REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-8157/2025-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari tužitelja TG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Škunca, odvjetnik u Zaprešiću, protiv tuženika PORSCHE LEASING d.o.o., OIB: 90275854576, Zagreb, Velimira Škorpika 21, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ivice Škunce, odvjetnika u Zaprešiću i zamjenika punomoćnika tuženika Nikole Božića, odvjetnika u Zagrebu, na ročištu za objavu presude 24. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba o valutnoj klauzuli CHF ugovora o operativnom leasingu 31980, sklopljenog između parničnih stranaka s nadnevkom od 20.09.2008. godine.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.868,28 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim od 20.10.2008. do 31.07.2015. po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa sve do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana, a koja se obračunava od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, kako slijedi

- od 24.09.2008. do isplate na iznos od 3,75 eura (28,25 kn),

- od 01.11.2008. do isplate na iznos od 20,42 eura (153,90 kn),

- od 01.12.2008. do isplate na iznos od 26,30 eura (198,17 kn),

- od 01.01.2009. do isplate na iznos od 12,78 eura (96,32 kn),

- od 01.02.2009. do isplate na iznos od 46,63 eura (351,35 kn),

- od 01.03.2009. do isplate na iznos od 49,25 eura (371,08 kn),

- od 01.04.2009. do isplate na iznos od 34,98 eura (263,59 kn),

- od 01.05.2009. do isplate na iznos od 39,07 eura (294,44 kn),

- od 01.06.2009. do isplate na iznos od 40,40 eura (304,43 kn),

- od 01.07.2009. do isplate na iznos od 33,93 eura ( 255,64 kn),

- od 01.09.2009. do isplate na iznos od 34,98 eura (263,63 kn),

- od 01.10.2009. do isplate na iznos od 32.15 eura (242,28 kn),

- od 01.11.2009. do isplate na iznos od 29,57 eura (222,86 kn)

- od 01.12.2009. do isplate na iznos od 36,43 eura (274,54 kn )

- od 01.01.2010. do isplate na iznos od 33,53 eura (252,66 kn)

- od 01.02.2010. do isplate na iznos od 43,24 eura (325,80 kn)

- od 01.03.2010. do isplate na iznos od 46,08 eura (347,26 kn)

- od 01.04.2010. do isplate na iznos od 48,38 eura (364,54 kn),

- od 01.05.2010. do isplate na iznos od 52,88 eura (398,49 kn) ,

- od 01.06.2010. do isplate na iznos od 61,23 eura (461,38 kn),

- od 01.07.2010. do isplate na iznos od 66,91 eura (504,14 kn),

- od 01.08.2010. do isplate na iznos od 75,85 eura (571,53 kn) ,

- od 01.09.2010. do isplate na iznos od 80,96 eura (610,00 kn),

- od 01.10.2010. do isplate na iznos od 88,00 eura (663,06 kn),

- od 01.11.2010. do isplate na iznos od 85,39 eura (643,41 kn) ,

- od 01.12.2010. do isplate na iznos od 89,28 eura (672,69 kn),

- od 01.01.2011. do isplate na iznos od 108,26 eura (815,69 kn),

- od 01.02.2011. do isplate na iznos od 107,43 eura (809,45 kn)

- od 01.03.2011. do isplate na iznos od 105,34 eura (793,75 kn)

- od 01.04.2011. do isplate na iznos od 115,84 eura (872,82 kn),

- od 01.05.2011. do isplate na iznos od 104,24 eura (785,47 kn ),

- od 01.06.2011. do isplate na iznos od 115,42 eura (869,64 kn),

- od 01.07.2011. do isplate na iznos od 133,86 eura (1.008,44 kn),

- od 01.08.2011. do isplate na iznos od 106,86 eura (1.212,07 kn),

- od 01.09.2011. do isplate na iznos od 178,99 eura (1.348,64 kn),

- od 01.10.2011. do isplate na iznos od 145,30 eura (1.094,82 kn),

- od 01.11.2011. do isplate na iznos od 133,14 eura (1.003,15 kn),

- od 01.12.2011. do isplate na iznos od 133,28 eura (1.004,22 kn)

- od 01.01.2012. do isplate na iznos od 142,34 eura (1.072,47 kn),

- od 01.02.2012. do isplate na iznos od 150,51 eura (1.134,09 kn),

- od 01.03.2012. do isplate na iznos od 154,66 eura (1.165,33 kn),

- od 01.04.2012. do isplate na iznos od 151,04 eura (1.138,08 kn),

- od 01.05.2012. do isplate na iznos od 150,63 eura (1.134,96 kn)

- od 01.06.2012. do isplate na iznos od 154,39 eura (1.163,26 kn),

- od 01.07.2012. do isplate na iznos od 154,79 eura (1.166,29 kn),

- od 01.08.2012. do isplate na iznos od 151,13 eura (1.138,75 kn),

- od 01.09.2012. do isplate na iznos od 148,84 eura (1.121,46 kn),

- od 01.10.2012. do isplate na iznos od 141,54 eura (1.066,44 kn),

- od 01.11.2012. do isplate na iznos od 150,83 eura (1.136,35 kn),

- od 01.12.2012. do isplate na iznos od 152,32 eura (1.147,70 kn),

- od 01.01.2013. do isplate na iznos od 151,00 eura (1.137,76 kn),

- od 01.02.2013. do isplate na iznos od 136,69 eura (1.029,90 kn),

- od 01.03.2013. do isplate na iznos od 143,30 eura (1.079,70 kn),

- od 01.04.2013. do isplate na iznos od 144,56 eura (1.089,20 kn),

- od 01.05.2013.do isplate na iznos od 152,10 eura (1.146,04 kn),

- od 01.06.2013.do isplate na iznos od 135,83 eura (1.023,45 kn),

- od 01.07.2013.do isplate na iznos od 136,95 eura (1.031,90 kn),

- od 01.08.2013.do isplate na iznos od 139,19 eura (1.048,79 kn),

- od 01.09.2012.do isplate na iznos od 138,09 eura (1.040,51 kn)

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.482,42 eura u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 7. lipnja 2019. podnio tužbu u kojoj navodi da je sa tuženikom 20. rujna 2008. sklopio Ugovor o operativnom leasingu broj 31980 kojim je kao objekt leasinga ugovoreno vozilo Volkswagen Passat Trendline 1,9 TDI. Nabavna vrijednost vozila iznosila je 39.505,75 CHF, ugovoren je mjesečni obrok leasinga u iznosu 790,12 CHF s uključenim PDV-om te je iznos ukupne naknade za leasing trebao iznositi 35.933,32 CHF. Tvrdi da mu je tuženik stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu trebao ponuditi dodatak Ugovoru kojim će biti izvršena konverzija kredita ugovorenog u valutnoj klauzuli CHF u kredit s valutnom klauzulom EUR. Tuženik mu je trebao uručiti novi otplatni plan, prikaz stanja po konvertiranom kreditu te isto prikazati u vidu neplaćene glavnice, dospjele glavnice, dospjele redovne kamate, dospjele zatezne kamate te troškova i naknada. Tužitelj je 6. ožujka 2019. poslao tuženiku zahtjev kojim je tražio konverziju i novi izračun otplatnog plana, ali je to tuženik odbio učiniti i umjesto toga tužitelja je zadužio za iznos od 68.605,23 kune. Na pripremnom ročištu 22. svibnja 2020. naveo je da se poziva na opće odredbe Zakona o obveznim odnosima koje propisuju savjesnost stranaka u ugovaranju. Predlaže da sud utvrdi ništetnim ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope i odredbe o valutnoj klauzuli CHF Ugovora o operativnom leasingu, da mu tuženik isplati preplaćeni iznos s osnove ništetnih ugovornih odredbi sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da mu nadoknadi parnični trošak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava da je s tužiteljem sklopio Ugovor o operativnom leasingu, ali osporava tvrdnje da bi bilo koja odredba bila nepoštena ili ništetna. Ističe da nije bio stranka u postupku koji je vođen povodom kolektivne tužbe potrošača, niti se u ovom slučaju radi o ugovoru o kreditu, pa se ne može primjenjivati direktan učinak presude iz tog postupka. Tvrdi da su odredbe predmetnog Ugovora o operativnom leasingu jasne, lako razumljive i uočljive, da njima nije narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka te da se ne radi o nepoštenim i ništetnim odredbama, niti je to tužitelj konkretizirao, već su njegove tvrdnje potpuno paušalne. Ističe prigovor zastare budući se radi o petogodišnjem zastarnom roku, a koji je protekao budući je posljednji obrok po ugovoru plaćen još 2013., dok je tužba podnesena u lipnju 2019. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. Tužitelj je podneskom od 21. prosinca 2020. (stranica 95 spisa), a nakon provođenja financijskog vještačenja, postavio određeni zahtjev u pogledu isplate preplaćenih obroka leasinga u iznosu 44.252,69 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20.10.2008. do isplate.

4. Također je tužitelj podneskom od 3. rujna 2021. (stranica 109 spisa) precizirao točku 1. tužbenog zahtjeva na način da traži utvrđenje ništetnom ugovornu odredbu o naknadi za korištenje leasinga, kao i obračun mjesečnih leasing obroka obračunatih s osnove valutne klauzule u švicarskim francima CHF).

5. Tuženik je prigovorio da je tužitelj preinačio tužbu na način da je odustao od zahtjeva kojim traži utvrđenje ništetnosti kamatne stope, tj. postavio je novi zahtjev te da se takvoj preinaci protivi.

6. Tužitelj je podneskom od 3. rujna 2021. promijenio istovjetnost točke 1. tužbenog zahtjeva što se u smislu članka 191. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) smatra preinakom tužbe. Tužba se može preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (članak 190. stavak 1. ZPP- a), a kako je tužitelj tužbu preinačio nakon ovog stadija parnice, sud nije dopustio preinaku. Nasuprot tome, tužitelj je podneskom od 21. prosinca 2020. postavio određeni tužbeni zahtjev nakon provođenja vještačenja, dok je tužbeni zahtjev u tužbi bio postavljen u smislu članka 186.b stavak 2. ZPP-a. Dakle, ne radi se o preinaci tužbe, već o postavljanju određenog tužbenog zahtjeva na temelju članka 186.b stavak 4. ZPP-a, a tome se tuženik ne može protiviti.

7. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5245/19-32 od 8. lipnja 2022. odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuju se ništetnima ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope kao i ugovorne odredbe po valutnoj klauzuli CHF ugovora o operativnom leasingu 31980, sklopljenog između parničnih stranaka s nadnevkom od 20.09.2008. godine.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 44.252,69 kn, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim od 20.10.2008. godine do 31.07.2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena ,a od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.".

II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku parnične troškove u iznosu od 5.312,50 kuna u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova.“

8. Povodom žalbe tužitelja protiv presude presudom i rješenjem Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-756/2022-3 od 25. studenoga 2025. suđeno je:

„ I. Odbija se djelomično žalba tužitelja kao neosnovana, te se - u dijelu pod točkom I./1. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope u ugovoru o operativnom leasingu broj 31980, sklopljenog između stranaka 20. rujna 2008. godine - potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5245/2019 od 8. lipnja 2022. godine. II. Uvažava se djelomično žalba tužitelja, te se - u dijelu točkom I./1. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u ugovoru o operativnom leasingu od 20. rujna 2008. godine, te u dijelu pod točkama I./2., II. i III. izreke – ukida pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. III. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će prvostupanjski sud.

IV. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5245/2019 od 13. lipnja 2022. godine.“

9.U ponovnom postupku obzirom na odluku drugostupanjskog suda u dijelu kojim je ukinuta ranija prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli te u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa sa naslova valutne klauzule te u odluci o troškovima postupka, glavna rasprava je zbog promjene raspravnog suca u smislu odredbe čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22, 155/23- dalje: ZPP) počela iznova te je sud uz suglasnost stranaka obnovio provedene dokaze uvidom u spis i čitanjem spisa.

10.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ponudu Auto kuće Dojkić od 11.9.2008. (stranica 4-6 spisa), Ugovor o operativnom leasingu broj 31980 (stranica 7 i 10 spisa), Opće uvjete PL za zaključenje ugovora o operativnom leasingu s ugovorenom visinom ostatka vrijednosti (stranica 8-9 spisa), početni otplatni plan (stranica 11-20 spisa), dopis tužitelja od 6.3.2019. upućen tuženiku (stranica 21 spisa), dopis tuženika od 19.3.2019. upućen tužitelju (stranica 22 spisa), novi otplatni plan (stranica 44-58 spisa), pregled promjena kamatnih stopa (stranica 59 spisa), uvid u nalaz i mišljenjem po provedenom financijskom vještačenju po vještaku Bez brige d.o.o. (stranica 68-80 spisa), pročitao je pisano očitovanje vještaka Bez brige d.o.o. (stranica 100-101 spisa), uvid u iskaz tužitelja (stranica 113 spisa) te je dopunski saslušao tužitelja (stranica 162 spisa), dok druge dokaze sud nije provodio s time da je tužitelj na glavnoj raspravi održanoj 18. svibnja 2022. odustao od dokaznih prijedloga za saslušanjem direktora tuženika OG i T, a u ponovnom postupku iste nije ponovio.

11.Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP-a ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

12.Obzirom na to da je drugostupanjskom odlukom potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope u ugovoru o operativnom leasingu broj 31980 sklopljenog između stranaka 20. rujna 2008., sud je u ponovno postupku odlučivao o dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u ugovoru o operativnom leasingu, o zahtjevu za isplatu u odnosu na valutnu klauzulu te u odluci o troškovima postupka.

13.Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud (1) utvrdi ništetnim ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli CHF Ugovora o operativnom leasingu, te da mu tuženik (2) isplati preplaćene iznose obroka leasinga i troškove sklapanja Ugovora zbog povećanja tečaja CHF.

14.Između stranaka nije sporno da su 20. rujna 2008. sklopile Ugovor o operativnom leasingu i to tužitelj kao primatelj leasinga i tuženik kao davatelj leasinga. Iz sadržaja ugovora proizlazi:

- da je predmet ugovora vozilo VW Passat 1,9 TDI-Trendline

- da ugovor traje 60 mjeseci

- da nabavna vrijednost vozila iznosi 39.505,75 CHF (s uključenim PDV-om)

- da ostatak vrijednosti vozila u trenutku isteka ugovora iznosi 12.952,70 CHF

- da mjesečni obrok leasinga iznosi 585,72 CHF (s uključenim PDV-om)

- da ukupni iznos naknade za leasing iznosi 790,12 CHF (s uključenim PDV- om)

- da je tužitelj, kao primatelj leasinga, potpisom Ugovora prihvatio primjenu svih uvjeta Ugovora kao i Općih uvjeta PL-a.

15.Tužitelj je u iskazu danom u ranijem postupku naveo da je odlučio uzeti auto na leasing, da je leasing trajao 5 godina i on je uredno plaćao mjesečne rate te je nakon isteka ugovora otkupio automobil. Plaćanjem leasinga je otplatio auto, ali je onda još platio 100.000,00 kuna kao otkupnu vrijednost. Morao je otkupiti auto, jer što bi drugo trebao, pa neće auto ostaviti leasingu, jer bi mu ga oni uzeli. Smatra da je auto dvostruko otplatio, jer je njegova vrijednost u trenutku sklapanja Ugovora bila 25.000,00 EUR, a on je platio valjda 50.000,00 EUR. U početku mu je rata bila 2.600,00 kuna, a za otprilike godinu dana je iznosila 3.700,00 kuna. Nije znao da je otplata rata vezana uz CHF, a rate je plaćao u kunama i to na temelju uplatnica koje je dobivao od tuženika. Druga opcija od opcije da otkupi vozilo je bila da vrati auto tuženiku. Pročitao je ugovor prije nego što ga je potpisao i ne sjeća se da je u ugovoru pisalo da se plaća u CHF. Nije mu poznato da se tečajevi stranih valuta mijenjaju.

15.1.Dopunski saslušan na ročištu održanom 6. svibnja 2026. (stranica 162 spisa) tužitelj je naveo da je 2008. kupio auto kod Auto kuće Dojkić za osobne potrebe. Auto kuća Dojkić je imala ugovor sa tuženikom te je uzeo auto kod tuženika na leasing na vrijeme od 5 godina te je otkupna vrijednost bila 100.000,00 kn. Ugovor o leasingu sklopio je u CHF dok je kredit otplaćivao u kunama. Naveo je da je auto tada koštao 25.000,00 EUR + otkupna vrijednost. Navodim da mu je ugovor predočila Auto kuća Dojkić te je ugovor unaprijed bio pripremljen i nije mogao utjecati na njegove odredbe. Ugovor je pročitao, ali ga nije razumio. U odnosu na upit suda što znače valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, naveo je da ne zna što znače te nikoga nije pitao vezano za navedene ugovorne odredbe. Rata kredita mu je u početku bila 2.600,00 kn, a nakon određenog vremena je skočila na 3.700,00 kn. Kontaktirao sam Auto kuću kada mi je rata kredita počela rasti međutim oni mi nisu ništa znali odgovoriti. Otplatio je rate do kraja inače bi mu uzeli auto. Ugovor je sklopio u svrhu kupnje automobila u osobne potrebe. U vrijeme sklapanja ugovora o leasingu nijem imao ni obrt niti tvrtku te da je automobil koristio isključivo za osobne potrebe. Rata kredita je počela rasti nakon godinu, godinu i pol dana, u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu naveo je da želi auto otkupiti, već je u ugovoru stavljena otkupna vrijednost automobila te je iz tog razloga i otkupio vozilo te je to shvatio kao da je ugovorio opciju kupnju po isteku leasing perioda . Poznato mu je da se tečajevi stranih valuta mijenjaju te mu nitko nije spomenuo da se tečaj po ugovoru neće mijenjati. Vezano za okolnost je li ga netko pitao bilo u auto kući ili kod tuženika vezano za tečaj u CHF, odnosno da li je taj ugovor sadržavao valutnu klauzulu u CHF bez da se njega išta pitalo ili da se o istom pregovaralo, da se nudila duga verzija, tužitelj je naveo da nije odnosno da mu ništa drugo nije ponuđeno te nije mogao kupiti navedeni auto bez da je prihvatio uvijete ugovora.

16. Radi utvrđivanja visine preplaćenog iznosa provedeno je knjigovodstveno- financijsko vještačenje po vještaku Bez brige d.o.o. koji je u nalazu i mišljenju naveo da je Ugovorom o operativnom leasingu ugovoreno trajanje ugovora na 60 mjeseci, da je tuženik mijenjao iznos mjesečnog obroka zbog promjene stope PDV -a, pa je od prvog do desetog obroka opća stopa PDV-a iznosila 22%, od jedanaestog do četrdesetprvog obroka je opća stopa PDV-a iznosila 23%, a od četrdesetdrugog do šezdesetog obroka je opća stopa PDV-a iznosila 25% PDV-a. Vještak navodi da predmetnim Ugovorom nije ugovorena kamatna stopa, niti promjenjiva kamatna stopa budući se radi o operativnom leasingu, pa tužitelj s te osnove nije ništa preplatio. Mišljenje je vještaka da preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule iznosi 44.214,58 kuna, a s osnove troškova sklapanja Ugovora preplata iznosi 38,11 kuna.

17.Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok tuženik prigovara da se cjelokupni izračun temelji na fiksnom tečaju CHF, a što nije ugovoreno, već je ugovoreno da se mjesečne uplate ispunjavaju plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju CHF za devize važećem na dan plaćanja kod Raiffeisenbank Austria d.d. Postoji i niz pogrešaka i nejasnoća u nalazu, pa je tako pogrešno konstatacija o ugovorenom mjesečnom obroku leasinga od 790,12 CHF, jer je ugovoren iznos od 565,72 CHF. Zatim, pogrešno vještak uzima srednji tečaj HNB, već bi to eventualno mogao jedino biti prodajni tečaj Raiffeisenbank Austria d.d. na dan sklapanja Ugovora.

18.Radi obrazloženja nalaza i mišljenja te odgovora na prigovore tuženika, sud je odredio pisano očitovanje vještaka te je vještak u pisanom očitovanju naveo da je nalaz i mišljenje izradio prema zadatku vještaka i to prema srednjem tečaju HNB -a na dan isplate kredita, da nije utvrđivao iznos ugovorenog mjesečnog leasing obroka, već je uzeo mjesečni obrok koji je naveden u ugovoru u iznosu 585,72 CHF uključujući i PDV. Pojašnjava da je prikazao povećanje mjesečnog obroka zbog povećanja PDV-a te ponavlja da je za izračun pretplate koristio srednji tečaj HNB -a sukladno zadatku suda.

19. Tužitelj je u ponovnom postupku podneskom od 04. svibnja 2026. naveo da prenominira novčanu obvezu po točki II. tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na isplatu tako da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.973,34 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 20.10.2008. do isplate na što se tuženik usprotivio podneskom od 15.05.2026. navodeći da je tužitelj navedenim podneskom povećao tužbeni zahtjev za što je potreban pristanak tuženika te da se tuženik protivi navedenoj preinaci. Naime, nakon provedenog vještačenja tužitelj je podneskom od 21.12.2020. godine postavio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 44.252,69 kn/5.873,34 EUR. Novim podneskom od 30.4.2026. tužitelj potražuje iznos od 5.973,34 EUR, što je povećanje od 100,00 EUR koje ne proizlazi iz dokumentacije u spisu niti tužitelj ima ikakve osnove za povećanje. Osim toga, sud je na ročištu 18.5.2022. odlučio da će se u ovoj pravnoj stvari raspravljati i odluka donijeti u pogledu tužbenog zahtjeva postavljenog podneskom od 21.12.2020.

20. Podneskom od 25.06.2026. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev glede tijeka zakonskih zateznih kamata sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način kako je navedeno u točki II. izreke presude, dok točke I. i III. zahtijeva ostaju neizmijenjene.

21. Imajući u vidu dispozicije tužitelja tužbenim zahtjevom te da je podneskom od 25.06.2026. uredio tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka na način da je sve iznose u kunama izražene u nalazu i mišljenju pretvorio u važeću valutu euro i u toj valuti zatražio isplatu ovaj sud ocjenjuje da tužitelj takvim raspolaganjem nije preinačio tužbu u smislu odredbe čl. 190. ZPP već je samo uskladio tužbeni zahtjev u odgovarajućoj novčanoj valuti zbog čega sud smatra da nema mjesta odlučivanju o preinaci tužbe jer tužitelj istu nije preinačio.

22. Između stranaka je sporno je li tužitelj potrošač, zastare utužene tražbine, te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

23. Odredbom članka 35. Zakona o leasingu ( "Narodne novine" broj 135/06 - primjena od 21. prosinca 2006. do 4. prosinca 2013.) propisano je da se ugovorom o leasingu obvezuje davatelj leasinga pribaviti objekt leasinga od dobavljača objekta leasinga i primatelju leasinga odobriti pravo korištenja tog objekta leasinga na određeno razdoblje, a ovaj se obvezuje plaćati mu za to određenu naknadu.

24. Obveze tužitelja, kao primatelja leasinga, propisane su odredom članka 43. Zakona o leasingu te je jedna od osnovnih obveza primatelja leasinga da plaća davatelju leasinga naknadu u iznosima, rokovima i na način određen ugovorom o leasingu (stavak 2.).

25. Člankom 23.1. Općih uvjeta PL za zaključenje ugovora o operativnom leasingu s ugovorenom visinom ostatka vrijednosti (stranica 9 spisa) propisano je da je nakon isteka ugovora primatelj leasinga obvezan vozilo sa svim pripadnostima (primjerice ključevima vozila, prometnom dozvolom i drugim ispravama, uputama za uporabu, te ostalim vozilu pripadajućim stvarima) bez odgode vratiti PL (tuženiku) u neposredan posjed i to u mjestu i u vrijeme koje određuje PL.

26.Odredbom članka 3. stavak 1. točka b) Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15 i 102/15.) propisano je da se ovaj zakon ne primjenjuje na ugovore o operativnom leasingu kada u glavnom ili posebnom ugovoru nije propisana obveza kupnje predmeta ugovora, a takva obveza postoji samo onda ako to jednostrano odluči vjerovnik .

27. Međutim, odredbom članka 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07; ZZP) propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Imajući u vidu iskaz tužitelja iz kojeg sud zaključuje da je tužitelj uzeo vozilo na leasing za osobne potrebe te je kao takvo i koristio odnosno nije ga koristio za obavljanje poslovne djelatnosti bilo u vidu obrta ili slobodnog zanimanja ovaj sud ocjenjuje, a koji iskaz tužitelja je sud prihvatio kao uvjerljiv i vjerodostojan, da vrsta leasinga nije od značaja je li predmetni ugovor potrošački budući se na predmetni ugovorni odnos primjenjuje ZZP i to odredbe čl. 96. do 102. koje normiraju nepoštene ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima.

28. Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva stoga valja primijeniti odredbe čl. 96. do 102. ZZP/07 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, Direktivu 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., te odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO).

29.Na konkretan odnos ne primjenjuju se pravna shvaćanja iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. iz kolektivnog spora potrošača protiv banaka u odnosu na ugovore o kreditu vezanih uz CHF, jer tuženik nije bio stranka u predmetnim postupcima. Tako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revd- 2379/2021 od 1. lipnja 2021. zauzeo pravno shvaćanje da se na trgovačko društvo koje nije bilo stranka kolektivnog spora ne mogu primjenjivati odluke iz tog spora, bez obzira je li suprotna stranka (tužitelj) trgovac ili potrošač

30. Člankom 96. Zakona o zaštiti potrošača propisano je: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. (3) Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

31.Dakle, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o odredbama Ugovora o operativnom leasingu, a sve sukladno članku 96. stavak 4. ZZP/07.

32.Tuženik nije predložio niti jedan dokaz na okolnost da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao, već iz iskaza tužitelja proizlazi da mu ništa nije rečeno o rizičnosti valute CHF, iz čega onda slijedi da tužitelj nije dobio potpunu i jasnu informaciju o rizicima ugovaranja najma vozila vezanu uz tečaj CHF te mogućnosti rasta tečaja u toj mjeri da značajno opterećuje plaćanja najamnine. Osim toga, iz predmetnih odredbi Ugovora proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora o kojima tužitelj nije mogao niti pregovarati.

33.Slijedom navedenoga, ovaj sud zaključuje da se o odredbama akata davatelja leasinga (najma) koji reguliraju materiju davanja najma i koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati, a što znači da se nije moglo niti pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi Ugovora.

34.U okviru te ocjene, potrebno je, u skladu s člankom 96. stavkom 1. ZZP/07, ispitati moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača. Prilikom ocjene je li sporna ugovorna odredba poštena, sud je uz primjenu članka 98. ZZP/07 uzeo u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi (predmet ugovora) u vrijeme kad je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora.

35.Kada je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja iz članka 96. stavak 1. ZZP/07, odlučno je ocijeniti bi li tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljem, mogao razumno očekivati da bi tužitelj prihvatio takvu ugovornu odredbu da se o njoj pojedinačno pregovaralo.

36.Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke. Prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

37.Imajući u vidu da je prosječnom potrošaču u Republici Hrvatskoj pojam valutne klauzule poznat, jer je u Republici Hrvatskoj valutna klauzula dopuštena i često se koristi, za zaključiti da je prosječnom potrošaču iz tih odredaba bilo i jasno pa prema tome i razumljivo da iznos glavnice ovisi o tečaju švicarskog franka prema kuni.

38.Međutim, prema tumačenju članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ od strane Suda Europske unije (u presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu poslovni broj C-26/13), propuštanje davanja odgovarajućih informacija potrošačima u predugovornoj fazi čini ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljivima pa one podliježu testu poštenosti, u ovom postupku potrebno je utvrditi i činjenicu je li tuženik predočio tužitelju informacije koje sadrže točne, nedvosmislene, jasne i razumljive kriterije, na temelju kojih bi prosječni potrošač, koji ne raspolaže stručnim znanjima i kojem je institut valutne klauzule poznat samo načelno, mogao razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima.

39. Prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga prosječnom potrošaču odredba kojom se obrok leasinga (najamnina) veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan, nije razumljiva.

40.Budući da navedene odredbe prosječnom potrošaču nisu razumljive, imajući u vidu i da se o njima nije pojedinačno pregovaralo, ima mjesta ispitivanju njihove (ne) poštenosti, u smislu utvrđenja je li eventualni propust obavještavanja bio počinjen u dobroj vjeri ili suprotno načelu savjesnosti i poštenja te je li sklapanjem ugovora čiji su sastavni dio odredbe o valutnoj klauzuli u CHF stvorena značajna neravnoteža između ugovornih strana na štetu potrošača.

41.Sustav zaštite potrošača uspostavljen Direktivom 93/13 temelji se na ideji da se potrošač, zbog činjenice da nije utjecao na sadržaj budućeg ugovora, nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca, kako u pogledu pregovaračke snage, tako i u pogledu razine obaviještenosti i položaja koji vodi do pristanka na uvjete koje je prethodno sastavio trgovac kao poslovni subjekt bez mogućnosti utjecaja potrošača na njihov sadržaj (osobito u Presudi Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid, C-484/08, EU:C:2010:309, t. 27).

42.Priroda i specifičnosti valute CHF nije poznata prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, pa potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za CHF prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja.

43.Neravnoteža između prava i obaveza stranaka ne nastaje ostvarenjem postojećeg rizika, niti prestaje pod utjecajem sniženja tečaja CHF, nego nastaje već samim sklapanjem ugovora koji sadrži predmetne ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima je pojedini potrošač taj rizik preuzeo na sebe, ne znajući za njega jer o tome nije bio informiran.

44.Tužitelju je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu o valutnoj klauzuli kako bi mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetne odredbe Ugovora i Općih uvjeta tuženika o kojima tužitelj nije bio u poziciji pregovarati. S tim u vezi, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

45.Tijekom postupka nije utvrđeno da je tužitelju jasno i potpuno objašnjena odredba o valutnoj klauzuli zbog čega tužitelj nije mogao predvidjeti posljedice ugovaranja takvih odredbi.

46. Tuženik je tužitelju osporio status potrošača. U smislu odredbe čl. 3. ZZP potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, te je za pojam potrošač u Direktivi 93/13 bitan jedino objektivni funkcionalni kriterij, tj. da fizička osoba sklapa konkretni ugovor radi obavljanja osobnih – privatnih potreba i da je potrošač slabija ugovorna strana, pa je stoga na tuženiku teret dokaza da tužitelj nije zaključio ugovor o leasingu vozila za osobne- privatne potrebe (Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018.), odnosno da nije potrošač.

47. Iz iskaza tužitelja sud je zaključio da je tužitelj predmetno vozilo uzeo na leasing za osobne potrebe, da nije bio vlasnik trgovačkog društva niti obrta te je sud tužiteljev iskaz sud je prihvatio kao detaljan, životan i uvjerljiv, te je utvrdio da je tužitelj, prosječan potrošač koji je u predmetnom obvezno pravnom odnosu slabija ugovorna strana u odnosu na tuženika. Budući da je tuženik društvo registrirano za nabavu i financiranje usluge korištenja vozila s obročnom otplatom, tuženik je kao trgovac bio dužan potpuno informirati tužitelja kao potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi, koji su tuženiku s obzirom na njegovu profesionalnu djelatnost morali biti poznati.

48. Slijedom navedenoga, ovaj sud smatra da je ništava odredbe o valutnoj klauzuli CHF ugovora o operativnom leasingu 31980 sklopljenog između stranaka 20.09.2008. prema kojoj je ugovoreno plaćanje novčanih obveza u valuti CHF u protuvrijednosti u kunama na dan uplate. Naime, ovakvim uređenjem plaćanje se veže za tečaj, a da tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora nije bilo u potpunosti informiran o mogućnosti promjene toga tečaja i rizicima ugovaranja valutne klauzule. Stoga je sud utvrdio da je ništava navedena odredba ugovora o operativnom leasingu zbog čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

49. Kako je sud utvrdio ništetnom odredbu Ugovora o leasingu u dijelu kojom je vezano za čl. 20.1 Općih uvjeta koji su sastavni dio Ugovora o leasingu, ugovorena mjesečna otplata leasinga u CHF plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za CHF za devize i to vrijedećim na dan plaćanja kod Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb u valuti CHF, to se ta odredba među strankama ne može primijeniti i tuženik nije imao pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takve ugovorne odredbe, slijedom čega je sukladno čl. 1111. ZOO-a tuženik dužan vratiti sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništavim. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene tečaja CHF i iznosa obračunatog prema tečaju CHF u trenutku sklapanja Ugovora.

50. Stoga je, na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka, kao i ostalih izvedenih dokaza u ovome postupku, utvrđena preplata po ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu švicarski franak u visini od 44.214,58 kuna što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,543450 kuna za jedan euro iznosi 5.868,28 EUR, koja proizlazi iz razlika u plaćenim obrocima leasinga.

51. U pogledu zahtjeva tužitelja za isplatom zatezne kamate na utuženi iznos, valja navesti kako prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

52. Kako je tuženik navedene iznose primio s obzirom na ugovornu odredbu koja je utvrđen ništetnom, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem ništetne odredbe, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s ekonomskim posljedicama takve odredbe, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata kako je i zatraženo, od dana plaćanja, odnosno dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

53. Odluka o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15), a od 1. siječnja 2023. do isplate na odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 156/22).

54. Neosnovan je i tuženikov prigovor zastare. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO -a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO-a. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su -IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude, jer je ovom presudom odlučeno i o pitanju ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i troškovima obrade kredita, to zastarni rok propisan čl. 225. ZOO od pet godina nije protekao (tako i Županijski sud u Osijeku u presudi broj Gž -1996/19 od 14. rujna 2020.).

55. Iz toga razloga, utvrđeno je da je tužitelj po predmetnom ugovoru o leasingu zbog takve ništetne odredbe o vezanosti ugovora uz valutu švicarski franak, ukupno preplatio iznos od 44.214,58 kuna (stranica 80 nalaza i mišljenja vještaka kojeg je sud prihvatio i u ponovnom postupku u smislu odredbe čl. 258. ZPP jer je dan u skladu sa pravilima struke, a i stranke nakon očitovanja vještaka nisu imale primjedbe na isti) što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro iznosi 5.868,28 eura. S time da je tužitelj podneskom od 25.06.2026. (stranica 166 spisa) svaki pojedinačni iznos preplate sa naslova valutne klauzule pretvorio iz kune u euro imajući u vidu ranije navedeni fiksni tečaj. Napominje se da je i tužitelj u navedenom podnesku omaškom naveo za preplatu iznosa od 1.165,33 kuna za koju potražuje isplatu od 01.03.2012. predstavlja iznos od 1154,66 eura za što sud smatra omaškom u pisanju zbog čega je sud prihvatio zahtjev za isplatu od 154,66 eura koliko i čini iznos od 1.1656,33 kuna prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro. Stoga je tužitelju dosuđen zatraženi iznos od 5.868,28 eura uz kamatu koja na svaki pojedini plaćeni iznos preplate teče od datuma same preplate pa do isplate.

56. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, s obzirom da tužitelj nije uspio sa svojim zahtjevom u ovome postupku u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojega nisu nastali nikakvi posebni troškovi (u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopI . Troškovi se odnose na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), sastava podnesaka od 14.02.2020., 21.12.2020. i 02.09.2021. u visini 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 16.07.2021 u visini 50 bodova (Tbr. 8/2 Tarife), zastupanja na ročištima 22.05.2020., 18.05.2022., 06.05.2026. i 01.07.2026. u visini 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife). Vrijednost jednog boda prema Tbr. 50 Tarife iznosi 2,00 EUR pa tužitelju za 850 bodova pripada iznos 1.700,00 eura, a uvećano za PDV iznosi 425,00 eura. Tužitelju je priznat trošak plaćenog predujma za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem u iznosu 199,08 EUR i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu od 53,09 eura i sudske pristojbe na presudu od 105,25 eura (prema rješenju od 08.06.2022. na iznos od 793,00 kuna) odnosno ukupno je tužitelju priznat i dosuđen trošak od 2.482,42 eura zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

57.Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova je odbijen primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a

U Zagrebu 24. srpnja 2026.

Sutkinja

Ingrid Šegon

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku