REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1665/2026-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužiteljice FF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Ana-Marija Leško Blažić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Ćurković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i tužiteljice osobno, dana 24. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu br. 1252/2002, solemniziran po javnom bilježniku Vlatku Martinoviću iz Zagreba, br. OU-1763/2002 sklopljen dana 09.08.2002. između Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., prednikom tuženika, kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita i fiducijarnog dužnika sadržane u čl. 5. Ugovora u dijelu koji glasi: „ Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu od 1,5% (jedancijelihpet posto) jednokratno.“

II. Nalaže se tuženiku, ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb OIB: 14036333877 isplatiti tužiteljici, FF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime plaćenih troškova obrade kredita (naknade za obradu kredita) iznos od 1.083,38 eura sa zateznim kamatama tekućim od 11.09.2002. g. do 31. prosinca 2007. godine po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate ("NN" 72/02), a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnom dio odredbe čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu br. 1252/2002, solemniziran po javnom bilježniku Vlatku Martinoviću iz Zagreba, br. OU-1763/2002 sklopljen dana 09.08.2002. između Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., prednikom tuženika, kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita i fiducijarnog dužnika koji glasi: „U slučaju prijevremene konačne otplate kredita Banka je ovlaštena zaračunati i taksu od 2,5% (dvacijelihpet posto) od preostalog iznosa kredita.“

IV. Utvrđuje se ništetnom dio odredbe čl. 8. st. 3. Ugovora o kreditu br. 1252/2002, solemniziran po javnom bilježniku Vlatku Martinoviću iz Zagreba, br. OU-1763/2002 sklopljen dana 09.08.2002. između Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., prednikom tuženika, kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita i fiducijarnog dužnika koji glasi: „i Banka je ovlaštena zaračunati taksu od 2,5% (dva cijelih pet posto) na iznos koji se prijevremeno plaća.“

V. Nalaže se tuženiku, ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb OIB: 14036333877 isplatiti tužiteljici, FF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime plaćene naknade za prijevremenu djelomičnu otplatu kredita iznos od 192,45 eura sa zateznim kamatama tekućim od 08.12.2015 . po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječn ja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 699,05 eura sa zateznim kamatama koje teku od 24. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu od 9. kolovoza 2002., kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 74.000,00 EUR prema srednjem tečaju tuženika. Predmetnim Ugovorom ugovorena je naknada za obradu kredita kao i naknada za slučaj prijevremene otplate kredita za koje tužitelj tvrdi da su ništetne ugovorne odredbe s obzirom da su neodređene i neodredive, unaprijed formulirane u tipskom, standardiziranom obrascu sročenom od strane tuženika kao financijske institucije i jače ugovorne strane. Navodi kako su takve ugovorne odredbe ništetne jer su neodređene, nepoštene te suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu između stranaka na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga predlaže da sud utvrdi ništetnim navedene ugovorne odredbe kao i naloži tuženiku naknaditi mu iznos plaćenih naknada te troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama .

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su navedene ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive. Ističe prigovor zastare, dok ne osporava samu visinu tužbenog zahtjeva u pogledu naplaćene naknade za obradu kredita, ali predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova.

2.1. Tuženik je u odgovoru na tužbu prigovorio da je tužitelj vrijednost spora očito suviše visoko označio. Tužitelj je u tužbi kao vrijednosti predmeta spora naznačio iznos 1.350,00 eura, a tužbom traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu te isplatu iznosa 1.275,83 eura.

2.2. Prema shvaćanju ovoga suda, zahtjev za utvrđenje treba promatrati kao deklaratorni preambul zahtjevu za isplatu te se taj nenovčani zahtjev ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se vrijednost predmeta spora određuje samo prema vrijednosti zahtjeva za isplatu, koji u konkretnom slučaju iznosi 1.275,83 eura (tako VSRH u Rev-349/20 od 7. prosinca 2021., Rev 374/13 od 6. prosinca 2017. i dr., Županijski sud u Zagrebu u Gž 4623/23 i dr.).

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra (listovi 10-28), Ugovor o kreditu (listovi 29-39 spisa), izračun efektivne kamatne stope (listovi 40-46), isplatni nalog (list 47-48), pregled prometa (listovi 49- 50, 68-101), Odgovor na prigovor (listovi 51-53), potvrdu tuženika o naplaćenim naknadama od 13. veljače 2026. (list 54), Izjavu VF (listovi 117-119), Izjavu MF (listovi 120-122) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja (list 335).

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je sklopljen Ugovor o kreditu broj 9. kolovoza 2002., kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 74.000,00 EUR prema srednjem tečaju tuženika, da je odredbom čl. 5. Ugovora o kreditu ugovoreno da se prije isplate kredita odbijaju troškovi obrade u iznosu od 1,5% jednokratno, da je čl. 8.2. i 8.3. ugovoreno da je u slučaju prijevremene konačne otplate kredita Banka ovlaštena zaračunati i taksu od 2,5% od preostalog iznosa kredita . Nije sporno ni da je tužitelju naplaćena naknada za obradu kredita u visini 1.083,35 eura.

6. Sporno je jesu li navedene ugovorne odredbe bile jasne, lako razumljive i uočljive, odnosno jesu li nepoštene, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost, posebno je li tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

7. U odnosu na svojstvo potrošača, valja reći da je Ugovorom o kreditu odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti EUR, radi kupovine stana (čl. 2. Ugovora) tužitelju kao fizičkoj osobi. Ujedno iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit uzela za kupnju stana za stanovanje, u kojem stanu i danas stanuje. U to vrijeme bila je zaposlena u banci SONIC, nije imala obrt ni trgovačko društvo. Zbog navedenog ovaj sud zaključuje da je tužitelj sklopio ugovor o kreditu kao potrošač.

8. Sud je radi utvrđenja osnovanosti zahtjeva tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredaba Ugovora kojom je uređena naknada za obradu kredita i naknada za prijevremenu otplatu kredita, izvršio uvid u Ugovor o kreditu, ostalu dokumentaciju te je saslušao tužitelja.

8.1. Iz sadržaja čl. 5. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoreno da se prije isplate kredita odbijaju troškovi obrade u iznosu od 1,5% jednokratno.

8.2. Iz sadržaja dijela odredbe čl. 8.2. i 8.3. proizlazi da je ugovoreno da je u slučaju prijevremene konačne otplate kredita Banka ovlaštena zaračunati i taksu od 2,5% od preostalog iznosa kredita.

8.3. Tužiteljica je u svom iskazu u bitnome navela da je banka sastavila ugovor, koji je pročitala. U tom trenutku joj odredbe o naknadi za obradu kredita i prijevremenu otplatu nisu bile skroz jasne, a nitko u banci joj nije pojašnjavao za što se te naknade plaćaju. Navodi kako u okviru svog posla nije radila poslove sastavljanja ugovora o kreditu. O navedenim odredbama nije pokušala pregovarati jer se to nije moglo. Navodi da je izvršila djelomičnu otplatu kredita za što joj je naplaćena naknada.

8.4. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je riječ o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama od strane tuženika kao kreditora na čiji sadržaj nije mogao utjecati.

8.5. Sud nije posebno cijenio izjave VF i MF s obzirom da iz navedenih izjava jasno proizlazi da nemaju neposrednih saznanja u pogledu ugovora o kreditu koji je predmetom ovog postupka, slijedom čega isti nisu odlučni za donošenje odluke o ovom sporu.

9. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuju ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Također je odredbom čl. 96. ZZP -a propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Primjerice su navedene ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje prethodno navedenih pretpostavki, mogle smatrati nepoštenima pa tako i odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja karakteristike proizvoda ili usluge koji su predmet ugovora, bez valjanog razloga. Kao posljedica nepoštenosti pojedine ugovorne odredbe čl. 102. ZZP propisana je ništetnost.

9.1. Tužitelj, sve da mu je i bila pružena prilika da pregovara o uvjetima ugovora, ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništetne ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, a tuženik, suprotno, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao.

9.2. Naime, na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornim ugovornim odredbama, jer su te odredbe bile unaprijed formulirane standardnim ugovorom tuženika, pri čemu iz iskaza tužitelja proizlazi da se radilo o odredbama o kojima nije bilo moguće pregovarati.

9.3. Plaćanje troškova obrade kredita bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi, prema mišljenju ovog suda, prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U konkretnoj situaciji prema kazivanju tužiteljica ista, iako zaposlena u banci nije obavljala poslove vezano uz kreditiranje pa sud prihvaća njezin iskaz u dijelu kojem navodi da joj tada navedene odredbe nisu bile skroz jasne. Ujedno odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da se prijevremena otplata kredita može izvršiti samo uz suglasnost banke i na način kako je utvrđeno Odlukom banke, ništetna, uzevši u obzir da je u postupku utvrđeno da tužitelj o tome nije imao mogućnost niti pregovarati, a ni po čemu mu iz takve odredbe nije moglo biti poznato koliko će iznositi naknada koju će biti dužan platiti u slučaju prijevremene otplate kredita te čak niti da će takvu naknadu morati platiti, budući da Ugovorom nije određeno da će niti dužan platiti takvu naknadu niti koji su parametri za izračun njezine visine. Pritom navodi tuženika u kojima ističe koje sve troškove banka ima prilikom procesa obrade kredita, odnosno kojima navodi kako su isti bili opravdani, kao i navodi da u slučaju prijevremene otplate kredita banka ima troškove i trpi štetu nisu od utjecaja na zaključak suda o ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita s obzirom na razloge njezine ništetnosti koji su ranije navedeni. Zbog navedenog sud nije posebno cijenio troškove financiranja na koje je tuženik poziva.

10. S obzirom da se o navedenim odredbama čl. 5., 8.2. i 8.3. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo te su iste bile unaprijed formulirane od strane tuženika te tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj niti je mogao ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, radi se o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju posl. br. Gž -1368/2021-2 od 20. srpnja 2021.). Slijedom navedenog su utvrđene ništetnima.

11. Imajući u vidu da među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva glede naplate naknade za obradu kredita, sud je tužitelju dosudio iznos plaćene naknade u zatraženom iznosu od 1.083,38 eura, što odgovara iznosu od 8.162,71 kn. U odnosu na naknadu za prijevremenu otplatu kredita valja reći da iz Potvrde tuženika o naplaćenim naknadama od 13. veljače 2026. proizlazi da je tužiteljici na ime prijevremene otplate dijela kredita naplaćena naknada u visini 1.450,00 kn što odgovara iznosu od 192,45 eura. Na navedene iznose tužitelju pripadaju zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a i to od dana kada je izvršena uplata sukladno potvrdi tuženika (listovi 51 i 54 spisa). Visina stope zatezne kamate dosuđena je prema čl. 29. st. 2. ZOO-a.

12. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

12.1. Kako je tuženik utuženi iznos primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, sukladno citiranoj odredbi, dužan vratiti ga tužitelju. Ugovaranjem odredbe o naknadi za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita, koja je neodređena te sadržana u tipskom ugovoru na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati, postupanje tuženika ocijenjeno je nepoštenim, a zatezna kamata je dosuđena od izvršene uplate.

13. U odnosu na prigovor zastare, valja reći kako je na sjednici Građanskopravnog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj 1/20 od 30. siječnja 2020., zauzeto pravno shvaćanje koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Naime, primjena citiranog pravnog shvaćanja na isticanje zahtjeva za povrat obračunate i isplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita proizlazi i iz rješenja Vrhovnog suda poslovni broj Revd 1882/2020 od 1. rujna 2020. S obzirom na sve navedeno, u ovome slučaju nije nastupila zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja za povrat isplaćenih naknada, budući da je tek u ovome postupku utvrđena ništetnost predmetnih odredbi Ugovora o kreditu.

14. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 3. srpnja 2026., i vrijednosti predmeta spora (kako je ranije obrazloženo), i to za sastav tužbe u iznosu od 150,00 eura, podneska od 13. svibnja 2026. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištu 3. srpnja 2026, svaki. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 450,00 eura, što uvećano za PDV 25 % čini ukupno 562,50 eura. Sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18 i 51/23) tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 110,00 eura.

15. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju ukupan trošak postupka u iznosu od 699,05 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP -a, po visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki VI. izreke.

U Zagrebu, 24. srpnja 2026.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud .

DNA:

- tužitelj po pun. uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

- tuženik po pun.