Zakon.hr

Poslovni broj: Povrv-401/2024-14

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Marku Ivrlaču, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FACILITY C d.o.o., Zagreb, Hvarska 8A, OIB: 14487328504, koje zastupano po punomoćnici Dubravki Rajić, odvjetnici u Zagrebu, Kneza Mislava 10, protiv tuženika ČP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Slavenu Šegi, odvjetniku u Zagrebu, Trnjanska cesta 63, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 30. lipnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 24. srpnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Martine Plastić poslovni broj UPP/Os-Ovrv-487/2023 od 9. studenog 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku ČP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju FACILITY C d.o.o., Zagreb, Hvarska 8A, OIB: 14487328504 iznos od 252,12 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

21,01 EUR od 1. 10. 2022. do isplate;

21,01 EUR od 1. 11. 2022.. do isplate;

21,01 EUR od 1. 12. 2022. do isplate;

21,01 EUR od 1. 01. 2023. do isplate;

21,01 EUR od 1. 02. 2023. do isplate;

21,01 EUR od 1. 03. 2023. do isplate;

21,01 EUR od 1. 04. 2023. do isplate;

21,01 EUR od 1. 05. 2023. do isplate;

21,01 EUR od 1. 06. 2023. do isplate;

21,01 EUR od 1. 07. 2023. do isplate;

21,01 EUR od 1. 08. 2023. do isplate;

21,01 EUR od 1. 09. 2023. do isplate;

prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Martine Plastić poslovni broj UPP/Os-Ovrv-487/2023 od 9. studenog 2023. u dijelu u kojem je tuženiku ČP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju FACILITY C d.o.o., Zagreb, Hvarska 8A, OIB: 14487328504 iznos od 0,72 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku ČP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tužitelju FACILITY C d.o.o., Zagreb, Hvarska 8A, OIB: 14487328504 troškove parničnog postupka u iznosu od 367,50 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. srpnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Martina Plastić donijela je rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/Os-Ovrv-487/2023 od 9. studenog 2023., kojim je naloženo tuženiku, platiti tužitelju iznos od 252,84 Eura sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima ovršnog postupka i to temeljem vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno izjavio prigovor u kojem pobija isto u cijelosti iz svih zakonskih razloga te u cijelosti osporava i osnovu i visinu potraživanja koje ističe tužitelj, a prvenstveno ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Tuženik navodi da tužitelj nije upravitelj zgrade, te isti nema aktivnu legitimaciju za pokretanje ovog postupka. Međuvlasnički ugovor od 01. ožujka 2022. (dalje u tekstu: MU) i Ugovor o upravljanju od 01. kolovoza 2022. (dalje u tekstu: Ugovor) koje je tužitelj priložio uz prijedlog za ovrhu nisu doneseni sukladno zakonu, a što je ovrhovoditelju dobro poznato. Suvlasnici zgrade su se tužitelju više puta obraćali da im dostavi na uvid dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da je upravo on novi zakonito izabrani upravitelj, a na što se isti svaki put oglušio. Dakle, tužitelj nije legalno i legitimno izabrani upravitelj zgrade. Nedostatak aktivne legitimacije tužitelja vidljiv je već iz spomenute dokumentacije priložene uz prijedlog za ovrhu, konkretno već iz samog MU i navodnih priloga MU. Iz teksta MU proizlazi kako MU ima dva priloga: Prilog 1 - Popis zajedničkih dijelova i uređaja i Prilog 2 - Popis suvlasnika, pri čemu je na Prilogu 1 jasno naznačeno: "Prilog 1" i naslov-naziv priloga "Popis zajedničkih dijelova i uređaja", dok na navodnom Prilogu 2 ne postoji nikakva oznaka da se radi o prilogu, niti postoji ikakav naslov-naziv priloga koji bi upućivao na njegov sadržaj, niti su stranice numerirane. Nadalje, u čl. 3. st. 4. MU stoji kako: "Sve odluke suvlasnici donose osobno (pisano) svojim vlastoručnim potpisom odnosno pisano putem punomoćnika uz odgovarajuću punomoć ili izjavu, uz obveznu naznaku dana davanja potpisa na potpisnoj listi." Čak i ako se zanemari činjenica kako u priloženoj potpisnoj listi nije navedeno da se radi o Prilogu 2 - Popisu suvlasnika, niti je navedeno da se potpisi na listi odnose upravo na usvajanje MU, nesporno je kako niti uz jedan potpis suvlasnika na potpisnoj listi ne stoji naznaka datuma, a što je u MU navedeno kao obvezan sadržaj potpisne liste. Dakle, Prilog 2 - Popis suvlasnika, sukladno citiranoj odredbi MU, ima formalni nedostatak zbog kojeg se ne može smatrati da je MU uopće potpisan od strane suvlasnika. Dodatno, iz čl. 23. MU proizlazi da se prava i obveze utvrđene MU odnose na sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dio čine više od polovine vrijednosti svih posebnih dijelova zgrade. Nigdje na navodnoj potpisnoj listi nije navedeno na što se koji stupac odnosi, pa bi to trebalo nagađati iz sadržaja svakog od 7 stupaca (!?!), pri čemu je većina sadržaja nečitljiva, pa bi tako trebalo nagađati je li lista sadrži popis suvlasničkih udjela svakog pojedinog suvlasnika, kao što bi trebalo nagađati koliki je suvlasnički udio suvlasnika koji su listu potpisali, pa temeljem toga nagađati je li MU sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Iako je ovrhovoditelj MU i dokumentaciju navodno vezano uz MU priložio kao jedan dokaz i pokušava prikazati kao jedinstvenu, očito je da se ne radi o jedinstvenom dokumentu, tim više što je ovrhovoditelj, iako se u MU navode samo Prilog 1 i Prilog 2 kao sastavni dijelovi MU, dostavio i: shematski prikaz naslovljen "okvirni prijedlog godišnjeg plana održavanja za 2022. za stambeno-poslovnu zgradu "Nova Galerija", suglasnost ŠP u svojstvu osobe ovlaštene za zastupanje pravnih osoba Tiberius Retail d.o.o. i Project Tiberius d.o.o. za "Odluke za sve prostore u vlasništvu pravnih subjekata koje zastupa", datiranu 01. ožujka 2022., suglasnost LP za "Odluke za sve prostore u vlasništvu na stambeno-poslovnoj zgradi Nova Galerija", datiranu 07.04.2022., presliku osobne iskaznice LP. Za razliku od gore spomenutih suglasnosti ŠP i LP, iz dokumenta koji bi trebao predstavljati navodni Prilog 2 - Popis suvlasnika, ne može se utvrditi kada su potpisi suvlasnika učinjeni niti što su potpisnici potpisivali, pa je očito je da su te liste sa potpisima naknadno dodane MU. Prema tome, navedeni prilog - Popis suvlasnika nije lista suvlasnika koji su potpisnici MU i temeljem nje nije moguće niti utvrditi je li i tko od suvlasnika potpisnik MU. Zaključno, MU nije usvojila zakonom propisana većina suvlasnika zgrade, a tužitelj uz prijedlog za ovrhu nije dostavio dokumentaciju iz koje bi proizlazilo suprotno. Dakle, u ovom konkretnom slučaju nije vidljivo tko je potpisao MU, niti je li eventualno potpisani suvlasnici imaju potrebnu većinu suvlasničkih dijelova. Stoga ovrhovoditelj, budući da nije upravitelj zgrade na adresi [adresa], 104A, 104B, 104C I 104D 2, u Zagrebu, nije ovlašten suvlasnicima te zgrade izdavati bilo kakve račune za zajedničku pričuvu, slati opomene, niti podnositi prijedloge za ovrhu zbog nepodmirenog dugovanja. S druge strane, za primijetiti je kako uz Ugovor nije dostavljen nikakav prilog iako se u Ugovoru navodi kako su njegov sastavni dio Prilog 1 - Odluka suvlasnika i Prilog 2 - Zapisnik o primopredaji objekta. Iz Ugovora proizlazi da upravitelj, ovdje tužitelj, sukladno članku 5. Ugovora, poslove održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade preuzima nakon isteka otkaznog roka sa dosadašnjim upraviteljem, a što se utvrđuje zapisnikom o primopredaji objekta. Iako se u Ugovoru navodi kao Prilog 2 - Zapisnik o primopredaji objekta, kako nikakve primopredaje nije niti bilo, tužitelj nije niti mogao priložiti Zapisnik o primopredaji objekta. Osim toga, kako odluke većine suvlasnika o izboru tužitelja za upravitelja nije bilo, isto tako tužitelj niti takvu odluku nije mogao dostaviti pa Ugovoru ne prileži niti prilog naveden kao njegov sastavni dio: Prilog 1 - Odluka suvlasnika. Prema tome priloženi Ugovor ne obvezuje nikoga od suvlasnika, a što je tužitelju dobro poznato. Stoga tužitelj, budući da nije upravitelj zgrade na adresi [adresa], 104A, 104B, 104C I 104D 2, u Zagrebu, nije ovlašten suvlasnicima te zgrade izdavati bilo kakve račune za zajedničku pričuvu, slati opomene, niti podnositi prijedloge za ovrhu zbog nepodmirenog dugovanja. Tužitelj svoju aktivnu legitimaciju nije ničim dokazao. Uz Rješenje nije dostavio dokumentaciju kojom bi pokazao opravdanost svog statusa kao ovrhovoditelja te ne postoji ni zakonska, ni ugovorna obveza tuženika na plaćanje sredstava zajedničke pričuve tužitelju. Nadalje, iako tužitelj nije upravitelj zgrade, da kojim slučajem to jest, tužitelj nema aktivnu legitimaciju potraživati isplatu obvezne pričuve od suvlasnika zgrade, dakle, niti ovdje tuženika, u svoje ime i za svoj račun, nego u ime i za račun suvlasnika zgrade. Međutim, tužitelj je prijedlog za ovrhu podnio u svoje ime i za svoj račun, što dodatno potvrđuje da isti nije aktivno legitimiran za pokretanje ovog postupka te da je njegovo potraživanje neosnovano. Pobijanim Rješenjem zahtijeva se isplata na račun tužitelja, a ne na račun zajedničke pričuve, koji račun očito niti ne postoji, a ukoliko eventualno i postoji to iz Rješenja i priložene dokumentacije nije vidljivo. U Ugovoru nije naveden broj računa sredstava zajedničke pričuve zgrade, a u članku 10. Ugovora u kojem se navodi kako će suvlasnici plaćati naknadu uplatnicama na račun zajedničke pričuve izostavljen je, tj. nije naveden broj računa zajedničke pričuve. Istina, u knjiženjima se tužiteljev račun navodi kao račun pričuve, no tužitelj nije priložio dokumentaciju kojom je upravo taj račun određen kao račun zajedničke pričuve, a nesporno je kako je u pobijanom Rješenju navedeno da se zahtijeva isplata na račun tužitelja (a ne na račun zajedničke pričuve). Ako se ima u vidu da je odredbom čl. 89. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje u tekstu ZVSDP) propisano da se doprinosi za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekre tnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose razmjerno suvlasničkim dijelovima ako nije drugačije određeno, jasno je da za dokaz osnovanosti zahtjeva za naplatu zajedničke pričuve knjiženja nisu dostatan dokaz, jer se time ne dokazuju odlučne činjenice koje su propisane odredbom čl. 89. st. 2. ZVSDP. Slijedom ranije navedenog vezano za priloženi MU i Ugovor, Knjiženja niti zajedno sa tom dokumentacijom ne dokazuju osnovanost tužiteljevog zahtjeva. Tužitelj tereti tuženika za nepostojeći dug. Bilo kakve eventualne evidencije tužitelja su stoga netočne. Osim toga, u pobijanom Rješenju se navode različiti iznosi pričuve pa tako ostaje nejasno temeljem čega tužitelj potražuje mjesečne iznose pričuve od 21,01 EUR/158,30 HRK, a temeljem čega iznose od 21,10 EUR/158,98 HRK, niti je to moguće utvrditi temeljem dostavljene dokumentacije. Dakle, tužitelj jednostrano, neosnovano i proizvoljno zadužuje tuženika za nepostojeća dugovanja. Tuženik nije bio dužan tužitelju plaćati pričuvu jer isti nije upravitelj, niti obavlja usluge koje je upravitelj dužan obavljati. Knjiženja koja je tužitelj dostavio nisu dokaz obavljanja usluga niti imaju svojstvo vjerodostojne isprave, niti je tužitelj dostavio račune na temelju kojih je u Knjiženjima proveo knjiženja, a kako tužitelj nije upravitelj zgrade takve račune nije bio niti ovlašten izdati. Slijedom svega prethodno navedenog, tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja te osporava kako osnov, tako i visinu tužiteljeva potraživanja, a isto tako i zahtjev za plaćanje troškova ovršnog postupka. Stoga se, budući da tužitelj neosnovano zadužuje tuženika za iznose zajedničke pričuve, a koje tuženik nije dužan plaćati, predlaže staviti rješenje izvan snage i ukinuti provedene radnje, a postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se predlaže odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan, a tužitelja obvezati naknaditi troškove postupka tuženiku.

3. Podneskom od 23. listopada 2024. tužitelj je u bitnome naveo da dostavlja zemljišno knjižni izvadak za predmetni stan koji je upisan kao 193/100000 suvlasničkog dijela – etažno vlasništvo (E-484), jednosobni stan 533-1A na petom katu, ukupne površine 39,08 m2 označen u planu posebnih dijelova zgrade svjetlo roza bojom. U zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu došlo do promjena u vidu upisa zatvaranja dijela zemljišne knjige za dio k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina] (3. i 4. zona k. o. [katastarska općina]), Zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Nekretnina tj. zk.č. 5290/2 je u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu bila upisana u navedenom zemljišnoknjižnom ulošku, ali je sada upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. 339318, Donje Vrapče. U postupku obnove zemljišne knjige brisana je zkč. br. [katastarska čestica] i upisana je u glavnu knjigu Donje Vrapče pod brojem 5290/2, a pod brojem Z -34442/2024. Zgrada u kojoj se predmetni stan nalazi i koja je u vrijeme pokretanja postupka u zemljišnim knjigama bila upisana kao: zk.č. 5290/2, STAMBENO- POSLOVNA ZGRADA BR. 104, 104A, 104B, 104C I 104D, ŠPANSKO, površine 4479 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sada je upisana kao: - zk.č. 5290/2, ZAGREBAČKA AVENIJA, ukupne površine 4479 m2, od čega ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE, ZAGREB, ZAGREBAČKA AVENIJA 104, 104A, 104B, 104C, 104D površine 4479 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. 339318, Donje Vrapče. Tuženik u svom prigovoru u daljnjim točkama ističe nedostatak aktivne legitimacije na strani tužitelja osporavajući mu svojstvo upravitelja zgrade tj. pravovaljanost Međuvlasničkog ugovora od 1. ožujka 2022. koji je stupio na snagu 04/2022 nakon što ga je potpisala potrebna većina suvlasnika tj. 54,58% (u daljnjem tekstu: Međuvlasnički ugovor) i Ugovora o upravljanju od 1. kolovoza 2023. (u daljnjem tekstu: Ugovor o upravljanju). Međuvlasničk i ugovor sadrži sve sastojke propisane Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kao i sve dodatne odredbe u skladu s izraženom voljom većine suvlasnika i donesen je potrebnom natpolovičnom većinom od 54,58%. Navodi koji se tiču priloga Međuvlasničkog ugovora su nerazumljivi te se tužitelj ne može očitovati. Naime, Međuvlasnički ugovor se između ostalog, sastoji i od priloga, ali se u naravi radi o jedinstvenoj ispravi koja je uvezana kao jedan dokument. Iz historijata konkretnog slučaja i u svrhu pojašnjenja činjeničnog stanja tužitelj ističe da su na sastanku suvlasnika održanom 5.5.2022. suvlasnici obaviješteni o usvajanju novog Međuvlasničkog ugovora. Nadalje, pod toč. 5. donesena je odluka o otkazu Ugovora o upravljanju koji je bio zaključen s dotadašnjim upraviteljem STAMBENI ZG d.o.o. 1.1.2018. te je donesena odluka o izboru ovrhovoditelja za novog upravitelja. Tuženik je imao legitimno pravo prisustvovati tom sastanku, ali to pravo nije iskoristio. O svemu su suvlasnici dodatno obaviješteni dopisom predstavnika suvlasnika stambenog dijela RP i predstavnice suvlasnika poslovnog dijela gđe FP **.**.2022. i emailom suvlasnicima od 17.kolovoza 2022. Nadalje, tuženiku „sporni“ Međuvlasnički ugovor je zaključen i stupio je na snagu 5 mjeseci prije nego što su suvlasnici s tužiteljem kao novim upraviteljem zaključili Ugovor o upravljanju, a tuženik nije za to vrijeme nije iznosio nikakve prigovore vezano za njegovu eventulanu nepravovaljanost. Za vrijeme dok je upravitelj zgrade bio Stambeni ZG d.o.o., tuženik nije osporavao niti valjanost Međuvlasničkog ugovora od 31. prosinca 2019. koji je tada bio na snazi. Tada važeći Međuvlasnički ugovor iz 2019. godine se u bitnim dijelovima ne razlikuje od tuženiku „spornog“ Međuvlasničkog ugovora iz 2022. godine. Naime, u oba ugovora, iznos pričuve i koeficijenti za obračun pričuve su nepromijenjeni pa je tako u oba članka 19. st. 1. visina pričuve utvrđena u iznosu od 4,05 kn/m2, a u oba članka 18. st. 1. koeficijenti za obračun pričuve su jednaki i ovise isključivo o namjeni svakog posebnog dijela. Ugovor o upravljanju s ovrhovoditeljem Facility C d.o.o. je stupio na snagu 1. kolovoza 2022. nakon isteka otkaznog roka u trajanju određenom temeljem već spomenutog Ugovora o upravljanju zaključenim s prethodnim upraviteljem Stambeni ZG d.o.o. Primopredaja zgrade [adresa] i dokumentacije obavljena je 11. kolovoza 2022. što proizlazi iz e-maila STAMBENOG ZG d.o.o. od 12. kolovoza 2022. i s primopredajnim Zapisnikom od 11. kolovoza 2022. te je tužitelju doznačio sredstva zajedničke pričuve koje je do tada imao na svom posebnom računu. Netočni su navodi tuženika iz toč. 4. prigovora da je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio u svoje ime i za svoj račun. Člankom 2. Ugovora o upravljanju suvlasnici su ovlastili tužitelja kao upravitelja da „u ime i za račun suvlasnika“, između ostalog, utvrđuje visinu zajedničke pričuve koju snosi pojedini suvlasnika prema odluci suvlasnika i prema evidenciji vlasništva navedenoj u ZK broj uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], organizira naplatu sredstava pričuve, uključujući i prinudnu naplatu i zastupa suvlasnike pred sudom i drugim tijelima državne vlasti u postupcima koji proizlaze iz upravljanja, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka. Člankom 9. Ugovora o upravljanju tužitelj je kao upravitelj ovlašten zastupati suvlasnike u ovršnim postupcima i sudskim postupcima koji se vode protiv suvlasnika – dužnika koji je plaćaju zajedničku pričuvu kao i u ostalim postupcima koji proizlaze iz upravljanja. Aktivna legitimacija upravitelja zgrade proizlazi iz odredbe čl. 93. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojoj je upravitelj zgrade ovlašten u ime i za račun suvlasnika zgrade pokretati i voditi sudske postupke radi naplate zajedničke pričuve, pri čemu valja uputiti i na stajalište izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 3671/03 od 28. lipnja 2006. prema kojem je upravitelj ovlašten ex lege pokretati postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju. Točno je da u Ugovoru o upravljanju nije naveden broj računa sredstava zajedničke pričuve, ali isključivo zbog toga što u tom trenutku broj računa zgrade nije bio otvoren. Tek nakon potpisa Ugovora o upravljanju ovrhovoditelj je bio ovlašten u poslovnoj banci otvoriti „račun za zgradu“. U konkretnom slučaju račun je otvoren 17.08.2022. godine u OTP banci pod nazivom Račun pričuve (EUR) [broj bankovnog računa], Naziv zgrade SZP [adresa], 104-, Račun stanoupravitelja HR 4324070001100265332, Naziv stanoupravitelja FACILITY C d.o.o. Prema tome, kako je račun pričuve iz prijedloga za ovrhu isti kao i iz potvrde banke i Izvatka iz Jedinstvenog registra računa od 14.5.2024. očito je da je taj prigovor tuženika neosnovan. Bez obzira na prigovor tuženika i osporavanje statusa upravitelja, tuženik ima zakonsku obvezu plaćati pričuvu, a što je potvrđeno i u nizu sudskih odluka. „U konkretnom je slučaju odlučno to što tuženik ima zakonsku obvezu plaćati zajedničku pričuvu neovisno od toga tko je upravitelj zgrade, jer je to namjenski vezana za jednička imovina svih suvlasnika namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova (članci 85. stavak 2. i 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima). Također, Ustavni je sud svoja stajališta o aktivnoj legitimaciji upravitelja na pokretanje sudskih postupaka u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju, podrobno obrazložio u brojnim svojim odlukama (npr. U- III/3671/2003 od 28.06.2006. U-III-3671/2003 od 28. lipnja 2006.) iz kojih proizlazi da je upravitelj nekretnine ovlašten ex lege pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika nekretnine radi naplate obveza, kada mu je posao naplate tih obveza povjeren odlukom suvlasnika zgrade. Pritom, podrazumijeva se da upravitelj stambene zgrade kojom upravlja, sredstva pričuve te zgrade drži na posebnom računu kojim raspolaže u ime (i u interesu) suvlasnika, pa zahtijevanje od njega da u tužbenom zahtjevu posebno navodi broj toga računa, za Ustavni sud predstavlja pretjerani formalizam (U-III/4123/2019). Stoga bi slijedom stava Ustavnog suda i u konkretnom slučaju i inzistiranje da se boj računa navodi u Međuvlasničkom ugovoru predstavljalo pretjerani formalizam. U odnosu na tuženikov prigovor iz toč. 5. da se radi o „nepostojećem dugu“ ovrhovoditelj pojašnjava da zaduženja predstavljaju mjesečne iznose zajedničke pričuve utvrđene Međuvlasničkim ugovorom. Člankom 18. st. 1. propisano je da „kod obračuna troškova upravljanja i održavanja zajedničkih dijelova i uređaja na zgradi razdioba troškova obavlja se uz sljedeće korekcijske koeficijente koji su ostali isti kao i u prethodnom Međuvlasničkom ugovoru: za stambeni prostor 1,00, za poslovni prostor 1,20, za stambeni u kojem se obavlja poslovna djelatnost 1,15, za garažni 1,0 i za garažni koji se koristi kao skladište 1,15. Člankom 19. st. 1. propisano ugovoren je „doprinos za zajedničku pričuvu, koji je dužan plaćati svaki suvlasnik mjesečno, iznosi 4,05 kn/m2 mjesečno. Ovaj doprinos zajedničkoj pričuvi vrijedi za stambeni prostor čiji je koeficijent 1,00.“ Ugovoreni iznos pričuve jednak je onom kojeg su suvlasnici ugovorili u članku 19. st. 1. prethodnog Međuvlasničkog ugovora od 31. prosinca 2019. U konkretnom slučaju mjesečni iznos zajedničke pričuve obračunava se tako da se umnožak pričuve po četvornom metru, a koji iznosi 4,05 kn/m2 pomnoži s površinom stambenog prostora tuženika od 39,08 m2 čime se dobio mjesečni iznos pričuve od 158,30 kn tj. 21,01 € zaključno do pričuve za 12. mjesec 2022. godine. Do promjene u iznosu pričuve došlo je isključivo zbog zakonske obveze uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. Naime, konverzijom iznosa od 4,05 kn i zaokruživanjem na 2 decimale (tečaj konverzije 1€ =7,53450 kn), pričuva po m2 iznosi 0,54 € što pomnoženo s 39,08 m2 iznosi 21,10 €. Zaključno, tuženikova obveza plaćanja pričuve je zakonska obveza svakog suvlasnika i vlasnika posebnog dijela zgrade, neovisno o postojanju Međuvlasničkog ugovora budući da međuvlasnički ugovor nije ugovor obveznog prava, nego ugovor reguliran Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa obveza plaćanja ne proizlazi iz obveznopravnog odnosa, već opisanog odnosa između suvlasnika pojedinih posebnih dijelova zgrade (Županijski sud u Varaždinu, Gž- 152/07-2 od 23.3.2007.). U konkretnom slučaju, visina i uvjeti plaćanja zajedničke pričuve, obveze kao i odgovornosti između suvlasnika i upravitelja, detaljnije su uređeni Međuvlasničkim ugovorom iz 2022., te Ugovorom o upravljanju zgradom, a što sve jasno proizlazi iz predloženih dokaza. Čak i u slučaju nevaljanosti važećeg Međuvlasničkog ugovora, tuženikova obveza plaćanja pričuve u iznosu od 4,05 kn/m2 ostala je ista, jer bi se primjenjivale odredbe Međuvlasničkog ugovora od 31. prosinca 2019.

4. Podneskom od 31. ožujka 2025. tuženik se očitovao na podnesak tužitelja od 23. listopada 2023. te je u bitnom naveo da je svoju zakonsku obvezu plaćanja pričuve za razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom izvršio, što je vidljivo iz "kartice prostora" od 17.03.2025. koja se dostavlja u prilogu ovog podneska. Tuženik je na ime mjesečnih doprinosa pričuvu za razdoblje od 09. mjeseca 2022. do 02. mjeseca 2023. uplatu izvršio odjednom u iznosu od 126,60 EUR, a od 03. do 10. mjeseca 2023. odjednom u iznosu od 194,14 EUR. Tuženik je svoju zakonsku obvezu izvršio i izvršava na račun sredstava zajedničke pričuve zgrade Nova Galerija - [adresa], 104A, 104B, 104 C, 104D, otvoren kod Raiffeisenbank Austria d.d., kojim upravlja zakonito izabrani upravitelj [obrt], obrt za upravljanje zgradama i usluge u građevinarstvu, vl. Sara Rođak, OIB: [osobni identifikacijski broj], Lišće 2, Zagreb, (dalje u tekstu: DONUM-VIVOGRAD). Osim toga, obzirom da je tuženik mjesečne doprinose za pričuvu za utuženo razdoblje izvršio, nije dužan tužitelju platiti utuženi iznos jer bi tada svoju obvezu plaćanja pričuve podmirio dva puta, a što je protivno svrsi i namjeni zajedničke pričuve. Tužitelj podneskom i prilozima nije dokazao niti svoju aktivnu legitimaciju niti osnovanost potraživanja prema tuženiku te je nepotrebno opteretio sud dokumentacijom irelevantnom za ovu pravnu stvar (izuzev činjenice kako je [adresa] upisana u novi zk.ul.). Stoga, budući da tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari, a tuženik je svoju obvezu podmirio, predlaže tužbu odbaciti, podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te (u oba slučaja) naložiti tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka. Općepoznato je da je račune za plaćanje pričuve ovlašten izdavati zakonito izabrani upravitelji i to samo za nekretninu kojom upravlja, a ne za bilo koju nekretninu pa se tek u takvom slučaju izvadak iz poslovnih knjiga može smatrati vjerodostojnom ispravom. Stoga, neovisno o tome što isprava naziva "Nepodmirena dugovanja s naslova tražbine zajedničke pričuve", koja prileži rješenju o ovrsi, sadrži sve elemente vjerodostojne isprave sukladno čl. 31. Ovršnog zakona, tužitelj neosnovano drži da je to vjerodostojna isprava jer tužitelj nije upravitelj [adresa] i nije ju bio ovlašten izdati. Dakle, ta isprava ne može se smatrati vjerodostojnom ispravom i ne može biti podobna za ovrhu. Kao što je već navedeno, zakonito izabrani upravitelj [adresa] je Č i samo on je ovlašten izdati takvu ispravu i samo on je aktivno legitimiran pokretati ovršne postupke protiv dužnika u ime i za račun suvlasnika [adresa]. Suprotno tvrdnjama tužitelja, potrebna većina suvlasnika nije potpisala suglasnost za usvajanje NMU. Suglasnost za njegovo usvajanje i sklapanje NUU potpisala su samo tri suvlasnika: Tiberius Retail d.o.o. i Project Tiberius d.o.o. (po ŽP u svojstvu osobe ovlaštene za zastupanje) te VP, što je vidljivo iz dokaza koje je sam tužitelj priložio, a ta tri suvlasnika zajedno ne čine natpolovičnu većinu suvlasnika, pa je jasno da NMU i NUU ne proizvode nikakve pravne učinke. Tužitelj ignorira činjenicu usvajanja Međuvlasničkog ugovora - koji je stupio na snagu 01.12.2022. (dalje u tekstu: MU), koji se dostavlja u prilogu, a kojim je natpolovičnom većinom suvlasnika (54.49%) određeno da je Stambeni ZG d.o.o. i nadalje upravitelj zgrade, dok je kasnijim odlukama suvlasnika, koje su stupile na snagu 10.11.2023., za upravitelja izabran sadašnji upravitelj DONUM-VIVOGRAD. Dakle, čak i kada bi se uzelo da je tvrdnja tužitelja o potrebnoj većini potpisa suvlasnika za usvajanje NMU točna (a nije) i da je u nekom trenutku NMU bio valjan (a nije), od 01.12.2022. kada je MU stupio na snagu, NMU je definitivno van snage. Tužitelju je poznato da je raniji upravitelj bilo društvo Stambeni ZG d.o.o., a isto tako mu je poznato i da je sadašnji zakonito izabrani upravitelj Nove Galerije DONUM-VIVOGRAD, sa kojim je sklopljen Ugovor o upravljanju stambeno- poslovnom zgradom "Nova Galerija" Br. 01122023 od 10.11.2023., no tužitelj uporno ovlaštenom upravitelju onemogućava uredno upravljanje zgradom i ne uvažava odluke suvlasnika koje su stupile na snagu 01.12.2022., niti one koje su stupile na snagu 10.11.2023. Tužitelj tvrdnjama o navodnoj ekonomičnosti pokušava zavarati sud kako se odluke koje su taksativno nabrojane na str. 22. do 24. sa potpisima gore navedenih troje suvlasnika odnose i na sve suvlasnike koji su potpisali tablicu - potpisnu listu i da se radi o jedinstvenom dokumentu, a što nije točno. Osim toga, takav način pribavljanja potpisa je i protivan Međuvlasničkom ugovoru od 01.12.2019., pa i samom NMU.; nastavno na prethodno navedeno, tablica sa potpisima nema niti datuma kada je pojedini od potpisnika dao svoj potpis, a što je prema Međuvlasničkom ugovoru od 01.12.2019. a i samom NMU obvezan sadržaj. U čl. 3. st. 4. MU stoji kako: "Sve odluke suvlasnici donose osobno (pisano) svojim vlastoručnim potpisom odnosno pisano putem punomoćnika uz odgovarajuću punomoć ili izjavu, uz obveznu naznaku dana davanja potpisa na potpisnoj listi."; u NMU je kao predstavnik suvlasnika navedena osoba koja nije suvlasnik (g. RP), pa NMU nije pravno valjan. Naime, sukladno odredbi čl. 375 st. 2 crta 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje u tekstu: ZVDSP) međuvlasnički ugovor treba sadržavati ime suvlasnika ovlaštenoga za predstavljanje i

1 0

zastupanje suvlasnika prema upravitelju, odnosno trećim osobama i granice njegovih ovlasti, a g. RP nije (niti je ikada bio) suvlasnik [adresa], što je vidljivo iz izvatka iz zemljišne knjige koji se dostavlja u prilogu. Kako se radi o kogentnoj odredbi ZVDSP, od koje zakon ne predviđa mogućnost odstupanja, jasno je kako ovlašteni predstavnik može biti samo netko od suvlasnika. Kako gosp. RP nije suvlasnik [adresa] on nije, niti može biti ovlašteni predstavnik suvlasnika budući da je navedenom odredbom ZVSDP izričito propisano da to može biti samo netko od suvlasnika; tužitelj nije bio ovlašten sklopiti NUU jer je za sklapanje tog ugovora bila potrebna odluka većine suvlasnika, a kao što je već navedeno suglasnost za sklapanje dala su samo tri suvlasnika; neovlaštena osoba, g. RP, sa tužiteljem je u ime suvlasnika sklopio NUU, a sukladno zakonu i ustaljenoj sudskoj praksi ugovor sklopljen od strane neovlaštene osobe smatra se kao da nije ni sklopljen i takav ugovor je bez ikakvih pravnih učinaka (npr. presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3470/2022-2). Dakle, NUU nije valjano sklopljen jer je sklopljen od strane neovlaštene osobe pa se ima smatrati da NUU nije ni sklopljen, a što je sukladno i ustaljenoj sudskoj praksi: slijedom navedenog u prethodnoj točci, ima se smatrati da NUU nije ni sklopljen, a što je sukladno i ustaljenoj sudskoj praksi (npr. presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3470/2022-2, presuda Županijskog suda u Rijeci Gž-5217/2009-2); iz NUU proizlazi da tužitelj kao navodni upravitelj, sukladno čl. 5. NUU, poslove održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade preuzima nakon isteka otkaznog roka sa dosadašnjim upraviteljem, a kako sa ranijim upraviteljem (Stambeni ZG d.o.o.) nije bio raskinut Ugovor o upravljanju zgradom od 01.01.2018. tužitelj nije niti smio preuzeti poslove upravljanja sve da je NUU i bio valjan (a iz prethodno navedenih točaka je neupitno da nije). Tekst NMU niti je predočen suvlasnicima prije potpisivanja navodnih l ista, niti je predan tadašnjem upravitelju Stambeni ZG d.o.o., pa su se brojni suvlasnici koji su potpisivali navodne potpisne liste o usvajanju NMU izjasnili da im prilikom potpisivanja nije bilo poznato da se usvaja novi NMU (kao što se vidi iz priloženih materijalnih dokaza). Budući da NMU nije stupio na snagu ne stoji tvrdnja tužitelja kako je NMU stupio na snagu pet mjeseci prije nego je sa tužiteljem zaključen NUU (a NUU, kao što je ranije pojašnjeno nije valjan). Stoga tuženik, dok je upravitelj zgrade bio Stambeni ZG d.o.o., nije imao niti razloga osporavati valjanost NMU jer NMU nije niti stupio na snagu, a raniji Međuvlasnički ugovor od 31.12.2019. tuženik nije osporavao jer je taj ugovor donošenjem MU prestao biti na snazi. No, tužitelj ignorira č injenicu postojanja MU, a svoje navodno potraživanje neutemeljeno opravdava time da je sadržaj Međuvlasničkog ugovora od 31.12.2019. koji je ranije bio na snazi po pitanju visine iznosa pričuve i koeficijenta identičan kao u NMU. Osim toga, tužitelj očito ignorira i činjenicu kako je Stambeni ZG d.o.o. bio valjano izabrani upravitelj te da mu je stoga tuženik uredno podmirivao svoje obveze s osnova zajedničke pričuve, dok tužitelj to nije pa ne postoji nikakva obveza tuženika na plaćanje sredstava zajedničke pričuve tužitelju. U odnosu na navode tužitelja kako mu je Stambeni ZG d.o.o. (raniji upravitelj) predao dokumentaciju vezanu za upravljanje zgradom i novčana sredstva zajedničke pričuve Nove Galerije, ističe se da je upravo Stambeni ZG d.o.o. dopisom od 14.07.2022. kojeg je uputio svim suvlasnicima, a koji se dostavlja u prilogu ovog podneska, upozorio

1 1

suvlasnike da tužitelj nije upravitelj [adresa]. Taj dopis i e-mail od 26.07.2022. upućen svim suvlasnicima kao odgovor na upit suvlasnice MP, dostavljeni neposredno prije predaje ukazuju na pravnu nevaljanost NMU i NUU, a i na visoku vjerojatnost da se radilo o različitim pritiscima kako bi se od tog društva iznudila predaja novčanih sredstava i dokumentacije Nove Galerije. Raniji upravitelj Stambeni ZG d.o.o. prije predaje novčanih sredstava i dokumentacije vezano za upravljanje [adresa] prethodno nije raskinuo Ugovor o upravljanju sa suvlasnicima, niti ga otkazao, a tužitelj nije dostavio nikakve dokaze na navodnu okolnost da bi suvlasnici otkazali ugovor o upravljanju sa Stambenim ZG d.o.o. DONUM-VIVOGRAD kao upravitelj ovlašten je voditi poseban račun zajedničke pričuve i voditi postupak za naplatu zajedničke pričuve u ime i za račun suvlasnika Nove Galerije, a tu ovlast kao upravitelj prije DONUM-VIVOGAD imao je raniji upravitelj, Stambeni ZG d.o.o. Tužitelj takvu ovlast nema niti ju je ikada imao. Tužitelj citira pojedine članke NMU, no kako taj ugovor nije pravno valjan, njegov sadržaj je irelevantan. Tužitelj, pokušavajući opravdati nepostojeći tuženikov dug, citira odredbe NMU vezano za obračun troškova upravljanja i održavanja zajedničkih dijelova i uređaja na zgradi te mjesečnom doprinosu za zajedničku pričuvu koji je po NMU dužan plaćati svaki suvlasnik mjesečno, zaključujući kako je iznos pričuve iz NMU jednak onom iz Međuvlasničkog ugovora od 31.12.2019. Kako NMU nije, niti je ikada bio, na snazi irelevantno je jesu li te odredbe u navedenim ugovorima jednake. Nadalje, tužitelj citira odredbe ZVDSP te navodi parametre za utvrđivanje minimalnog iznosa pričuve sukladno ZVDSP i podatku o etalonskoj cijeni građenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine ističući kako tuženikova obveza egzistira i da je se ne može osloboditi neovisno je li međuvlasnički ugovor pravno valjan. Međutim, to ne mijenja na stvari da tužitelj tuženika tereti za nepostojeći dug. Tužitelj je očito svjestan da NMU nije pravno valjan, no neovisno o tome, u ovom konkretnom slučaju postoji valjani međuvlasnički ugovor, kao što je postojao i ranije, a to nije NMU, pa tužitelj nije ovlašten tuženika teretiti za ikakav dug. Kao što je već navedeno, tuženik je svoje obveze izvršio te će ih izvršavati i ubuduće, a uplate je vršio što je vidljivo iz "kartice prostora" koja se dostavlja u prilogu ovog podneska) i ubuduće će ih vršiti isključivo na poseban račun zajedničke pričuve kojeg vodi zakonito izabrani upravitelj [obrt].

5. Temeljem prigovora tuženika sud je sukladno čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, i 114/2022) rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga.

6. U tijeku postupka radi utvrđenja činjeničnog stanja izvršen je uvid u isprave koje prileže spisu, a koje su je tužitelj najkasnije dostavio uz podnesak od 23. listopada 2024, a radi se o podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja ovog suda posl.br. Povrv-401/2024-2 od 25. srpnja 2024. i isprave koje je tuženik dostavio najkasnije uz podnesak od 31. ožujka 2025., a koji podnesak je predan u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska od 23. listopada 2024. te se navedene isprave nalaze do lista 834 spisa, izveden je dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja ( list 1046-1048

1 2

spisa) tuženika ( list1048-1049 spisa) te je izvršen uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-1022/2024.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje. ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

8. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija, osnovanost i visina tražbine.

9. Prvenstveno valja navesti da je međuvlasnički ugovor od 1. ožujka 2022. koji se nalazi na listu 25-92 spisa potpisan od suvlasnika čiji suvlasnički udjeli iznose 54,58% vrijednosti svih dijelova predmetne nekretnine, a kojim je izabran kao predstavnik suvlasnika RP. Nadalje, iz ugovora o upravljanju od 1. kolovoza 2022. koji se nalazi na listu 17-24 spisa vidljivo je da su isti sklopili tužitelj kao upravitelj i RP.

10. Činjenica da se na potpisnoj listi koja je prilog 2 međuvlasničkom ugovoru od 1. ožujka 2022. ne nalazi datum davanja potpisa svakog pojedinog suvlasnika ne čini navedeni ugovor ništetnim. Dapače, uvidom u odluku suvlasnika koja se nalazi na listu 2627-2684 spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-1022/2024. sud je utvrdio da je većina suvlasnika od 58,01 % u razdoblju od 14. studenog 2024. do 14. prosinca 2024. potvrdilo da je potpisnom listom od 04/2022 usvojen Međuvlasnički ugovor od 1. ožujka 2022 koji je sastavni dio ove odluke, temeljem kojega je RP izabran za predstavnika suvlasnika, a Tiberius retail d.o.o. kao zamjenik upravitelja, odabran tužitelj kao upravitelj zgrade te da suvlasnici nisu usvojili niti jedan drugo međuvlasnički ugovor, nisu nikada odabrali ČPT kao predstavnicu stanara niti su odabrali drugog upravitelja. Sukladno usvojenom međuvlasničkom ugovoru na snazi su svi ugovori i odobravaju se sve aktivnosti koje je predstavnik suvlasnika RP potpisao i poduzeo u skladu sa svojim ovlastima iz čl. 6 Međuvlasničkog ugovora. Navedenom odlukom u svakom slučaju je konvalidiran međuvlasnički ugovor od 1. ožujka 2022., u dijelu u kojem potpisna lista nije sadržavala datum potpisa pojedinog suvlasnika.

11. Odredbom iz čl. 19.st.1. Međuvlasničkog ugovora od 1. ožujka 2022. ugovoreno je da doprinos za zajedničku pričuvu iznosi 4,05kn/m2 mjesečno te da se za stambeni prostor primjenjuje koeficijent 1,00. Odredbom iz čl. 18.st.2. Međuvlasničkog ugovora od 1. ožujka 2022. ugovoreno je da je svaki suvlasnik dužan plaćati mjesečni doprinos do 20. u mjesecu za tekući mjesec.

12. Iz izvatka iz knjige položenih ugovora vidljivo je da je tuženik vlasnik jednosobnog stana 533-1a na petom katu površine 39,08 m2.

13. Odredbama članka 85. stavka 2. te članka 380. stavka 1. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01 i 79/06, dalje skraćeno ZV) propisano da je osnovati zajedničku pričuvu i mjesečno uplaćivati sredstva zajedničke pričuve dužnost upravo suvlasnika nekretnine, to je tuženik kao suvlasnik navedene zgrade pasivno legitimiran i odgovoran za dug po neplaćenoj pričuvi za utuženo razdoblje.

1 3

14. Budući da je tužitelj vlasnik stana površine 39,08 m2, da mjesečni doprinos pričuve iznosi 4,05 kn/m2, tuženik je dužan plaćati mjesečnu pričuvu u iznosu od 158,27 kn/ 21,01 Eura.

15. Predmet tužbenog zahtjeva je naplata mjesečne pričuve u razdoblju od rujna 2022 do kolovoza 2023., te u navedenom razdoblju ukupna neplaćena pričuva iznosi 252,12 Eura, slijedom čega je za navedeni iznos sud usvojio tužbeni zahtjev, te je odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 0,72 Eura.

16. Činjenica da je tuženik uplatio utuženu pričuvu i to u iznosu od 126,60 Eura 31. svibnja 2024, i iznos od 194,14 Eura 12. srpnja 2024. obrtu [obrt] nije odlučna, budući da isti nije upravitelj predmetne zgrade.

17. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka RP, OP, ČPT, CP, ŠPT ĐP i HP, budući da je sve odlučne činjenice sud utvrdio uvidom u isprave koje prileže spisu, pa bi izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka bilo nepotrebno i neekonomično.

18. Imajući u vidu gore navedeno, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan te da je tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 252,12 Eura na ime pričuve za stan u stambeno poslovnoj Zgradi [adresa] u [adresa] u razdoblju od rujna 2022. do kolovoza 2023.

19. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Visinu stope zatezne kamate sud je odredio na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/23). koja se odnosi na ostale odnose.

20. U odnosu na nastali i predvidivi trošak ovršnog postupka koji je priznat tužitelju u rješenju o ovrsi, valja navesti da je Zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Građanski odjel) sa sastanka s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova posl.br. Su- IV-204/17 od 02. lipnja 2017.g., glasi:: ''Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude''.

21. Tužitelj nije uspio u parnici u neznatnom dijelu zahtjeva pa ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a te su mu priznati troškovi ovršnog i parničnog postupka pri čemu su uzeti u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, 107/25, dalje: Tarifa) čl. 155. ZPP-a.

22. Dakle, tužitelju pripada naknada troškova ovršnog postupka za javnobilježničku nagradu u iznosu od 25,00 Eura, sukladno odredbi čl. 5 Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21., 18/22., ) i trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 50,00 Eura (Tbr. 11.t.1. Tarife). Nadalje, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka koji se odnosi na sastav podneska od 23. listopada 2024.

1 4

i 12. lipnja 2025. (Tbr 8. toč. 1. OT – 50,00 Eura, svako ), zastupanje na ročištima 9. ožujka 2026. i 6. srpnja 2026. (Tbr. 9. toč. 1. OT-50,00 Eura, svako), što uz trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% ukupno iznosi 337,50 Eura. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova sudske pristojbe na presudu u iznosu od 30,00 Eura, slijedom čega je tužitelju dosuđen trošak u ukupnom iznosu od 367,50 Eura.

U Zagrebu, 24. srpnja 2026.

SUDAC:

Marko Ivrlač

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a).

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte