Poslovni broj: Povrv-104/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice – specijalista ŽE, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15A, OIB: 15907062900, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Tomić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika CE (nominativ: CE) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Brguljan, odvjetnik iz Zagreba, radi plateža, bez održavanja ročišta, dana 24. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vanje Popov Kalac iz Zagreba, Trg Drage Iblera 2, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv- 150/2023 od dana 15. studenog 2023. godine pod točkom I.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi

Nalaže se ovršeniku CE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., OIB: 15907062900, Miševečka 15/a, 10000 Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 2446936, namiri tražbinu u iznosu od 188,47 EUR /1.420,03 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 13,33 EUR / 100,43 HRK od 06.01.2023.,

- na iznos od 14,21 EUR / 107,07 HRK od 06.01.2023.,

- na iznos od 17,85 EUR / 134,49 HRK od 06.01.2023.,

- na iznos od 21,93 EUR / 165,23 HRK od 28.01.2023.,

- na iznos od 21,78 EUR / 164,10 HRK od 24.02.2023.,

- na iznos od 19,91 EUR / 150,01 HRK od 24.03.2023.,

- na iznos od 79,46 EUR / 598,69 HRK od 25.04.2023.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 2446936-202303-6, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 69,75 EUR / 525,53 HRK uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 2446936- 202303-6, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.

III Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je kod javnog bilježnika dana 10. srpnja 2023. godine ovršni prijedlog kojim traži donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika, ranije ovršenika, isplatu iznosa od 188,47 EUR s naslova potrošene toplinske energije sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća utuženih računa kako to proizlazi iz ovršnog prijedloga do isplate, kao i troškove ovršnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je javni bilježnik Vanja Popov Kalac donijela rješenje o ovrsi poslovni broj:

UPP/OS-Ovrv-150/2023 dana 15. studenog 2023. godine

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi, tuženik je pravodobno podnio prigovor navodeći da osporava osnov i visinu potraživanja jer tužitelj ne isporučuje toplinsku energiju u te prostore. Ističe da je on bio vlasnik društva TD PETKOVIĆ - INŽENJERING d.o.o. koje je poslovalo u prostoru bespravno sagrađenih garaža na adresi [adresa], gdje je kao korisnik navedenog prostora spomenuto trgovačko društvo koristilo i plaćalo toplinsku energiju, te on nije bio vlasnik tog prostora. On taj prostor ne koristi od kolovoza 2014.g., pa na taj način ni ne koristi toplinsku energiju jer je svoj pogon preselio s te adrese na adresu u [adresa] u iznajmljeni prostor, s time da je to trgovačko društvo brisano iz sudskog registra rješenjem suda dana 19.04.2021.g. On je prilikom iseljenja iz prostora odspojio instalaciju toplinske energije kako ista ne bi dolazila do prostora koji je bio korišten do srpnja 2014.g. od strane TD PETKOVIĆ-INŽENJERING, slijedom čega toplinska energija nije njemu niti bila isporučivana. Osporava i osnov i visinu ovršnog troška te opreza radi ističe prigovor zastare.

3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e Ovršnog zakona, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54 Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br.: Povrv-104/2024 od 26.09.2024.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-150/2023 od 15. studenog 2023. godine u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U istom rješenju ovog suda od 26.09.2024.g., a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da su iste sukladno odredbi članka 461.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 148/11, 125/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Ovrhovoditelj da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka ovog rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP o dostavi pismena.

5. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke, a imajući u vidu da je tužitelj prekludiran u iznošenju dokaznih prijedloga u smislu čl.461 a st. 8 ZPP-a, kako će sud to naprijed obrazložiti.

6. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga (list 10 spisa), reklamacije tuženika od 04.07.2024.g., od 16.11.2023.g. i od 22.02.2022.g. (list 27, 30, 65 spisa) prijepise utuženih računa (list 42-56 spisa), presliku ugovora 2550/85 o isporuci toplinske energije (list 57-62 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Sud je uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepise utuženih računa utvrdio da se potraživanje tužitelja u sveukupnom iznosu od 188,47 eura odnosi na usluge isporučene toplinske energije za poslovni prostor na adresi u [adresa], za mjesec rujan, listopad, studeni i prosinac 2022.g., kao i za mjesec siječanj, veljaču i ožujak 2023.g. u mjesečnim iznosima kako to proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja i utuženih računa. Daljnjim uvidom u citirane isprave, sud je također utvrdio činjenicu da su utuženi računi dospijevali određenog dana u mjesecu za prethodni mjesec, kao i činjenicu da je tuženik naznačen kao potrošač, odnosno kupac toplinske energije za utuženo razdoblje za predmetni prostor pod šifrom potrošača broj: 2446936.

8. Zastarni prigovor tuženika sud je ocijenio neosnovanim. Naime, kako se u konkretnom slučaju utužena komunalna usluga koristi za potrebe obavljanja poslovne djelatnosti, to se u konkretnim slučaju primjenjuje odredba čl. 226. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05. i 41/08., dalje: ZOO) tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim vremenskim razdobljima i koja zastarijevaju u roku od tri godine od dospjelosti svakoga pojedinoga davanja. Kako se utuženi računi odnose na period od mjeseca rujna 2022.g. do mjeseca ožujka 2023.g., dok je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu dana 10.07.2023.g., slijedom čega je najraniji utuženi račun dospio na naplatu dana 05.01.2023.g., to sud nalazi da potraživanje tužitelja za utužene račune nije zastarjelo.

9. Stoga, kako je u konkretnom slučaju riječ o plaćanju naknade za isporučenu toplinsku energiju, valja istaknuti kako je ovo pravno pitanje regulirano odredbom čl. 88. st. 10. Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom („Narodne novine“ broj 129/06- dalje Opći uvjeti) propisano je da je obveznik plaćanja računa vlasnik nekretnine, a uz vlasnika i korisnik nekretnine kada je vlasnik ugovorom prenio na korisnika nekretnine, pod uvjetom da se s prijenosom obveze plaćanja suglasio distributer toplinske energije. Nadalje, odredbom čl. 42. Općih uvjeta propisano je da je kupac dužan u roku od 8 dana od dana nastale promjene pisanim putem prijaviti distributeru toplinske energije i opskrbljivaču toplinskom energijom svaku promjenu koja je od utjecaja na međusobne ugovorne odnose osobito promjenu vlasništva.

10. S obzirom na to da tijekom postupka tuženik spori da je obveznik plaćanja utužene tražbine za predmetnu stambenu zgradu, prema čl. 219. st. 1. ZPP-a, upravo na tužitelju je teret dokaza navedene okolnosti. Naime, teret dokazivanja jest dužnost određenog procesnog subjekta pružiti sudu obavještenja o dokaznim sredstvima pomoću kojih se sud može uvjeriti u istinitost određene tvrdnje. Odredbom članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, (NN 117/03, stupio na snagu 01.12.2003.g.) napušteno je načelo po kojem je sud dužan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice te ovlašten izvesti dokaze koje stranke nisu predložile (uz iznimku iz čl. 3. st. 3. ZPP-a i čl. 435. st. 2.ZPP-a). Odredbom čl.7. st.1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima te činjenice utvrđuju, a sukladno odredbi čl. 219. st.1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, uz izričito propisanu iznimku na strankama je isključiva inicijativa na predlaganju dokaza. U smislu odredbe čl. 221 a ZPP-a ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice sud će zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

11. Uvidom u reklamacije tuženika od 04.07.2024.g., od 16.11.2023.g. i od 22.02.2022.g. (list 27, 30, 65 spisa) sud je utvrdio kako je tuženik u više navrata podnosio reklamaciju na račune tužitelja, navodeći da on da je on bio vlasnik društva TD PETKOVIĆ-INŽENJERING d.o.o. koje je poslovalo u prostoru bespravno sagrađenih garaža na adresi [adresa], gdje je kao korisnik navedenog prostora spomenuto trgovačko društvo koristilo i plaćalo toplinsku energiju, te on nije bio vlasnik tog prostora. On taj prostor ne koristi od kolovoza 2014.g., pa na taj način ni ne koristi toplinsku energiju a prostor je vraćen na korištenje SZ [adresa], s time da je to trgovačko društvo brisano iz sudskog registra rješenjem suda dana 19.04.2021.g. On je prilikom iseljenja iz prostora odspojio instalaciju toplinske energije kako ista ne bi dolazila do prostora koji je bio korišten do srpnja 2014.g. od strane TD PETKOVIĆ-INŽENJERING, te moli da se storniraju svi izdani računi za korištenje toplinske energije te da eventualna potraživanja potražuju od SZ [adresa].

12. Tužitelj do okončanja ovog postupka nije osporio navode tuženika o nekorištenju prostora od 2014.g. do danas.

13. Iako je tužitelj uredno zaprimio rješenje suda od 26.09.2024.g. kojim je upozoren da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka istog rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica., tužitelj sve do danas dostavio nije dostavio dokumentaciju na kojoj temelji tužbeni zahtjev, poput isprave iz koje će biti razvidno pravna osnova temeljem koje je zaveo tuženika kao potrošača predmetnog prostora za utuženo razdoblje (dakle za period od rujna 2022.g. do ožujka 2023.g.), a niti je dostavio dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno na koji je način tužitelj odgovorio tuženiku na reklamaciju računa. Sud stoga nalazi da je protekom roka tužitelj prekludiran u iznošenju novih dokaznih prijedloga u smislu čl.461 a st. 8 ZPP-a.

14. Naime, iako je nesporno da je tuženik koristio predmetni prostor i kao takav bio evidentiran kao potrošač toplinske energije za navedeni prostor (i koju je činjenicu sam tuženik priznao tijekom postupka), iz reklamacija koje je podnosio tuženik proizlazi da on ne koristi navedeni prostor od 2014.g., slijedom čega se takve reklamacije imaju smatrati sadržajno i zahtjevom za odjavu iz evidencije potrošača, te iz stanja spisa proizlazi da je tuženik o nekorištenju prostora obavijestio tužitelja već u veljači 2022.g., dakle prije utuženog razdoblja, slijedom čega je na tužitelju bio teret da utvrdi da li tuženik i nadalje koristi navedeni prostor, odnosno da li je evidencija tuženika kao krajnjeg kupca i obveznika plaćanja izvršena sukladno citiranim zakonskim propisima.

15. Sama činjenica da je tuženik u utuženom razdoblju bio evidentiran kao potrošač toplinske energije za zgradu na adresi u [adresa], u evidencijama tužitelja i obveznik plaćanja za predmetnu komunalnu uslugu, ne znači da on to zaista i jest, posebice u situaciji kada je tuženik reklamirao izdane račune za toplinsku energiju upravo zbog činjenice da on ne koristi taj prostor od 2014.g. . Također, valja napomenuti da, iako izvadak iz poslovnih knjiga predstavlja vjerodostojnu ispravu, ne radi se o javnoj ispravi prema čl. 230. ZPP-a jer je riječ o privatnoj jednostranačkoj ispravi koja, sama po sebi, nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, posebno s obzirom na navode tuženika iz prigovora. Stoga je, nakon podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, na tužitelju i nadalje bio teret dokazivanja osnovanosti predmetnog duga (čl. 7. st. 1. i 219. st. 1. ZPP-a).

16. Slijedom navedenog, a s obzirom da je tužitelj taj na kojemu je teret dokazivanja osnovanosti predmetnog duga, kao i njegove visine (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a) te kako isti nije dokazao da je tuženik bio vlasnik ili korisnik predmetnog stambenog prostora za kojeg potražuje naknadu za isporučenu toplinsku energiju u utuženom razdoblju (dakle od rujna 2022.g. do ožujka 2023.g.), a kako se isto ne može utvrditi temeljem izvatka iz poslovnih knjiga i utuženih računa, te obzirom da niti sam tužitelj nije osporio navode tuženika o njegovom nekorištenju prostora od 2014.g. (dok se utuženo razdoblje odnosi na kraj 2022.g. i 2023.g.), to sud zaključuje, u smislu odredbe čl. 221 a ZPP-a, primjenom pravila o teretu dokazivanja, pa smatra kako tužitelj u ovom postupku nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva, slijedom čega ocjenjuje neosnovanim potraživanje tužitelja.

17. Obzirom da je na tužitelju bio teret dokaza tvrdnje da je upravo tuženik temeljem valjane pravne osnove bio evidentiran kao obveznik plaćanja za potrošenu toplinsku energiju na adresi u [adresa] te je tužitelj u spis dostavio nedostatnu dokumentaciju iz koje ne proizlazi da je upravo tuženik bio vlasnik predmetnog prostora, odnosno potrošač toplinske energije u istom za period od rujna 2022.g. do ožujka 2023.g., te budući da tužitelj nije dokazao da tuženik ispunjava uvjete iz citirane odredbe čl. 88 st. 10 Općih uvjeta odnosno iz čl. 3 ZKG-a o tome tko se smatra obveznikom plaćanja komunalnih usluga, za utuženo razdoblje, tužbeni zahtjev je valjalo u cijelosti odbiti kako to proizlazi iz točke I izreke presude.

18. Slijedom iznijetoga, sud je riješio kako neće provoditi dokazne prijedloge tuženika za njegovim saslušanjem i saslušanjem svjedoka TE, kao i provođenjem očevida na licu mjesta iz podneska od 11.11.2024.g., obzirom da sud nalazi da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite i pravilne odluke, te da bi provođenje istih samo dovelo do stvaranja dodatnog troška strankama i dovelo do odugovlačenja postupka, posebice imajući u vidu da niti sam tužitelj nije osporio navode tuženika o njegovom nekorištenju prostora od 2014.g.

19. Obzirom je tužitelj odbijen u pogledu glavnog potraživanja, to je isti odbijen i u pogledu sporednih potraživanja, kako zatražene zakonske zatezne kamate, tako i u odnosu na troškove postupka temeljem čl. 154. st. 1. ZPP -a. Nadalje, a kako je stav sudske prakse da kada se presudom ukida u cijelosti ili djelomično platni nalog, potrebno je istom presudom odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva i tužbeni zahtjev u cijelosti ili djelomično odbiti, slijedom čega je sud u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi te je odlučeno kao u točkama I i II izreke presude (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.)

20. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška u smislu čl. 154 st. 1 ZPP -a budući je izgubio spor u cijelosti te je odlučeno kao u točci III izreke presude.

21. Iako tuženik ostvaruje pravo na trošak postupka sukladno čl. 154 st.1 ZPP - a, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška postupka budući da isti nije precizirao u smislu čl. 164 ZPP-a do okončanja ovog postupka. Također mu nije dosuđen trošak sudskih pristojbi naznačen u prigovoru protiv rješenja o ovrsi jer isti nije imao obvezu snašanja navedenog troška niti ga je sud pozvao na platež istih , slijedom čega je odlučeno kao u točci III izreke presude.

U Zagrebu, 24. srpnja 2026. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP -a).

Dna:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na platež pristojbe na presudu u iznosu od 30,00 EUR

2. tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, 24. srpnja 2026. godine