Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Poslovni broj: P-160/2021-67

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja YACHT CENTAR BAOTIĆ d.o.o., Zagreb, Maksimirska cesta 282, OIB: 04349937616, zastupanog po punomoćn icima - odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Šebetić i partneri iz Zagreba, protiv tuženika ISARSILVER GmbH, Freilassinga, Munchener strasse 67, Republika Njemačka, zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Rački i kolege iz Zagreba, radi isplate , nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 15. lipnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja GZ i punomoćnice tuženika RZ, na ročištu za objavu odluke 24. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku ISARSILVER GmbH Munchener Str. 67, 8395 Freilassing, Republika Njemačka da tužitelju YACHT CENTAR BAOTIĆ d.o.o., OIB: 04349937616, Zagreb, Maksimirska cesta 282 platiti iznos od 73.156,14 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana 08.06.2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, te da mu naknadi trošak ovog postupka, sa zateznom kamatom po navedenoj stopi od dana presuđenja do isplate, sve u roku od 8 dana.

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 17.922,06 eura, sve u roku od 15 dana, dok je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka za preostalih 116,80 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj Trgovačkom sudu u Zagrebu 27. siječnja 2021. u bitnome navodi da je tuženik vlasnik motornog broda Bavaria E 40 Fly, dužine 11,98 m, godina proizvodnje 2017., broj trupa DE-BAVR39D1B717, sr. broj motora [broj motora], ime plovila KOSI, koji je registriran pri Saveznoj upravi vodne plovidbe, Savezna Republika Njemačka pod brojem AB-C 944, koji se nalazi u ACI marini Skradin. Tužitelj je ishodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu privremenu mjeru radi osiguranja svoje novčane tražbine u iznosu od 73.156,14 eura sa zateznom kamatom od 8. lipnja 2020. do isplate te troškova osiguranja, zabranom prodaje i otuđenja navedenog motornog plovila. Predmetno plovilo je tužitelj prodao tuženiku temeljem računa 3-3-3801 od 12. travnja 2019. za iznos od 280.000,00 eura na kojem je naznačeno da je isporuka oslobođena poreza na dodanu vrijednost sukladno odredbi čl. 41. st. 1. t. a Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine br. 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24, 52/25, 151/25, 32/26, 48/26; u daljnjem tekstu: Zakon o PDV-u). Tuženik je kao kupac dao izjavu o otpremi 8. svibnja 2019. u kojoj izjavljuje da će plovilo otpremiti morem u drugu državu članicu EU (međunarodne vode) i da će tužitelju dostaviti odlaznu listu pu tnika (Crew listu) ovjerenu od nadležne lučke kapetanije prilikom napuštanja RH, te da je spreman na zahtjev Porezne uprave dati bilo kakve informacije vezano za krajnje odredište plovila – navedeno je bilo uvjet da bi ta kupoprodaja bila oslobođena PDV-a. Porezna uprava je provela nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza i drugih javnih davanja kod tužitelja, kao poreznog obveznika, a predmet poreznog nadzora je PDV za razdoblje od 1. 4. do 30. 4. 2019. u kojem periodu je ispostavljen i račun za prodaju predmetnog plovila. Porezna uprava je od tužitelja zatražila da dostavi dodatnu dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da je plovilo isplovilo izvan RH, da provjeri je li oslobođenje od plaćanja PDV-a bilo osnovano na što je tuženik zatražio podatak od tuženika, odnosno dokaz da je plovilo isplovilo izvan RH, ali tuženik nije dostavio nikakvu dokumentaciju niti je odgovarao na emailove tužitelja. Kako je tužitelj izdao račun bez PDV-a uz obvezu tuženika da će plovilo otpremiti izvan teritorija RH, a koju obvezu tuženik nije ispunio, to je Porezna uprava tužitelju utvrdila obvezu plaćanja PDV-a za travanj 2019. u iznosu od ukupno 73.156,14 eura. Obveza plaćanja PDV-a je obveza kupca, odnosno tuženika pa slijedom toga tužitelj od tuženika u ovom postupku potražuje utuženi iznos.

2. Trgovački sud u Zagrebu se rješenjem poslovni broj 88 P-130/21 od 6. svibnja 2021. oglasio mjesno nenadležnim i po pravomoćnosti tog rješenja ustupio ovom sudu kao mjesno nadležnom za daljnje postupanje .

3. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu, dostavljenom sudu 28. rujna 2021., naveo kako nije sporno da je isti vlasnik predmetnog plovila, kao ni da je Trgovački sud u Zagrebu donio privremenu mjeru u odnosu na koje rješenje je tuženik podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prijedlog za dopuštenje revizije. Tuženik, nadalje, u cijelosti osporava navode tužitelja iz tužbe. Ističe kako tužitelj nije naznačio pravnu osnovu za svoj tužbeni zahtjev. Naime, budući da je tuženik u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu iz ugovora o kupoprodaji rabljenog broda od 16. kolovoza 2018., tuženik ističe kako tužitelj ne može ništa potraživati po tom ugovoru. Naime, tužitelj i tuženik su dogovorili kupoprodaju u ukupnom iznosu od 280.000,00 eura. Uz kupoprodajnu cijenu tužitelj se obvezao riješiti papirnati prijenos vlasništva na tuženika pa je tako tužitelj izvršio prijenos vlasništva i registraciju broda na ime tuženika u Njemačkoj. Također, tužitelj je tuženiku rekao da je za potrebe registracije u [adresa] nužno da brod otplovi u međunarodne vode. Tuženik je tužitelju dao i punomoć za registraciju njegovom povezanom društvu. Tužitelj se za iznos od 280.000,00 eura obvezao da će obaviti svu papirologiju po pitanju prijenosa prava vlasništva na brodu i registracije broda u Saveznoj Republici Njemačkoj. Tuženik se obvezao da će brod izvesti u međunarodne vode i to je tuženik i učinio putem svoga zaposlenika OZ **.**.2019. i dostavio je popis članova posade s kojim je napustio teritorij Republike Hrvatske. Tuženik nije bio predmet poreznog nadzora. Porezno tijelo u Njemačkoj nije našlo nikakav prijestup u postupcima tuženika. Tužitelj je dostavio zapisnik porezne uprave, ali nije dostavio dokaz da je upravno rješenje o plaćanju utuženog iznosa doneseno, da je pravomoćno i da ga je tužitelj platio pa tako nije dokazao da ima ikakvo potraživanje s osnove poreza na dodanu vrijednost prema tuženiku.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu spisu priležeću dokumentaciju i to naročito u: Ugovor o kupoprodaji rabljenog plovila od 16. listopada 2018.; Izjavu o otpremi od 8. svibnja 2019.; Primopredajni protokol od 8. svibnja 2019.; Račun br. 3-3-3801 od 12. travnja 2019.; Zapisnik Ispostave Porezne uprave, Ureda za velike porezne obveznike Split od 8. lipnja 2020.; Račune za predujam; Ugovor o korištenju godišnjeg veza u moru u ACI marini Skradin; Evidenciju isplovljenja i uplovljenja plovila Kosi u vremenu od 8. svibnja 2019. do 27. studenoga 2019.; Obračun zateznih kamata na nepravovremeno plaćene porezne obveze od 10. lipnja 2020.; Izjavu direktora društva Baotic Yachting GmbH od 8. studenoga 2021.; Porezno (prvostupanjsko, upravno) rješenje od 3. rujna 2020.; rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak od 20. prosinca 2021.; Izlist Bankovne transakcije tužitelja; e-mail korespondenciju među strankama, saslušani su svjedoci TZ, IZ, OZ, pročitai su pisani iskai zastupnika po zakonu tuženika FZ te svjedoka GZČ i RZČ, provedeno je financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja d.o.o., stalna sudska vještakinja Petra Blašković i usmeno saslušana na ročištu i izvršen je uvid u ovosudni spis posl. br. R1-11/2021.

5. Prema odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 , 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

6. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

7. Sud nije provodio dokaze predložene po tuženiku i to prvenstveno pribavu sve dokumentacije društva Oktošpedicija d.o.o. budući da se radi o dokumentaciji koja bi mogla eventualno potvrditi tuženikove navode o samom tijeku plova s kupljenim plovilom, odnosno navode o izlasku iz unutarnjih voda Republike Hrvatske i povratku u iste – što u ovom postupku, naročito nakon provedenog dokaznog postupka nije niti ostalo sporno. Isto tako, sud nije provodio ni dokaz pribavom podatka o tome je li tužitelj protiv poreznog rješenja podnio upravni spor budući da ta činjenica u ovoj pravnoj stvari nije relevantna za odlučivanje. Naime, u ovom je postupku bilo potrebno utvrditi jesu li tužitelj ili tuženik bili dužni podmiriti nastalu obvezu podmirenja poreza na dodanu vrijednost, za odlučivanje o čemu nije bitno utvrditi je li tužitelj osporavao porezno rješenje ili ne. Zaključno, sud nije provodio dokaz usmenim saslušanjem svjedoka za koje su dostavljeni pisani iskazi, sukladno odredbi čl. 492. c ZPP-a jer ponajprije spisu ne prileže obrazloženi prigovori na točno određeni iskaz, odnosno dio iskaza temeljem kojeg bi sud zaključio da bi usmeno pred sudom bila drugačije utvrđena činjenica iz iskaza. Isto tako, sud smatra da bi pozivanje tih svjedoka na usmeno saslušanje pred sudom bilo usmjereno odugovlačenju ovoga postupka odnosno ta bi radnja bila protivna načelu ekonomičnosti postupanja, budući da je sve ono što bi od svjedoka kao takvih u ovoj pravnoj stvari i moglo biti utvrđeno – utvrđeno i iz samih spisu dostavljenih pisanih iskaza.

8. Sud je uvažio u dokazne svrhe i dokumentaciju vezanu za postupke Porezne uprave, iako je tuženik prigovorio da je ta dokumentacija predana nakon zaključenja prethodnog postupka, iz razloga što je tužitelj očekivao da će sud pribaviti cjelokupni spis Porezne uprave, od čega je sud odustao iz razloga ekonomičnosti pa je tako u tom trenutku dostavljena i ta dokumentacija, međutim, ista predstavlja samo određenu kronologiju vezanu za predmetni porezni postupak i iz iste ne proizlaze neke okolnosti ili činjenice koje nisu na neki od načina već iznesene u dotadašnjem tijeku postupka.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

10. Predmet ovog postupka je naknada materijalne štete nastale povredom ugovorne obveze od strane tuženika.

11. Nesporno je u ovom postupku bilo da su stranke sklopile ugovor o kupoprodaji plovila, da je to plovilo nakon kupnje registrirano u [adresa] i da tuženik na ime te kupoprodaje nije platio porez na dodanu vrijednost ni u Hrvatskoj ni u Njemačkoj.

12. Ono što je bilo sporno i što je u ovom postupku trebalo utvrditi je činjenica je li moglo samim isplovljavanjem tuženika iz unutarnjih voda doći do oslobođenja od porezne obveze, sukladno ugovoru i zakonskim propisima ili se tuženik morao doista i prijaviti u nekoj stranoj luci, luci neke od država Europske unije.

13. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji rabljenog plovila utvrđeno je kako je isti sklopljen 16. listopada 2018. između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca plovila marke Bavaria, tip: E 40 Fly, godina modela: 2017 uz kupoprodajnu cijenu u iznosu od 280.000,00 eura bez PDV-a. ugovorom je određeno da se kupac obvezuje temeljem izjave da će plovilo otpremiti izvan teritorija RH i da će uz ovjerenu izjavu dostaviti prodavatelju vjerodostojan dokument o napuštanju teritorija RH sukladno čl. 41. o Zakona o PDV-u i čl. 170. Pravilnika o PDV-u.

14. Iz Izjave o otpremi prodavatelja od 8. svibnja 2019. proizlazi da kupac (ovdje tuženik) izjavljuje da će predmetno plovilo otpremiti na vlastiti pogon morem u drugu državu članicu EU/međunarodne vode te će prodavatelju dostaviti odlaznu listu putnika (crew list) ovjerenu od nadležne lučke kapetanije prilikom napuštanja RH. Kupac je spreman na zahtjev Porezne uprave dati bilo kakve informacije vezane za krajnje odredište plovila.

15. Iz primopredajnog protokola od 8. svibnja 2019. proizlazi da je predmetni brod preuzet od tužitelja u ispravnom stanju sa svom pratećom dokumentacijom te nema nikakvih daljnjih zahtjeva prema prodavaču.

16. Uvidom u ovosudni spis posl. br. R1-11/2021 utvrđeno je kako je u istome, povodom prijedloga predlagatelja Yacht Centar Baotić d.o.o. protiv protivnika osiguranja Isarsilver GmbH najprije 14. siječnja 2021. doneseno rješenje kojim se prihvaća prijedlog predlagatelja te se radi osiguranja novčane tražbine istoga određuje privremena mjera zabrane prodaje i otuđenja motornog broda Bavaria, te zaustavljanja, čuvanja i odlaska toga broda uz nalog Lučkoj kapetaniji da plovilu oduzme isprave.

17. Povodom žalbe protivnika osiguranja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pod posl. br. Pž-693/2021-4 8. ožujka 2021. donio rješenje kojim ukida naprijed navedeno prvostupanjsko rješenje i predmet vraća na ponovni postupak uz navođenje kako prvostupanjski sud, ponajprije, nije dao razloge svoje ocjene vjerojatnosti postojanja tražbine čije se osiguranje predlaže niti je obrazložio o kojoj je tražbini riječ. Isto tako, prvostupanjski sud nije valjano ni obrazložio postojanje opasnosti da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbinu čije se osiguranje traži, time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

18. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je rješenjem posl. br. R1 - 11/2021 od 23. travnja 2021. prihvatio prijedlog predlagatelja i odredio privremenu mjeru osiguranja novčane tražbine zaustavljanjem broda, zabranom prodaje i otuđenja predmetnog motornog broda uz nalog nadležnoj Lučkoj kapetaniji da plovilu oduzme isprave.

19. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem posl. br. Pž- 2747/2021 od14. srpnja 2021. odbio kao neosnovanu žalbu protivnika osiguranja i potvrdio prvostupanjsko rješenje. Sukladno ranijoj uputi, prvostupanjski sud je ponovio ranije rješenje uz bolje obrazloženje.

20. U ovom postupku pregledana je i evidencija isplovljenja i uplovljenja plovila Kosi (predmetno plovilo) iz koje je razvidno kada je predmetno plovilo izlazilo iz marine a kada je došlo natrag u marinu.

21. Izvršen je uvid i u porezno rješenje posl. br. Klasa: UP/I-471-02/20- 0151, Ur. broj: 513-07-23/07-20-2 od 3. rujna 2020. iz kojeg, u bitnome, proizlazi da se poreznom obvezniku (ovdje tužitelju) utvrđuje obveza za travanj 2019. u ukupnom iznosu od 551.194,92 kune (73.156,14 eura) i to na ime poreza na dodanu vrijednost. U samom obrazloženju rješenja je opisan postupak utvrđivanja porezne obveze ovdje tužitelja, temeljem Ugovora o kupoprodaji plovila s tuženikom, temeljem odnosno nakon kontaktiranja sa njemačkom poreznom upravo, a sve to nakon što tužitelj nije mogao udovoljiti traženju poreznog tijela i dostaviti dokaze od strane tuženika o tome da je odredište plovila druga država članica Europske unije.

22. Iz rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/20-01/389, Ur. broj: 513-04- 21-2 od 20. prosinca 2021. proizlazi kako je odbijena žalba žalitelja Yacht Centar Baotić d.o.o. na prvostupanjsko porezno rješenje kojim je žalitelju naloženo uplatiti dužne iznose s naslova porezne obveze zajedno s obračunatim kamatama koje su utvrđene u postupku poreznog nadzora i to poreza na dodanu vrijednost za razdoblje i u iznosima te na način pobliže određenim u tom pobijanom rješenju. U prvostupanjskom postupku, nakon postupka nadzora je utvrđeno da je 8. svibnja 209. između Adriatic Croatia International Club d.d. i Isarsilver GmbH sklopljen ugovor o korištenju godišnjeg veza u moru u ACI marini Skradin za razdoblje od 8. svibnja 2019. do 7. svibnja 2020. za predmetno plovilo i ugovorena je godišnja naknada za korištenje veza koja je plaćena u cijelosti deviznim doznakama na račun Adriatic Croatia International Club d.d. Temeljem pribavljenih dokaza u postupku nadzora prvostupanjsko tijelo je zaključilo da predmetno plovilo nije isporučeno u drugu članicu EU iz čega proizlazi da na navedenu isporuku žalitelj nije mogao primijeniti oslobođenje od poreza na dodanu vrijednost propisano čl. 41. st. 1. točka a Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Budući da oslobođenje od plaćanja poreza na dodanu vrijednost predstavlja poreznu povlasticu, teret dokazivanja činjenica o kojima ovisi priznavanje ovoga prava leži na poreznom obvezniku, temeljem čl. 88. st. 2. Općeg poreznog zakona. Iako je žalitelj, ovdje tužitelj, istakao kako on ne može odgovarati za poreznu utaju drugih osoba i kako nije logično za očekivati od prodavatelja da uloži dodatnu pažnju kako bi spriječio poreznu utaju i da kontaktira nadležno porezno tijelo u sjedištu kupca radi provjere je li kupac prijavio porezni događaj ili ne.

23. Iz izvatka iz Internet bankarstva za tužitelja proizlazi plaćanje poreza i to u iznosu od 519.730,89 kuna – PDV za 2019. po poreznom nadzoru, što zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje su mu zaračunate iznosi 551.194,92 kune odnosno 73.156,14 eura.

24. Iz iskaza svjedokinje TZ, u bitnome, proizlazi kako je ona voditelj financija kod tužitelja i Ugovor među strankama joj je bio dostavljen na pregled zbog odredbi iz čl. 41. Zakona o PDV-u. Kupcu je sve objašnjeno i Ugovor je potpisan zajedno s Izjavom o otpremi nakon čega su ju kolege obavijestile da je došlo rješenje Porezne uprave prema kojem je tužitelj dužan platiti porez, odnosno utuženi iznos. Kod ovakvih Ugovora tužitelj inače sa kupcima dogovara da su dužni prilikom otpreme dostaviti potvrdu o plaćenom PDV-u u drugoj državi, kao i račun o vezu bilo koje luke EU, izvan Hrvatske, a tuženik to nije učinio. Vlasnik broda je iz Njemačke i brod je trebao biti otpremljen u Njemačku. S kupcem, tuženikom, je kontaktirao ČZ koji inače kontaktira klijente. Tuženik je platio neto cijenu za brod i dobio je ovjereni kupoprodajni ugovor i račun nakon plaćanja. Tužitelj od tuženika nije dobio papire koji su nužni prema čl. 31. Zakona o PDV -u, ali su dobili papire koji su nužni za otpremu a to su izjava o otpremi i dvojezični kupoprodajni ugovor. Primopredaja broda je bila u Segetu i te prigode je sačinjen primopredajni zapisnik. Tužitelj je za problem s PDV-om saznao tek nakon što su dobili dopis od Porezne uprave. Naime, Porezna uprava je dobila obavijest od nadležnog tijela u Njemačkoj o tome da je tamo prijavljeno plovilo za koje nije plaćen porez u Njemačkoj a naknadnom provjerom je utvrđeno da nije plaćen porez ni u Hrvatskoj. Plovilo je odjavljeno u Hrvatskoj i prijavljeno u Njemačkoj – u odnosu na registraciju plovila. Tužitelj je platio PDV. Prijenos porezne obveze na ovaj način je uobičajen za tužitelja. Tužitelj inače ne pravi je li kupac izveo plovilo iz Hrvatske i to nije njegova obveza, kupac je potpisao izjavu o otpremi i kupoprodajni ugovor iz kojih je jasno koju dokumentaciju je dužan dostaviti. Nije joj poznato tko je izvršio registraciju plovila u Njemačkoj. Kršenje ugovora tuženika se odnosi na to da isti nije dostavio dokaz o tome da je platio porez u nekoj drugoj državi za predmetno plovilo.

25. Iz iskaza svjedoka ĆZ, u bitnome, proizlazi da je on kao prodavač zaposlen kod tužitelja i kontaktirao je osobno s direktorom tuženika. Zajedno s policijom ga je otpratio do carinskog gata. To je inače običaj kod brodova u tim situacijama. Svjedok dođe osobnim vozilom do gata a kupci brodom. Prilikom preuzimanja broda tuženik je potpisao izjavu o otpremi kojom se obvezuje brod otpremiti iz teritorijalnih voda RH u neku drugu državu članicu EU i primopredajni protokol. Još je bio dužan ranije potpisati dvojezični ugovor. Nakon otpreme je višestruko kontaktirao tuženika i putem e-maila i putem telefona pozivajući ga da ispuni svoju ugovornu obvezu odnosno da dostavi dokaz iz luke EU u koju je otišao kao i dokaz o plaćenom porezu u Njemačkoj, ali isti se nije odazivao niti je dostavio traženo. Odjavu broda donosno deregistraciju vrši prodavatelj odnosno vlasnik i u konkretnom slučaju je to napravio tužitelj. Tuženik je morao registrirati brod u Njemačkoj da bi mogao nastaviti ploviti s njim, međutim, svjedok ne zna što je dalje konkretno bilo. Stranka je tražila da prodaja ide preko njemačkog društva, svjedok je sastavio ugovor, kolegica ga je prekontrolirala i kupac je rekao da će brod izvesti morskim putem, jer mu je kopneni prijevoz preskup. Tražio je od tužitelja da mu preporuči skipera pa mu je preporučio OZ, koji je to za njih i učinio.

26. Iz iskaza svjedoka OZ proizlazi kako je on kao skiper bio angažiran od strane tuženika, a na preporuku gospodina ĆZ i to da izveze brod jer tuženik ne zna upravljati brodom. Iz Segeta Donjeg je odvezao brod na carinski gat u Split, tamo je tuženik s agentom odradio papirologiju i krenuli su put Visa. Nakon što su došli negdje u blizinu Visa, malo su ga prošli, tuženik je rekao da se mogu vratiti u Skradin, gdje on ima plaćen vez cijelu godinu. Trebali su stati i u kapetaniju Šibenik, ali je tog dana bila neka regata pa je bila velika gužva i onda je tuženik rekao da se odvezu do Skradina do njegovoga veza. Tada su večerali i vratili se po svoje aute. Kada su isplovljavali iz luke na brodu su s njim bili vlasnik broda, njegova kćer, njezin momak i misli još jedna muška osoba. Nije bio prisutan prilikom preuzimanja broda od strane tuženika. Za uslugu ga je platio tuženik. Ne sjeća se koliko su točno prošli od otoka Visa, možda jednu nautičku milju. Ne sjeća se jesu li te prigode otišli u međunarodne vode. On je zaposlenik tužitelja bio i u to vrijeme i u vrijeme davanja iskaza pred sudom. Nije bio dužan sačinjavati popis članova posade broda, pa to tako nije ni tada napravio.

27. Iz pisanog iskaza zastupnika po zakonu tuženika UZ, u bitnome, proizlazi kako je tražio brod, jahtu i pronašao je brod Bavaria. Na oglasu je bila cijena od 290.000,00 eura i pisalo je da je prodavatelj G, a bio je i kontakt ĆZ, koji je pričao njemački i s njim su se sve dogovarali. Nakon što je odabrao brod, prodavatelju, odnosno Stibliku je rekao da ne može platiti više od 280.000,00 eura pa je on rekao da neće platiti PDV ako brod izvezu iz Hrvatske. ĆZ je rekao da im on može pomoći da brod odvezu u Crnu Goru i onda da će im organizirati kamionski prijevoz iz Crne Gore u Njemačku radi izrade njemačkih papira, a kasnije da mogu brod vratiti u Hrvatsku , rečeno im je da će to koštati od 8 do 10 tisuća eura, bilo im je puno, ali su pristali. Još jednom su se vratili u Seget i to u listopadu 2018. kada su dogovorili plaćanje u ratama, dvije rate po 100.000,00 eura i ostatak u travnju 2019. – tako su i plaćali i tada su i sklopili ugovor. Kada je sve plaćeno, javio se ĆZ, podsjetio ga na dogovor za skipera i prijevoz broda, a on je odgovorio da mu treba još vremena da se organizira. Dostavio je punomoć za registraciju broda u Njemačkoj 11. travnja e-mailom i objasnio da ta punomoć glasi na Baotic Yachting GmbH iz Njemačke. Brod je registriran u [adresa] **.**.2019. i ĆZ ih je obavijestio da mogu doći preuzeti brod, da ga trebaju izvesti i vratiti. Rekao je da ne moraju ići u Crnu Goru, da je dovoljno da brod odvezu u Sloveniju u Koper. 8. svibnja 2019. došao je sa sinom, kćeri, zetom, ocem i prijateljem, planirali su nekoliko dana plovidbe do Slovenije. IZ ih je tada upoznao da ne moraju do Slovenije, da je dovoljno da idu u međunarodne vode i tada im je predstavio skipera OZ koji bi trebao sve odraditi. OZ ih je brodom odvezao u Split, otišao je u Lučku kapetaniju, tamo se susreo s jednim čovjekom, za kojeg pretpostavlja da je bio špediter. Dobili su dokument od Carinskog ureda i potvrdu Lučke kapetanije o putnicima na brodu, koju je potpisao skiper OZ. OZ je kupio i novine, rekao je da je dovoljno otići u međunarodne vode i fotografirati dnevne novine i GPS zajedno. Nakon te fotografije su se uputili prema Skradinu. Po putu su trebali stati u Carinski ured u Šibeniku, ali, budući da nije radio, OZ je rekao da će on to riješiti ujutro i da oni ništa ne brinu. Prespavali su jednu noć u Skradinu i otišli u Mađarsku. Kasnije ga je ĆZ pitao jesu li platili porez u Njemačkoj i on nije razumio zašto ga to pita pa je pitao odvjetnika da provjeri s poreznom upravom u Njemačkoj je li on to morao platiti, a odvjetnik mu je rekao da nije, jer je brod išao iz Europske unije u međunarodne vode. Tužitelj mu nikada nije dostavio račun sa PDV ili bilo kakav drugi račun. Tužili su ga početkom 2021. i tada nisu dostavili nikakve dokaze da su platili PDV ili da bi ga on njima trebao platiti. Kasnije su tijekom postupka dostavili dokaze da su platili PDV 2022.

28. Iz iskaza svjedoka OZČ, u bitnome, proizlazi da mu je poznato da je u svibnju 2019. ĐZ dogovorio kupnju broda Bavaria u Hrvatskoj i to od prodavatelja G. Sjeća se da je cijena bila 290.000,00 eura, ali da su na kraju dogovorili 280.000,00 eura. U svibnju 2019. pozvao je svjedoka i GZČ i rekao je da je dogovorio preuzimanje broda kao i da je G rekao da brod mora odvesti u Sloveniju. Nitko od njih nije znao upravljati brodom pa je G ponudio i organizirao skipera koji će odvesti brod u Sloveniju i natrag. Prihvatili smo ići s njima u Sloveniju i natrag, ali smo prvo morali otići u Split radi rješavanja dokumentacije. Na putu su bili njih dvoje, ĐZ, EZ i MZ. Kada su stigli, G ih je obavijestio da nije potrebno ići u Sloveniju, da je dovoljno isploviti u međunarodne vode i vratiti se. Tada je stigao skiper OZ, koji je rekao da je zaposlenik Baotića i on je upravljao brodom. Najprije su otišli u Split, gdje je OZ s jednim gospodinom riješio potrebne formalnosti, a onda je kupio dnevne novine, zatim su nastavili plovidbu. U jednom je trenutku OZ zaustavio brod, podigao novine i fotografirao pramac broda da se vidi datum novina i GPS koordinate. U međunarodnim vodama je OZ uklonio hrvatsku zastavu i podigao njemačku zastavu. Rekao je da je brod sada njemački i da se sada mogu vratiti u Hrvatsku. OZ je okrenuo brod, krenuli su prema Skradinu, on je rekao da mora otići u Šibenik kako bi prijavio dolazak broda u Hrvatsku, ali je lučka kapetanija već bila zatvorena, pa je on rekao da se ne brinu, da će to on riješiti sljedeći dan. OZ je nakon toga odvezao brod u Skradin, gdje ga je čekao automobil, nakon čega je otišao.

29. Iz iskaza svjedokinje GZČ proizlazi da je ona kći BZ koji joj je 2018. rekao da želi kupiti brod, pokazivao joj je fotografije tipova brodova koji su ga zanimali i otputovao je u Hrvatsku kako bi ih osobno pogledao. Kada se vratio, rekao je da je pronašao brod koji želi kupiti i dogovorio je kupoprodajnu cijenu od 280.000,00 eura. Zna da je njezin otac kupio brod uz posredovanje tvrtke registrirane u [adresa], Jarsilver GmbH. Rekao je da prodavatelj, tvrtka Baotić, ima podružnicu u Njemačkoj i da će oni riješiti registraciju broda u Njemačkoj. Sjeća se da je registracija obavljena bez da je brod bio prevezen u Njemačku. U svibnju ju je otac, zajedno sa TZČ, pozvao da odu s njim brodom u Sloveniju. Rekao je da je od tvrtke Baotić dobio informaciju da brod ne treba odvesti u Njemačku, nego da treba otploviti u Sloveniju. S njima su bili DZ i MZ. Kada su stigli, iz Baotića su ih obavijestili da ne trebaju ići u Sloveniju, da je dovoljno isploviti u međunarodne vode i vratiti se. Stigao je skiper po imenu OZ, koji se predstavio kao zaposlenik Baotića. Najprije su otišli u Split gdje je OZ obavio carinske formalnosti, nakon čega je on kupio dnevne novine i nastavili su plovidbu brodom. U jednom trenutku je OZ podignuo novine i fotografirao naslovnicu tako da se vidi datum novina i GPS koordinate nakon čega je rekao da su napustili Hrvatsku, da je to dokaz, uklonio je hrvatsku registraciju, postavio njemačku registraciju i podigao njemačku zastavu. Rekao je da je brod sada njemački brod i da se mogu vratiti u Hrvatsku. U tom je trenutku njezin otac pitao je li to doista dovoljno, na što je OZ potvrdio da jest. Zatim je OZ okrenuo brod i krenuo prema Skradinu. Na putu su trebali stati u lučku kapetaniju u Šibeniku radi prijave ulaska broda u Hrvatsku, ali nije radila pa im je rekao da se ne brinu, da će to riješiti sljedeći dan. OZ je nakon toga odvezao brod u Skradin, gdje ga je čekao automobil, nakon čega je otišao. Kasnije ju je otac obavijestio da je nekoliko mjeseci kasnije od njega zatražena potvrda tvrtke Baotić da je u Njemačkoj platio PDV i ona se sjeća da je rekao da osim 280.000,00 eura kupoprodajne cijene nije morao ništa platiti prema uputama tvrtke Baotić. Nakon toga je njezin otac stupio u kontakt s odvjetnikom i rečeno mu je da njemačke porezne vlasti nemaju nikakva potraživanja prema njemu i o svemu tome je obavijestio G.

30. Sve iskaze sud nije dodatno provjeravao usmenim saslušanjem pred sudom, jer nije, a sukladno odredbi čl. 492. c ZPP-a zaključio da je isto potrebno. Iskaze je uzeo u obzir u cijelosti kao vjerodostojne i istinite, naročito iz razloga što isti, i to kako svjedoci tužitelja tako i svjedoci tuženika, imaju neposredna saznanja o činjenicama o kojima su isti iskazivali. Ono što je relevantno utvrđeno nakon provođenja dijela dokaznog postupka koji se odnosi na personalne dokaze – to je činjenica da su isti potvrdili sve navode obje strane koje su potkrijepljene i materijalnim dokazima – kako vezano za sam postupak kupoprodaje, tako i vezano za same radnje nakon izvršene kupoprodaje, preuzimanje i isplovljavanje plovila kao i vraćanje istoga i uplovljavanje natrag u luku Skradin.

31. Ono što sud ne doznaje iz personalnih dokaza – a ne može se isto personalnim dokazima ni utvrditi, a što je i relevantno za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, odnosno relevantno za potkrjepu navoda tuženika – to je činjenica da je tuženik provedenom radnjom isplovljavanja ispunio svoju ugovornu obvezu čime je došlo do prijenosa porezne obveze pa je tako u tom smjeru ovaj sud provodio i daljnje dokaze.

32. Naime, tuženik je tvrdio (a to su potvrdili i njegovi svjedoci) da je njemu rečeno od strane tužitelja da je dovoljno isploviti iz unutarnjih voda Republike Hrvatske, ali to je kontradiktorno s jasnom odredbom ugovora – za povredu koje tužitelj i tereti tuženika u ovoj pravnoj stvari.

33. Na prijedlog tužitelja ovaj sud je proveo i financijsko carinsko vještačenje i to na okolnost je li kod prijenosa porezne obveze dovoljno da u otpremi plovilo dođe do međunarodnih voda između Hrvatske i Italije i Hrvatske i Slovenije ili mora uploviti i prijaviti se u bilo koju luku članice EU.

34. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za financije, računovodstvo i poreze Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. iz studenoga 2024. proizlazi, u bitnome, kako nije čl. 41. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano da plovilo mora uploviti i prijaviti se u bilo koju luku članice EU, ali je čl. 170. st. 3. točka e Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost bilo propisano da pisana izjava o otpremi ili prijevozu dobara u drugu državu članicu koju je potpisao preuzimatelj dobara treba sadržavati podatak o mjestu odredišta u drugoj državi članici. Nadalje, za oslobođenje PDV-a sukladno čl. 41. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ne navode se isporuke koje bi se odnosile na otvoreno more. Oslobođenja PDV-a za isporuke na otvorenom moru propisana su čl. 47. istog Zakona u kojem se ne spominje oslobođenje za isporuku plovila pa tako iz toga ne proizlazi da bi za oslobođenje PDV-a bilo dostatno da brod isplovi u međunarodne vode/otvoreno more. Zaključno, tuženik je u izjavi o otpremi od 8. svibnja 2019. potpisao da će predmetno plovilo otpremiti na vlastiti pogon u drugu državu članicu EU/međunarodne vode. Međutim, iz dokumentacije u spisu ne proizlazi da je plovilo napustilo vode Republike Hrvatske, ne prileže podaci o mjestu odredištu u drugoj državi članici EU te ne prileži vjerodostojna dokumentacija ni podaci iz kojih bi proizišlo da su ispunjeni uvjeti iz čl. 41. Zakona o porezu na dodanu vrijednost o oslobođenju PDV-a. Slijedom svega navedenoga, tuženik nije postupio na način kako je ugovoreno u Ugovoru o kupoprodaji rabljenog plovila od 16. listopada 2018. kojim se obvezao da će plovilo otpremiti izvan teritorija Republike Hrvatske i da će uz ovjerenu Izjavu dostaviti prodavatelju vjerodostojan dokument o napuštanju teritorija Republike Hrvatske.

35. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju, ističući kako se nalog vještakinji sastoji od nalaganja istoj da odgovori na pravno pitanje. Također je postavio vještakinji i određena pitanja, na koja je ista odgovorila svojim očitovanjem, kao i usmeno na ročištu.

36. Iz naknadnih očitovanja vještakinje, u bitnome proizlazi kako ista ostaje u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja, dok u odnosu na navode tuženika ističe kako spisu ne prileže podaci o tome da je tužitelj tuženiku u odnosu na predmetno potraživanje izdao bilo kakvu knjigovodstvenu ispravu. Nadalje, u odnosu na sve daljnje prigovore o tome je li tužitelj postupio sukladno odredbi čl. 170. Zakona o porezu na dodanu vrijednost vještakinja je navela da u razdoblju ispostavljanja računa za predujma tužitelj nije ni mogao imati podatke koji su propisani tim člankom, jer je račun ispostavljen u travnju, nakon plaćanja cjelokupne kupoprodajne cijene je plovilo isporučeno. U odnosu na to što je tuženik zatražio od vještakinje da se očituje o tome po kojoj osnovi tužitelj potražuje utuženi iznos, vještakinja je navela kako se radi o pravnom pitanju i kako ista ne može odgovoriti na to pitanje. Istakla je kada se radi o isporuci dobara unutar EU da se tada ukoliko su ispunjeni uvjeti iz čl. 41. Zakona o porezu na dodanu vrijednost primjenjuje prijenos porezne obveze na kupca a to znači da će kupac u svojoj državi odnosno u državi gdje završava otprema robe unutar EU izvršiti obračun PDV-a. Iz Ugovora i računa je razvidno da je u ovom slučaju kupac tuženik iz Njemačke te iz ostale dokumentacije u spisu proizlazi da je kupac platio kupoprodajnu cijenu za plovilo i on je mogao naznačiti da je mjesto gdje završava otprema Hrvatska u kojem bi se slučaju morao obračunati hrvatski PDV. Ne bi se smjelo događati da se kod isporuke robe niti u jednoj državi ne plati PDV. Njemačko društvo je moglo imati otpremu umjesto u Njemačkoj npr. u Francuskoj i tada bi platio PDV u Francuskoj. Kupac mora u svoju poreznu prijavu u svojoj matičnoj zemlji naznačiti da je PDV platio u nekoj drugoj zemlji.

37. Sud je nalaz i mišljenje vještakinje u dijelu u kojem je isto bilo potrebno da odgovori na zadatak suda u ovoj pravnoj stvari (a po prijedlogu tužitelja) u cijelosti vjerodostojno, isto je izrađeno u skladu s pravilima struke te je sudu u dokaznom postupku dalo razjašnjenja i potvrdilo odnosno dokazalo činjenice i procese o kojima sud nema stručnih saznanja. One dijelove koji samo razjašnjavaju odnosno eventualno predstavljaju iznošenje stavova o pravnim pitanjima, komentiranjima i tumačenjima – na koja upućuje tuženik u svojim prigovorima - ovaj sud nije ni uzimao u obzir prilikom donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari.

38. Prema odredbi čl. 41. Zakona o porezu na dodanu vrijednost PDV-a su oslobođene isporuke dobara koje prodavatelj ili osoba koja stječe dobra ili druga osoba za njihov račun otpremi ili preveze iz tuzemstva u drugu državu članicu, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: dobra se isporučuju drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, a koja djeluje kao takva, u drugoj državi članici.

39. Također, prema odredbi čl. 170. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora među strankama kao i u vrijeme nastanka porezne obveze, porezni obveznik koji primjenjuje oslobođenje od PDV-a temeljem članka 41. Zakona o PDV-u, dokazuje da je dobro otpremljeno ili prevezeno u drugu državu članicu računom, otpremnicom, prijevoznom ispravom ili drugim dokumentom iz kojeg je razvidno da se odnosi na otpremu ili prijevoz dobara navedenih u računu. Ako dobra otpremi ili preveze iz tuzemstva u drugu državu članicu osoba koja stječe dobro ili druga osoba za njen račun, prodavatelj dobara uz dokumente iz stavka 1. ovoga članka kao dokaz da su dobra otpremljena ili prevezena u drugu državu članicu, koristi pisanu izjavu o otpremi ili prijevozu dobara u drugu državu članicu koju je potpisao preuzimatelj dobara. U pisanoj izjavi o otpremi ili prijevozu dobara iz stavka 2. ovoga članka moraju biti navedeni sljedeći podaci: ime i prezime (naziv) prodavatelja, broj računa i datum izdavanja računa za isporučena dobra, ime i prezime (naziv) i PDV identifikacijski broj kupca, registarske oznake prijevoznog sredstva kojim su dobra otpremljena ili prevezena i mjesto odredišta u drugoj državi članici.

40. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

41. Naime, među strankama sklopljen je ugovor o kupoprodaji plovila kojim se, zajedno sa priležećom Izjavom o otpremi, tuženik, a radi oslobođenja od PDV -a obvezao otpremiti izvan teritorija Republike Hrvatske i da će ovjerenu izjavu o tome dostaviti tužitelju, prodavatelju, sukladno odredbama čl. 41. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i čl. 170. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost. Prema tim odredbama za ispunjenje uvjeta za oslobođenje od plaćanja PDV-a odnosno prijenos porezne obveze potrebno je dostaviti dokaz o uplovljavanju u stranu luku. Izjavom o otpremi, kao sastavnom dijelu kupoprodajnog ugovora, tuženik se obvezao tužitelju dostaviti odlaznu listu putnika (crew list) ovjerenu od nadležne lučke kapetanije prilikom napuštanja RH i naveo je kako je spreman na zahtjev Porezne uprave dati bilo kakve informacije vezano uz krajnje odredište dobara.

42. Međutim, nesporno je u ovom postupku utvrđeno kako tuženik nije s plovilom uplovio odnosno registrirao se u nijednu luku izvan Republike Hrvatske, čak je i on sam dokazivao tijekom ovog postupka kako nije uplovio u luku izvan Republike Hrvatske, već da je, sukladno navodima djelatnika tužitelja, smatrao da će biti dovoljno napustiti unutarnje vode na moru i nakon toga se vratiti u luku u Republici Hrvatskoj. Dakle, nije bilo potrebno provoditi dokaze u ovoj pravnoj stvari sa svrhom dokazivanja da tuženik nije postupio po ugovornim odnosno zakonskim i podzakonskim odredbama.

43. Sukladno iznesenome, ovaj sud je utvrdio da je tuženik nečinjenjem, neodlaskom u stranu luku odnosno nedostavljanjem dokaza o uplovljavanju u stranu luku EU, povrijedio ugovornu obvezu uslijed čega je tužitelju, kao prodavatelju plovila, nastala šteta u vidu poreza kojeg je isti bio dužan platiti i platio je sukladno pravomoćnom i ovršnom poreznom rješenju donesenom u postupku nakon provedenog poreznog nadzora. Visina je potraživanja tako, po stavu ovoga suda, i dokazana. Naime, da je tuženik postupio sukladno ugovornoj obvezi, tužitelj ne bi bio dužan platiti porez na dodanu vrijednost, kojeg je nesumnjivo isti platio čime je za tuženika nastala, po stavu ovoga suda, obveza naknade štete i to upravo u utuženoj visini.

44. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci presude i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

45. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; u daljnjem tekstu: Tarifa) pa je tako tužitelju priznat trošak sastava tužbe i četiri obrazložena podneska od po 550 bodova (Tbr. 7. toč. 1 i Tbr. 8. toč. 1) te trošak zastupanja na ročištima održanim 9. prosinca 2021., 2. veljače 2022., 5. travnja 2022., 5. svibnja 2025., 19. svibnja 2026. i 15. lipnja 2026. od 550 bodova (Tbr. 9. toč. 1.) sve prema vrijednosti predmeta spora, što uz pripadajući PDV od 25%, prema važećoj vrijednosti boda od 2,00 eura, uz plaćeni predujam za vještačenje u iznosu od 2.000,00 eura, trošak pristupa vještaka od 465,25 eura i uz sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 331,81 eura, ukupno iznosi 17.922,06 eura.

46. Sukladno naprijed citiranim zakonskim odredbama sud nije tužitelju priznao troškove prijevoda u iznosu od 116,80 eura, jer, iako je tužitelj u spis predmeta dostavio račune za provedene prijevode, isti nije ničim dokazao da je te račune i podmirio pa po stavu ovoga suda, a sukladno odredbi čl. 151. ZPP -a, taj trošak za tužitelja nije niti nastao.

47. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja, naložiti tuženiku plaćanje troškova postupka u iznosu od 17.922,06 eura, i odbiti zahtjev tužitelja za plaćanjem troškova za iznos od preostalih 116,80 eura.

U Zadru 24. srpnja 2026.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

- Tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe u iznosu od 851,56 eura

- Tuženiku po pun.