REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Stalna služba u Ivanić-Gradu

Ivanić Grad, Športska 2

Poslovni broj: P-316/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, po sucu tog suda Nenadu Tudoru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Petri Vuksanović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vuksanović i partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženika CO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dejanu Bogdanoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 17. lipnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno, zamjenika njegovog punomoćnika i punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335 Zakona o parničnom postupku, 24. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da u roku od 15 dana tužitelju DO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 101.200,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje sukladno čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima.

II Odbija se djelomice kao neosnovan tužbeni zahtjev za iznos od 28.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

III Nalaže se tuženiku CO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da u roku od 15 dana tužitelju DO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 26.028,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 8. kolovoza 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje sukladno čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima. IV Nalaže se tuženiku CO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da u roku od 15 dana tužitelju DO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 14.922,87 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude 24. srpnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje sukladno čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima.

V Zahtjev tužitelja za naknadu troškova preko dosuđenog pod točkom IV za iznos od 3.275,75 EUR odbija se kao neosnovan sa zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1.1 Tužitelj BO podnio je u ovoj parnici tužbu protiv tuženika CO radi isplate, te u tužbi tvrdi da je u nekoliko navrata tuženiku davao zajmove u različitim iznosima, u zbroju 129.200,00 EUR. Tako tužitelj navodi da je tuženiku po osnovi ugovora o zajmu i pristupu dugu od 11. veljače 2022. pozajmio 78.300,00 EUR, da je 20. prosinca 2022. tuženiku pozajmio 2.000,00 EUR za skijanje uz obvezu tuženika da taj zajam vrati u roku od 60 dana, zatim da je 23. prosinca 2022. pozajmio tuženiku 48.000,00 EUR za osiguranje kredita kod banke u Njemačkoj uz obvezu vraćanja ove pozajmice u roku od 90 dana, i konačno, da je 27. prosinca 2023. po dogovoru s tuženikom platio 900,00 EUR za izradu web-stranice i vizitki za jedno trgovačko društvo. Kasnije je tužitelj saznao da ovo trgovačko društvo uopće ne postoji, a tuženik mu do pokretanja ove parnice niti jedan od ovih iznosa nije vratio. Osim ovih iznosa kao glavnica, tužitelj tvrdi da mu tuženik duguje platiti još i zatezne kamate obračunate u iznosima kao u izjavi o priznanju duga od 25. srpnja 2025. (list 4), obračunate za razdoblje do dana potpisivanja te izjave.

1.2 Tako tužitelj u ovoj parnici tužbenim zahtjevom traži da ovaj sud presudom tuženiku naloži isplatu iznosa od 129.200,00 EUR po osnovi gore nabrojenih glavnica u zbroju, kao i zateznih kamata obračunatih do potp isivnja izjave od 25. srpnja 2025. u iznosu od 26.028,00 EUR. Tužitelj potražuje i troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

1.3 U prilogu tužbe tužitelj je dostavio izjavu o priznanju duga od 25. srpnja 2025. (list 4), i ugovor o zajmu i pristupu dugu od 11. veljače 2022. (list 6 -8). 2 U odgovoru na tužbu (list 12) tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva i većinu činjeničnih navoda tužbe. Izričito priznaje samo primitak zajma u iznosu od 78.300,00 EUR, ali istovremeno tvrdi da se zapravo radi o novcu namjenjenom za zajednički posao u inozemstvu, pri čemu su u plaćanju troškova trebali sudjelovati „svi solidarno“. S druge strane, izričito tvrdi da izjava o priznanu duga nije istinita.

3.1 Tijekom postupka sud je proveo sve dokaze koje su stranke predložile, izuzev saslušanja tuženika u svojstvu stranke. Naime, sud je odredio ročište za glavnu raspravu 17. lipnja 2026. i na ročište su (pored svjedoka) putem njihovih punomoćnika pozvane stranke, radi saslušanja. Tuženik na to ročište nije pristupio a svoj izostanak nije opravdao. Naime, punomoćnik tuženika je izjavio da tuženik na ročište 17. lipnja 2026. nije mogao pristupiti zbog bolesti, i predložio je odgodu ročišta (list 57, 60). Kako ovaj navod nije bio popraćen bilo kakvom medicinskom dokumentacijom, sud je saslušao tužitelja u odsutnosti tuženika, a ročište nije odgođeno.

3.2 Analizom i ocjenom svih provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, ali ne u cijelosti.

4 Saslušan kao stranka, tužitelj BO navodi (list 58-59) da je njegov poslovni odnos sa tuženikom počeo pozajmicom iznosa od 78.300,00 EUR po osnovi ugovora o zajmu i pristupu dugu od 11. veljače 2022. (list 68). Iako se u ugovoru kao zajmoprimac navodi strano trgovačko društvo P-INVEST GROUP gmbh sa sjedištem u inozemstvu, radi se zapravo o zajmu kojeg je dao osobno tuženiku. Prema dogovoru, taj novac tuženik je trebao uložiti u bankovnu garanciju temeljem koje bi ishodili kredit kod banke u Njemačkoj. Novcem iz kredita pokrenuli bi daljnji posao, odnosno uložili bi novac u firmu koja bi im kasnije isplaćivala udio iz dobiti svojeg poslovanja. Kod potpisivanja ugovora bio je uvjeren da novac na zajam daje tuženiku, pa je očekivao da će mu zajam vratiti upravo tuženik. Tuženiku je nakon toga dao na zajam još 48.000,00 EUR za osiguranje spomenutog kredita, i još 2.000,00 EUR kako bi tuženik išao na skijanje. Isplatu iznosa od 48.000,00 EUR vidio je ĐO. I na koncu, tuženiku je dao još 900,00 EUR radi plaćanja izrade vizit-karti i web-stranice za zajedničku firmu P-INVEST GROUP Gmbh. Tako je tuženiku dao sveukupno u zbroju 129.200,00 EUR. Kasnije je saznao da trgovačko društvo P-INVEST GROUP Gmbh uopće nikada nije postojalo, da tuženik nikada nije uplatio novac za bankovnu garanciju, da nikada nije uplatio novac za osiguranje kredita, i da je cijeli dogovor bio prijevara. Izričito tvrdi kako je potvrda od 23. prosinca 2022. (list 18) zapravo lažna potvrda o uplati osiguranja kredita. Poznato mu je da su na isti način tuženiku i druge osobe dale novac na zajam, a svi zajedno vjerovali su tuženiku koji ih je uvjerljivim pričama držao u zabludi. Kada je zajedno sa drugim prevarenim vjerovnicima tužitelj zatražio suočenje s tuženikom, i nakon konzultacije odvjetnika, došlo je do izjave o priznanju duga od 25. srpnja 2025. (list 4). Izjavu je sastavilo odvjetničko društvo, a tuženik ju je potpisao u svojem stanu, u nazočnosti tužitelja, RO, i ĐO. Kamata je izračunata i u izjavu unesena u „prosječnom“ iznosu, a tuženik se sa svim navodima izjave suglasio i izjavu potpisao. Svega dva ili tri dana nakon toga tuženik je u odvjetničkoj pisarnici punomoćnika tužitelja s namjerom djelomičnog vraćanja duga predao neke svoje pokretne stvari, kako bi se unovčile i novcem postignutim prodajom tih stvari namirili vjerovnici, među kojima i tužitelj. Tako je tuženik predao automobil Mini Cooper, skuter Yamaha tmax, i oružje u vrijednosti približno 30.000,00 EUR. Gotovo sve ove stvari su doista prodane, pa je iz novca ostvarenog prodajom prema internom sporazumu vjerovnika o podjeli tužitelj na ovaj način djelomice namiren iznosom od 28.000,00 EUR. Preostalo je još prodati neke komade oružja, ali kako se radi o oružju koje na tržištu nije cjenjeno niti traženo, tužitelj drži da se niti neće prodati.

5 Svjedok VO nema neposrednih saznanja o novcu kojeg je tužitelj dao tuženiku, već je to čuo u razgovoru s drugim ljudima. Iskazao je međutim (list 30 - 31) kako je i on krajem prosinca 2024. dao tuženiku 25.000,00 EUR u svrhu osiguranja vraćanja kredita. Kredit je trebala odobriti jedna njemačka banka, kako bi se novcem iz tog kredita financirao posao s jednom austrijskom firmom za proizvodnju montažnih drvenih kućica Thoma. Tuženik mu je ponudio da kupi udjel u toj firmi, ali je to odbio i novac je tuženiku dao kao običnu pozajmicu. Budući mu tuženik taj novac nije vratio, pokrenuo je parnicu kod suda, i ishodio pravomoćnu presudu kojom je tuženiku naloženo da mu isplati 25.000,00 EUR, uz sporedna potraživanja po osnovi kamata i troškova (list 32-34). Izjavu o priznanju duga od 25. srpnja 2025. (list 4) je dobio naknadno, i nije bio prisutan kad ju je tuženik potpisivao.

6 Svjedok LO (list 46-47) je supruga svjedoka TO i sestra svjedoka ĐO, koji se bavi streljačkim sportom, pa je s bratom znala otići na pojedina takmičenja ili turnire. Tako je upoznala parnične stranke. Sjeća se da je 2021. godine tuženik nudio tužitelju posao, pokazivao pri tome razne dokumente, da bi nakon toga pri kraju svake godine dolazio tražiti novac. Objašnjavao je da je to potrebno radi osiguranja kredita kojim bi se dogovoreni posao financirao. Tako su tuženiku novac dali tužitelj, brat ĐO, i suprug VO. Nije vidjela isplate , ali iz pričanja je saznala da je brat ĐO tuženiku platio nešto oko 100.000,00 EUR, tužitelj je platio nešto oko 150.000,00 EUR, a njezin suprug 20.000,00 EUR. Posao se sastojao od izgradnje neke vrste kućica marke Thoma iz Austrije, a prije svega je trebalo ishoditi dozvolu za sječu drvenog materijala u šumama. Kasnije se pokazalo da ništa od toga nije bilo istinito.

7 Svjedok ĐO (list 28-29) je član istog streljačkog kluba kao i tuženik, susretao ga je na streljanama i odlazili su zajedno na turnire. Jednom prilikom 2021. godine dogovorio je sa tuženikom da će tuženik za njega kupiti u Njemačkoj i uvesti u Hrvatsku tri pištolja, pa je u tu svrhu tuženiku isplatio 10.400,00 EUR. Međutim, tuženik nikada te pištolje nije dobavio. Kasnije odnosno u veljači 2022. godine tuženik mu je ponudio jedan posao u kojem je na hrvatsko tržište trebalo dovesti austrijskog proizvođača drvenih montažnih kuća Thoma. Pri tome je tuženik objasnio da prethodno treba sakupiti novac i platiti bankovnu garanciju, i u tu svrhu dogovoreno je da će tuženik, tužitelj i ovaj svjedok sakupiti 235.000,00 EUR . Pozajmicom od oca dobio je 30.000,00 EUR, pa je taj novac u gotovini predao tuženiku. Kao bivši odvjetnik, njegov otac je za tu priliku sastavio poseban sporazum, odnosno ugovor o zajmu i pristupu dugu od 11. veljače 2022. (list 6-8). Isplatom iznosa od 30.000,00 EUR zapravo je htio kupiti udio u trgovačkom društvu u vlasništvu tuženika P -INVEST GROUP. S druge strane, radi ishođenja bankovne garancije tužitelj BO je u stanu svjedoka ŠO tuženiku isplatio 78.300,00 EUR, pri čemu su bili prisutni i to vidjeli svjedoci ĐO i ŠO. Nakon toga tuženik je kazao da je potrebno platiti još jedan iznos za osiguranje kredita, pa je tužitelj BO po toj osnovi tuženiku isplatio još 48.300,00 EUR. I to je ovaj svjedok osobno vidio jer se odvijalo u stanu njegove majke. Nekoliko dana prije toga tužitelj je tuženiku dao na zajam još 2.000,00 EUR, kako bi tuženik mogao otići na skijanje. I na koncu, tužitelj je EO dao 900,00 EUR za izradu web-tranice, vizitki, i slično. Kasnije je saznao da trgovačko društvo P-INVEST GROUP uopće ne postoji, i kada se pokazalo da će sve završiti na sudu njegov otac je sastavio izjavu o priznanju duga od 25. srpnja 2025. (list 4), time da je novčane iznose upisala ŽO. Tuženik je tu izjavu potpisao u njegovom stanu, a pored tuženika prisutni su bili još tužitelj, RO i ovaj svjedok. Izjavu su proslijedili punomoćniku tužitelja. Kasnije je tuženik djelomice podmirio svoje dugove, na način da je dao neke svoje pokretne stvari uz pristanak da ih tužitelj sa drugim vjerovnicima proda i na taj način unovče, a onda među sobom podijele prodajnu cijenu. Konkretno, tako je tuženik predao svoj osobni automobil Mini Cooper Country koji su procijenili na 12.000,00 EUR pa su vjerovnici za taj iznos namireni. Dalje, tuženik je predao skuter Yamaha koji su proc ijenili na 8.870,00 EUR, i više komada oružja u vrijednosti 40.000,00 EUR. Prema međusobnom dogovoru vjerovnika, na taj način tužitelj je namiren za iznos od oko 30.000,00 EUR, ovaj svjedok za približno 15.000,00 EUR, i svjedok VO, ali svjedok ne zna za koji iznos. 8 Svjedok ŠO (list 30) je otac svjedoka ĐO, i poznaje tužitelja kao njegovog prijatelja. Kao odvjetnik u mirovini sastavio je ugovor o zajmu i pristupu dugu od 11. veljače 2022. (list 6-8), kojeg su pred njim u njegovom stanu potpisale ugovorne stranke (ovdje tužitelj) BO i (ovdje tuženik) PO. Osim toga, tom prilikom je dao tužitelju zajam u iznosu od 30.000,00 EUR, koji je novac tužitelj odmah zatim predao tuženiku. Također, istom prilikom je tužitelj dao tuženiku još i svojeg novca u iznosu od 48.000,00 EUR. Sve što se događalo kasnije saznao je iz pričanja drugih. Tužitelj mu je kasnije vratio 30.000.00 EUR, nakon što je s drugim vjerovnicima tuženika unovčio automobil Mini Cooper i oružje, koje im je predao tuženik radi prodaje i namirenja.

9 Svjedok ČO (list 57-58) ne poznaje tužitelja, ali poznaje tuženika koji mu je bratić. Nema saznanja o bitnim činjenicama, već samo iz pričanja bratića, ovdje tuženika. Poznaje svjedoke ĐO, TO, ŽO i JO, jer je s njima osnovao jedan streljački klub u Zagrebu, u kojem je s njima bio aktivan. Poznato mu je samo da je tuženik potpisao „neke dokumente“, a tuženik mu je pričao kako je predao automobil, motocikl i veću količinu oružja. 10 Svjedok RO (list 47) je djevojka tužitelja, a tuženika je upoznala prilikom nekih novčanih transakcija. Tužitelj joj je pričao da je u nekom poslu sa tuženikom, da u posao treba uložiti, ali da nema dovoljno novca. Zbog toga je tužitelju dala 10.000,00 EUR svojeg novca. Kasnije je iz tužiteljevog pričanja saznala da je tužitelj dao tuženiku ukupno između 120.000,00 i 130.000,00 EUR, kao i da je to sve skupa jedna prevara. Nakon toga, a kako bi se razriješili međusobni odnosi, u stanu tuženika sastali su se tuženik, svjedok ĐO, ova svjedokinja, i tužitelj, pa je tom prilikom tuženik potpisao jednu izjavu o priznanju duga koju je sastavio jedan odvjetnik. 11 Svjedok ŽO (list 47-48) je djevojka svjedoka ĐO, tužitelja poznaje kao prijatelja njenog dečka, i bave se streljaštvom pa odlaze na natjecanja i turnire. Tuženika poznaje zbog toga što mu je jednom prilikom dala na zajam iznos od 5.000,00 EUR. Budući joj tuženik taj zajam nije vratio, pokrenula je parnicu pred sudom i ishodila protiv tuženika presudu zbog ogluhe. Poznato joj je da su tužitelj i njen dečko ĐO davali tuženiku novac za financiranje posla koji se sastojao u gradnji kućica firme Thoma Holz iz Austrije, ali ne zna koliko točno novca niti je vidjela isplate. Nije bila prisutna kod potpisivanja izjave o priznanju duga od 25. srpnja 2025. (list 4), niti je sudjelovala u sastavljanju sadržaja te izjave. Pokazalo se međutim da je cijeli posao prevara. Kasnije je tuženik ovim svojim vjerovnicima dao svoj automobil, oružje i motocikl, da bi na taj način stvarima vratio dio duga vjerovnicima DO i NO. Poznatoj joj je da su ovi vjerovnici prodali automobil, motocikl i dio oružja, ali ne zna što i za koju cijenu, niti kako su novac podijelili.

12 Svjedoci LO, VO nemaju neposrednih saznanja o spornim pozajmicama već o tome imaju saznanja iz pričanja drugih osoba.

13.1 Sud prihvaća kao istinite iskaze tužitelja i svih svjedoka, jer su ti iskazi u pogledu bitnih činjenica u velikoj mjeri međusobno suglasni, te su u suglasju i sa ispravama koje prileže spisu.

13.2 Svjedok ĐO je vidio kako tužitelj predaje tuženiku 78.300,00 EUR, jer se to odvijalo u stanu njegovog oca. Isto tako, vidio je kako tužitelj predaje tuženiku 48.300,00 EUR, jer se to odvijalo u stanu njegove majke. Svjedok ŠO također je vidio kako tužitelj (u njegovom stanu) predaje tuženiku 78.300,00 EUR. Svjedoci ĐO i ŠO također su vidjeli kako tužitelj i tuženik potpisuju ugovor o zajmu i pristupu dugu od 11. veljače 2022. (list 6-8). Prema tom ugovoru, tužitelj je zajam dao stranom trgovačkom društvu kao zajmoprimcu, a u pogledu vraćanja tog zajma tuženik je pristupio dugu zajmoprimca. Pri tome tužitelj navodi da je smatrao da zajam daje zapravo tuženiku pa je od njega očekivao vraćanje tog zajma, ali u konkretnom slučaju to nije odlučno. Naime, tuženik je tužitelju neistinito predočio postojanje i funkciju tog trgovačkog društva, samo kako bi došao do novca iz pozajmica, te je tužitelja na taj način s namjerom doveo u zabludu i prevario ga. Tužitelj prema tome zajam nije dao trgovačkom društvu koje je u ugovoru od 11. veljače 2022. navedeno kao zajmoprimac, jer ne postoji, nego stvarno tuženiku koji je taj novac zadržao za sebe. Tužitelj je dakle dao zajam pod utjecajem prevare.

13.3 Svjedok ĐO je iskazao kako je njegov otac (kao bivši odvjetnik) sastavio izjavu o priznanju duga od 25. srpnja 2025. (list 4), u kojoj je novčane iznose upisala ŽO, i potvrđuje da je tuženik tu izjavu potpisao u njegovom stanu. Kod potpisivanja izjave osim tuženika prisutni su bili još tužitelj, RO i ovaj svjedok (ĐO). To u svojem iskazu potvrđuje i svjedok RO. Prema tome neistinito u odgovoru na tužbu tuženik prigovara da ova izjava nije istinita. Izjava u prilogu sadrži osobnu iskaznicu tuženika, koju tužitelj ili bilo koji drugi od vjerovnika iz izjave sigurno nije pribavio silom, ili na neki drugi nedozvoljeni način. Tuženik tu izjavu nije potpisao u zabludi, niti pod utjecajem prinude ili prijetnje. Prema tome tuženik je slobodne volje priznao svoje dugove kao u izjavi od 25. srpnja 2025.

13.4 Činjenične navode tužbe i iskaz tužitelja potvrđuje i činjenica da je tuženik nastojao svoje dugove podmiriti predajom svojih pokretnih stvari vjerovnicima. Tako svjedok ĐO navodi da je tuženik predao svoj osobni automobil Mini Cooper Country, skuter Yamaha, i više komada oružja. Tužitelj i drugi vjerovnici tuženika sporazumno su prodali te pokretne stvari tuženika, i prema svojem dogovoru među sobom podijelili novac postignut prodajom. Tužitelj u svojem iskazu izričito i precizno navodi da je na taj način djelomice namiren, i to konkretno za iznos od 28.000,00 EUR. Svjedok ŠO također spominje ovaj oblik namirenja, samo što on o tome ima saznanja iz pričanja tužitelja, jer mu je tužitelj vratio zajam upravo tim novcem. Svjedok ČO nema saznanja o konkretnim iznosima pozajmica koje su predmet spora, ali poznato mu je da je tuženik (njegov bratić) potpisao „neke dokumente“, i da je predao automobil, motocikl i veću količinu oružja. To dodatno potvrđuje da je tuženik umjesto isplatom novca dugove djelomice podmirio predajom svojih pokretnih stvari, o čemu su suglasno iskazivali i drugi gore spomenuti svjedoci. Ovo također govori da tužbeni zahtjev nije osnovan u cijelosti. Naime, prema iskazu tužitelja i prema izjavi o priznanju duga od 25. srpnja 2025. (list 4) tuženik je tužitelju dugovao ukupno 129.200,00 EUR (glavnica), i još 26.028,00 EUR (zatezne kamate obračunate do 25. srpnja 2025.). Opisanim načinom tužitelj je prema vlastitom iskazu namiren za 28.000,00 EUR, pa prema tome nakon toga tuženik duguje tužitelju za taj iznos umanjenu glavnicu 101.200,00 EUR, i zatezne kamate 26.028,00 EUR, ili ukupno 127.228,00 EUR. Zbog toga je tužbeni zahtjev djelomice odbijen kao neosnovan za iznos od 28.000,00 EUR. Prema tome osnovanost tužbenog zahtjeva (umanjeno za 28.000,00 EUR) proizlazi iz odredaba čl. 284 st. 1 i st. 2 Zakona o obveznim odnosima, izjave o priznanju duga od 25. srpnja 2025. (list 4), i djelomičnog ispunjenja. Osim toga, iz izjave o priznanju duga jasno proizlazi da se niti jedna od ugovornih stranaka iz ugovora o zajmu i pristupanju dugu od 11. veljače 2022. (list 6 -8) ne smatra više vezana tim ugovorom. Tuženik je priznao dug prema tužitelju i dapače djelomice ga podmirio u stvarima, kako je opisano.

14.1 O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredaba čl. 154 st. 2 Zakona o parničnom postupku, jer tužitelj u sporu nije uspio u cijelosti.

14.2 Tužitelj je potraživao (list 62) trošak u ukupnom iznosu od 18.198,62 EUR, od čega 331,81 EUR po osnovi sudske pristojbe na tužbu, 331,81 EUR po osnovi pristojbe na ovu presudu, i 17.535,00 EUR po osnovi zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik prema odredbama odvjetničke Tarife (sa porezom) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Zastupanje se sastojalo od sastavljanja tužbe po Tbr. 7.1 odvjetničke Tarife, sastavljanja jednog obrazloženog podneska po Tbr. 8.1 odvjetničke Tarife, i zastupanja na četiri ročišta za glavnu raspravu na kojima se raspravljalo o meritumu ili su se izvodili dokazi po Tbr. 9.1 odvjetničke Tarife. To su troškovi učinjeni u toku i u povodu parnice i bili su potrebni za uspjeh tužitelja u sporu u smislu čl. 151. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.

14.3 Obzirom da je tužbeni zahtjev djelomice neosnovan za iznos od 28,000,00 EUR, tužitelj je u sporu uspio u omjeru od 82%. Tako je u tom omjeru tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 14.922,87 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama po čl. 151 st. 3 Zakona o parničnom postupku. U preostalom dijelu za iznos od 3.275,75 EUR sa zateznim kamatama zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbi jen je kao neosnovan.

U Ivanić Gradu, 24. srpnja 2026.

Sudac:

Nenad Tudor

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu žalbenom sudu, u roku od 15 dana računajući od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda.