REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5934/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Sanji Krovinović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Frano Bazina, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, OIB 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, koju zastupa Petra Vatavuk, odvjetnica iz Zagreba, radi ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 3. lipnja 2026., u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 24. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se djelomično ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 9012909488 od 20. kolovoza 2007. godine zaključenog između tužitelja ČG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., 10000 Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kao kreditora koja u članku 4. glasi:

„…promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana....“

II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., 10000 Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju ČG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.172,90 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

na iznos od 40,08 EUR od 5.3.2008. godine do isplate

na iznos od 40,04 EUR od 8.4.2008. godine do isplate

na iznos od 40,01 EUR od 7.5.2008. godine do isplate

na iznos od 39,97 EUR od 14.6.2008. godine do isplate

na iznos od 39,93 EUR od 13.7.2008. godine do isplate

na iznos od 39,90 EUR od 5.8.2008. godine do isplate

na iznos od 39,86 EUR od 22.10.2008. godine do isplate

na iznos od 39,82 EUR od 7.11.2008. godine do isplate

na iznos od 39,78 EUR od 7.11.2008. godine do isplate

na iznos od 39,74 EUR od 11.11.2008. godine do isplate

na iznos od 39,70 EUR od 24.12.2008. godine do isplate

na iznos od 42,86 EUR od 20.2.2009. godine do isplate

na iznos od 42,82 EUR od 31.3.2009. godine do isplate

na iznos od 42,77 EUR od 31.3.2009. godine do isplate

na iznos od 42,72 EUR od 21.5.2009. godine do isplate

na iznos od 42,68 EUR od 21.5.2009. godine do isplate

na iznos od 42,63 EUR od 19.6.2009. godine do isplate

na iznos od 42,58 EUR od 22.8.2009. godine do isplate

na iznos od 40,96 EUR od 24.9.2009. godine do isplate

na iznos od 40,91 EUR od 27.10.2009. godine do isplate

na iznos od 40,86 EUR od 27.10.2009. godine do isplate

na iznos od 40,81 EUR od 18.11.2009. godine do isplate

na iznos od 40,76 EUR od 11.12.2009. godine do isplate

na iznos od 40,71 EUR od 26.1.2010. godine do isplate

na iznos od 40,66 EUR od 24.2.2010. godine do isplate

na iznos od 40,61 EUR od 13.4.2010. godine do isplate

na iznos od 40,56 EUR od 13.4.2010. godine do isplate

na iznos od 40,50 EUR od 11.5.2010. godine do isplate

na iznos od 40,45 EUR od 29.6.2010. godine do isplate

na iznos od 40,39 EUR od 22.7.2010. godine do isplate

na iznos od 40,33 EUR od 21.8.2010. godine do isplate

na iznos od 40,28 EUR od 22.10.2010. godine do isplate

na iznos od 40,22 EUR od 22.10.2010. godine do isplate

na iznos od 40,16 EUR od 23.12.2010. godine do isplate

na iznos od 40,10 EUR od 23.12.2010. godine do isplate

na iznos od 40,04 EUR od 8.3.2011. godine do isplate

na iznos od 39,98 EUR od 8.3.2011. godine do isplate

na iznos od 39,92 EUR od 6.5.2011. godine do isplate

na iznos od 39,86 EUR od 6.5.2011. godine do isplate

na iznos od 39,79 EUR od 2.6.2011. godine do isplate

na iznos od 39,73 EUR od 25.6.2011. godine do isplate

na iznos od 39,67 EUR od 26.7.2011. godine do isplate

na iznos od 41,07 EUR od 5.10.2011. godine do isplate

na iznos od 41,01 EUR od 3.11.2011. godine do isplate

na iznos od 40,94 EUR od 30.11.2011. godine do isplate

na iznos od 40,87 EUR od 30.11.2011. godine do isplate

na iznos od 40,80 EUR od 30.12.2011. godine do isplate

na iznos od 40,72 EUR od 6.3.2012. godine do isplate

na iznos od 40,65 EUR od 6.3.2012. godine do isplate

na iznos od 40,57 EUR od 27.3.2012. godine do isplate

na iznos od 40,50 EUR od 5.5.2012. godine do isplate

na iznos od 40,42 EUR od 6.6.2012. godine do isplate

na iznos od 40,35 EUR od 28.6.2012. godine do isplate

na iznos od 40,27 EUR od 18.7.2012. godine do isplate

na iznos od 40,19 EUR od 6.11.2012. godine do isplate

na iznos od 40,11 EUR od 6.11.2012. godine do isplate

na iznos od 40,03 EUR od 15.12.2012. godine do isplate

na iznos od 39,95 EUR od 15.12.2012. godine do isplate

na iznos od 39,87 EUR od 9.2.2013. godine do isplate

na iznos od 39,78 EUR od 9.2.2013. godine do isplate

na iznos od 39,70 EUR od 28.2.2013. godine do isplate

na iznos od 39,61 EUR od 11.4.2013. godine do isplate

na iznos od 39,53 EUR od 7.11.2013. godine do isplate

na iznos od 39,44 EUR od 7.11.2013. godine do isplate

na iznos od 39,35 EUR od 7.11.2013. godine do isplate

na iznos od 39,26 EUR od 7.11.2013. godine do isplate

na iznos od 39,17 EUR od 7.11.2013. godine do isplate

na iznos od 39,08 EUR od 7.11.2013. godine do isplate

na iznos od 38,99 EUR od 7.11.2013. godine do isplate

na iznos od 38,89 EUR od 5.4.2014. godine do isplate

na iznos od 38,80 EUR od 5.4.2014. godine do isplate

na iznos od 38,70 EUR od 8.4.2014. godine do isplate

na iznos od 38,60 EUR od 8.4.2014. godine do isplate

na iznos od 38,51 EUR od 8.4.2014. godine do isplate

na iznos od 38,41 EUR od 5.8.2014. godine do isplate

na iznos od 38,31 EUR od 12.8.2014. godine do isplate

na iznos od 38,20 EUR od 14.8.2014. godine do isplate

na iznos od 38,10 EUR od 19.10.2014. godine do isplate

na iznos od 38,00 EUR od 19.10.2014. godine do isplate

po stopi koja se do 31.07.2015. godine obračunava prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., 10000 Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju ČG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka 2.125,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 24. srpnja 2026. pa do isplate, u visini po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, dana 20. kolovoza 2007. godine, sklopio ugovor o kreditu, broj: 9012909488 (nastavno: Ugovor) s ovdje naznačenim tuženikom.

2. Predmetni Ugovor solemniziran je dana 23. kolovoza 2007. godine kod Biserka Arambašića, javnog bilježnika u Osijeku, na adresi [adresa], pod brojem: OV-12411/07.

3. U konkretnom slučaju radi se o namjenskom kreditu, radi adaptacije stambenog objekta i zatvaranje stambenih kredita br.9012238656 i 9010846864, u kunskom iznosu od 300.000,00 HRK, s rokom otplate od 240 mjeseci.

4. Točkom 4. predmetnog Ugovora ugovorena je promjenjiva kamatna stopa (koja vrijedi od 10.10.2007.g.) u iznosu od 4,88% godišnje. U navedenoj točki predmetnog Ugovora stoji kako je navedena kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana.

5. Dakle, Banka zadržava sebi pravo da jednostrano mijenja utanačene odredbe sklopljenog Ugovora, bez ikakvog pristanka korisnika kredita, a što je protivno jednom od temeljnih načela obveznih odnosa — načelu savjesnosti i poštenja. Također, ovakvim postupanjem narušava se nužna ravnopravnost ugovornih strana u obveznopravnom odnosu, na način da nastaje nenadoknadivi nesrazmjer međusobnih činidbi i time se izravno narušava načelo jednakosti činidbi.

6. Počevši od 10. listopada 2007.g. pa sve do 10. prosinca 2022.g., kreditor — tuženik je u nekoliko navrata jednostrano mijenjao, te bez ikakvog obrazloženja i pristanka tužitelja povećavao kamatnu stopu s ugovorenih 4,88% godišnje i to:

7. na 6,10 % godišnje — koja se kamatna stopa primjenjuje od veljače 2008.g. do prosinca 2008.g.

8. na 6,20 % godišnje koja se kamatna stopa primjenjuje od siječnja 2009.g. pa do srpnja 2009.g.

9. na 6,15 % godišnje koja se kamatna stopa primjenjuje od kolovoza 2009.g. pa do srpnja 2011.g

10. na 6,20 % godišnje koja se kamatna stopa primjenjuje od kolovoza 2011.g. pa do kolovoza 2014.g.

11. na 5,71 % godišnje koja se kamatna stopa primjenjuje od rujna 2014.g. pa do veljače 2015.g.

12. na 5,55 % godišnje koja se kamatna stopa primjenjuje od ožujka 2009.g. pa do kolovoza 2015.g.

13. na 5,40 % godišnje koja se kamatna stopa primjenjuje od rujna 2015.g. pa do veljače 2016.g.

14. na 5,20 % godišnje koja se kamatna stopa primjenjuje od ožujka 2016.g. pa do kolovoza 2016.g.

15. na 5,10 % godišnje koja se kamatna stopa primjenjuje od rujna 2016.g. pa do veljače 2017.g.

16. Naprijed navedena odredba točke 4. predmetnog Ugovora o kreditu, broj: 9012909488, od 20. kolovoza 2008.g., u spornom dijelu ne proizvodi nikakve pravne učinke, a što je već nedvojbeno utvrđeno sudskom praksom i to baš Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-953/2020-2 od 11. siječnja 2023.g.

17. U konkretnom slučaju radi se o činjenično i pravno gotovo identičnoj situaciji, kao i onoj iz naprijed navedene presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-953/2020-2 od 11. siječnja 2023.g

18. Naime, ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci Banke nije razumljiva, iz razloga što se ne navode baš nikakvi kriteriji temeljem kojih bi došlo do promjene visine stope, već se promjena visine stope veže isključivo za jednostranu odluku Banke, a Što je protivno članku 4., stavku 2. Direktive 93/13.

19. Sijedom naprijed navedenog u konkretnom slučaju je došlo do situacije da je Banka u više navrata, bez ikakvog obrazloženja i kriterija, jednostrano promijenila kamatnu stopu tužitelju, koji tu promjenu nije mogao predvidjeti, niti provjeriti, jer ne postoje transparentni ni precizno određeni uvjeti ni kriteriji, što je konačno uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama između stranaka, a sve na štetu tužitelja i sve protivno načelu savjesnosti i poštenja.

20. Štoviše, ovakvim postupanjem tuženik je potpuno izbjegao utjecaj tužitelja, kao druge ugovorne stane, na cijenu (kamatu), kao bitan sastojak predmetnog ugovora, a što je u suprotnosti sa člankom 26. Zakona o obveznim odnosima, koji propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne Strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

21. Pobijana odredba Ugovora o promjenjivoj kamati nesporno je protivna načelu savjesnosti i poštenja i kao takve ništetna, iz razloga što kamata, kao bitan element ugovora o kreditu, mora biti određena, ili barem odrediva, te se ne smije mijenjati jednostrano prema odluci i volji banke, bez unaprijed utvrđenih kriterija i uvjeta promjene.

22. Temeljem naprijed iznijetog, očigledno je da je tuženik u konkretnom slučaju postupio protivno odredbama čl. 12. Zakona o obveznim odnosima i čl. 83. Zakona o zaštiti potrošača, što je dovelo do nesavjesnosti u postupanju tuženika i nepoštenja odredaba Ugovora, a time i djelomične ništetnosti točke

4. predmetnog Ugovora o kreditu.

23. Primjenom predmetne ugovorne odredbe tuženica je izbjegla utjecaj tužitelja kao druge ugovorne strane na "cijenu", što je suprotno odredbi članka 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena, s tim da kamate neizostavno predstavljaju cijenu. Tako jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg potrošač ima obvezu vratiti banci, a time i cijena.

24. Predmetnu je odredbu u Ugovoru o kreditu formulirala isključivo tuženica i na tu odredbu tužitelj nije mogao utjecati jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, a u Ugovoru nisu navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope ni metoda izračuna tih parametara, što sve čini predmetnu ugovornu odredbu suprotnu načelu savjesnosti i poštenja. To tim više što nije postojala ni mogućnost da tužitelj predloži da određena točka ugovora glasi drugačije od onoga što mu je ponuđeno.

25. Ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po Odluci banke u ugovorima o kunskom kreditu smatra se nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom neovisno o tome što do stupanja na snagu ZID ZPK/13 nije postojala zakonska obveza izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti.

26. U razdoblju od 10. listopada 2007.g. pa sve do 10. prosinca 2022.g., tužitelj je otplaćivao kredit prema mjesečnim anuitetima utvrđenim Obavijestima o promjeni kamatne stope, te je u navedenom razdoblju preplatio kredit s osnove ništetne promjenjive kamatne stope za iznos od ukupno 3.687,77 EUR sa zakonskom zateznom kamatom teče od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate, a koji iznos je tuženik stekao nezakonito.

27. U odnosu na razdoblje kada je kamatna stopa bila niža od ugovorene, tužitelj je manje plaćao mjesečne anuitete s osnove promjenjive kamatne stope u iznosu od 613,08 EUR.

28. Slijedom navedenog, proizlazi kako razlika pozitivnih i negativnih razlika s osnove promjenjive kamatne stope iznosi 3.074,69 EUR.

29. Slijedom svega navedenog, tužitelj je podnio ovu tužbu i tužbeni zahtjev kao u podnesku od 9. veljače 2026.

30. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja te ističe da je tužba u cijelosti neosnovana.

31. Tužitelj i tuženik su dana 20.8.2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 9012909488 (Ugovor o kreditu).

32. Tužitelj svojim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti odredbe o promjeni kamatne stope sadržane u odredbi članka 4. Ugovora o kreditu u dijelu u kojemu je iskazana promjenjivost kamatne stope sukladno odluci tuženika.

33. Dalje traži isplatu iznosa od 3.096,81 EUR.

34. Tuženik je uvodno istaknuo da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, stoga je neophodno istaknuti bitne činjenice kako bi se potvrdila neutemeljenost i netočnost tvrdnji tužitelja, a koje tuženik ističe u nastavku.

35. I/ U odnosu na navode tužitelja o odredbama ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i promjeni kamatne stope odlukom tuženika, tuženik se očituje kako slijedi;

36. I.A/ Vezano za navode tužitelja o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom tuženika, tuženik ističe da je ugovoreno da se promjenjiva kamatna stopa mijenja sukladno Općim uvjetima poslovanja, pa se moraju uzeti u obzir svi elementi koji su utjecali i utječu na cijenu kredita te na način promjene kamatne stope.

37. Takvi elementi su javno dostupni i nisu proizvoljni kriteriji bilo koje od banaka, pa tako niti tuženika, već ovise o uvjetima tržišta, troškovima izvora sredstava na domaćem i međunarodnom tržištu novca, ovise o regulatornim troškovima Hrvatske narodne banke, zatim o kreditnom riziku zemlje (CDS) te marži koja uključuje operativne troškove banke i kreditni rizik klijenta.

38. Dakle, radi se o cijeni kredita koja samim time određuje i visinu kamatne stope.

39. Tuženik dalje ističe da je odredbom članka 11.a Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016, dalje: ZPK), točnije izmjenom ZPK-a 2014. određeno da je kamatna stopa spoj parametra i fiksnog dijela.

40. Sukladno navedenom, tuženik do stupanja izmjene ZPK-a nije niti imao zakonske obveze u pogledu izmjena i usklađivanja odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditu u smislu obveze definiranja parametara promjenjivosti.

41. Međutim, tuženik ističe da je svoje obveze propisane svim važećim propisima ispunio, kako u pogledu promjena visine kamatne stope, tako i u pogledu obavještavanja svih korisnika kredita, uključujući i ovdje tužitelja; 42. Odredbom članka 59. ZZP-a iz 2003. određeno je da ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito:

– odredbu o iznosu zajma,

– odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti,

– odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti,

– odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi),

– odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena,

– odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma,

– odredbu o ukupnom trošku zajma,

– odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma,

– godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma,

– odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja,

– odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

43. Tada važeća odredba članka 173. Zakona o bankama (NN 84/2002) propisivala je obvezu informiranja potrošača od strane banaka, kao i ovdje tuženika.

44. Sukladno navedenom, tuženik dostavlja Opće uvjete poslovanja tuženika koji su bili na snazi u vrijeme na koje se odnosi tužbeni zahtjev, odnosno od 2004.-2009.

45. Sukladno svemu gore navedenom i temeljem važećih zakonskih propisa, nesporno je da je banka, ovdje tuženik mogao mijenjati kamatnu stopu i ugovarati promjenjivu kamatnu stopu, ali je bio dužan postupati sukladno odredbama važećih propisa.

46. Tako je promjena kamatne stope bila rezultat točno određenih, odnosno definiranih parametara i metodologije.

47. Također, donošenje odluke o kreditnom zaduženju predstavlja životno prilično značajnu obvezu, primarno novčanu, te se takva odluka ne može donijeti bez opširnog prikupljanja daljnjih obavijesti kako kod banke, ovdje tuženika, tako i iz ostalih sredstava informiranja o kreditnoj zaduženosti, valutama i ostalim stavkama bitnima za donošenje odluke o sklapanju ugovora o kreditu.

48. Tako je tužitelj mogao izdvojiti ugovornu odredbu kao nejasnu ili spornu, tražiti objašnjenja, kako prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, dodataka Ugovoru o kreditu, pa i kod javnog bilježnika prilikom solemnizacije istoga, pa da ga je objašnjenje navedenoga odvratilo od sklapanja ugovora, isti nije bio prisiljen sklopiti.

49. Zaključno, tuženik ističe da se kamatna stopa mijenja i mijenjala se isključivo u zakonskim okvirima i sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika.

50. I.B/ Vezano za prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja, tuženik se istome protivi i očituje kako slijedi;

51. Prvenstveno, s obzirom da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan predloženo financijsko vještačenje tuženik smatra suvišnim i nepotrebnim.

52. Nadalje, početno ugovorena kamatna stopa je promjenjiva kamatna stopa, a koja je samo na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 4,88%.

53. Svojstvo promjenjivosti se ne može odvajati od ugovorene kamatne stope, posebno stoga što ugovaranje promjenjive kamatne stope nije nepošteno, time niti ništetno.

54. Nesporno je da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno i zakonito, štoviše, odredbom članka 26. st. 3. ZOO-a predviđena je mogućnost i da stopa ugovorene kamate ne bude određena, a u kojem slučaju se primjenjuje određena visina zakonske kamate.

55. Prema tome, primjena kamatne stope koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora o kreditu kroz cijelo ugovorno razdoblje, dakle kao fiksnu kamatnu stopu, svakako nema uporište niti u jednom propisu, pa je tako nezakonito i nedopušteno.

56. Primjenom kamatne stope koja je jednaka fiksnoj kamatnoj stopi odstupa se kako od ugovornog odnosa, tako i od realnih tržišnih okvira u vrijeme ugovaranja kredita.

57. Ugovaranje kredita s promjenjivom kamatnom stopom je bila volja ugovornih strana, pa bi, sukladno traženju tužitelja, pretvaranjem takvog ugovora o kreditu u kredit s fiksnom kamatnom stopom bilo povrijeđeno načelo jednake vrijednosti činidaba.

58. Tuženik ističe da je i odredbom članka 2. ZOO-a propisano da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, stoga tužitelj ne može tražiti da sud „pronalazi“ volju ugovornih strana ugovora o kreditu (ovdje tužitelja i tuženika) koja je različita od one koja je jasno i nedvojbeno navedena u pisanom, potpisanom i solemniziranom ugovoru o kreditu.

59. Dakle, ugovorom o kreditu nije ugovorena fiksna kamatna stopa u iznosu od 7,58%, a volja ugovornih strana da se kamatna stopa tijekom ugovora mijenja je pravno valjana i zakonita, pa je dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi valjan.

60. Takvo potraživanje tužitelja kojim traži primjenu kamatne stope koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora o kreditu kroz cijeli ugovorni odnos, odnosno potraživanje tužitelja da se primijeni fiksna kamatna stopa potpuno je suprotno svim propisima i načelima koji uređuju ugovorne odnose.

61. Zaključno, tuženik ističe da iz svih relevantnih zakona i ostalih propisa koji uređuju poslovanje banaka, zaštitu potrošača, obvezne odnose te sukladno pravu Europske unije te dosadašnje sudske prakse VSRH i nižih sudova, jasno proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno, pa promjenjiva kamatna stopa nije i ne može biti ništetna, a u konkretnom slučaju volja ugovornih strana bila je ugovaranje upravo promjenjive, a ne fiksne kamatne stope.

62. II/ Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na cjelokupno potraživanje tužitelja te se očituje kako slijedi;

63. Odredbom članka 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO) propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

64. Vrhovni sud Republike Hrvatske (VSRH) u presudi poslovni broj Rev-x 183/11-2 odlučuje sljedeće: „Prema prihvaćenoj praksi ovog suda, a suprotno stajalištu nižestupanjskih sudova, kod zahtjeva za vraćanje primljenog temeljem ništavog pravnog posla rok zastare potraživanja je pet godina u smislu odredbe čl. 371. ZOO, a zastarni rok počinje teći od dana sklapanja ništavog pravnog posla što u konkretnom slučaju znači 30. lipnja 1993. Obzirom da je tužitelj tužbu podnio tek 2001. osnovan je prigovor zastare potraživanja s osnova stečenog bez osnove, jer je protekao rok od pet godina u smislu odredbe čl. 371 ZOO od sklapanja spornog ugovora i kada se u smislu odredbe čl. 361. st. 1 ZOO uzima da je zastarijevanje počelo teći.“ (tako i Rev 1666/11 od 6.5.2015, Rev 141/2006 od 22.2.2006 i Rev-x 808/11-2 od 12.9.2012)

65. Primjenom relevantnih odredaba zakona te ustaljene sudske prakse i stajališta VSRH, potraživanje tužitelja iz predmetne tužbe je zastarjelo, budući da zastarni rok od pet godina počinje teći od dana sklapanja ugovora o kreditu.

66. Odredbom članka 226. ZOO-a propisano je sljedeće: „(1) Tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. (2) Isto vrijedi za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, ali ne vrijedi za otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja.“ 67. Tuženik ističe da se kod predmetnog ugovora o kreditu radilo o iznosima koji su plaćani od strane tužitelja u anuitetima. Prema tome, tražbine povremenih davanja, odnosno tražbine anuiteta zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinoga davanja.

68. Odredbom članka 241. ZOO-a propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

69. Tuženik ističe da su zastara i zastarni rokovi strogo definirani zakonom, stoga je svako suprotno stajalište i odluka temeljena na istima suprotna zakonu, načelu pravne sigurnosti i načelu prava na pravično suđenje.

70. Kako odredba članka 241. ZOO-a nije derogirana posebnim zakonom (kao što je, primjerice, posebnim zakonom propisano da se zastara prekida kada tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja pokrene postupak utvrđivanja povrede prava tržišnog natjecanja), očito je volja zakonodavca bila da se primijeni opće pravilo obveznog prava, a kojom se pravilnom primjenom ovog materijalno pravnog propisa, odnosno zakona jedino zaključuje da je u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja.

71. Završno, tuženik ističe da tužitelj nije dokazao osnovu svog potraživanja, pa nije niti osnovano raspravljati o visini tužbenog zahtjeva.

72. III/ Tužitelj neosnovano potražuje trošak preliminarnog izračuna jer isti nije trošak parničnog postupka.

73. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelost te da naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove ovog parničnog postupka.

74. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, izvršen je uvid u spis, provedeno je vještačenje po DARFIN d.o.o., saslušan je tužitelj.

75. Tužbeni zahtjev u cijelosti je osnovan.

76. U ovom postupku sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, visina tužbenog zahtjeva i zastara potraživanja.

77. Na okolnost osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je saslušavao tužitelja.

78. Tužitelj je iskazao da je sa tuženom sklopio ugovor o kreditu radi obnove kuće. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije bilo posebnih pregovora sa djelatnikom banke o odredbama ugovora. Ugovor je od banke dobio već unaprijed sastavljen. Ugovor je pročitao, kao i odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, ali nije se posebno interesirao kako se kamatna stopa tijekom otplate kredita mijenja. Nije mu pojašnjeno pod kojim uvjetima i parametrima se kamatna stopa može mijenjati. Nije bio vlasnik obrta niti trgovačkog društva u vrijeme sklapanja ugovora. Kuća nikada nije bila iznajmljivana.

79. Nakon saslušanja tužitelja nedvojbeno je da se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo oko odredbi ugovora o kreditu, posebice ne glede odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Tužitelj je dobio već unaprijed pripremljen i sastavljen ugovor od strane banke, a da mu pritom nije pojašnjeno pod kojim uvjetima i parametrima se kamatna stopa može mijenjati tijekom otplate kredita. Takvim postupanjem banke u ugovornom odnosu, banka je iskoristila položaj jače ugovorne strane kao financijska institucija u odnosu na tužitelja koji nema dovoljno znanja o financijskom poslovanju, što je nesporno dovelo do neravnopravnosti između ugovornih strana. Postupajući na taj način banka je postupila suprotno načelu savjesnosti i poštenja prilikom sklapanja ugovora, koje je jedno od osnovnih načela obveznog prava (čl. 4. ZOO-a).

80. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je uzeo u obzir presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04.07.2013.g. koja je dijelom potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.06.2014.g. utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju od 10.09.2003.g. do 31.12.2008.g.

81. Presuda Visokog Trgovačkog suda potvrdio je Vrhovni sud Republike Hrvatske Revt-249/14 od 09.04.2015 g. 82. Člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača propisan je obvezujući učinak presude da sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

83. Ono što je bitno jest što je presudom Visokog trgovačkog suda utvrđeno da se kamatna stopa mijenjala bez ugovorenih parametara jednostranim obavještavanje tužitelja o promjeni, a što nije sukladno Zakonu o zaštiti potrošača i temeljnom načelu obveznog prava s naglaskom na ravnopravnost stranaka jednako je vrijednosti činidbi, odredivosti činidbe, savjesnosti i poštenja i dr., a pozivajući se sve na nerazumljivu, nejasnu i apstraktnu ugovornu odredbu o promjeni kamatne stope koja je kao takova ništetna.

84. Prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. g. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca, te je zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

85. Prema odredbama čl. 82. citiranog Zakona ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81. ovog zakona mogle smatrati nepoštenim jesu primjerice odredba kojom se trgovcu dopušta da mijenja ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga.

86. Prema odredbama čl. 87. citiranog zakona nepoštena ugovorna odredba je ništava.

87. Nadalje, u smislu odredbe čl. 269. st. i čl. 279. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN. 35/05, 41/08), ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.

88. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. g. nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe po predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Uz same odredbe o promjenjivim kamatama Vrhovni sud RH u svom obrazloženju povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž- 7129/13, Revt-249/14 od 9. travnja 2015. g. u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa, navodi kako terminologija koja se koristi u odlukama banaka uključujući i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna je "visoko stručna", i kao takva razumljiva je isključivo osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu i bave se bankarskim poslovanjem. Za običnog potrošača ovakva terminologija je nerazumljiva, to pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope uključujući i razloge koji utječu na njezinu primjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama banaka), nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenjivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom trajanja kredita."

89. Time potrošač od samog početka tog ugovornog odnosa doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u Ugovoru o kreditu bila takva da su korisnici kredita znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati.

90. Na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu buduća kamatna stopa koja je ugovorena kao promjenjiva, nije bila niti određena, niti odrediva.

91. Nadalje važno je istaknuti da su banke kao visoko specijalizirane novčane ustanove čiji predmet poslovanja je novac koji plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", su bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom potrošaču i pomoći mu u okviru zakonom dopuštene mogućnosti da se koriste njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na prosječnog potrošača je superiorno. Upravo zato banke su dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaji, odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što oni nisu na valjani način učinile u spornom razdoblju zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, a koja je kao takva potrošačima postala nerazumljiva. Tako nezakonito postupanje banke su otklonile nakon što je odredbom čl. 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN, br. 75/09 i 112/12), formalno propisano što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

92. Nadalje, nesporna je činjenica da su odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio unaprijed sastavljenog od banke standardnog ugovora o kreditu, a o kojim odredbama se s potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač mogao imati utjecaja na njegov sadržaj, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, potrošaču nametnuta obveza koju on nije mogao objektivno sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora.

93. Takva ugovorna obveza uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita potrošača, kao jedne ugovorne stranke u odnosu na banku – trgovca, kao druge ugovorne stranke, što je suprotno načelima ravnopravnosti sudionika obveznog odnosa, te načelu dužnosti i njihove suradnje i načelu zabrane zloupotrebe prava.

94. Vezano uz ocjenu poštenosti ovakvih ugovornih odredbi stav je da su korisnici kredita kao potrošači u odnosu na banke, kao trgovce faktično dovedeni u ovisni položaj i situaciju "uzmi ili ostavi", pošto praktički nisu imali drugog načina namicanja potrebnog novca izvan kredita kojeg su odobravale banke, između ostalog i ovdje tuženik, pod uvjetima koje su one diktirale.

95. Stavljanjem reklamacije na jednostranu odluku banke o promjenjivoj kamatnoj stopi jasno je da se ne bi moglo utjecati na izmjenu jednostrane odluke banke o promjenjivoj kamatnoj stopi, jasno da se ne bi moglo utjecati na izmjenu jednostrane odluke banke o promjeni kamatne stope koja je sadržana u standardnom prethodno formuliranom ugovoru od banke.

96. Odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu, osim u dijelu u kojem je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora o kreditu bile su nepoštene u smislu odredbe čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. g. i čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača, te ugovorne odredbe su ništave.

97. Uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora, pa tako i onih o kreditu, u smislu odredbe čl. 57. i 58. Zakona o javnom bilježništvu (NN 78/93 …), je ocijeniti ako je to moguće jesu li ugovorne strane ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, te objasniti i smisao tog posla i uvjeriti se u postojanje njihove prave volje pri sklapanju tog posla, a što su javni bilježnici koji su ovjeravali predmetne ugovore i učinili, ali tijekom solemnizacije predmetnog ugovora korisnici nisu izrazili svoje dvojbe vezane uz predmetni posao, da sadržaj i značaj tih ugovora, jasno je da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti svoja ovlaštenja iz čl. 58. citiranog zakona u smislu upozoravanja korisnika na značaj i posljedice ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i to upozorenje unijeti u javnobilježnički akt te se ne može govoriti o propustu rada javnih bilježnika i njihove odgovornosti vezane za negativne posljedice koje su proizašle iz ovjerenih ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom.

98. Odredba čl. 11.a. Zakona o potrošačkom kreditiranju propisuje: "Ako su ugovorne promjenjive kamatne stope vjerovnik je dužan pod a) definirati parametar koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošaču, b) kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno posljedične veze kretanja parametra iz točke "a)" ovog stavka, i utjecaja kretanja na visinu promjenjive kamatne stope, c) odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visina kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referenta razdoblja). Promjenjiva kamatna stopa definira se kao zbroj ugovorenog parametra i fiksne marže banke koja ne smije rasti tijekom otplate kredita i koja se mora ugovoriti zajedno s parametrom. Ako vjerovnik nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, dužan je jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču prije sklapanja Ugovora o kreditu elemente iz stavka 1. ovog članka i upozoriti potrošača na sve rizike ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samom ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa.

99. Odredba čl. 11. a. st. 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju ističe: "Za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovog zakona u kojem nisu definirani parametri i njihove uzročno posljedične veze, vjerovnik u skladu s ovim člankom mora definirati parametre i to jednu od slijedećih varijabli:

-

referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR), ili – NRS ili prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija, ili prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa … 100. Vjerovnici su u roku od 6 mjeseci nakon prestanka primjenjivanja zakonskog ograničenja visine kamatne stope dužni ponuditi konverziju preostalog dijela neotplaćenog dijela kredita u kunskim ili kredit s valutnom klauzulom EUR. Ako dužnik ne pristane na konverziju u roku od mjesec dana od datuma ponude, nastavak otplate kredita vrši se prema ugovorenim uvjetima, pri čemu ne vrijedi ograničenje maksimalne kamatne stope iz čl. 29. ovog zakona u odnosnoj valuti, nego najpovoljnije ograničenje koje vrijedi za ostale valute sukladno čl. 11. b. st. 1. ovog zakona.

101. Troškovi ugovaranja u skladu s ovim stavkom i svi popratni troškovi u vezi s time ne smiju se zaračunati korisniku kredita."

102. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iz iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i tada su one slobodne raskinuti ugovor.

103. Polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, jer je isti nerazumljiv, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio. Tužitelj u ovom postupku traži razliku između jedine važeće kamatne stope u ugovoru, a to je ona fiksno ugovorena navedena kamata u Ugovoru o kreditu od 4,88 %. Iz svake nezakonito promijenjene kamatne stope budući da u konkretnom ugovoru i nema druge kamatne stope osim fiksne, a što je sukladno čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima.

104. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po financijskom vještaku

105. Sud je međutim, u skladu sa ranijim utvrđenjima i temeljem nalaza i mišljenja vještaka kojeg je u cijelosti prihvatio, kojeg je vještak izradio sukladno uputi suda i činjenice utvrđenja ništetnosti odredbe i u takav vještački nalaz sud nema razloga sumnjati utvrdio visinu tužbenog zahtjeva. 106. Nakon što je sud utvrdio osnovanost tužbenog zahtjeva, utvrđivana je visina financijskim vještačenjem.

107. Vještak Darko Prpić, dipl.oec. u svom nalazu i mišljenju utvrdio je da je ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 17.001,09 HRK odnosno eurske protuvrijednosti 2.256,38 EUR.

108. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke su prigovarale podnescima od 14. i 17. listopada 2025.

109. Sud je pozvao vještaka na dopunu nalaza i mišljenja i očitovanje po prigovorima.

110. Glede podneska tuženika vještak je istakao kako slijedi:

111. Tuženik prigovara nalazu i mišljenju vještaka, iznosi svoje primjedbe na nalaz i mišljenje te se očituje kako slijedi:

112. S obzirom da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, tako su predmetni nalaz i mišljenje nepotrebni te se ne mogu koristiti kao dokaz na temelju kojega bi Naslovni sud mogao usvojiti tužbeni zahtjev.

113. Tuženik u cijelosti prigovara nalazu i mišljenju kao neosnovanom. 114. Prvenstveno, Ugovorom o kreditu je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, stoga je nejasan i neosnovan izračun vještaka po fiksnoj stopi iz Ugovora o kreditu i usporedba s izračunatim kamatama tuženika. 115. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj i tuženik nisu ugovorili fiksnu kamatnu stopu, već je volja stranaka, tada ugovornih strana bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu te je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope.

116. Vještak u potpunosti zanemaruje one faktore koji utječu na visinu kamatnu stopu, a kao što su marža banke, referentna kamatna stopa ili regulatorni trošak, za koje je općepoznato da ih je tuženik dužan snositi tijekom trajanja ugovornog odnosa.

117. Vještak daje izračun kao da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu, a ne promjenjivu.

118. Glede podneska tužitelja vještak je istakao kako slijedi:

119. Nastavno na Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Darka Prpića od 25. kolovoza 2025., tužitelj se očituje kako slijedi:

120. U odnosu na dostavljeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Darka Prpića od 25. kolovoza 2025., tužitelj ističe kako istome:

-

prigovara u dijelu u kojem je vještak izračunao preplatu po osnovi promjenjive kamatne stope u iznosu od 2.256,38 EUR. 121. Tužitelj ističe kako prigovara izračunu vještaka iz razloga što je u nalazu rađen izračun kao razlika anuiteta, a ne kao razlika kamate.

122. 3. Vještak se očituje na podnesak tuženika:

123. Nalaz i mišljenje su provedeni sukladno zadatku suda koji je glasio:

-

Provest financijsko vještačenje na okolnost koliki su iznosi preplata kamata u anuitetu, izraženi u kunama po mjesecima koje je tužitelj preplatio stvarnom otplatnom kredita u odnosu na iznose  kamata  koje  bi  platio  da  se  od  početka  otplate primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa.

124. Navodi tuženika u podnesku su za vještaka financijske struke pravne prirode.

125. 4. Vještak se očituje na podnesak tužitelja:

126. U nastavku na traženje tužitelja vještak dostavlja dopunu nalaza:

127. Razlika između kamata prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na početni otplatni plan:

128. Ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu iznosi 23.906,33 HRK odnosno prema fiksnom tečaju za euro (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 3.172,90 EUR. 129. Nakon dopunskog očitovanja financijskog vještaka daljnjih prigovora nije bilo.

130. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje kao stručno i objektivno, izrađen temeljem dokumentacije, u skladu s pravilima struke i u objektivnost nalaza vještaka sud nema razloga sumnjati.

131. Tuženik je istakao i prigovor zastare.

132. Glede istaknutog prigovora zastare potraživanja valja istaknuti da je ova tužba podnesena 8.10.2024. g. 133. Analizirajući istaknuti prigovor zastare potraživanja sud je utvrdio da je neosnovan prigovor zastare.

134. Naime, postoji novo revidirano shvaćanje Građanskog odjel VSRH Zagreb broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. g. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva,prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima/05 kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. 135. Stoga u ovom predmetu je prigovor zastare utvrđen neosnovanim. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja u ovom postupku sud je tužitelju dosudio preplatu kredita uslijed promjene kamatne stope tijekom trajanja otplate kredita iznos od 3.172,90 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućim od trenutka stjecanja svakog pojedinog anuiteta od strane tuženika detaljno iznesenih u nalazu i mišljenju, jer je tuženik kao nesavjesni stjecatelj dužan vratiti tužitelju preplaćene iznose mjesečnih anuiteta od dana stjecanja (primitka) temeljem odredbe čl. 214. ZOO/91 odnosno, čl. 1115. ZOO/05, sve kako je to specificirao tužitelj u podnesku od 16.1.2026. g. prema nalazu vještaka koji je sud u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan u koji sud nema razloga sumnjati.

136. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

137. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a, i trošak se sastoji od troška zastupanja tužitelja po odvjetniku prema važećoj odvjetničkoj tarifi i vrijednosti predmeta spora od 3.096,81 EUR, i u trošak ulazi: trošak sastava tužbe /Tbr. 7. toč. 1 O.T.R.H./ u iznosu od 200,00 EUR, trošak pristupa punomoćnika tužitelja na ročišta dana 5.2.2025., 8.4.2026., 3.6.2026., 24.7.2026. /Tbr. 9. toč. 1. O.T.R.H./ u iznosu od 700,00 EUR, trošak sastava podnesaka od 16.12.2024., 16.10.2025., 9.2.2026.g. /Tbr. 8. toč. l. O.T.R.H./ u iznosu od 600,00 EUR, što sveukupno iznosi 1.500,00 EUR, te 25% PDV-a u iznosu od 375,00 EUR, predujam za vještačenje 250,00 EUR, tako da ukupni trošak iznosi 2.125,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po čl. 27. st. 3. Ovršnog Zakona.

U Zagrebu 24. srpnja 2026.

Sudac

Sanja Krovinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana dostave presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud, pisano u pet istovjetnih primjeraka.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika