REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-745/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA PLAKAT d.o.o., Zagreb, Katančićeva 3, OIB: 72519338751, kojeg zastupa Ana Sabljar, odvjetnica u Šenkovcu, Ivana Vrapca 10, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 17. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice po zaposlenju tuženika, AĐ, dana 24. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama, šifra 770590,, klasa 363-02/2020-016/267, ur. broj 251-13-33-1/014-20-2 sklopljen 27. siječnja 2021. između tužitelja kao korisnika i tuženika.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.220,33 EUR s zateznim kamatama na iznos od:

- 60,95 EUR od 10. veljače 2021. do isplate,

- 182,86 EUR od 10. ožujka 2021. do isplate,

- 182,86 EUR od 11. lipnja 2021. do isplate,

- 182,86 EUR od 7. rujna 2021. do isplate,

- 60,95 EUR od 3. prosinca 2021. do isplate,

- 182,86 EUR od 11. siječnja 2022. do isplate,

- 182,86 EUR od 7. travnja 2022. do isplate,

- 182,86 EUR od 8. srpnja 2022. do isplate,

- 182,86 EUR od 11. listopada 2022. do isplate,

- 182,85 EUR od 5. siječnja 2023. do isplate,

- 182,85 EUR od 12. travnja 2023. do isplate,

- 182,87 EUR od 5. srpnja 2023. do isplate,

- 182,85 EUR od 4. listopada 2023. do isplate,

- 182,85 EUR od 10. siječnja 2024. do isplate,

- 182,85 EUR od 10. travnja 2024. do isplate,

- 218,99 EUR od 10. srpnja 2024. do isplate,

- 100,46 EUR od 8. kolovoza 2024. do isplate,

- 200,92 EUR od 5. rujna 2024. do isplate,

- 200,92 EUR od 8. studenog 2024. do isplate

i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 664,33 EUR, s zateznim kamatama od 17. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR s zateznim kamatama od 24. srpnja 2026. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su stranke 27. siječnja 2021. sklopile Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama, šifra 770590,, klasa 363-02/2020-016/267, ur. broj 251-13-33-1/014-20-2 (dalje u tekstu: Ugovor o naknadi za reklamu), kojim se je tužitelj obvezao plaćati tuženiku naknadu za postavljanje 2 obostrana, neosvijetljena, samostojeća i velika reklamna panoa, veličine 5,04 x 2,38 m po stranici, na nekretnini u vlasništvu Republike Hrvatske pod upravljanjem HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi u Zagrebu, Florijana Andrašeca preko puta kbr. 18, u iznosu od 459,26 kn/60,95 EUR mjesečno, sve sukladno odredbi čl. 32. tadašnje Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba, 14/2019., 24/2019., 22/2020., dalje u tekstu: Odluka o komunalnom redu/19). Tek nakon sklapanja Ugovora o naknadi za reklamu da je tuženik izdao rješenje (lokacijsku dozvolu) od 2. veljače 2021. kojim je odobreno postavljanje predmetnih reklamnih panoa. Odredba čl. 32. Odluke o komunalnom redu/08 da propisuje da se za postavljanje ploča s natpisom, plakata, jarbola, reklama i reklamnih panoa na površine javne namjene, zemljišta i objekte u vlasništvu drugih, plaća naknada koju pravilnikom propisuje gradonačelnik na prijedlog gradskoga upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove, da korisnik te reklame i gradonačelnik Grada Zagreba (ili osoba koju on ovlasti) sklapaju ugovor o plaćanju naknade te da se taj ugovor sklapa prije izdavanja rješenja kojim se odobrava postavljanje reklame. Tužitelj naglašava da ta odredba ne razlikuje situaciju kada se reklama postavlja na privatnom zemljištu od situacije kada se reklama postavlja na zemljištu u vlasništvu tuženika kao jedinice lokalne/regionalne samouprave pa da je osoba koja postavlja reklamu na području Grada Zagreba dužna plaćati naknadu Gradu Zagrebu, iako sama reklama nije postavljena na njegovom zemljištu, a sklapanje ugovora kojim se uređuje plaćanje te naknade da je uvjet da bi tuženik uopće izdao odobrenje za postavljanje te reklame. Tužitelj smatra da je tuženik ovlašten regulirati uređenja naselja na svom području, što obuhvaća i postavljanje reklama te je ovlašten zahtijevati plaćanje naknade za reklame postavljene na njegovim nekretninama, ali da naplaćivanje naknade za reklame postavljene na privatnim nekretninama ne ulazi u djelokrug komunalnog reda, odnosno da je propisivanje obveze plaćanja naknade za reklame i u situaciji kada je reklama postavljena na nekretninama u privatnom vlasništvu protivno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu, Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i Zakonu o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Na nezakonitost takvog postupanja da ukazuje i sudska praksa Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (presuda Usoz-8/2016-7 od 13. lipnja 2016. – Grad Vodnjan- Dignano; Usoz-118/2020 – grad Velika Gorica). S obzirom da je Ugovor o naknadi za reklamu sklopljen temeljem odredbe čl. 32. Odluke o komunalnom redu/19 koja je protivna Ustavu i navedenim zakonima, to da je cijeli ugovor ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO), a posljedica ništetnosti jest da je svaka strana dužna vratiti onoj drugoj ono što je primila temeljem tog ugovora (čl. 323. st. 1. ZOO-a), tako da je tuženik dužan tužitelju vratiti naknadu koju je primio temeljem ništetnog ugovora u ukupnom iznosu od 3.220,33 EUR s zateznim kamatama od dana kada je primio svaku pojedinu uplatu, prema pravilima o povratu stečenog bez pravne osnove (čl. 1111. ZOO-a). Poziva se na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike hrvatske od 30. siječnja 2020. prema kojemu zastara potraživanja iznosa plaćenih temeljem ništetnog ugovora počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost. Stoga tužbom zahtijeva utvrđenje ništetnosti Ugovora o nakadi za reklamu i isplatu iznosa od 3.220,33 EUR s zateznim kamatama od prvog dana nakon dana kada je svaka od pojedinačnih uplata primljena.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelj Ugovor o naknadi za reklamu sklopio svojevoljno, a kako ga do danas nije raskinuo, to da je isti i dalje na snazi. Ističe da je Odluka o komunalnom redu/19 donesena u skladu s Zakonom o komunalnom gospodarstvu koji jasno upućuje na obvezu i ovlaštenje jedinica lokalne samouprave za donošenje provedbenih propisa kojima se pobliže uređuju odnosi u komunalnom gospodarstvu (uređenje naselja, održavanje čistoće, čuvanje javne površine, korištenje javnih površina, skupljanje i odvoz komunalnog otpada itd.). Navodi da odredbe Odluke o komunalnom redu/19 nisu utvrđene niti protuzakonitima niti protuustavnim, a da se odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske na koje ukazuje tužitelj ne odnose na konkretnu Odluku o komunalnom redu/19. Smatra da ovaj sud nije ovlašten preispitivati ustavnost i zakonitost predmetne Odluke o komunalnom redu/19 koja više nije na snazi, a time niti donositi zaključak o ništetnosti Ugovora o naknadu za reklamu zbog eventualne neustavnosti i/ili nezakonitosti te odluke temeljem koje je predmetni ugovor sklopljen. Osporava zatraženi tijek zateznih kamata, s obzirom da se tuženik ne može smatrati nepoštenim stjecateljem, u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a. Ne osporava visinu tužbenog zahtjeva niti datume na koje su pojedine uplate predmetne naknade izvršene.

3. Tužitelj je naveo da je 23. ožujka 2026. Visoki upravni sud Republike Hrvatske donio presudu Usoz-43/2024 kojom se ukidaju kao nezakonite one odredbe tuženikove Odluke o komunalnom redu iz 2023. temeljem kojih je tuženik nezakonito naplaćivao naknadu za postavljanje reklamnih panoa na tzv. privatnom zemljištu – zemljištu drugih, uz obrazloženje da takvo pravo tuženik nije nikada imao. Tužitelj naglašava da su te ukinute odredbe iz tuženikove Odluke o komunalnom redu iz 2023. u bitno istovjetne odredbi čl. 23. predmetne Odluke o komunalnom redu iz 2019. . kao i odredbama tih odluka koje su bile na snazi prije nje.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitan je Ugovor o naknadi za reklamu (list 37. – 38. spisa), Dodatak 2 Ugovora Z-137/23 o zakupu promidžbenog prostora sklopljen 7. kolovoza 2025. između tužitelja kao zakupnika i HŽ Infrastruktura d.o.o. kao zakupodavca (list 39. – 42. spisa), rješenje tuženika od 2. veljače 2021. o odobravanju postavljanja reklamnih panoa (list 43. – 45. spisa), dopis tuženika od 15. svibnja 2024. /list 46. – 47. spisa) i bankovni izvadci prometa po žiro računu tužitelja (list 300. – 334. spisa).

5. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u pogledu glavne stvari.

6. Predmet spora jest utvrđenje ništetnosti Ugovora o naknadi za reklamu i povrat iznosa koje je tuženik naplatio temeljem tog ugovora, u razdoblju od veljače 2021. do studenog 2024.

7. Među strankama je nesporno da su sklopile Ugovor naknadi za reklamu kojim je ugovoreno da će tužitelj plaćati tuženiku naknadu za postavljanje reklame (dva obostrana, neosvijetljena, samostojeća, velika reklamna panoa, veličine 5,04 x 2,38 m po stranici) na nekretnini (k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], A [adresa], preko puta kućnog broja 18) koja nije u vlasništvu tužitelja, već trećih osoba (Republika Hrvatska, dok je upravitelj nekretnine HŽ Infrastruktura d.o.o.), da je tužitelj u utuženom razdoblju imao na navedenoj nekretnini postavljenu reklamu te da je platio tuženiku naknadu temeljem tog ugovora u razdoblju od veljače 2021. do studenog 2024. u visini i na datume kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu.

8. Sporno je da li je predmetni Ugovor o naknadi za reklamu ništetan te, posljedično, da li je tuženik dužan tužitelju vratiti iznose što ih je temeljem tog ugovora primio na ime predmetne naknade.

9. Prema ocjeni ovog suda Ugovor o naknadi za reklamu jest ništetan.

10. Tuženik tvrdi da u okviru svojeg ovlaštenja da uređuje komunalni red na svojem području ima pravo naplaćivati naknadu za postavljanje reklamnog panoa-reklame na nekretninama koje se nalaze unutar njezinog upravno-teritorijalnog obuhvata, bez obzira jesu li te nekretnine u njenom vlasništvu, dakle, radi li se o nekretninama javne namjene ili u privatnom vlasništvu (sve dokle su te reklame namijenjene i vidljive korisnicima javnih površina).

11. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o naknadi za reklamu, 27. siječnja 2021., na snazi je bio Zakon o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj: . 68/2018., 110/2018., 32/2020., 145/2024., dalje u tekstu: ZKG/18).

12. Prema odredbi čl. 104. st. 1. ZKG-a/18, u svrhu uređenja naselja te uspostave i održavanja komunalnog reda u naselju, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o komunalnom redu kojom se propisuje:

- uređenje naselja, koje obuhvaća uređenje pročelja, okućnica i dvorišta zgrada u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba u dijelu koji je vidljiv površini javne namjene te određivanje uvjeta za postavljanje tendi, reklama, plakata, spomen-ploča na građevinama i druge urbane opreme te klimatizacijskih uređaja, dimovodnih, zajedničkih antenskih sustava i drugih uređaja na tim zgradama koji se prema posebnim propisima grade bez građevinske dozvole i glavnog projekta,

- način uređenja i korištenja površina javne namjene i zemljišta u vlasništvu jedinice lokalne samouprave za gospodarske i druge svrhe, uključujući i njihovo davanje na privremeno korištenje, građenje građevina koje se prema posebnim propisima grade bez građevinske dozvole i glavnog projekta te održavanje reda na tim površinama,

- uvjete korištenja javnih parkirališta, javnih garaža, nerazvrstanih cesta i drugih površina javne namjene za parkiranje vozila,

- održavanje čistoće i čuvanje površina javne namjene, uključujući uklanjanje snijega i leda s tih površina.

13. Naknade za davanje na privremeno korištenje površina javne namjene i zemljišta u vlasništvu jedinice lokalne samouprave prihod su proračuna jedinice lokalne samouprave (čl. 105. ZKG-a/18).

14. U Ugovoru o naknadi za reklamu, u odredbi čl. 1., se izričito navodi da je isti sklopljen temeljem odredbe čl. 32. Odluke o komunalnom redu/19.

15. Odredbom čl. 27. st. 1. Odluke o komunalnom redu/19 određeno je da se reklamni panoi postavljaju na temelju rješenja gradskoga upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove.

16. Zahtjevu za izdavanje tog rješenja za odobravanje postavljanja reklamnog panoa prilaže se idejni odnosno tipski projekt, dokaz o vlasništvu odnosno korištenju nekretnine, suglasnost vlasnika, a za svjetleće reklame suglasnost za priključak na elektromrežu i druga potrebna dokumentacija (čl. 27. st. 3. Odluke o komunalnom redu/19).

17. Gradsko upravno tijelo nadležno za komunalne poslove koje izdaje to rješenje o odobravanju postavljanja reklamnog panoa, dužno je prije njegova izdavanja prethodno pribaviti:

- suglasnost gradskoga upravnog tijela nadležnog za promet,

- suglasnost gradskoga upravnog tijela nadležnog za zaštitu spomenika kulture i prirode ako se reklamni pano postavlja na prostoru kulturnog dobra, zaštićene kulturno-povijesne cjeline i zaštićenih dijelova prirode,

- mišljenje gradskoga upravnog tijela nadležnog za uređenje javnih gradskih prostora,

- mišljenje gradskoga upravnog tijela nadležnog za zelenilo ako se postavlja na javnu zelenu površinu (čl. 27. st. 2. Odluke o komunalnom redu/19).

18. Način i uvjete za postavljanje reklamnih panoa pravilnikom propisuje gradonačelnik na prijedlog gradskoga upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove o kojem je dalo mišljenje gradsko upravno tijelo nadležno za uređenje javnih gradskih prostora i gradsko upravno tijelo nadležno za zaštitu spomenika kulture i prirode (čl. 31. Odluke o komunalnom redu/19).

19. Konačno, odredbama čl. 32. Odluke o komunalnom redu/19 određeno je da se za postavljanje ploča s natpisom, plakata, jarbola, reklama i reklamnih panoa na površine javne namjene, zemljišta i objekte u vlasništvu drugih, plaća se naknada koju pravilnikom propisuje gradonačelnik na prijedlog gradskoga upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove (stavak 1.), da u tu svrhu podnositelj zahtjeva vlasnik ili korisnik postavljenog objekta i gradonačelnik Grada Zagreba, odnosno osoba koju on ovlasti, sklapaju ugovor o plaćanju naknade (stavak 2.) te da se taj ugovor sklapa prije izdavanja rješenja o njihovom postavljanju (stavak 3.).

20. Ovaj sud primjećuje da je jedinica lokalne samouprave (i Grad Zagreb) ovlaštena i dužna donijeti podzakonske propise kojima će se pobliže urediti uređenje naselja, od tuda i njeno pravo da odredi da je za postavljanje reklama i reklamnih panoa potrebno ishoditi njeno odobrenje, kako bi ista ustanovila dopustivost postavljanja reklame na određenoj lokaciji s obzirom na njen prostorni zahvat i kulturno

– povijesni značaj nekretnine na kojoj se postavlja te je ovlaštena i dužna donijeti podzakonske propise kojim će se, između ostalog, urediti pitanje korištenja javnih površina, od tuda i njeno pravo da za postavljanje reklama i reklamnih panoa općenito na javnim površinama naplaćuje naknadu.

21. Međutim, naplaćivanje naknade za postavljanje reklama na nekretnini u privatnom vlasništvu ne može se smatrati pitanjem koje ulazi u djelokrug komunalnog reda, o kojem bi odlučivala jedinica lokalne samouprave, a time niti tuženik.

22. Ovlaštenje za propisivanje naplaćivanja takve naknade ne proizlazi iz ZKG-a/18 temeljem kojeg je donesena Odluka o komunalnom redu/19 temeljem koje je sklopljen pobijani Ugovor o naknadi za reklamu i koji je bio na snazi u vrijeme kasnijeg ispunjavanja pobijanog Ugovora o naknadi za reklamu, stoga je zaključak da je odredba čl. 32. st. 1. i 3. Odluke o komunalnom redu/19, u dijelu u kojem propisuje da se za postavljanje reklama na zemljištima u nejavnom vlasništvu plaća naknada Gradu Zagrebu te da je sklapanje ugovora o plaćanju takve naknade uvjet za izdavanje odobrenja (rješenja) za postavljanje reklame nezakonita.

23. Pravno shvaćanje o nezakonitosti odredbe općeg akta jedinice lokalne ili regionalne samouprave kojim ista propisuje obvezu plaćanja naknade za postavljanje reklama na nekretninama u vlasništvu drugih, privatnopravnih osoba (doduše zbog protivnosti Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i Zakonu o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a ne Zakonu o komunalnom gospodarstvu) dijeli i Visoki upravni sud Republike Hrvatske, koji je u predmetima Usoz-8/2016, Usoz-118/2020 i Usoz-52/2024, iz tog razloga ukinuo sadržajno istovjetne odredbe odluka o komunalnom redu Grada Vodnjana – Dignano (presuda Usoz-8/16-7 od 13. lipnja 2016. objavljena u Narodnim novinama, broj: 76/2016.), Grada Velika Gorica (presuda Usoz-118/20-9 od 25. travnja 2022., objavljena u Narodnim novinama, broj: 60/2022.) i Grada Dubrovnika (presuda Usoz- 52/2024 od 27. svibnja 2025., objavljena u Narodnim novinama, broj: 95/2025.).

24. Osim toga, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u predmetu Usoz-43/2024, rješenjem od 17. prosinca 2024., obustavio izvršenje sadržajno istovjetnih odredbi čl. 61. st. 1. i 4. Odluke o komunalnom redu Grada Zagreba (Narodne novine, broj: 15/2023., 42/2023.), zbog sumnje u njihovu nezakonitost, do donošenja konačne odluke.

25. Činjenica da sadržajno istovjetna odluka još ne postoji u pogledu odredbe čl. 32. Odluke o komunalnom redu/19 tuženika (a niti neće postojati, jer navedena odluka više nije na snazi, već ju je u cijelosti zamijenila kasnija Odluka o komunalnom redu iz 2023.) ne znači da je time navedena odredba postala zakonita ili ustavna.

26. Naime, odredbom čl. 49. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010., 5/2014., dalje u tekstu: Ustav RH) određeno da su poduzetnička i tržišna sloboda temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske, a poduzetnička se sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi (čl. 50. st. 2. Ustava).

27. Poduzetnička sloboda jest sloboda svakog pravnog subjekta da se pojavi na tržištu i bavi djelatnostima koje donose dobit.

28. Naplaćivanje naknade na mjesečnoj razini za postavljanje reklama na nekretninama koje nisu u javnom vlasništvu, već u vlasništvu privatnih osoba, za koje korištenje vlasnici reklama već vjerojatno plaćaju zakupninu ili drugu naknadu vlasnicima tih nekretnina, svakako ograničava slobodu obavljanja djelatnosti reklamiranja, oglašavanja i promidžbe, a i djelatnosti koja se postavljanjem reklame reklamira, a koje ograničenje u konkretnom slučaju niti je propisano zakonom, niti je opravdano zaštitom interesa i sigurnosti države, zaštitom prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi, slijedom čega takvo ograničenje nije dopustivo niti opravdano s ustavnopravnog stajališta, po ocjeni ovog suda.

29. U svakom slučaju, prema odredbi čl. 35. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 99/1999., 29/2002., dalje u tekstu: UZUS) ako sud u postupku utvrdi da drugi propis (dakle, ne zakon) koji bi trebao primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni s Ustavom i zakonom, na konkretan slučaj će neposredno primijeniti zakon, a Ustavnom sudu će podnijeti zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog propisa, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom.

30. U konkretnom slučaju radi se o nezakonitosti podzakonskog propisa, općeg akta Grada Zagreba, o kojoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 3. st. 2. Zakona o upravnim sporovima /Narodne novine, broj: 36/2024., dalje u tekstu: ZUS/ u vezi čl. 12. st. 3. t. 2. ZUS-a).

31. Prema stajalištu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, izraženom u rješenju, Usoz-150/2012-10 od 30. lipnja 2014., kada ranija Odluka o komunalnom redu prestane važiti stupanjem na snagu kasnije Odluke o komunalnom redu, tada više nisu ispunjene pretpostavke za ocjenu zakonitosti i ustavnosti ove ranije odluke.

32. Radilo se je o postupku ispitivanja zakonitosti i ustavnosti odredbe čl. 39. st. 2. i 3. tuženikove Odluke o komunalnom redu iz 2008., koji postupak je navedeni sud obustavio, jer je u međuvremenu stupila na snagu tuženikova Odluka o komunalnom redu iz 2014. (iako su odredbe čl. 31. st. 1. i 3. Odluke iz 2014. identične spornim odredbama Odluke o komunalnom redu iz 2018.), a u kojem postupanju Ustavni sud Republike Hrvatske nije pronašao povredu prava na pravično suđenje (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, U-III-5703/2014 od 20. lipnja 2017.).

33. Stoga ovaj sud neće podnijeti zahtjev za ispitivanje zakonitosti odredbe čl. 32. st. 1. i 3. Odluke o komunalnom redu/08, budući da je ista prestala važiti, ali to ne znači da je dužan primijeniti njene odredbe ako smatra da su nezakonite (tako i VSRH, Rev- 2169/2019, U-III-4024/2019, U-III-4025/2019 i U-III-4026/2019).

34. Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Rev 2169/2019 od 1. ožujka 2023.

35. Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-a određeno je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

36. S obzirom da je predmetni Ugovor o naknadi sklopljen na temelju odredbe čl. 32. Odluke o komunalnom redu/19, kao što je to i navedeno u odredbi čl. 1. Ugovora, (koja je identična odredbama koje sadrže kasnije Odluke o komunalnom redu tuženika), dakle, na temelju onih dijelova odredaba podzakonskog propisa koji je po ocjeni ovog suda protivan ZKG-u/95 i ZKG-u/18 (i Ustavu, a sud odbija primijeniti navedenu odredbu podzakonskog propisa, sukladno ovlaštenju iz odredbe čl. 35. st. 2. UZUS-a), to je isti u cijelosti ništetan.

37. U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora (čl. 323. st. 1. ZOO-a).

38. Budući da se radi o povratu stečenog bez pravne osnove, ugovorna strana koja vraća primljeni novac dužna je platiti zatezne kamate od dana stjecanja ako je bila nepoštena, u protivnom od dana podnošenja zahtjeva za povrat (čl. 1115. ZOO-a).

39. S obzirom da je ništetnost posljedica protivnosti općeg akta tuženika zakonu i Ustavu, to se tuženik smatra nepoštenim stjecateljem koji bi bio dužan platiti zatezne kamate od dana kada je stekao pojedinu mjesečnu naknadu za postavljanje reklamnog panoa.

40. Zatezne kamate obračunavaju se sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz izvanugovornih odnosa.

41. Stoga je tužbeni zahtjev valjalo u cijelosti prihvatiti u pogledu glavnice i zateznih kamata na istu.

42. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u predmetnoj parnici, pripada mu naknada troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

43. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 3.220,33 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju pripada naknada za tužbu u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 7/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023, 107/2025., dalje u tekstu: OT/), za podnesak od 26. lipnja 2026. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 17. srpnja 2026. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a) i za sudsku pristojbu za tužbu u plaćenom iznosu od 39,33 EUR (Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 37/2023/), dakle, ukupno mu pripada 664,33 EUR s zateznim kamatama od donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a) po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za izvanugovorna potraživanja.

44. Tužitelju ne pripada naknada troška sudske pristojbe za presudu, jer nije određeno naznačio iznos kojeg po toj osnovi potražuje, što je, sukladno odredbi čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a, bio dužan učiniti.

45. Stoga je preko iznosa od 664,33 EUR do zahtijevanog iznosa od 789,33 EUR, za iznos od 125,00 EUR s zateznim kamatama, zahtjev tužitelja za naknadu troškova valjalo odbiti kao neosnovan.

46. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 24. srpnja 2026.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- tužitelju po punomoćnici

- tuženiku po punomoćnici