikalnu terapiju zbog čega trpi neimovinsku i imovinsku štetu, pa potražuje naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti i to za pretrpljene fizičke bolove 16.000,00 kuna, pretrpljeni strah 15.000,00 kuna, smanjenje životnih aktivnosti 12.000,00 kuna i za pretrpljene duševne boli zbog naruženja 5.000,00 kuna, te naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu 5.250,00 kuna. Pokušala je spor riješiti mirnim putem te je 4. svibnja 2017. podnijela tuženiku zahtjev za naknadu štete kojeg je tuženik zaprimio 8. svibnja 2017. i u cijelosti ga otklonio. Predlaže da joj tuženik nadoknadi štetu u iznosu 53.250,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 48.000,00 kuna od 8. svibnja 2017. do isplate, a na iznos od 5.250,00 kuna od presuđenja do isplate, kao i naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. 1-tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nema saznanja o štetnom događaju, pa osporava nastanak štetnog događaja, kao i pasivnu legitimaciju tvrdeći da nije jasna mikrolokacija pada tužiteljice te da on nije nadležan za održavanje mjesta pada. Ističe prigovor isključive krivnje tužiteljice, jer nije primijenila pažnju koja se očekuje. Osporava uzročno-posljedičnu vezu štetnog događaja i ozljeda, visinu štete te tijek zakonskih zateznih kamata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. 2-tuženik u odgovoru na tužbu osporava nastanak štetnog događaja te odgovornost svojeg osiguranika za nastanak štetnog događaja, jer 1 -tuženik nije nadležan za održavanje navedene lokacije. Osporava uzročno-posljedičnu vezu između navodnog štetnog događaja i nastale štete, te ističe isključivu odgovornost tužiteljice za navodni pad, jer nije primijenila dužnu pažnju prilikom kretanja nogostupom. Osporava osnov i visinu štete, tijek zakonskih zateznih kamata te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Podneskom od 12. srpnja 2022. (stranica 100-101 spisa), a nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev na način da potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu 40.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. srpnja 2020. do isplate, kao i naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

5. 2-tuženik se protivio smanjenju tužbenog zahtjeva, dok se 1-tuženik nije protivio smanjenju tužbenog zahtjeva, ali je za povučeni dio tražio naknadu troškova.

6. U odnosu na navedeni prigovor tuženika valja reći da je tužiteljica podneskom od 12. srpnja 2022. smanjila tužbeni zahtjev, a predmetno smanjenje se u smislu članka 193. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.i 80/22.

- dalje: ZPP) smatra djelomičnim povlačenjem tužbe za što je potreban pristanak tuženika. Budući 2-tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbe, sud je odlučivao o prethodno postavljenom tužbenom zahtjevu, odnosno o tužbenom zahtjevu iz tužbe kojim tužiteljica potražuje naknadu štete od 72.000,00 kuna (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske na trećoj sjednici Građanskog odjela održane 26. travnja 2021., broj Su-IV-16/2021-8).

7. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn - 2981/2020-44 od 1. ožujka 2023. suđeno je:

„I. Nalaže se 1-2. tuženicima da tužiteljici solidarno nadoknade štetu u iznosu 5.462,00 eura / 41.153,44 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos:

- neimovinske štete od 5.000,00 eura / 37.672,50 kuna od 12. studenoga 2020. do isplate,

-imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 462,00 eura / 3.480,94 kuna od 1. ožujka 2023. do isplate to za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se 2-tuženiku da isplati tužiteljici zakonske zatezne kamate koje na dosuđeni iznos neimovinske štete od 5.000,00 eura / 37.672,50 kuna teku od 17. srpnja 2020. do 11. studenoga 2020. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku 15 dana.

III. Odbija se preostali dio zahtjeva u iznosu 4.094,04 eura / 30.846,54 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

IV. Odbija se prema 1-tuženiku zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata tekućih na: - dosuđeni iznos neimovinske štete (5.000,00 eura / 37.672,50 kuna) za razdoblje od 17. srpnja 2020. do 11. studenoga 2020., dosuđeni iznos imovinske štete (462,00 eura / 3.480,94 kuna) za razdoblje od 17. srpnja 2020. do 28. veljače 2023.

V. Odbija se prema 2-tuženiku zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata tekućih na:

- dosuđeni iznos imovinske štete (462,00 eura / 3.480,94 kuna) za razdoblje od 17. srpnja 2020. do 28. veljače 2023.

VI. Nalaže se 1-2. tuženicima da solidarno nadoknade tužiteljici parnične troškove u iznosu 1.882,02 eura / 14.180,08 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. ožujka 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve u roku 15 dana.

VII. Odbija se zahtjev 1-tuženika za naknadom parničnih troškova.“

8. Povodom žalbi tužiteljice, 1-tuženika i 2-tuženika protiv navedene presude rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-751/2023-2 od 15. listopada 2024. pod točkom I. izreke prihvaćene su žalbe tužiteljice, 1-tuženika i 2-tuženika te je ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn - 2981/2020-44 od 1. ožujka 2023. i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje dok je točkom II. izreke određeno da će se od troškovima postupka nastalim u povodu pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci sa obrazloženjem da je prvotuženik u odgovoru na tužbu predložio da se službenim putem pribavi podatak od Zagrebačkog Holdinga, Podružnice Zagrebačke ceste je li predmetno mjesto pada održavano sukladno pravilima istoga te je ustrajao kod tog dokazanog prijedloga do zaključenja glavne rasprave na ročištu od 16. veljače 2023., a sud prvog stupnja je na pripremnom ročištu od 19. travnja 2021. „prihvatio dokazne prijedloge stranaka“, međutim, do zaključenja glavne rasprave nije izrijekom odlučio o tom dokaznom prijedlogu u smislu njegova prihvaćanja ili odbijanja, dok je u obrazloženju pobijane presude, s tim u svezi, samo općenito naveo: „prvotuženik propustio održavati nogostup i očistiti ga od nakupina lišća i vode, a što je utvrđeno iz iskaza svjedoka i tužiteljice, čiji iskazi su suglasni te stoga sud smatra da na te okolnosti nije bilo potrebe izvoditi druge dokaze“. Povratno, nije moguće odbiti dokazni prijedlog na okolnost stanja (održavanja) javne površine na kojoj se i dogodila navedena nezgoda, a potom utvrditi da prvotuženik (na kojemu je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazao) i zaključiti da je propustio održavati nogostup i očistiti ga od nakupina lišće i vode. Takvim tumačenjem bi nastao slučaj u kojemu se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koju tuženik nije ni mogao dokazivati, što je protivno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu, jer je time onemogućen u raspravljanju pred sudom zbog čega će u nastavku postupka prvostupanjski sud otkloniti ukazanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i službenim putem pribaviti podatak od Zagrebačkog Holdinga, Podružnice Zagrebačke ceste je li predmetno mjesto pada održavano sukladno pravilima istoga te će nakon pravilne ocjene svih provedenih dokaza (članak 8. ZPP), a cijeneći pri tomu i ostale žalbene navode žalitelja, donijeti novu pravilno obrazloženu presudu (članak 338. stavak 4. ZPP).

9. U ponovnom postupku koji je zbog izmjene raspravnog suca počeo iznova u smislu odredbe čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) sud je uz suglasnost stranaka pročitao sve izvedene dokaze te izvršio uvid u spis.

10. U skladu sa uputom drugostupanjskog suda sud je rješenjem od 20. prosinca 2024. pozvao Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste da se u roku od 15 dana očituju je li mjesto pada tužiteljice u [adresa], u [adresa] prije prilaznih stepenica ulazu kbr. 21 koji se dogodio 28. svibnja 2019. oko 23,00 sata na nogostupu održavano sukladno pravilima odnosno tko je zadužen za održavanje predmetnog nogostupa i kako se isti održava.

11. Dopisom od 26. svibnja 2025. Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste obavijestio je sud da ulazi od br. 19 – 23 u [adresa] su sanirani u programu komunalnih akcija u periodu od 10.12.2018. do 13.12.2018. , da je nogostup kontinuirano održavan bez vidljivih oštećenja te da je odgovorna osoba za navedenu adresu kolega NU.

12. Tužiteljica se podneskom od 28. svibnja 2025. očitovala na dopis Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 26. svibnja 2025. navodeći da nije ni od kakvog utjecaja za predmet obzirom da je u tijeku postupka utvrđeno kako je I -tuženik propustio osigurati da komunalne i sve druge službe od općeg interesa funkcioniraju na način da se zaštite prava i imovina građana kao i da se spriječi nanošenje štete. Tužiteljica je istaknula kako je provedenim očevidom na licu mjesta utvrđeno mjesto pada kao nogostup koji je namijenjen za kretanje pješaka i da je to mjesto pada ostalo neizmijenjeno (navedeno proizlazi i iz dopisa). Saslušanjem stranke i svjedoka CU da je utvrđeno da je tužiteljica pala upravo na mjestu utvrđeno očevidom i to na način da se poskliznula na lišće kojeg je natopila kiša (iz podataka DHZ-a proizlazi da je na dan štetnog događaja pala kiša) te da je stoga odgovornost I i II tuženika u potpunosti nesporna i dokazana. Da je navedenim nesporno utvrđeno da I-tuženik nije organizirao komunalne službe da funkcioniranju na način kojim bi se osigurala imovina i prava građana i da se spriječi nanošenje štete, te je stoga i navod iz dopisa da je isto čišćeno kontinuirano bespredmetan jer sve i da je čišćeno kontinuirano (na način kako zakon zahtjeva) onda do štete ne bi smjelo doći. Tužiteljica je dostavila relevantnu i aktualnu praksu a koja se odnosi na prenošenje obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti i samim time navodnog oslobođenja, a iz koje decidirano proizlazi kako je praksa/ stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske: „Grad Z. je dužan osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima, pa se prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe on ne oslobađa obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguravanja pravilnog djelovanja tih osoba, a ne oslobađa se niti odgovornosti za štetu koja nastane radi propusta u njihovom radu....

13. Podneskom od 18. svibnja 2025. 2-tuženik Croatia osiguranje d.d. je obavijestio sud i tužitelja da je iscrpljen agregatni limit po polici osiguranja koju I. tuženik ima kod II. tuženika, broj 078700038029, vezano za odgovornost prema trećim osobama, a koji iznosi 800.000,00 kn o čemu prilaže dokaze te ukoliko tužitelj bude osporavao iznesenu činjenicu, tuženik predlaže provođenje financijskog vještačenja na okolnost iscrpljenosti svote agregatnog limita. S obzirom na navedeno, tuženik predlaže da se tužitelj nakon provedenog dokaznog postupka u cijelosti odbije sa tužbenim zahtjevom te naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak sa kamatama od presuđenja pa do isplate.

14. Podneskom od 31. srpnja 2025. tužiteljica se očitovala na dotadašnji tijek postupka navodeći kako prilikom donošenja odluke, sud treba cijeniti i činjenicu da je nakon promjene Orijentacijskih kriterija od 2020.g. došlo je do daljnjeg porasta potrošačkih cijena, a zbog čega je došlo do daljnjeg smanjenja vrijednosti novca, a što je razvidno iz objektivnih pokazatelja (npr. cijena goriva, hrane i sl.) koji ukazuju na činjenicu da određeni novčani iznosi danas i 2020.g. nemaju istu vrijednost. Odnosno, Vrhovni sud Republike Hrvatske se, uz ostalo, koristi i podacima Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002.god. Polazeći od tih podataka, pokazalo se da navedeni indeks u naznačenom vremenskom razdoblju iznosi 137,7%, što znači da je inflacija iznosila 37,7%, pri čemu indeks promjene prosječnih mjesečnih isplaćenih neto plaća iznosi 166,9%. Iz toga proizlazi su prosječne isplaćene mjesečne neto plaće u odnosu na početnu 2002. porasle za 66,9%. Imajući na umu navedene statističke podatke, na sjednici Građanskog odjela VSRH donesena je odluka o promjeni Orijentacijskih kriterija 2020. Međutim, nakon promjene Orijentacijskih kriterija 2020., došlo je do daljnjeg porasta potrošačkih cijena, dok inflacija u razdoblju od kolovoza 2020. do lipnja 2025.g. iznosi čak 31,6%. Iz navedenog jasno proizlazi kako je prilikom odmjere pravične novčane naknade potrebno uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete i visok stupanj inflacije, a ne samo jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, straha i raznih oblika duševnih boli (smanjenje životnih aktivnosti, naruženost) koji imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti. Dakle prilikom odlučivanja o iznosu naknade štete treba se voditi zahtjevom pravičnosti, stoga prilikom odmjeravanja novčane naknade treba uzeti u obzir činjenicu da: a) rastuća stopa inflacije negativno utječe na kompenzacijski karakter pravične novčane naknade b) zbog porasta potrošačkih cijena novac manje vrijedi i da stoga treba dosuditi veći iznos naknade štete oštećenoj. Oštećenici su time postavljeni u nepovoljni položaj, a to intencija zakonodavstva nije, osobito kada je riječ o povredi prava osobnosti koja se ne može popraviti restitucijom (povratom u stanje u kojem bi se nalazilo da do štetnog događaja nije došlo) već isključivo novcem, a koji novac također ima vrijednost a koja vrijednost ovisi o nizu faktora na koje tužiteljica (oštećenici) nemaju utjecaja. Uslijed svega prethodno navedenoga, tužiteljica je uskladila tužbeni zahtjev, po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli iznos od 1.850,00 eura, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 1.150,00 eura, po kriteriju duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 2.300,00 eura, po kriteriju duševnih boli zbog zaostalog naruženja iznos od 900,00 eura te za tuđu pomoć i njegu iznos od 700,00 eura odnosno ukupno za opisane povrede prava osobnosti 6.900,00 EUR. Sukladno važećoj sudskoj praksi i odlukama u drugim predmetima, tužiteljica s osnove imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege potražuje naknadu u iznosu od 5,00 EUR po satu, obzirom ista sukladno zakonu ima pravo na naknadu koju bi platio za rad treće osobe u vrijeme i u mjestu u kojem je tužitelju tuđa pomoć pružana. U pogledu navoda II-tuženika iz podneska od 3. srpnja 2025. kojim obavještava sud o iscrpljenju agregatno limita tužiteljica ukazuje kako je tužba osnovana a ukoliko se pak od II-tuženika neće moći naplatit to ne utječe na pravo tužiteljice na namirenje od I-tuženika. Opreza radi, tužiteljica u svezi s navedenim, ističe kako bi bilo povrijeđeno pravo na pristup sudu zajamčeno Ustavom i ESLJP -a ukoliko troškovi II-tuženika (sudske pristojbe) padnu na teret tužitelja, a sve iz razloga u nastavku. Naime, iscrpljenje agregatno limita ni na koji način da ne može pasti na teret tužiteljica s obzirom na to da ne postoji nikakva krivnja niti pravna radnja koju je ona poduzela a da je dovela to iscrpljenja limita. Osiguranje kao institucija ima odgovornost osigurati pravovremenu uslugu svojih korisnika/ osiguranika i poštovati sve relevantne uvjete u osiguravajućim ugovorima, a da ti uvjeti budu pravovremeno prezentirani sve jer se u protivno stvara pravna nesigurnost. Naglašava da je iscrpljenje agregatnog limita tehnički/ financijski problem, na koji tužiteljica nije imala nikakav utjecaj. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže sudu nakon provedenog postupka donijeti presudu kojim se nalaže I-tuženiku Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 II-Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 solidarno tužiteljici PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete isplatit iznos od 6.900,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja Odštetnog zahtjeva, dana 17.7.2020.g., pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana te kojom se nalaže tuženicima solidarno nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

15.2-tuženik je podneskom od 29. lipnja 2026. naveo iz već dostavljene tablice isplata po polici, odnosno iz statističkog obilježja sadržanog u tablici proizlazi da je iscrpljena svota osiguranja po polici. Statistička obilježja II-tuženik je dužan voditi radi izvješćivanja sukladno Zakonu o osiguranju i Pravilniku o statističkim standardima osiguranja. Dodatno, II-tuženik kao prilog tome dostavio je potvrde o uplati po navedenoj polici u korist trećih osoba zbog čega da iscrpljenost agregatnog limita ne može biti sporna. Ukoliko bi tužitelj ustrajao u prigovoru, II-tuženik inzistira na provođenju financijskog vještačenja.

16. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 5 spisa), ispis iz katastarskog elaborata (stranica 6 spisa), pisanu izjavu svjedoka JU (stranica 7 spisa), presliku osobne iskaznice JU (stranica 8-9 spisa), fotografiju mjesta pada (stranica 10 spisa), podatke DHMZ o vremenu (stranica 11-12 spisa), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (stranica 13-22, 85 spisa), fotografije ozljede tužiteljice na nozi (stranica 23- 25 spisa), odštetni zahtjev (stranica 26-27 spisa), odgovor 2-tuženika na odštetni zahtjev od 12.10.2020. i 21.10.2020. (stranica 28-30 spisa), policu osiguranja od odgovornosti s uvjetima osiguranja (stranica 35-45 spisa), odgovor 1-tuženika na odštetni zahtjev od 5.10.2020. (stranica 47-48 spisa), proveo je očevid na licu mjesta 21.5.2021. (stranica 64-69 spisa), saslušao je svjedoka JU (stranica 68 spisa), pročitao je dopis Državnog hidrometeorološkog zavoda od 22.11.2021. (stranica 78-79 spisa), saslušao je tužiteljicu (stranica 90-91 spisa), proveo je medicinsko vještačenje po vještaku dr. sc. Miljenku Franiću (stranica 94 -95 spisa) i saslušao je vještaka dr. sc. Miljenka Franića (stranica 128-129 spisa), pribavio očitovanje Zagrebačkog holdinga Podružnice Zagrebačke ceste vezano za održavanje [adresa]. u [adresa] vezano za mjesto pada tužiteljice (stranica 220) i uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu vezano za prigovor limita kojeg je istaknuo 2-tuženik (stranica 311-355 spisa), s time da druge dokaze stranke nisu predlagale u ponovnom postupku.

17. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

18. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja u kojem je tužiteljica ozlijeđena. Odredbom članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 i 69/26-dalje: ZOO) određeno je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Tužbeni zahtjev temelji se na članku 1100. ZOO -a (za naknadu neimovinske štete) i članku 1095. stavak 1. ZOO-a (za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu).

19. Između stranaka sporan je nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda, odgovornost, visina tužbenog zahtjeva, tijek zateznih kamata te prigovor da je iscrpljeni agregatni limit po polici osiguranja koju 1-tuženik sklopio kod 2-tuženika vezano za javnu odgovornost prema trećima.

20. Radi utvrđenja okolnosti nastanka štetnog događaja s obzirom da 1 -2. tuženici osporavaju štetni događaj i mjesto pada tužiteljice, sud je u ranijem tijeku postupka proveo očevid na licu mjesta na kojem je tužiteljica pokazala mjesto pada. Utvrđeno je da je mjesto pada na nogostupu ispred stambene zgrade u [adresa] i to neposredno prije prilaznih stepenica ulazu kbr. 21. Također je prilikom očevida utvrđeno da je mjesto pada isto kao što je vidljivo na fotografi koju je tužiteljica priložila uz tužbu i koje je na fotografiji označila s "X" (stranica 10 spisa) odnosno da je mjesto pada neizmijenjeno.

20.1.Valja navesti da stranke nisu u ponovnom postupku ponovno predlagale provođenje novog očevida obzirom na izmjenu raspravnog suca zbog čega je sud pročitao zapisnik o očevidu.

21. Svjedok JU je bio prisutan očevidu te je potvrdio mjesto pada. Iskazao je da je hodao nogostupom duž Balokovićeve ulice i u jednom trenutku čuo je ženski uzvik, pogledao je u tom smjeru i vidio žensku osobu kako pada. Odmah je došao do nje i pokušao joj pomoći da se digne, ali ona nije mogla stati na noge. Vidio je da joj je potpuno savinuta potkoljenica i da skoro izlazi kost. Dva-tri dana prije je bila velika oluja, padalo je lišće, zadržavala se voda na nogostupu, a kod mjesta pada je veliko drvo te je na podu bilo lišća, vode i otpalog granja. 13. Tužiteljica je u iskazu navela da je hodala nogostupom prema svojem stanu gdje i inače svakodnevno prolazi. Pokraj nogostupa raste ogromno drvo koje ima puno lišća. Tih dana bila je oluja, padala je kiša i s drveća je otpalo lišće na nogostup. Hodala je normalnom brzinom, na nogama je imala tenisice, nigdje nije žurila, normalno je išla kući. Pokraj nogostupa postoji rasvjeta, tj. ulična lampa, ali nju zaklanja to isto veliko drvo, pa se nogostup dobro ne vidi. Odjednom joj se poskliznulo, pokušala je održati ravnotežu, ali je ipak pala i to na način da joj se desna noga podvukla pod stražnjicu i ona je sjela svojom težinom na desnu nogu. Odmah je osjetila užasnu bol, povikala je, počela plakati, čuo ju je jedan dečko koji je tu prolazio, on joj je prišao, pokušao je podići, ali mu je rekla da je ostavi tako budući je jako boli. To se desilo ispred njezine zgrade i ona je zvala majku koja je došla do nje i odvezla je u bolnicu. U bolnici su je pregledali, slikali nogu i utvrdili da je dobila poprečnu frakturu obje potkoljenične kosti. Upućena je na hitnu operaciju koja je obavljena sutradan. Nakon operacije je 7 dana bila u bolnici, a onda je otpuštena kući. Za kretanje je koristila dvije štake, bilo kakvo kretanje je za nju bilo izrazito bolno. Osjeća posljedice ove ozljede i to na način da ju boli, ne samo kod promjene vremena nego i općenito, ne može vježbati i baviti se sportom što je ranije radila. Također je primijetila da joj tijekom ljeta cijela potkoljenica pocrveni i misli da je to od toga što se ugrađena šipka "užari". Neugodnost je i to što "pišti" na aerodromu i mora pokazivati potvrdu i objašnjavati što joj je.

22. Državni hidrometeorološki zavod dostavio je podatke o stanju vremena za područje Zagreba s glavne meteorološke postaje Zagreb-Grič za razdoblje 25.-28. svibnja 2019. Iz dostavljenih podataka proizlazi da je na dan štetnog događaja 28. svibnja 2019. padala kiša i to 4.0 mm dnevne količine, a srednja dnevna temperatura zraka je iznosila 17,4°C. 15.

23.Na temelju izvedenih dokaza, ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica pala na nogostupu Balokovićeve ulice ispred kbr. 21 i to na način da se poskliznula na lišću kojeg je natopila kiša. Sud poklanja vjeru iskazu tužiteljice da je hodala normalnom brzinom i da je isključivi razlog pada nakupina vlažnog lišća na nogostupu koje je palo s drveta koje raste neposredno uz nogostup. Ovo iz razloga što je ovakav iskaz potvrdio svjedok JU, odnosno ovaj svjedok potvrdio je da se na tlu zadržavala voda i da je zbog oluje palo lišće. Tijekom postupka nije izveden niti jedan dokaz na temelju kojeg bi sud mogao zaključiti da tužiteljica nije oprezno hodala, odnosno da nije upotrijebila dužnu pažnju prosječnog pješaka. Dakle, sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica hodala normalnim korakom i normalnom brzinom, kretala se prostorom (nogostupom) namijenjenim za kretanje pješake te nije utvrđeno da bi do pada došlo zbog njezine nepažnje, već sud nalazi utvrđenim da je isključivi razlog pada lišće i voda na nogostupu, odnosno neodržavanje nogostupa.

24. Odredbom članka 1045. stavak 1. ZOO-a određeno je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je odredbom članka 1084. ZOO-a propisano da osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost.

25. Odredbom članka 4. stavak 2. i odredbom članka 8. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 68/18., 110/18. i 32/20.) propisano je da se komunalne djelatnosti obavljaju kao javna služba te su jedinice lokalne samouprave i pravne koje obavljaju komunalne djelatnosti dužne osigurati obavljanje komunalnih djelatnosti u skladu s načelima na kojima se temelji komunalno gospodarstvo. Komunalnu djelatnost, u smislu članka 22. stavak 1. točka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu čini i održavanje nerazvrstanih cesta. Odredbom članka 23. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano je da se pod održavanjem nerazvrstanih cesta razumijeva skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom cijele godine na nerazvrstanim cestama, uključujući i svu opremu, uređaje i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i prometne sigurnosti na njima (redovito održavanje), kao i mjestimičnog poboljšanja elemenata ceste, osiguravanja sigurnosti i trajnosti ceste i cestovnih objekata i povećanja sigurnosti prometa (izvanredno održavanje), a u skladu s propisima kojima je uređeno održavanje cesta.

26. Održavanje i definicija cesta propisani su Zakonom o cestama ("Narodne novine" broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14. i 110/19.), pa je tako odredbom članka 2. stavak 1. točka 1. određeno da su "javne ceste" one ceste koje su razvrstane sukladno ovom Zakonu. Prema odredbi članka 3. Zakona o cestama javne ceste su u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske te se prema članku 6. razvrstavaju u četiri skupine: (1) autoceste, (2) državne ceste, (3) županijske ceste i (4) lokalne ceste.

27. Koje su to konkretno javne ceste određeno je Odlukom o razvrstavanju javnih cesta ("Narodne novine", broj 103/18.) te ovom Odlukom Balokovićeva ulica nije razvrstana kao javna cesta što znači da je Balokovićeva ulica nerazvrstana cesta. Odredbom članka 98. stavak 1. Zakona o cestama propisano je da su nerazvrstane ceste one ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti, a koje nisu razvrstane kao javne ceste, i to posebice ceste koje su na području gradova s više od 35000 stanovnika. Nerazvrstanu cestu, između ostalog, čini nogostup (članak 100.) te javnom cestom upravlja jedinica lokalne samouprave na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo.

28. Iz navedenog slijedi da je tuženik, kao jedinica lokalne samouprave, dužan osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti. U skladu s tom zakonskom obvezom tuženik je donio Odluku o nerazvrstanim cestama ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj 18/13., 16/14., 25/15., 2/17., 7/18. i 20/18.) te je u odredbi članka 2. stavak 1. nerazvrstana cesta definirana kao cesta koja se koristi za promet vozilima i koju svatko može slobodno koristiti na način propisan ovom Odlukom. Odredbom članka 7. Odluke o nerazvrstanim cestama propisano je da nerazvrstanim cestama upravlja Grad Zagreb, dok je odredbom članka 8. propisano da poslovi upravljanja obuhvaćaju održavanje nerazvrstanih cesta.

29.Slijedom navedenoga, sud zaključuje da je Balokovićeva ulica nerazvrstana cesta na području Zagreba, a kojom upravlja Grad Zagreb sukladno propisima o komunalnom gospodarstvu, te da nogostup čini dio ceste – Balokovićeva ulice. Dakle, 1-tuženik je nadležan za održavanje nogostupa uz [adresa], pa nisu osnovani prigovori 1-2. tuženika promašenoj pasivnoj legitimaciji.

30. 1-tuženik je svoju djelatnost osigurao kod 2-tuženika te nije sporno da je sklopljena Polica osiguranja od odgovornosti prema trećima.

31. Stoga 1-2. tuženici solidarno odgovaraju za štetu koja nastane trećima zbog propusta u održavanju nerazvrstane ceste.

32. U odnosu na dopis Zagrebačkog holdinga Podružnica Zagrebačke ceste koji je obavijestio sud da ulazi od br. 19 – 23 u [adresa] su sanirani u programu komunalnih akcija u periodu od 10.12.2018. do 13.12.2018. , da je nogostup kontinuirano održavan bez vidljivih oštećenja te da je odgovorna osoba za navedenu adresu kolega NU valja navesti da je svaka stranka u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. S obzirom na navedeno sud nije mogao samo na temelju navoda iznesenih u dopisu ocijeniti da je 1-tuženik doista predmetno mjesto pada tužiteljice održavao sukladno pravilima u situaciji kada isti nije predložio izvođenje dokaza na navedene okolnosti eventualno dostavom dnevnika čišćenja navedene ulice i predlaganjem saslušanja svjedoka kojim bi se mogla utvrditi navedena činjenica.

32.1.Stoga sud u navedenoj situaciji primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključuje da 1-tuženik nije dokazao da je održavao nogostup i očistio ga od nakupina lišća i vode zbog čega suda zaključuje da je 1-tuženik propustio održavati nogostup i očistiti ga od nakupine lišća i vode te sud smatra za štetni događaj isključivo odgovornim ovdje 1-tuženika i to u smislu odredbe članka 1045. stavak 1. u svezi odredbe članka 1084. ZOO-a. Ove činjenice su utvrđene iz iskaza svjedoka i tužiteljice, čiji iskazi su suglasni, te sud smatra da na te okolnosti nije bilo potrebe izvoditi druge dokaze. Zbog propusta u održavanju nogostupa na način da bude siguran za nesmetano kretanje korisnika-pješaka, došlo je do pada i ozljeđivanja tužiteljice te u njezinom ponašanju u predmetnoj situaciji sud ne nalazi doprinosa nastanku štetnog događaja. Ovaj sud smatra da se tužiteljica kritične zgode kretala na način primjeren kretanju prosječnog pješaka kada je u jednom trenutku zbog lišća i vode na nogostupu pala te se pritom ozlijedila.

33. Dakle, nije osnovan prigovor 1-2. tuženika da je tužiteljica isključivo odgovorna za pad, već sud smatra da su 1-2. tuženici dužni solidarno naknaditi štetu koju je pretrpjela tužiteljica.

34. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr.sc. Miljenku Franiću koji je u nalazu i mišljenju naveo da je tužiteljica zadobila višeiverni prijelom dijafize desne tibie i subkapitalni lom desne fibule. Mišljenje je vještaka da postoji uzročno-posljedična veza pada i zadobivenih ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji. Liječenje tužiteljice je završeno, odnosno stanje se stabiliziralo nakon nalaza kirurga 10. veljače 2020. Zbog zadobivenih ozljeda pretrpjela je primarni strah u trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 2 dana, srednjeg u trajanju 10 dana i manjeg u trajanju 30 dan. Pretrpjela je fizičke boli jakog intenziteta 3 dana, srednjeg 20 dana i slabijeg intenziteta 40 dana. Ozljede su umanjile životnu aktivnost tužiteljice za 7%. Ožiljak u području desnog koljena dužine oko 6 cm te 2 manja ožiljka od oko 2 cm proksimalno medialno te distalno centralno sprijeda od ukotvljavanja predstavlja naruženje slabijeg stupnja. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega 40 dana po 2 sata dnevno, te daljnjih 60 dana po 1 sat dnevno vezano za pomoć pri oblačenju i svlačenju odjeće, obavljanju osobne higijene, nabavci namirnica i pripremi hrane te obavljanja kućanskih poslova.

35. Tužiteljica i 2-tuženik nisu imali primjedbe na nalaz i mišljenje, dok 1- tuženik prigovara ocjeni pretrpljenih bolova i straha, jer vještak nije naveo objektivne kriterije na temelju kojih je procijenio njihovo trajanje i intenzitet. Također prigovara potrebi za tuđu pomoć i njegu, jer nije naveo koje sve radnje tužiteljica nije mogla obavljati. U odnosu na smanjenje opće i radne sposobnosti predlaže da se vještak očituje da li se rukovodio medicinskim orijentacijskim tablicama te tvrdi da se ocjena od 7% smanjenja opće i radne sposobnosti ne temelji na priloženoj medicinskoj dokumentaciji.

36. Sud je sukladno članku 260. stavak 2. ZPP-a odredio saslušanje vještaka radi obrazloženja nalaza i mišljenja te odgovora na prigovore 1-tuženika. Vještak doc.dr.sc. Miljenko Franić iskazao je da je tužiteljica zadobila tešku i kompliciranu ozljedu desne potkoljenice i zbog toga je liječenje trajalo oko 240 dana. Svoj nalaz i mišljenje izradio je sukladno karakteru zadobivene ozljede, tijeku liječenja, priloženoj medicinskoj dokumentaciji i izvršenom kliničkom pregledu. Važno je za istaknuti da je tužiteljica poslije operacijskog perioda koristila štake 2-3 mjeseca. Trajanje bolova i straha ocijenio je sukladno navedenom, kao i svojem dugogodišnjem iskustvu. Trajanje tuđe pomoći i njege ocijenio je uzevši u obzir korištenje štaka zbog kojih tužiteljica nije mogla obavljati uobičajene aktivnosti. Kod procjene smanjenja opće i radne sposobnosti nije se koristio tablicama, već je procjenu izvršio sukladno kliničkom nalazu kada je evidentirano ograničenje kretnji desnog gležnja i desnog koljena uz popratne bolove.

37. 1-tuženik nije imao daljnjih primjedbi na očitovanje vještaka, te sud zaključuje da je vještak jasno i obrazloženo odgovorio na sve prigovore 1 -tuženika te iste svojim očitovanjem otklonio u cijelosti. Tako je vještak pojasnio da se ocjena pretrpljenih bolova i straha, potrebe za tuđom pomoći i njegom, kao i postotak smanjenja životne aktivnosti temelji na težini zadobivene ozljede koja je uzrokovala dugotrajno liječenje, a kao posljedice ostavila smanjenu pokretljivost desnog gležnja i desnog koljena uz popratne bolove. Ove posljedice vještak je utvrdio kliničkim pregledom te je sve navedeno cijenio kod izrade nalaza i mišljenja.

38.Stoga sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, jer smatra da je isti dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a.

39. Dakle, sud nalazi utvrđenim da je ozljeda utvrđena medicinskim vještačenjem posljedica pada tužiteljice, tj. u uzročno-posljedičnoj vezi, jer je prihvaćen kao uvjerljiv iskaz tužiteljice da je pri padu sjela na desnu nogu, a što je uzrokovalo prijelom te je vještak naveo da postoji uzročno-posljedična veza pada tužiteljice i ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji. Stoga tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete na temelju članka 1100. stavak pri čemu je sud utvrđivao činjenice - kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu novčane naknade u smislu članka 1100. stavak 2. ZOO-a.

40. Vezano za prigovor 2-tuženika o iscrpljenosti agregatnog limita po polici osiguranja koju je 1-tuženik sklopio sa 2-tuženikom vezano za javnu odgovornost prema trećima valja navesti da je sukladno odredbi članka 288.a st. 6. ZPP-a propisano da se materijalnopravni prigovori mogu isticati i nakon zaključenja prethodnog postupka, ali se radi njihova opravdanja ne mogu iznositi nove činjenice, niti se mogu predlagati novi dokazi, osim ako se radi o činjenicama i dokazima koje bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Prigovor iscrpljenosti limita police je materijalnopravni prigovor kojeg je 2- tuženik sukladno citiranoj odredbi mogao istaknuti i nakon zaključenja prethodnog postupka.

41. Uvidom u Policu osiguranja broj [broj police osiguranja] utvrđeno je da je ista sklopljena između Grada Zagreba kao ugovaratelja i osiguranika i Croatia osiguranje d.d. za razdoblje od 01.01.2002. do 31.12.2019., da je predmet osiguranja javna odgovornost prema trećima te da agregatni limit ugovora iznosi 800.000,00 kuna prema trećima, a da agregatni limit ugovora za odgovornost prema djelatnicima iznosi 480.000,00 kuna.

42.Uvidom u popis isplaćenih šteta koje je 2-tuženik dostavio nakon što ga je sud pozvao da izvrši specifikaciju isplate osigurane svote vezano za javnu odgovornost prema trećima utvrđeno je da je 2-tuženik nakon što je tužiteljica istom podnijela odštetni zahtjev 17. srpnja 2020. izvršio isplatu iznosa od 35.485,00 kuna 29.11.2022. (stranica 311 spisa), 25.000,00 kuna 24.07.2020. (stranica 315 spisa), 50.670,88 kuna 01.06.2022. (stranica 316 spisa), 15.522,93 kuna 16.12.2022. (stranica 317 spisa), 50.603,85 kuna 16.02.2022. (stranica 319 spisa), 5.031,96 eura 05.04.2023. (stranica 321 spisa), 18.135,00 kuna 02.03.2021. (stranica 323 spisa), 27.105,00 kuna 15.03.2021. (stranica 324 spisa), 7.889,95 eura 24.06.2024. (stranica 325 spisa), 8.185,74 eura 13.12.2024. (stranica 326 spisa), 19.060,40 kuna 07.06.2021. (stranica 327 spisa), 27.000,00 kuna 05.07.2021. (stranica 328 spisa), 10.945,00 kuna 12.07.2021. (stranica 329 spisa), 74.674,02 kuna 06.06.2022. (stranica 330 spisa), 12.130,00 kuna 07.07.2021. (stranica 331 spisa), 4.576,85 eura 27.06.2023. (stranica 332 spisa), 14.372,80 kuna 21.10.2022. (stranica 333 spisa), 79.261,86 kuna 05.04.2022. (stranica 334 spisa), 5.399,83 eura 21.09.2023. (stranica 335 spisa) 4.812,50 kuna 11.12.2020. (stranica 339 spisa), 6.776,51 eura 03.06.2024. (stranica 341 spisa), 4.464,02 eura 27.12.2024. (stranica 342 spisa) 126,15 eura 31.01.2025. (stranica 343 spisa), 40.757,44 kuna 04.11.2022. (stranica 345 spisa), 1.500,00 kuna 13.10.2021. (stranica 346 spisa), 38.702,90 kuna 17.03.2022. (stranica 347 spisa), 6.220,03 eura 23.06.2023. (stranica 348 spisa), 2.405,58 kuna 06.09.2024. (stranica 349 spisa), 2.290,12 eura 30.01.2024. (stranica 350 spisa), 2.231,74 eura 20.05.2025. (stranica 351 spisa), 910,51 eura 25.07.2025. (stranica 352 spisa), 8.089,28 eura 05.03.2026. (stranica 353 spisa), 6.217,41 eura 09.05.2024. (stranica 354 spisa), 53.401,34 kuna 22.12.2022. (stranica 355 spisa) odnosno da je 2-tuženik nakon što je tužiteljica dostavila svoj odštetni zahtjev isplatio drugim oštećenicima ukupno iznos od 601.546,50 kuna i 68.400,20 eura, dakle, po prijavama koje su uslijedile nakon podnošenja tužbe 12. studenoga 2020., odnos za vrijeme trajanja ovog postupka. Naime, u vrijeme nastanka štetnog događaja 1- tuženik bio je osiguran kod 2-tuženika policom osiguranja na iznos od 800.000,00 kuna za odgovornost prema trećima. Odredbom čl. 964. st. 1. ZOO -a propisano je da u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena osoba zahtjeva njezinu naknadu. U konkretnom predmetu dogodio se osigurani slučaj i tužitelj je kao oštećena osoba zahtijevao naknadu štete. Agregatni limit predstavlja gornju granicu obveze osiguratelja za sve osigurane slučajeve ostvarene unutar jedne godine. U slučaju štete osiguratelj je u obvezi isplatiti naknadu ako se osigurani rizik ostvario za vrijeme trajanja osiguranja, a to se u konkretnom slučaju i dogodilo. Da bi se 2-tuženik mogao opravdano pozivati na ispunjenje agregatnog limita, trebao je i morao nakon zaprimljene tužbe, nakon danog odgovora na tužbu, rezervirati utužena novčana sredstva za naknadu štete, u smislu čl. 106. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" br. 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22., 152/24.) i čl. 6. Pravilnika o minimalnim standardima, načinu obračuna i mjerilima za izračun tehničkih pričuva prema računovodstvenim propisima ("Narodne novine" broj 72/19., 151/22., 155/22.), a ne nakon podnošenja tužbe isplaćivati novčana sredstava osobama koje su kasnije u odnosu na tužitelja prijavile štetu, te nakon toga tvrditi da više nema obvezu naknade štete prema tužitelju (u tom smislu i presuda Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž R-108/2025 od 24. rujna 2025.).

43. Stoga prigovor iscrpljenosti limita nije osnovan, jer je 2-tuženik prilikom navedenih isplata propustio uzeti u obzir i predmetno potraživanje.

44. Sud je sve relevantne činjenice predložene na okolnost prigovora iscrpljenosti limita utvrdio na temelju priloženog Popisa isplaćenih šteta do trenutka iscrpljenja limita i Potvrdama o isplatama s time da je tužiteljica na ročištu za glavnu raspravu od 7. srpnja 2026. učinila nespornim odnosno u cilju ekonomičnosti postupka nije osporila prigovor 2-tuženika o iscrpljenosti svote osiguranja zbog čega sud nije provodio dokaze na navedenu okolnost u vidu financijskog vještačenja.

45. Tužiteljica je podneskom od 31. srpnja 2025. (stranica 283 spisa) uskladila tužbeni zahtjev imajući u vidu inflatorne okolnosti nastalih nakon izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli iznos od 1.850,00 eura, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 1.150,00 eura, po kriteriju duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 2.300,00 eura, po kriteriju duševnih boli zbog zaostalog naruženja iznos od 900,00 eura te za tuđu pomoć i njegu iznos od 700,00 eura odnosno ukupno za opisane povrede prava osobnosti 6.900,00 EUR te je o tako postavljenom tužbenom zahtjevu sud donio odluku.

46.Iz nalaza i mišljenja vještaka ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 10 dana i manjeg intenziteta 30 dana (1.400,00 eura). Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 20 dana i bolove manjeg intenziteta u trajanju 40 dana (2.200,00 eura). Iz nalaza i mišljenja ovaj sud nalazi utvrđenim da su trajne posljedice umanjile opću životnu aktivnost tužiteljice za 7% (1.400,00 eura). Kod tužiteljice je ostao ožiljak u području desnog koljena dužine oko 6 cm te još dva ožiljka dužine oko 2 cm proksimalno medijalno te distalno centralno sprijeda, a koji ožiljci predstavljaju naruženje slabijeg stupnja. Kako se ožiljci nalaze na desnoj nozi, ovaj sud zaključuje da su uočljivi trećim osobama ponekad i to kada tužiteljica nosi odjeću koja ne pokriva desnu nogu (suknju, kratke hlače i dr.) što znači da predstavlja naruženje lakog stupnja uočljivo trećima ponekad (700,00 eura). S obzirom na tako utvrđeni opseg smanjenja životne sposobnosti tužiteljice, dužinu i intenzitet trajanja straha i fizičkih bolova, trajnost posljedica, stupanj i uočljivost naruženja te dob tužiteljice ovaj sud smatra da joj u smislu članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO -a pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na tjelesno zdravlje u iznosu od 5.700,00 eura.

47. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć njega 40 dana po 2 sata dnevno, te 60 dana po 1 sat dnevno, a što ukupno iznosi 140 sati. Tužiteljica je iskazala da joj je pomoć pružala majka koja joj je pomagala oko tuširanja, odlaska do WC-a, spremala joj i donosila hranu i sve ostalo što je trebala jer se sama nije mogla kretati. Uzimajući u obzir cijenu primjerenu mjesnim prilikama u kojima živi tužiteljica za jedan sat tuđe pomoći i njege u iznosu 4,00 eura po satu, a primjenjujući članak 223. ZPP-a, sud je na temelju članka 1095. stavak 1. ZOO-a dosudio iznos od 560,00 eura kao naknadu imovinske štete.

48. Slijedom navedenog tužiteljici je dosuđena novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 5.700,00 eura i imovinske štete u iznosu od 560,00 eura, odnosno ukupno 6.240,00 eura, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev u iznosu 660,00 eura odbijen kao neosnovan. Sud je prilikom dosude visine pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje sa osnova neimovinske štete te sa osnova imovinske štete tuđe pomoći i njege imao u vidu povećanje troškova života uslijed općepoznatih inflatornih okolnosti i pad vrijednosti novca do kojih je došlo nakon izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020.

49. Obveza pravične novčane naknade neimovinske štete na temelju odredbe članka 1103. ZOO-a dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Tužiteljica potražuje zakonske zatezne kamate tekuće od 17. srpnja 2020. kao dana kada je 2- tuženiku podnijela odštetni zahtjev.

50. Uvidom u odštetni zahtjev (stranica 26-27 spisa) utvrđeno je da je isti podnesen 2-tuženiku. U dopisu 2-tuženika od 12. listopada 2020., kojim se otklanja odštetni zahtjev, navodi se datum prijave 17.07.2020. iz čega sud zaključuje da je tužiteljica odštetni zahtjev doista 2-tuženiku podnijela 17. srpnja 2020. Stoga je naloženo 2-tuženiku da na dosuđeni iznos neimovinske štete od 5.700,00 eura plati tužiteljici zakonske zatezne kamate tekuće od 17. srpnja 2020. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je prema članku 29. stavak 2. ZOO -a.

51. Nasuprot tome, nema dokaza, niti je tužiteljica tvrdila, da se u mirnom postupku obratila 1-tuženiku, pa sud smatra da je šteta prema 1-tuženiku dospjela danom podnošenja tužbe. Stoga je 1-tuženik u obvezi platiti tužiteljici na dosuđeni iznos neimovinske štete od 5.700,00 eura zakonske zatezne kamate tekuće od 12. studenoga 2020. kada je tužiteljica podnijela tužbu, a odbijen je zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata prema 1-tuženiku tekućih od 17. srpnja 2020. do 11. studenoga 2020. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je prema članku 29. stavak 2. ZOO-a.

52. U odnosu na zatezne kamate za troškove tuđe pomoći i njege ističe se da ovi troškovi predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu, na koju oštećeniku pripada pravo na zatezne kamate od dana njezinog nastanka (članak 1086. ZOO). Tužiteljici je tuđu pomoć i njegu pružala majka te je slobodnom ocjenom suda utvrđena cijena jednog sata tuđe pomoći i njege u iznosu 4,00 eura. Tužiteljica ne tvrdi da je pomoć i njegu plaćala prije podnošenja tužbe, već je sud utvrdio cijenu sata tuđe pomoći u vrijeme zaključenja glavne rasprave, pa stoga tužiteljici pripada pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđenu imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći u iznosu 560,00 eura od dana presuđenja odnosno od 24. srpnja 2026. do isplate u visini stope određene člankom 29. stavak 2. ZOO-a (ovakvo pravno shvaćanje o dospijeću ovog vida štete zauzeo je Županijski sud u Bjelovaru u presudi poslovni broj Gž-1130/2021 od 8. studenoga 2021.).

53. Stoga je odbijen zahtjev tužiteljice za plaćanjem kamata na dosuđeni iznos imovinske štete (560,00 eura) prema 1-2. tuženiku u razdoblju od 17. srpnja 2020. do 23. srpnja 2026.

54. Slijedom navedenoga 1-tuženik je došao u zakašnjenje s plaćanjem neimovinske štete od dana podnošenja tužbe (12. studenoga 2020.), dok je 2 - tuženik u zakašnjenje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (17. srpnja 2020).

55.Stoga je naloženo 1-2. tuženiku da solidarno na iznos neimovinske štete od 5.700,00 eura plate zatezne kamate tekuće od 12. studenoga 2020. te 2 -tuženiku da plati zatezne kamate za razdoblje od 17. srpnja 2020. do 11. studenoga 2020.

56. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 2. ZPP -a pri čemu je sud uzeo u obzir uspjeh u sporu u osnovi i visini prema tužbenom zahtjevu iz tužbe. Tužiteljica je 100% uspjela u osnovi i 90,72% u visini, odnosno njezin uspjeh u sporu iznosi 78,5% (100+90,72=190,72:2=95,36). Uspjeh u sporu 1- 2. tuženika iznosi 4,64% (100% - 95,36% uspjeha tužiteljice), što znači da je tužiteljica u većoj mjeri uspjela u parnici i od njezinog postotka oduzima se postotak uspjeha 1-2. tuženika te se tužiteljici odmjerava naknada troška u omjeru od 90,72% (95,36% uspjeha tužiteljica umanjeno za 4,64% uspjeha 1-2. tuženika).

57. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćnici sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) i to

-za sastav odštetnog zahtjeva (Tbr. 28 – 100 bodova),

-sastav tužbe (Tbr. 7/1 - 100 bodova),

-sastav podneska od 7.12.2020. (Tbr. 8/1-100 bodova),

-zastupanja na ročištu 19.4.2021. (Tbr. 9/1-100 bodova),

-zastupanja na očevidu 21.5.2021. (Tbr. 9/7-100 bodova),

-zastupanja na ročištu 23.3.2022. (Tbr. 9/1-100 bodova),

-sastav podneska od 12.7.2022. (Tbr. 8/1-100 bodova),

-sastav podneska od 22.7.2022. (Tbr. 8/1-100 bodova),

-zastupanja na ročištu 11.1.2023. (Tbr. 9/1-100 bodova),

-zastupanja na ročištu 16.2.2023. (Tbr. 9/1 100 bodova),

-za sastav žalbe (Tbr. 10/1 125 bodova),

-sastav podneska 16.12.2024. (Tbr. 8/1 100 bodova),

-sastav podneska 28.05.2025. (Tbr. 8/1 100 bodova),

-sastav podneska 31.07.2025. (Tbr. 8/1 100 bodova),

- zastupanja na ročištu 10.03.2026. (Tbr. 9/1 100 bodova)

-sastav podneska 14.05.2026. (Tbr. 8/1 100 bodova),

-sastav podneska 11.06.2026. (Tbr. 8/1 100 bodova)

-zastupanja na ročištu 07.07.2026. (Tbr 9/1 100 bodova). Ukupno je tužiteljici priznato 1825 bodova što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 eura od 3.650,00 eura i uvećano za 25% PDV-a iznosi 912,50 eura. Također joj je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 142,01 eura , trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 142,01 eura i trošak sudske pristojbe na žalbu od 142,01 eura, odnosno ukupno priznati trošak iznosi 4.988,53 eura. Ovaj trošak umanjen je razmjerno uspjehu u sporu od 90,72%, pa je tužiteljici priznat trošak u iznosu 4.525,59 eura.

58. Trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,09 eura, trošak očevida u iznosu 49,48 eura i trošak dostave podataka DHMZ u iznosu 53,09 eura priznati su tužiteljici u cijelosti, jer su bili potrebni bez obzira na uspjeh u sporu, pa je tužiteljici dosuđen ukupno trošak u iznosu 4.827,25 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

59. Trošak su dužni solidarno platiti 1-2. tuženici primjenom članka 161. stavak 3. ZPP-a.

60. Na dosuđeni trošak tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

61. Ističe se da sud trošak određuje primjenom članka 155. ZPP -a i prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave. Tako tužiteljici nije priznat trošak sastava ostalih podnesaka, jer sud raspolaže evidencijom uplata i nije potrebno dostavljati dokaze o plaćenim predujmovima, kao i sastav podnesak kojima tužiteljica ponavlja već iznesene navode ili iznosi navode koji nisu bili potrebni radi raspravljanja i odlučivanja kao i podneska kojim požuruje postupanje suda jer sud zakazuje ročišta sukladno raspoloživim terminima. Također joj nije priznat trošak naknade za pristup ročištu na kojem se objavljuje presuda. Konkretni trošak nije od nikakvog značaja za vođenje parnice, jer o toj radnji ne ovisi odluka suda te pristup ovom ročištu nije obavezan i nije od nikakvog utjecaja na pravo stranke budući postoji mogućnost isticanja presude na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova (članak 335. stavak 10. ZPP-a). Dakle, pristup punomoćnika ročištu za objavu presude nije od značaja za vođenje parnice, a samo takvi troškovi se u smislu članka 155. ZPP -a smatraju opravdanim parničnim troškovima.

62. Zahtjev 1-tuženika za naknadom parničnih troškova je odbijen iz razloga primjene članka 154. stavak 2. ZPP-a.

U Zagrebu 24. srpnja 2026.

Sutkinja

Ingrid Šegon

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćnici

2. 1-tuženiku

3. 2-tuženiku