REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Zagreb - Turinina 3

Poslovni broj: Ovr-1513/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Renati Šrekais, na prijedlog više sudske savjetnice Darje Volarević, u pravnoj stvari ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107, zastupan po punomoćniku Matku Bogdanu, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika ZČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Nenadu Škare, odvjetniku u Zagrebu, radi izravne naplate, 24. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se prijedlog ovršenika od 15. lipnja 2026. za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate na temelju presude Općinskog suda u Zaprešiću, poslovni broj P-961/09, od 28. lipnja 2012., kao neosnovan.

II Odbacuje se prijedlog za obustavu izravne naplate pokrenut kod Financijske agencije na temelju presude Općinskog suda u Zaprešiću, poslovni broj P -961/09, od 28. lipnja 2012.

z a k l j u č i o  j e

III Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovoga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u postupku izravne naplate na temelju presude Općinskog suda u Zaprešiću, poslovni broj P-961/09, od 28. lipnja 2012., i to zbog razloga zbog kojeg je izjavio žalbu iz članka 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24; dalje: OZ).

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj je 26. svibnja 2026. podnio Financijskoj agenciji (dalje: FINA) zahtjev za naplatu na temelju presude Općinskog suda u Zaprešiću, poslovni broj P- 961/09, od 28. lipnja 2012.

2. Ovršenik je 15. lipnja 2026. podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, i prijedlog za obustavu provedbe pljenidbe i prijenosa. U podnesku od 15. lipnja 2026., ovršenik navodi da je Raiffeisenbank Austria d.d., kao tužitelj iz predmeta Općinskog suda u Zaprešiću, poslovni broj P-961/09, podnijela Financijskoj agenciji još 28. kolovoza 2013. identičan zahtjev za izravnu naplatu na temelju presude Općinskog suda u Zaprešiću, poslovni broj P-961/09, od 28. lipnja 2012. Nadalje, navodi da je Financijska agencija tu presudu isknjižila iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje na temelju članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/18, 2/20, 47/20, 46/20, 83/20; u daljnjem tekstu ZPONS), a da je ovrhovoditelj Eos Matrix d.o.o., a koji nije dokazao da je na njega preneseno to potraživanje, ponovno 26. svibnja 2026. podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji na temelju iste presude Općinskog suda u Zaprešiću, poslovni broj P-961/09, od 28. lipnja 2012. Ovršenik ističe da je na sastanku predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. studenog 2019., posl. br. Su-IV-245/2019- 3 donesen zaključak da "nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome." Navodi da je ova izravna naplata nedopuštena, predlaže pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim i obustaviti provedbu pljenidbe i prijenosa, te predlaže odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava.

3. Ovrhovoditelj se 24. srpnja 2026. očitovao na prijedloge ovršenika na način da im se usprotivio u cijelosti. Naveo je da raspolaže sa valjanim ugovorom o cesiji, te da je dopušten prijedlog ovrhovoditelja ponovno podnijeti predmetnu ovršnu ispravu na naplatu.

4. Odredbom članka 210. stavak 1. OZ propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. Ovršnog zakona, ili nakon što na drugi način sazna da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti FINI da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Odredbom članka 210. stavak 2. OZ propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava na odgovarajući način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi. (č. 50. i 53. OZ)

5. Odredbom članka 65. stavak 1. OZ propisano je da sud može, na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu, u potpunosti ili djelomice, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Uz pretpostavku iz članka 65. stavak 1. OZ, mora biti ispunjena i jedna od pretpostavki iz članka 65.st.1.toč.1. – 11. OZ.

6. Odredbom članka 55. st. 1. i 2. OZ propisano je da ako se rješenje o žalbi iz članka 53. st. 1. Ovršnog zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim ako rješenje o žalbi ovisi o utvrđenju spornih činjenica čije postojanje ovršenik dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su one općepoznate ili se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, sud će o osnovanosti žalbe odlučiti u ovršnom postupku.

7. Odredbom čl.50.st.1.toč.7. OZ, propisano je da ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave.

8. Sud je stava da je prijedlog ovršenika za odgodom predmetne ovrhe neosnovan. Naime, ovršenik nije dostavio dokaze kojima bi učinio vjerojatnim da će mu provedbom ove izravne naplate nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, niti je učinio vjerojatnim da je potrebno odgoditi provedbu izravne naplate da bi se spriječilo nasilje (opći uvjet iz članka 65. st. 1. OZ) Uz ovaj opći uvjet potrebno je za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ispuniti jedan ili više posebnih uvjeta iz članka 65. st. 1., toč. 1.-11. OZ.

9. Slijedom navedenog, sud je, imajući u vidu odredbe članaka 65. st. 1. OZ, u vezi članka 210. st. 1. i 2. OZ, točkom I izreke rješenja odbio prijedlog ovršenika za odgodom predmetne ovrhe kao neosnovan.

10. Ovršenikov prijedlog za obustavu provedbe pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate nije pravno sredstvo ovršenika u postupku izravne naplate propisano člancima 210. OZ u vezi članka 50. i 53. OZ, već je to prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a koji je ovršenik podnio podneskom od 15. lipnja 2026. U odnosu na ovršenikov prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate, sud je zaključkom iz točke III, uputio ovršenika pokrenuti parnični postupak radi proglašenja izravne naplete nedopuštenom u ovom postupku i to zbog razloga zbog kojeg je izjavio žalbu iz članka 50. st. 1. toč. 7. OZ, te će se, dakle, u tom parničnom postupku raspravljati je li provedba ove izravne naplata dopuštena ili ne, stoga je prijedlog za obustavu ovog postupka izravne naplate u ovoj fazi postupka valjalo odbaciti i odlučiti kao pod točkom II izreke ovog rješenja.

11. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u rješenju broj Rev-274/2023-2 od 10. siječnja 2024. zauzeo shvaćanje da je dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je, na temelju članka 12. ZPONS -a, u postupku izravne naplate prestala postupati po zahtjevu za izravnu naplatu i osnovu izbrisala iz Očevidnika, ponovno istu osnovu temeljem novog zahtjeva za izravnu naplatu upiše u Očevidnik i nastavi postupati po tome. Stoga, pogrešno je shvaćanje ovrhovoditelja da se prema zaključku predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. studenog 2019., posl. br. Su-IV-245/2019-3, u ovoj konkretnoj pravnoj situaciji ne može ponovno podnijeti zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji. Međutim, u parnici će se, a kako je obrazloženo u točki 10. obrazloženja, raspravljati je li ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetne ovršne isprave od ovršenika iz članka 50. st. 1. toč. 7. OZ.

12. Ovršenikov navod da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave predstavlja žalbeni razlog iz članka 50., st. 1. toč. 7. OZ. Budući da ovršenik osnovanost svojih navoda nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, niti su činjenice na kojima se prijedlog ovršenika temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama (čl. 55. st. 2. OZ), sud je na temelju odredbe čl. 55. st. 1 . OZ, u svezi čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ, zaključkom, točkom III izreke, u odnosu na ove žalbene razloge uputio ovršenika pokrenuti parnicu.

U Zagrebu, 24. srpnja 2026.

Sudac:

Renata Šrekais

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana primitka pisanog otpravka rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Ovrhovoditelju po punomoćniku

2. Ovršeniku po punomoćniku uz podnesak od 24. srpnja 2026.