Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

P-81/2021-33

31000 Osijek

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Hajnal, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon rasprave zaključene dana 15. lipnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice te u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, 24. srpnja 2026.,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3209049626, kreditna partija 7103637260, sklopljenog dana 3. svibnja 2007., ovjerenog kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka, pod brojem: Ov-10.252/07, 3. svibnja 2007., koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti od ……….CHF (slovima: …………CHF) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita.

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3209049626, kreditna partija 7103637260, sklopljenog dana 3. svibnja 2007., ovjerenog kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka, pod brojem: Ov-10.252/07, dana 03. svibnja 2007. godine, koji glasi: "od ……….CHF (slovima: ……..CHF) ", te "sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja."

III. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3209049626, kreditna partija 7103637260, sklopljenog dana 3. svibnja 2007., ovjerenog kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka, pod brojem: Ov-10.252/07, 3. svibnja 2007., koji glasi:" u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF .", te " iznosi …….CHF (slovima: ……….. CHF)".

IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 14. P. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3209049626, kreditna partija 7103637260, sklopljenog dana 03. svibnja 2007. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka, pod brojem: Ov10.252/07, dana 03. svibnja 2007. godine, koji glasi: "Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz čl. 1. ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora.''

V. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, tužitelju EV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne ugovorne odredbe, kojom je glavnica obveze kredita vezana za valutu švicarski franak, isplatiti iznos od 8.099,20 EUR (osamtisućadevedesetdeveteuraidvadesetcenti), s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to od dospijeća do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku:

- na iznos od 1,96 € od 15.10.2008. pa do isplate

- na iznos od 9,67 € od 15.11.2008. pa do isplate

- na iznos od 34,60 € od 15.01.2009. pa do isplate

- na iznos od 35,09 € od 15.02.2009. pa do isplate

- na iznos od 22,30 € od 15.03.2009. pa do isplate

- na iznos od 27,05 € od 15.05.2009. pa do isplate

- na iznos od 22,83 € od 15.06.2009. pa do isplate

- na iznos od 24,55 € od 15.07.2009. pa do isplate

- na iznos od 16,19 € od 15.08.2009. pa do isplate

- na iznos od 21,79 € od 15.09.2009. pa do isplate

- na iznos od 16,42 € od 15.10.2009. pa do isplate

- na iznos od 21,15 € od 15.11.2009. pa do isplate

- na iznos od 20,49 € od 15.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 31,24 € od 15.01.2010. pa do isplate

- na iznos od 38,14 € od 15.02.2010. pa do isplate

- na iznos od 37,36 € od 15.03.2010. pa do isplate

- na iznos od 44,16 € od 15.04.2010. pa do isplate

- na iznos od 26,12 € od 15.05.2010. pa do isplate

- na iznos od 60,07 € od 15.06.2010. pa do isplate

- na iznos od 73,07 € od 15.07.2010. pa do isplate

- na iznos od 73,74 € od 15.08.2010. pa do isplate

- na iznos od 102,96 € od 15.09.2010. pa do isplate

- na iznos od 86,88 € od 15.10.2010. pa do isplate

- na iznos od 92,38 € od 15.11.2010. pa do isplate

- na iznos od 110,16 € od 15.12.2010. pa do isplate

- na iznos od 76,40 € od 15.01.2011. pa do isplate

- na iznos od 106,10 € od 15.02.2011. pa do isplate

- na iznos od 110,85 € od 15.03.2011. pa do isplate

- na iznos od 125,73 € od 15.04.2011. pa do isplate

- na iznos od 126,23 € od 15.05.2011. pa do isplate

- na iznos od 153,66 € od 15.06.2011. pa do isplate

- na iznos od 169,90 € od 15.07.2011. pa do isplate

- na iznos od 211,34 € od 15.08.2011. pa do isplate

- na iznos od 165,15 € od 15.09.2011. pa do isplate

- na iznos od 149,27 € od 15.10.2011. pa do isplate

- na iznos od 150,79 € od 15.11.2011 pa do isplate

- na iznos od 102,74 € od 15.12.2011. pa do isplate

- na iznos od 175,33 € od 15.01.2012. pa do isplate

- na iznos od 180,12 € od 15.02.2012. pa do isplate

- na iznos od 175,63 € od 15.03.2012. pa do isplate

- na iznos od 175,49 € od 15.04.2012. pa do isplate

- na iznos od 178,42 € od 15.05.2012. pa do isplate

- na iznos od 183,19 € od 15.062012. pa do isplate

- na iznos od 178,31 € od 15.07.2012 pa do isplate

- na iznos od 177,29 € od 15.08.2012 pa do isplate

- na iznos od 164,49 € od 15.09.2012. pa do isplate

- na iznos od 189,89 € od 15.10.2012. pa do isplate

- na iznos od 182,33 € od 15.11.2012. pa do isplate

- na iznos od 179,22 € od 15.12.2012. pa do isplate

- na iznos od 175,48 € od 15.01.2013. pa do isplate

- na iznos od 174,68 € od 15.02.2013. pa do isplate

- na iznos od 173,56 € od 15.03.2013. pa do isplate

- na iznos od 184,68 € od 15.04.2013. pa do isplate

- na iznos od 169,61 € od 15.05.2013. pa do isplate

- na iznos od 167,70 € od 15.06.2013. pa do isplate

- na iznos od 169,81 € od 15.07.2013. pa do isplate

- na iznos od 168,67 € od 15.08.2013. pa do isplate

- na iznos od 174,88 € od 15.09.2013. pa do isplate

- na iznos od 179,04 € od 15.10.2013. pa do isplate

- na iznos od 181,44 € od 15.11.2013. pa do isplate

- na iznos od 188,42 € od 15.12.2013. pa do isplate

- na iznos od 182,46 € od 15.01.2014. pa do isplate

- na iznos od 188,67 € od 15.02.2014. pa do isplate

- na iznos od 193,99 € od 15.03.2014. pa do isplate

- na iznos od 190,51 € od 15.04.2014. pa do isplate

- na iznos od 185,52 € od 15.05.2014. pa do isplate

- na iznos od 185,82 € od 15.06.2014. pa do isplate,

a sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, tužitelju EV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,46 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VII. S preostalim dijelom tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim odredbe članku 1. i članku 2,Ugovora o namjenskom kreditu broj 3209049626, kreditna partija 7103637260, sklopljenog dana 3. svibnja 2007., ovjerenog kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka, pod brojem: Ov-10.252/07, 3. svibnja 2007., u dijelu koji glase: " 50.000,00 (slovima: pedesettisuća i 00/100),te odredbe članka 7 u dijelu koji glasi: „701,85 (slovima: sedamstojedan i 85/100 )" - odbija se.

r i j e š i o j e

I . Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari.

II. Smatra se da je tužba tužitelja za isplatu iznosa od 116,85 EUR (stošesnaesteuraosamdesetpetcenti) – povučena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 13. siječnja 2021. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da je kao korisnik 03. svibnja 2007. godine, sa tuženikom kao kreditorom, sklopio Ugovor o kreditu broj 3209049626, kreditna partija 7103637260, a kojim se Ugovorom tuženik obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 50.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, obračunatoj prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, dok se tužitelj navedeni iznos obvezao vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom. Tužitelj se obvezao tuženiku iznos kredita platiti u mjesečnim anuitetima, uz redovnu kamatu koja je člankom 2. predmetnog ugovora, određena kao promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,90 % godišnje. Iako je glavnica kredita vezana uz valutu CHF, tužitelju prilikom sklapanja ugovora o kreditu nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći, što tužitelj kao prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka, nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora o kreditu prihvatila samo opći valutni rizik, koji je u ovom slučaju još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Da je tužitelj imao saznanja, da će mjesečni anuitet zbog promjene tečaja vezanog uz valutu CHF, porasti u tolikoj mjeri da će utjecati na samu mogućnost otplate kredita, kao i samu tužiteljevu egzistenciju, isti nikada ne bi preuzeo takvu kreditnu obvezu. Također je nesporna činjenica, da je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017, od 14. lipnja 2018., u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P- 1401/12, od dana 04. srpnja 2013. godine, u dijelu točke 1.,2.,3.,4.,5.,6., i 7 izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i prvo tužena Zagrebačka banka d.d., "u razdoblju od 01. travnja. 2005. do 31. 12. 2008. godine, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključena i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora prvotužena Zagrebačka banka d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time prvotužena Zagrebačka banka d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), u razdoblju od 01.04.2005. do 06.08.2007. godine, i to člancima 81, 82 i 90, a od 07.08.2007. godine pa do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07-133/09) i to člancima 96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima". Zaključak je Trgovačkog suda u Zagrebu, što je pravomoćno i potvrđeno da je rast tečaja CHF bankama bio predvidiv, no unatoč tome banka nije klijentima, odnosno tuženik ovdje tužitelju nije ukazao na rizik nepovoljnih kretanja tečaja, već je štoviše savjetovao uzimanje takvog kredita. Prilikom zaključenja Ugovora tužitelju je ponuđen tipski ugovor pod uvjetima koje je unaprijed formirao tuženik. Dakle, tužitelj od tuženika nije dobio jasne i potpune informacije u pogledu valute CHF (koja je bankama bila poznata u svojoj prirodi i specifičnosti), zbog čega se u ovom slučaju radi se o postupanju protivnom načelu savjesnosti i poštenja i postupanja u dobroj vjeri tuženika. Upravo iz navedenih razloga, a u duhu navedene prakse iz kolektivnog spora jasno je da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF tj. odredbe u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, ništetne. Kako prema odredbi članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača (NN, br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. - sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača NN.br. 41/14 i 110/15), odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite, tako se navedene presude u ovom slučaju odnose i na ugovorni odnos između tužitelja i tuženika. Osim navedenog, člankom 502 c. Zakona o parničnom postupku((NN 53/91, 91/92,58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje presude iz kolektivnog spora, te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. / Uzevši u obzir sve navode iznesene u tužbi, te pravna utvrđenja presuda proizašlih iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača, a koje pretpostavljaju ništetnost ugovornih odredbi, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, tužitelj ovom tužbom potražuje razliku u onim anuitetima, koju je tužitelj zbog povećanja tečaja platio više u odnosu na tečaj koji je važio na dan puštanja kredita, a koji u ovom slučaju iznosi 4,480237 kn za 1 CHF. Uslijed navedenih promjena tuženik je, primjenom ništetnih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, uslijed otplate kredita od tužitelja neosnovano stekao ukupni iznos od 61.278,88 kn. Slijedom navedenog tužitelj predlaže sudu nakon provedenog postupka donijeti sljedeću presudu:

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3209049626, kreditna partija 7103637260, sklopljenog dana 03. svibnja 2007. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka, pod brojem: Ov-10.252/07, dana 03. svibnja 2007. godine, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti od 50.000,00 CHF (slovima: pedesettisuća i 00/100 CHF) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita.

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3209049626, kreditna partija 7103637260, sklopljenog dana 03. svibnja 2007. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka, pod brojem: Ov-10.252/07, dana 03. svibnja 2007. godine, koji glasi: "od 50.000,00 CHF (slovima: pedesettisuća i 00/100 CHF) ", te "sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja."

III. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3209049626, kreditna partija 7103637260, sklopljenog dana 03. svibnja 2007. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka, pod brojem: Ov-10.252/07, dana 03. svibnja 2007. godine, koji glasi:" u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF .", te " iznosi 701,85 CHF (slovima: sedamstojedan i 85/100 CHF)".

IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 14. P. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3209049626, kreditna partija 7103637260, sklopljenog dana 03. svibnja 2007. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka, pod brojem: Ov- 10.252/07, dana 03. svibnja 2007. godine, koji glasi: "Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz čl. 1. ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora.''

na iznos od 185,09 kn od 01.11.2008. pa do isplate

na iznos od 212,03 kn od 01.01.2009. pa do isplate

na iznos od 244,11 kn od 01.02.2009. pa do isplate

na iznos od 261,76 kn od 01.03.2009. pa do isplate

na iznos od 229,62 kn od 01.04.2009. pa do isplate

na iznos od 227,46 kn od 01.05.2009. pa do isplate

na iznos od 175,32 kn od 01.06.2009. pa do isplate

na iznos od 132,31 kn od 01.07.2009. pa do isplate

na iznos od 117,02 kn od 01.08.2009. pa do isplate

na iznos od 156,58 kn od 01.09.2009. pa do isplate

na iznos od 140,13 kn od 01.10.2009. pa do isplate

na iznos od 124,22 kn od 01.11.2009. pa do isplate

na iznos od 173,90 kn od 01.12.2009. pa do isplate

na iznos od 221,32 kn od 01.01.2010. pa do isplate

na iznos od 271,18 kn od 01.02.2010. pa do isplate

na iznos od 263,43 kn od 01.03.2010. pa do isplate

na iznos od 344,86 kn od 01.04.2010. pa do isplate

na iznos od 329,40 kn od 01.05.2010. pa do isplate

na iznos od 372,74 kn od 01.06.2010. pa do isplate

na iznos od 596,59 kn od 01.07.2010. pa do isplate

na iznos od 551,49 kn od 01.08.2010. pa do isplate

na iznos od 744,08 kn od 01.09.2010. pa do isplate

na iznos od 650,09 kn od 01.10.2010. pa do isplate

na iznos od 580,49 kn od 01.11.2010. pa do isplate

na iznos od 812,92 kn od 01.12.2010. pa do isplate

na iznos od 959,08 kn od 01.01.2011. pa do isplate

na iznos od 862,50 kn od 01.02.2011. pa do isplate

na iznos od 883,05 kn od 01.03.2011. pa do isplate

na iznos od 815,06 kn od 01.04.2011. pa do isplate

na iznos od 779,25 kn od 01.05.2011. pa do isplate

na iznos od 814,16 kn od 01.06.2011. pa do isplate

na iznos od 1.141,43 kn od 01.07.2011. pa do isplate

na iznos od 1.440,60 kn od 01.08.2011. pa do isplate

na iznos od 1.344,91 kn od 01.09.2011. pa do isplate

na iznos od 1.192,23 kn od 01.10.2011. pa do isplate

na iznos od 1.261,97 kn od 01.11.2011 pa do isplate

na iznos od 1.182,11 kn od 01.12.2011. pa do isplate

na iznos od 1.284,35 kn od 01.01.2012. pa do isplate

na iznos od 1.352,03 kn od 01.02.2012. pa do isplate

na iznos od 1.357,50 kn od 01.03.2012. pa do isplate

na iznos od 1.320,64 kn od 01.04.2012. pa do isplate

na iznos od 1.340,64 kn od 01.05.2012. pa do isplate

na iznos od 1.368,42 kn od 01.062012. pa do isplate

na iznos od 1.346,02 kn od 01.07.2012 pa do isplate

na iznos od 1.351,93 kn od 01.08.2012 pa do isplate

na iznos od 1.331,55 kn od 01.09.2012. pa do isplate

na iznos od 1.290,68 kn od 01.10.2012. pa do isplate

na iznos od 1.348,79 kn od 01.11.2012. pa do isplate

na iznos od 1.372,36 kn od 01.12.2012. pa do isplate

na iznos od 1.368,28 kn od 01.01.2013. pa do isplate

na iznos od 1.292,48 kn od 01.02.2013. pa do isplate

na iznos od 1.351,56 kn od 01.03.2013. pa do isplate

na iznos od 1.368,12 kn od 01.04.2013. pa do isplate

na iznos od 1.347,20 kn od 01.05.2013. pa do isplate

na iznos od 1.227,47 kn od 01.06.2013. pa do isplate

na iznos od 1.235,60 kn od 01.07.2013. pa do isplate

na iznos od 1.280,14 kn od 01.08.2013. pa do isplate

na iznos od 1.312,14 kn od 01.09.2013. pa do isplate

na iznos od 1.387,77 kn od 01.10.2013. pa do isplate

na iznos od 1.352,45 kn od 01.11.2013. pa do isplate

na iznos od 1.374,25 kn od 01.12.2013. pa do isplate

na iznos od 1.392,91 kn od 01.01.2014. pa do isplate

na iznos od 1.417,41 kn od 01.02.2014. pa do isplate

na iznos od 1.446,32 kn od 01.03.2014. pa do isplate

na iznos od 1.431,48 kn od 01.04.2014. pa do isplate

na iznos od 1.402,62 kn od 01.05.2014. pa do isplate

na iznos od 1.384,17 kn od 01.06.2014. pa do isplate

a sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, tužitelju EV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi trošak parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane, uključujući pravnu osnovu, visine, izračun te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet zahtjeva tužitelja, a dospjeli su prije 13. siječnja 2016.g. Tuženik osporava osnovu i tijek zateznih kamata. Navodi da , čak i da se može smatrati tuženika nepoštenim i nesavjesnim kako to iz tužbe implicite proizlazi, što dakako tuženik osporava, tuženik ukazuje sudu da je tužitelj tek nakon uspjeha kolektivne tužbe pred TS u Zagrebu i uspjeha iste pred VTSRH dana 13. lipnja 2014.g. (kamata), odnosno od 14. lipnja 2018.g. (CHF valuta), istaknuo svoj zahtjev i ukazao na nepoštenje predmetnih ugovornih odredaba, a do dana podnošenja ove tužbe tužitelj NIJE ukazivao na ništetnost tih ugovornih odredbi zbog njihovog navodnog nepoštenja. Slijedom toga, tuženik drži da ga se nikako ne može smatrati nepoštenim stjecateljem od 2008.g. Prema tome, čak i da treba vratiti navodno stečeno bez osnove tužitelju (a to tuženik osporava), vraćanje sa zateznim kamatama ne bi smjelo uslijediti prije nego od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu. Kod navedenog, tuženik se poziva na stav sjednice Građanskog odjela VS RH održane 5. ožujka 2004. g.: "Ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva." Ovaj stav VSRH je potvrdio i u nizu svojih kasnijih odluka: Rev 1147/2002-2 od 21. rujna 2004.g., Rev 2781/2011-2 od 16. lipnja 2015.g., Rev 2288/2000-2 od 9. lipnja 2004.g. 6. Isto shvaćanje zastupa i Općinski sud u Splitu (P-2563/2018):„Tužitelji, odnosno njihova prednica, su tek nakon uspjeha kolektivne tužbe i uspjeha iste, istaknuli svoj zahtjev i ukazali na nepoštenje predmetnih odredaba, do tada, odnosno do dana podnošenja ove tužbe sami tužitelji, ni njihova prednica, nisu ukazivali na ništetnost odredaba, sud je stava da zbog specifičnosti ovih slučajeva ugovora o kreditima u CHF treba držati da tuženik nije bio nepošten stjecatelj, pa stečeno treba vratiti tužiteljima od dana podnošenja tužbe tužitelja u ovom predmetu. Dakle, za više zatraženo zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan. U ovom dijelu, zatraženih kamata, zaista ima mjesta primjeni stava sa sjednice Građanskog odjela VS RH održane 5. ožujka 2004. godine, analognoj primjeni istog kao i kod ništavog ugovora.“. Tuženik se protivi dokaznom prijedlogu o tome da se izvede dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem prije nego se izvedu dokazi saslušanja tužitelja i svjedoka. Naime, po mišljenju tuženika, provedba vještačenja neće biti svrsishodna prije nego što se nesporno utvrdi istinitost tužbenih tvrdnji o tome da tuženik nije obavijestio tužitelja o CHF valutnom riziku, da tužitelj taj rizik nije razumio, da je tuženik nagovarao tužitelja na zaduženje u CHF valuti i da je postupao namjerno nepošteno i nesavjesno te da je tužitelj namjerno doveden u zabludu u pogledu CHF valute. Tuženik osporava tužitelju svojstvo potrošača u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koji izričito propisuje, da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Budući se potrošačka svrha ne podrazumijeva, na tužitelju je teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača. Tuženik daljnje razloge osporavanja tužbenog zahtjeva obrazlaže u nastavku. Činjenični historijat tužbe ne podupire visinu kondemnatornih zahtjeva. Ni slova o tome kako je tužitelj došao do traženih novčanih iznosa. Tužba je nekonkluzivna. O ovome pitanju također nema dokaza uz tužbu. Tužitelj je dužan već u tužbi iznijeti sve činjenice i dati sve dokaze kojima potkrepljuje iznesene činjenice. Činjenične tvrdnje iz tužbe, u kojima se obrazlaže da je tuženik stekao neku korist bez osnove na teret tužitelja u iznosu od 61.278,88 kn, ne odgovaraju dokazima pa ni pravom stanju stvari. Tuženik predlaže, bez izvođenja daljnjih dokaza predloženih od strane tužitelja, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. U vezi s uvodno istaknutim prigovorom zastare, tuženik ukazuje na to da zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala (v. VSRH Rev-421/92 od 26.6.1992. Izbor odluka 94/105, zatim VSRH Revr 1787/2012 od 6.2.2013.), a ističe protekom roka od 5 godina od dana svake pojedine uplate. Tuženik drži kako kolektivna tužba na koju se tužitelj poziva nije prekinula zastaru za tražbinu konkretnog tužitelja, unatoč pravnom shvaćanju VSRH u presudi broj Rev-2245/17-2 od 20.03.2018. Prema članku 502.c. Zakona o parničnom postupku (isto i po članku 118. Zakona o zaštiti potrošača), sud je u pojedinačnom postupku vezan za pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača. Tužitelj nije bio stranka kolektivnog postupka, te stoga ne postoji, sve do podnošenja ove tužbe, nikakva radnja tužitelja usmjerena na ostvarenje njegovih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare. Da je zakonodavac imao u vidu da kolektivna tužba prekida zastaru za pojedinačne potrošače, onda bi to bio propisao. Ali nije, već je predvidio da pojedinačni potrošač može koristiti u svom postupku jedino utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa. Vidljivo je kako je zakonodavac institut kolektivne tužbe usmjerio na utvrđenje postojanja određenih povreda na koje se onda potrošači mogu pozivati i za koje su sudovi vezani, ali zakonodavac nigdje nije predvidio da bi podnošenje takve parnice prekidalo zastaru u pojedinačnim postupcima potrošača. Korištenjem utvrđenja u pojedinačnim postupcima iscrpljen je doseg predmetne pravne norme, odnosno svaka mogućnost proširenja subjektivnih granica pravomoćnosti. Uz svo poštovanje prema odlukama VSRH, suditi, u nedostatku zakonskog propisa, kako radnja treće osobe – tužba neke udruge za zaštitu potrošača – predstavlja radnju kojom se prekida zastara tražbina pojedinačnih potrošača, koja po pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora teče ispočetka, u situaciji kada postoje jasni propisi o prekidu zastare, a predmet zahtjeva kolektivne zaštite sasvim je drugačiji od zahtjeva pojedinačnog potrošača, po mišljenju tuženika predstavlja arbitrarno „stvaranje novih“, odnosno „nadomještanje nepostojećih“ propisa, drugim riječima, suđenje po principu de lege ferenda. Slijedom svega iznesenog, tuženik smatra, kako u konkretnom slučaju nema mjesta tumačenju propisa o prekidu zastare drugačije od načina na koji je to uređeno u samom zakonu. A iz toga proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti zastario. Što se tiče same valutne klauzule, korisnik kredita je upoznat s valutnim rizikom i to je jasno navedeno u članku 1. ugovora, kao i u članku 14 P Ugovora gdje se navodi: „pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa za vrijeme postojanja … ovog Ugovora“. Valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnim Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Banka nije znala niti mogla/morala znati za rast tečaja CHF. Tečaj CHF prema EUR/DEM, a time i prema hrvatskoj kuni je tečaj koji je dugi niz godina bio izuzetno stabilan. Kao što HNB „štiti“ tečaj kune prema EUR, tako i Švicarska narodna banka zbog interesa vlastitog (izvozno orijentiranog) gospodarstva štiti tečaj CHF prema EUR, a time posredno i tečaj kune prema CHF. Prema tome, činjenica da HNB ne štiti tečaj CHF ne znači da ne postoji interes švicarske centralne banke za stabilnost navedene valute. Tužena banka, ne samo da nije znala, nego nije imala niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute. Osim činjenice što je tečaj CHF-a bio stabilan dugi niz godina, tuženik želi istaknuti kako je projekcija daljnje stabilnosti tečaja istaknuta od strane Vice-guvernera Švicarske narodne banke neposredno nakon uvođenja EUR, a potom ponovljena i četiri godine kasnije, neposredno prije uvođenja CHF kredita u ponudu banke. Na Internet stranici Švicarske narodne

banke

https://

www.snb.

ch/en/

mmr/speeches/id/ref_20000224_jpr/source/ref_20000224_jpr.en.pdf dostupno je izlaganje Vice-guvernera EVJ od 24. veljače 2000. godine. U navedenom izlaganju navodi: „Kao što je već spomenuto, tečaj između švicarskog franka i eura od presudne je važnosti za švicarsko gospodarstvo. Stabilnost tečaja, na dosadašnjem nivou, ne jamči se zauvijek. Međutim, rizik nepravednih kretanja čini se ograničen jer je prisutnost velikih valutnih blokova smanjila atraktivnost švicarskog franka kao rezervne valute.“.24. Četiri godine kasnije, **.**.2004., gosp. ŠVJ održao je izlaganje koje je također dostupno na Internet stranici Švicarske narodne banke https://www.snb.ch/en/mmr/speeches/id/ref_20041119_jpr. U navedenom izlaganju navodi: „Izvanredna volatilnost deviznih tečajeva ne može se isključiti, ali naše iskustvo s tečajem euro / švicarskog franka pokazalo je da tržište novca nije tako neracionalno kao što neki ljudi vjeruju. Zahvaljujući mnogo stabilnijem monetarnom okruženju u Europi, švicarski franak danas je mnogo manje pod spekulativnim pritiskom nego prije. Naša valuta još uvijek ima međunarodnu dimenziju, ali se približava ekonomskim temeljima, što je dobra vijest za naše izvoznike. To također znači da je volatilnost tečaja između franka i eura danas manje izražena od volatilnosti koju smo promatrali u prošlosti između franka i njemačke marke. Jasno je da franak pripada obitelji europskih valuta, reagirajući slično u odnosu na oscilacije dolara. U tom smislu, zasigurno, franak i euro su sestrinske valute.“. Izlaganje vice- guvernera Švicarske narodne banke ŠVJ od 19. veljače 2004. godine uz ovjereni prijevod s engleskog jezika. Iz navedenog se može zaključiti kako je stabilnost tečaja CHF prema EUR primarni cilj Švicarske narodne banke (kao što je cilj HNB-a stabilnost kune prema EUR op.a), ali također kako Švicarska narodna banka ne vidi realan rizik od značajnih promjena tečaja u budućnosti, obzirom na (i) okolnost dugotrajne tečajne stabilnosti, (ii) činjenicu da je u EU uvođenjem EUR došlo do formiranja valutnog bloka umjesto niza pojedinačnih nacionalnih valuta, te (iii) ono što se čini, po stajalištu vice-guvernera presudnim, činjenicu kako se švicarska valuta približava temeljima vlastite vrijednosti pretežno u švicarskoj ekonomiji a ne u poziciji rezervne valute. Utoliko je jasno kako tuženik u vrijeme zaključenja predmetnog kredita zasigurno nije znao niti je mogao znati da će doći do svjetske financijske krize i pritiska na CHF valutu u mjeri u kojoj Švicarska narodna banka neće uspjeti „obraniti“ tečaj CHF / EUR. Dapače, temeljem dugogodišnje stabilnosti tečaja i izjava Eguvernera Švicarske narodne banke, tuženik je imao jedino opravdan razlog vjerovati kako je mogućnost volatilnosti tečaja švicarskog franka znatno smanjena. Tuženik ističe kako je navedeno pitanje dodatno adresirano i u postupku koji se vodi pred VTS RH broj Pž- 7129/2013 (sada broj Pž-6632/2017), primjerice podnescima tuženika od 5. studenog 2012. godine i 5. veljače 2013. godine, te tuženik predlaže Sudu izvršiti uvid u navedeni spis, te se obvezuje dostaviti i druge dokaze iz kojih proizlazi kako banka u trenutku sklapanje ugovora nije znala niti mogla/morala znati za smjer kretanja tečaja CHF. Banka je prilikom sklapanja Ugovora pružila sve potrebne informacije Što se tiče informacije kako HNB štiti tečaj kune prema EUR, radi se o javno dostupnoj informaciji u niz novinskih članaka tijekom 2005. godine, te je na istu upozorio tadašnji vice- guverner HNB-a ŠV prilikom podnošenja izvješća Hrvatskom saboru. U Večernjem listu od 9.3.2005. godine se navodi: „HNB ne utječe na tečaj franka, a osim toga, ne obvezuje niti banke na konverziju ovoga kredita u drugi u euru ako ta valuta „podivlja“. U Vjesniku od 29.4.2005. godine se navodi: „Treba, kaže, uzeti u obzir da se krediti u eurima općenito smatraju manje rizičnima s obzirom da je Hrvatska „visoko eurizirano tržište“ na kojem se vrijednost većine dobara iskazuje u eurima pa tako u slučaju potrebe i Hrvatska narodna banka svojim intervencijama može imati veći utjecaj na tečaj i stabilnost kune prema euru. U Novom listu od 20.7.2005. se navodi: „Činjenica je, a na to je upozorio i ŠV, da Hrvatska narodna banka, kao vrhovna monetarna vlast u Hrvatskoj, deviznim intervencijama i drugim instrumentima može utjecati na tečaj kuna/euro jer se vrijednost kune i formira prema euru. Dapače, tečaj se u zadnjih desetak godina kretao u rasponu plus-minus 5 posto jer je temeljni cilj HNB-a držati cijene stabilnim, a budući da smo uvozno ovisna ekonomija, svaki poremećaj u tečaju kune prema euru rezultirao bi inflatornim kretanjima na strani ponude. Što se tiče švicarskog franka, a isto je i s američkim dolarom, japanskim jenom engleskom funtom i bilo kojom drugom ne-euro valutom, domet naše središnje banke je vrlo ograničen jer se tečaj između kune i tih valuta formira posredno – preko eura.“. U Jutarnjem listu od 21.7.2005. godine se navodi:„ Ja sam samo, odgovarajući na pitanje saborskih zastupnika, upozorio da kod kredita u CHF postoji veći tečajni rizik jer središnja banka kontrolira stabilnost eura u odnosu na kunu, ali ne i odnos drugih valuta i kune – ističe ŠV“. Članak Vjesnika „U švicarskim francima ušteda veća od 500 kuna“ 29.4.2005. godine; Članak Novog lista „Ne uzimajte kredite u švicarskim francima“ 20.7.2005. godine; Članak Jutarnjeg lista „Švicarski franci sigurni, uskoro krediti u jenima“ 21.7.2005. godine; Proizlazi, dakle, kako je uloga i cilj HNB-a da održi stabilnost tečaja kune prema EUR i time omogući stabilnost cijena bila javno dostupna činjenica, isto kao što je bila javno dostupna činjenica da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF, već da se isti posredno formira preko EUR. Standard dužne pažnje i informiranosti „prosječnog potrošača“ kako ga postavlja Sud Europske unije zasigurno ne podrazumijeva potrošača koji bi se propustio i samostalno informirati o javno dostupnoj informaciji na koju ukazuje vice-guverner HNB-a i to u trenutku kada donosi jednu od važnijih financijskih odluka u svome životu – uzimanje kredita. Tuženik je o navedenoj okolnosti informirao tužitelja u okviru primjene obveznih smjernica za informiranje klijenata i u skladu s edukacijom koju su osobni bankari prošli u pripremi za uključivanje kredita u CHF u kreditnu ponudu. U odnosu na najnoviju presudu VSRH br. Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019.g., tužena banka ukazuje na dio obrazloženja te presude u kojem se navodi: Od trenutka kad se pojedinačni potrošač obratio banci …. nastaje pojedinačni odnos potrošača i banke …. Informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora … relevantne su za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača ...“ (dio obrazloženja na str. 25. presude VSRH br. Rev 2221/2018 u vezi s dijelom obrazloženja presude VTSRH br. Pž-6632/2017, str. 54). Iz gornjeg citata slijedi logičan zaključak o tome da je u konkretnom pravnom sporu o pojedinačnom ugovornom odnosu kao što je ovaj, nužno utvrditi je li tuženik informirao tužitelja o njemu dostupnim i poznatim informacijama. Tuženik je korisnika kredita informirao o (poznatim) parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Banka je za to imala točno određene smjernice kojih su se bankari koji rade na odobrenju kredita bili dužni pridržavati. Tuženik ističe kako je bio posljednja banka koje je u svoju ponudu uvela kredite u švicarskim francima, te kako navedene kredite nije reklamirala niti nudila ništa više nego što je nudila kredite u EUR i kunama. Dapače, tuženik je destimulirao korisnike da uzimaju kredite u švicarskim francima time što je nudio najviše kamatne stope na takve kredite u odnosu na konkurenciju. Iz svega navedenog proizlazi kako na strani banke nije postojalo bilo kakvo znanje o budućem kretanju tečaja, dapače, kako je banka imala razloga vjerovati u stabilnost tečaja, te kako je banka tužitelja u samom ugovoru upozorila valutni rizik. Od banke se ne može očekivati da klijenta informira o nečemu o čemu ni sama nema saznanja, odnosno budućem smjeru kretanja tečaja. Tužitelj nema u vidu recentnu praksu Suda Europske Unije, gdje je u odluci Š (C-186/16) navedeno: „Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se nepoštenost ugovorne odredbe treba ocijeniti s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, uzimajući u obzir sve okolnosti za koje je pružatelj usluga mogao znati u to vrijeme i koje su mogle utjecati na naknadno izvršenje spomenutog ugovora. Na sudu koji je uputio zahtjev je da procijeni, s obzirom na sve okolnosti glavnog postupka i uzimajući u obzir osobito stručnost i znanja pružatelja usluga, u ovom slučaju banke, u vezi s mogućim promjenama tečaja i rizicima svojstvenima sklapanju ugovora o zajmu u stranoj valuti, postojanje eventualne neravnoteže u smislu spomenute odredbe.“. U istom predmetu, sukladno proceduri Suda Europske Unije, svoje mišljenje dao je i nezavisni odvjetnik Nils Wahl koji navodi: Međutim, čini mi se neprimjerenim da se od prodavatelja robe ili pružatelja usluga zahtijeva da obavijesti, u fazi sklapanja kreditnog ugovora, potrošača o nastanku događaja ili promjenama koje su uslijedile nakon zaključenja ugovora i koje on nije mogao predvidjeti. Od prodavatelja robe ili pružatelja usluga ne može se zahtijevati da potrošačima pružaju druge informacije osim onih koje su im poznate ili koje bi im objektivno morale biti poznate u trenutku sklapanja ugovora. U ovom slučaju, u nedostatku elemenata kojima se dokazuje da je banka bila u mogućnosti predvidjeti promjenu, i to povijesnu promjenu, deviznog tečaja između rumunjskog leua i švicarskog franka u opsegu poput onoga koji je zabilježen godine 2007. i da ona o tome namjerno nije obavijestila korisnike kredita, čini mi se posve nerazumno da se od prodavatelja robe ili pružatelja usluga zahtijeva da on sam snosi tečajni rizik. Međutim, na nacionalnom je sudu da provjeri je li prodavatelj robe ili pružatelj usluga zapravo osigurao to da predmetni potrošači razumiju sadržaj odredaba ugovora o kreditu i, u skladu s tim, jesu li oni bili zaista u mogućnosti ocijeniti ekonomske posljedice tih odredaba. Prema tome, slijedi kako je odlučna činjenica u ovom predmetu znanje banke o budućem smjeru kretanja tečaja, pri čemu tužitelj nije ničime dokazao da je banka znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF. Time je sasvim jasno kako banka nije propustila korisniku kredita pružiti ključnu informaciju uslijed koje bi predmetna odredba bila nerazumljiva u smislu Direktive 93/13. Tuženik predlaže da sud izvede dokaz uvidom u isprave u spisu predmeta, te odbije tužbene zahtjeve u cijelosti, kao i da naloži tužitelju da tuženiku naknadi trošak ovog postupka u cijelosti.

3. U pisanom podnesku od 11. ožujka 2025. (stranica 113 spisa) tužitelj po punomoćniku navodi da sukladno nalazu i mišljenju vještaka uređuje tužbeni zahtjev, te predlaže u ovoj pravnoj stvari donijeti sljedeću presudu:

IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 14. P. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3209049626, kreditna partija 7103637260, sklopljenog dana 03. svibnja 2007. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka, pod brojem: Ov-10.252/07, dana 03. svibnja 2007. godine, koji glasi: "Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz čl. 1. ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora.''

na iznos od 0,73 € od 01.04.2008. pa do isplate

na iznos od 25,78 € od 01.11.2008. pa do isplate

na iznos od 0,83 € od 01.12.2008. pa do isplate

na iznos od 29,35 € od 01.01.2009. pa do isplate

na iznos od 33,61 € od 01.02.2009. pa do isplate

na iznos od 35,95 € od 01.03.2009. pa do isplate

na iznos od 31,68 € od 01.04.2009. pa do isplate

na iznos od 31,40 € od 01.05.2009. pa do isplate

na iznos od 24,48 € od 01.06.2009. pa do isplate

na iznos od 18,77 € od 01.07.2009. pa do isplate

na iznos od 16,74 € od 01.08.2009. pa do isplate

na iznos od 21,99 € od 01.09.2009. pa do isplate

na iznos od 19,81 € od 01.10.2009. pa do isplate

na iznos od 17,70 € od 01.11.2009. pa do isplate

na iznos od 24,29 € od 01.12.2009. pa do isplate

na iznos od 30,58 € od 01.01.2010. pa do isplate

na iznos od 37,20 € od 01.02.2010. pa do isplate

na iznos od 36,17 € od 01.03.2010. pa do isplate

na iznos od 46,98 € od 01.04.2010. pa do isplate

na iznos od 44,93 € od 01.05.2010. pa do isplate

na iznos od 50,68 € od 01.06.2010. pa do isplate

na iznos od 80,39 € od 01.07.2010. pa do isplate

na iznos od 74,40 € od 01.08.2010. pa do isplate

na iznos od 99,97 € od 01.09.2010. pa do isplate

na iznos od 87,49 € od 01.10.2010. pa do isplate

na iznos od 78,25 € od 01.11.2010. pa do isplate

na iznos od 109,10 € od 01.12.2010. pa do isplate

na iznos od 128,50 € od 01.01.2011. pa do isplate

na iznos od 115,68 € od 01.02.2011. pa do isplate

na iznos od 118,41 € od 01.03.2011. pa do isplate

na iznos od 109,39 € od 01.04.2011. pa do isplate

na iznos od 104,63 € od 01.05.2011. pa do isplate

na iznos od 109,27 € od 01.06.2011. pa do isplate

na iznos od 152,70 € od 01.07.2011. pa do isplate

na iznos od 192,41 € od 01.08.2011. pa do isplate

na iznos od 179,71 € od 01.09.2011. pa do isplate

na iznos od 159,45 € od 01.10.2011. pa do isplate

na iznos od 168,70 € od 01.11.2011 pa do isplate

na iznos od 158,10 € od 01.12.2011. pa do isplate

na iznos od 171,67 € od 01.01.2012. pa do isplate

na iznos od 180,65 € od 01.02.2012. pa do isplate

na iznos od 181,38 € od 01.03.2012. pa do isplate

na iznos od 176,49 € od 01.04.2012. pa do isplate

na iznos od 179,14 € od 01.05.2012. pa do isplate

na iznos od 182,83 € od 01.062012. pa do isplate

na iznos od 179,86 € od 01.07.2012 pa do isplate

na iznos od 180,64 € od 01.08.2012 pa do isplate

na iznos od 177,94 € od 01.09.2012. pa do isplate

na iznos od 172,51 € od 01.10.2012. pa do isplate

na iznos od 180,22 € od 01.11.2012. pa do isplate

na iznos od 183,55 € od 01.12.2012. pa do isplate

na iznos od 182,81 € od 01.01.2013. pa do isplate

na iznos od 172,75 € od 01.02.2013. pa do isplate

na iznos od 180,59 € od 01.03.2013. pa do isplate

na iznos od 182,79 € od 01.04.2013. pa do isplate

na iznos od 180,01 € od 01.05.2013. pa do isplate

na iznos od 170,76 € od 01.06.2013. pa do isplate

na iznos od 165,20 € od 01.07.2013. pa do isplate

na iznos od 171,11 € od 01.08.2013. pa do isplate

na iznos od 175,36 € od 01.09.2013. pa do isplate

na iznos od 185,40 € od 01.10.2013. pa do isplate

na iznos od 180,71 € od 01.11.2013. pa do isplate

na iznos od 183,60 € od 01.12.2013. pa do isplate

na iznos od 186,08 € od 01.01.2014. pa do isplate

na iznos od 189,33 € od 01.02.2014. pa do isplate

na iznos od 193,17 € od 01.03.2014. pa do isplate

na iznos od 191,20 € od 01.04.2014. pa do isplate

na iznos od 187,37 € od 01.05.2014. pa do isplate

na iznos od 184,93 € od 01.06.2014. pa do isplate

a sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, tužitelju EV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi trošak parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, od dana presuđenja pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

4.U pisanom podnesku od 8.lipnja 2026. (stranica 156 spisa) tužitelj po punomoćniku naveo je da nema primjedbi na očitovanje stalnog sudskog vještaka Lidije Balog iz Financije LB d.o.o. iz Bilja, od dana 15. svibnja 2026. g. ,da je vještak izvršio korekciju ranijeg danog nalaza i mišljenja na način da je obračun sačinio primjenom tečaja CHF važećeg na dan izvršenja pojedine uplate, umjesto prvotno primijenjenog tečaja na dane dospijeća anuiteta. Temeljem takvog obračuna, vještak je utvrdio da je tužitelj svoju obvezu po kreditu, zbog povećanja tečaja preplatio za iznos od 8.099,20 €. Slijedom navedenog, tužitelj uređuje tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, te predlaže u ovoj pravnoj stvari donijeti sljedeću presudu:

V. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, tužitelju EV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne ugovorne odredbe, kojom je glavnica obveze kredita vezana za valutu švicarski franak, isplatiti iznos od 8.099,20 €, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to od dospijeća do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku:

- na iznos od 1,96 € od 15.10.2008. pa do isplate

- na iznos od 9,67 € od 15.11.2008. pa do isplate

- na iznos od 34,60 € od 15.01.2009. pa do isplate

- na iznos od 35,09 € od 15.02.2009. pa do isplate

- na iznos od 22,30 € od 15.03.2009. pa do isplate

- na iznos od 2 7,05 € od 15.05.2009. pa do isplate

- na iznos od 2 2,83 € od 15.06.2009. pa do isplate

- na iznos od 2 4,55 € od 15.07.2009. pa do isplate

- na iznos od 1 6,19 € od 15.08.2009. pa do isplate

- na iznos od 2 1,79 € od 15.09.2009. pa do isplate

- na iznos od 1 6,42 € od 15.10.2009. pa do isplate

- na iznos od 2 1,15 € od 15.11.2009. pa do isplate

- na iznos od 2 0,49 € od 15.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 3 1,24 € od 15.01.2010. pa do isplate

- na iznos od 3 8,14 € od 15.02.2010. pa do isplate

- na iznos od 3 7,36 € od 15.03.2010. pa do isplate

- na iznos od 4 4,16 € od 15.04.2010. pa do isplate

- na iznos od 2 6,12 € od 15.05.2010. pa do isplate

- na iznos od 6 0,07 € od 15.06.2010. pa do isplate

- na iznos od 7 3,07 € od 15.07.2010. pa do isplate

- na iznos od 7 3,74 € od 15.08.2010. pa do isplate

- na iznos od 1 02,96 € od 15.09.2010. pa do isplate

- na iznos od 8 6,88 € od 15.10.2010. pa do isplate

- na iznos od 9 2,38 € od 15.11.2010. pa do isplate

- na iznos od 1

10,16 € od 15.12.2010. pa do isplate

- na iznos od 7 6,40 € od 15.01.2011. pa do isplate

- na iznos od 1 06,10 € od 15.02.2011. pa do isplate

- na iznos od 1

10,85 € od 15.03.2011. pa do isplate

- na iznos od 1 25,73 € od 15.04.2011. pa do isplate

- na iznos od 1 26,23 € od 15.05.2011. pa do isplate

- na iznos od 1 53,66 € od 15.06.2011. pa do isplate

- na iznos od 1 69,90 € od 15.07.2011. pa do isplate

- na iznos od 2 11,34 € od 15.08.2011. pa do isplate

- na iznos od 1 65,15 € od 15.09.2011. pa do isplate

- na iznos od 1 49,27 € od 15.10.2011. pa do isplate

- na iznos od 1 50,79 € od 15.11.2011 pa do isplate

- na iznos od 1 02,74 € od 15.12.2011. pa do isplate

- na iznos od 1 75,33 € od 15.01.2012. pa do isplate

- na iznos od 1 80,12 € od 15.02.2012. pa do isplate

- na iznos od 1 75,63 € od 15.03.2012. pa do isplate

- na iznos od 1 75,49 € od 15.04.2012. pa do isplate

- na iznos od 1 78,42 € od 15.05.2012. pa do isplate

- na iznos od 1 83,19 € od 15.062012. pa do isplate

- na iznos od 1 78,31 € od 15.07.2012 pa do isplate

- na iznos od 1 77,29 € od 15.08.2012 pa do isplate

- na iznos od 1 64,49 € od 15.09.2012. pa do isplate

- na iznos od 1 89,89 € od 15.10.2012. pa do isplate

- na iznos od 1 82,33 € od 15.11.2012. pa do isplate

- na iznos od 1 79,22 € od 15.12.2012. pa do isplate

- na iznos od 1 75,48 € od 15.01.2013. pa do isplate

- na iznos od 1 74,68 € od 15.02.2013. pa do isplate

- na iznos od 1 73,56 € od 15.03.2013. pa do isplate

- na iznos od 1 84,68 € od 15.04.2013. pa do isplate

- na iznos od 1 69,61 € od 15.05.2013. pa do isplate

- na iznos od 1 67,70 € od 15.06.2013. pa do isplate

- na iznos od 1 69,81 € od 15.07.2013. pa do isplate

- na iznos od 1 68,67 € od 15.08.2013. pa do isplate

- na iznos od 1 74,88 € od 15.09.2013. pa do isplate

- na iznos od 1 79,04 € od 15.10.2013. pa do isplate

- na iznos od 1 81,44 € od 15.11.2013. pa do isplate

- na iznos od 1 88,42 € od 15.12.2013. pa do isplate

- na iznos od 1 82,46 € od 15.01.2014. pa do isplate

- na iznos od 1 88,67 € od 15.02.2014. pa do isplate

- na iznos od 1 93,99 € od 15.03.2014. pa do isplate

- na iznos od 1 90,51 € od 15.04.2014. pa do isplate

- na iznos od 1 85,52 € od 15.05.2014. pa do isplate

- na iznos od 1 85,82 € od 15.06.2014. pa do isplate

a sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, tužitelju EV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi trošak parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

5.Radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovog spora sud je proveo dokaze tako što je izvršio uvid u tablicu Efektivna kamatna stopa /realna godišnja kamatna stopa, Ugovor o namjenskom kreditu, Izvadak iz zemljišne knjige ,Obavijest o stavljanju kredita u otplatu, Promet po kreditu, Ovjereni prijevod izlaganja ĐV

EVJ,novinske članke,proveo vještačenje po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Financije LB d.o.o., izvršio uvid u pisano očitovanje vještaka., saslušao vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, te saslušao svjedoka JV i tužitelja u svojstvu stranke.

6. Dakle, predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po navedenoj osnovi.

7. Uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu u broj 3209049626, kreditna partija 7103637260, utvrđeno je da je sklopljen 3.svibnja 2007. kojim ugovorom je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje iznos od 50.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, obračunatoj prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Korisnik kredita se navedeni iznos obvezao vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom (st.1.).

Člankom 2. ugovora ugovoreno je da je korisnik kredita dužan kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 50.000,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,90 % godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti ,obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.

Rok otplate kredita iznosi 84 mjeseca (čl. 3.).

Namjena kredita je adaptacija stana (čl.5.).

Člankom. 7. ugovora ugovoreno je da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 701,85 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog ugovora (st.1.). Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta kreditor će obavijestiti korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja kreditora. Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno mjesečno, prvog dana u mjesecu, a počev od dana dospijeća prvog anuiteta .

U članku 14 P ugovora ugovora navedeno je da korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz čl. 1. ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora.

8.Nije sporno da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran po javnom bilježniku Zdenki Pavelić Musa 3.svibnja 2007., broj Ov –10.252/07 ( stranica 21 spisa).

9.Svjedok ĆV, izjavio je saslušan kod suda da može reći da nije bio osobni bankar u to vrijeme, već je radio na poslovima za kredite građana koji nemaju osobnog bankara. Ne sjeća se da bi EV dolazio k njemu u banku kao klijent i da bi s njim razgovarao o kreditu odnosno uvjetima podizanja kredita (stranica 95 spisa).

10.Tužitelj EV, saslušan u svojstvu stranke izjavio je da je kredit podigao u Zagrebačkoj banci. Može reći da mu je djelatnica ponudila kredit u švicarskim francima kao najpovoljniji kredit. Nije mu nuđen kredit u nekoj drugoj valuti, već samo u švicarskim francima. Znao je s obzirom na valutnu klauzulu da postoji mogućnost promjene rata odnosno tečaja. Nije mu objašnjeno koliko će tečaj rasti, ali može reći da je rastao jako puno, skoro duplo. Misli da mu je u početku rata bila negdje oko 2.000,00 kuna odnosno 2.100,00 kuna, a kasnije mu je rata došla do 4.600,00 kuna. Misli da nije mogao utjecati ni na koji način na odredbe ugovora vezano za valutnu klauzulu. Koliko se sjeća tekst ugovora o kreditu je već bio napisan. Djelatnica mu je između ostalog rekla da ima raznih kredita, ali da je ovaj u švicarskim francima najbolji, da stagnira, da ne raste, pa mu je ponudila da uzme taj kredit. Ako je došao podići kredit u matičnu banku kod koje ima i karticu onda je i vjerovao banci za informacije koje je dobio vezano za taj kredit u švicarskim francima. Kada je rata kredita počela rasti nije otišao u banku jer je vidio da raste tečaj i da tu ne može ni na što utjecati. Kredit je podigao za adaptaciju stambenog prostora gdje stanuje. Nema na svom imenu ni u vlasništvu niti firmu, ni obrt. Stambeni prostor isključivo je koristio i koristi još uvijek samo za stanovanje. Rate kredita je plaćao on osobno. To je sve što imam za iskazati. Da je znao da će rata porasti toliko koliko je porasla, vjerojatno se ne bi odlučio za taj kredit. Može reći da je pročitao ugovor, djelatnica mu je ponudila kredit u švicarskim francima, jer da je švicarski franak stabilan i da ne raste, a on je povjerovao djelatnici kako je već i naveo, te nije posumnjao u njezine navode (stranica 95 spisa).

11.Da bi odlučio o tužbenom zahtjevu sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Financije LB d.o.o., koji je u nalazu i mišljenju od 7.kolovoza 2024 (stranica 102 spisa) naveo:

Tužitelj je tijekom perioda otplate kredita, radi ugovorene valutne klauzule u CHF platio više radi povećanja važećeg tečaja na dan dospijeća pojedinog anuiteta, u odnosu na vrijednost tečaja na dan isplate kredita ukupno 60.816,72 HRK, a što prema važećem tečaju konverzije CHF od 7,53450 iznosi 8.071,77 EUR.

Tijekom otplate kredita u nekim periodima je tečaj CHF bio niži od tečaja na dan isplate kredita, pa je u tim mjesecima razlika anuiteta bila negativna.

Tužitelj je tijekom perioda otplate kredita, radi ugovorene valutne klauzule u CHF, uključujući samo pozitivne stavke tečajne razlike, platio više radi povećanja važećeg tečaja na dan dospijeća pojedinog anuiteta, u odnosu na vrijednost tečaja na dan isplate kredita ukupno 61.903,87 HRK, a što prema važećem tečaju konverzije CHF od 7,53450 iznosi 8.216,05 EUR.

11.1. U pisanom očitovanju od 15.svibnja 2026. (stranica 149 spisa) vještak je navela da budući da je izračun tečajne razlike rađen primjenom tečaja CHF na zadnji dan u mjesecu, odnosno na dan dospijeća anuiteta, a uplate su vršene trajnim nalogom na 15. u mjesecu tuženik je prigovorio da je bilo potrebno, izračun raditi primjenom tečaja na dan plaćanja. Stoga je izračun tečajne razlike sačinila tako da je preuzela iz Prometa po kreditu točne iznose uplata koje su izvršene na dan uplate pojedinog anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja.

Vještak je navela da je u tablici 1. prikazana tečajna razlika tijekom cijelog perioda otplate kredita.

Tužitelj je tijekom perioda otplate kredita, radi ugovorene valutne klauzule u CHF platio više radi promjena važećeg tečaja na dan plaćanja pojedinog anuiteta, u odnosu na vrijednost tečaja na dan isplate kredita ukupno 60.072,25 HRK, a što prema važećem tečaju konverzije CHF od 7,53450 iznosi 7.972,96 EUR.

Tijekom otplate kredita u nekim periodima je tečaj CHF bio niži od tečaja na dan isplate kredita, pa je u tim mjesecima razlika anuiteta bila negativna.

U tablici 2. prikazane su samo pozitivne tečajne razlike u anuitetima u kojima je tužitelj platio više u odnosu na tečaj na dan isplate kredita, odnosno kada je tečaj na dan plaćanja bio viši od tečaja na dan isplate kredita.

Tužitelj je tijekom perioda otplate kredita, radi ugovorene valutne klauzule u CHF, uključujući samo pozitivne stavke tečajne razlike kada je tečaj za CHF bio viši od tečaja na dan isplate kredita, platio više ukupno 61.023,38 HRK, a što prema važećem tečaju konverzije CHF od 7,53450 iznosi 8.099,20 EUR.

11.2.Vještak Lidija Balog iz Financije LB d.o.o. izjavila je saslušana na ročištu kod suda da je da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja. U nalazu i mišljenju dala je izračun preplaćenih iznosa tečaja, u tablici 1 su prikazane negativne stavke, a u tablici 2 su prikazane samo pozitivne stavke tečajne razlike. U tekstu ispod prve tablice navela je koliko iznosi izračun s uključenim negativnim stavkama. Izračun je dala na datume dospijeća, te prema podacima koji su joj bili dostupni, tuženik je plaćao rate trajnim nalogom 15-og u mjesecu redovito svaki mjesec. Prilikom otplate kredita banka zadužuje na dan dospijeća što znači da na taj dan preračunava ratu u kune. Dopunski saslušana stalni sudski vještak Lidija Balog iz Financije LB d.d. izjavila je da ostaje u cijelosti i kod svog nalaza i mišljenja kao i očitovanja od 15. svibnja 2026. U pisanom očitovanju od 15. svibnja 2026. dala je izračun na datume uplata. U konkretnom slučaju tužitelj je plaćao redovito kredit putem trajnog naloga, svakog 15-tog u mjesecu, te je na taj dan izračun. Napominje da je banka putem trajnog naloga obustavljala sa računa tužitelja anuitete kredita točno prema iznosu koliko je iznosio anuitet primjenom tečaja na dan plaćanja. U očitovanju od 15. svibnja 2026. dala je dva izračuna u tablici 1. sadržane su i negativne razlike, dok su u tablici 2. sadržane samo pozitivne razlike (stranica146.170 spisa).

12.Odredbom čl.322. ZOO propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neki drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

13.Odredbom čl. 324. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog kojeg je ugovor sklopljen (st.1.),ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st.2.).

14.Temeljem odredbe čl.327. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a odredbom čl. 328. ZOO propisano je da pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

15. Dakle, na temelju provedenog dokaznog postupka, te ocjene svih izvedenih dokaza u smislu čl.8. ZPP ne proizlazi da je tužitelju na valjan i razumljiv način objašnjen rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak, te je s obzirom na navedeno tužitelju kao korisniku kredita suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz te obveze proizlaze, te su stoga s obzirom na izloženo odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli ništetne.

16.Za navesti je u ovoj pravnoj stvari da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Gž-Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i broj: Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. godine i Rev - 2221/2018 od 03. rujna 2019. godine, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke (između ostalih i tužena u ovom predmetu) u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, s napomenom da sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a sud je za takva utvrđenja vezan u ovoj parnici (Napomena: Odluka EU u predmetu OTP banka i dr. protiv RH od 08.studenog 2022., objavljena 01.prosinca 2022 - Zahtjev broj 38541/21).

17.S obzirom na izloženo, te s obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim, proizlazi zaključak da su predmetne naprijed citirane ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli ništetne, a kako je to navedeno u izreci (čl.4., čl. 247, čl. 322, čl. 323 i čl. 324. ZOO/05, te čl. 82., 83., 84., 85. i 86. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača - NN 96/03).

18.Dakle, odredba čl.502 ZPP, te odredbe ZZP (čl.118.) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl.502.a st.1. ZPP-a.

19.Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je između stranaka na standardnom obrascu, o predmetnim odredbama o valutnoj klauzuli nije se pojedinačno pregovaralo, te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbi ugovora definiranih od strane tuženika u dijelu o valutnoj klauzuli, s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj navedene odredbe

20.Također je za navesti da na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

21.Odredbom čl. 323. st.1. ZOO, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

22. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke te dopune nalaza i mišljenja od 15.svibnja 2026,koje je sud prihvatio jer su dani u skladu s pravilima struke i nepristrano, utvrđeno je u ovoj pravnoj stvari da je tužitelj po osnovu ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli preplatio ukupno iznos od 8.099,20 EUR (61.023,38 HRK), a koji izračun je dan na datume uplata, te je stoga sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju na ime preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli navedeni iznos, sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa do isplate (čl.1115. ZOO čl.29.,čl.1165 ZOO/05).Naime, s obzirom da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12) pravomoćno utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula tijekom otplate kredita nepoštene, uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik; čl.3.Direktive vijeća 93/13/EEZ), proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

23.Nadalje,iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je namjena kredita adaptacija stana, te da je korisnik kredita (tužitelj) naznačen kao fizička osoba, dakle, izvan eventualne profesionalne djelatnosti ili djelatnosti slobodnog zanimanja, jer bi to moralo biti navedeno u sadržaju ugovora. Također je za navesti da je tužitelj saslušan u svojstvu stranke izjavio da nema u vlasništvu privatnu firmu, niti obrt, te je stambeni prostor koristio i koristi u svrhu stanovanja. Stoga, s obzirom na izloženo evidentno je da tužitelj u konkretnom slučaju ima status potrošača.

24.Glede preostalog dijela tužbenog zahtjeva u točkama I,II i III petita tužbe a glede utvrđenja ništetnim čl. 1.,2. i 7. ugovora o kreditu u dijelu o visini kredita, te visini mjesečnih anuiteta, za navesti je da tužitelj nije naveo postojanje pravnog interesa, razloge i dokaze za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora u navedenom dijelu, već samo glede zahtjeva za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli ,te isplate preplaćenih iznosa po navedenoj osnovi, pa je stoga sud u navedenom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbio (čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. ZPP).

25.U odnosu na prigovor zastare, za navesti je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim presudama broj: Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

25.1.U konkretnom slučaju utužena je tražbina dospijeća kako je navedeno. U predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 tužba je podnijeta dana 4. travnja 2012. godine i prekinula je tijek zastare za tužitelja, te je zastara počela teći iznova (čl. 392 ZOO/ 91;čl. 245.st.1. ZOO) od dana pravomoćnosti tog dijela presude broj P-1401/12, dakle nakon 13. lipnja 2014. godine, a u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala je pravomoćna dana 14. lipnja 2018. god.(Pž-6632/2017), a tužba u ovom predmetu je podnijeta 13.siječnja 2021, pa je stoga prigovor zastare neosnovan (VSRH Revd - 3538/2020-2 od 09.ožujka 2021.godine; VSRH Građanski odjel, Objedinjeno pravno shvaćanje broj:Su-IV- 33/2022-2 od 31.siječnja 2022.godine).

25.2.Dakle, zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti odluke koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kako je naprijed navedeno, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

26.U pisanim podnesku od 8.lipnja 2026. (stranica 156 spisa) tuženik je snizio prethodno postavljeni tužbeni zahtjev, što ima karakter povlačenja tužbe, čemu se tuženik nije protivio (stranica 163 spisa), te je stoga sud s donio rješenje kao u izreci(8.216,05 EUR-8.099,20 EUR= 116,85 EUR).

27.Tužitelj je u tužbi postavio deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli, te kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa tečaja u iznosu od 8.133,11 EUR (61.278,88kn), potom nakon provedenog vještačenja po vještaku financijsko- knjigovodstvene struke u pisanom podnesku od 11.ožujka 2026. (stranica 113 spisa) tužbeni zahtjev postavio sukladno izračunu vještaka na iznos od 8.216,95 EUR (stranica 113 spisa),te nakon dopune nalaza i mišljenja u pisanom podnesku od 8.lipnja 2026. tužbeni zahtjev za isplatu postavio sukladno izračunu vještaka na iznos od 8.099,20 EUR, pri čemu je snizio prethodno postavljeni tužbeni zahtjev, te se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti u smislu čl. 191. st. 2. ZPP (ŽS Rijeka Gž R-469/17- 2). Za navesti je i to da s obzirom da je tužitelj o egzaktnoj visini svoje tražbine mogao saznati tek nakon provedenog vještačenja odnosno dopune vještačenja, da je preinaka tužbe dopuštena temeljem odredbe čl. 190. st. 2. ZPP (Napomena: Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su IV-162/2021 od 26.studenog 2020.godine - točka 4.).

28.Za napomenuti je u odnosu na činjenicu da je tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka, a po provedenom vještačenju po vještaku financijsko – knjigovodstvene struke specificirao tužbeni zahtjev za isplatu kako je to navedeno, da glede utuženog iznosa za isplatu preplaćenih iznosa tečaja nije nastupila zastara, jer tako postavljen tužbeni zahtjev nema karakter novog zahtjeva u pogledu početka i tijeka roka zastare u odnosu na prvotni zahtjev koji je pravodobno podnesen (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-231/04; Županijski sud u Puli broj: Gž-1405/21-2 od 06. prosinca 2021. godine; pravno shvaćanje VSRH broj: Su-IV-123/2024-5 Zagreb, 27. svibnja 2024. koje glasi: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

29.Nakon što je tužitelj u pisanom podnesku od 8. lipnja 2026 ( stranica 113 spisa) snizio prethodno postavljeni tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa tečaja za iznos od 116,85 EUR, tuženik je troškovnikom zahtijevao naknadu troška za povučeni dio tužbenog zahtjeva (stranica 160 spisa),te u konkretnom slučaju tuženiku pripada naknada troška temeljem odredbe čl.158 ZPP (ŽS u Rijeci GŽ-826/2020-4 od 12.travnja 2023. toč. 8.2. obrazloženja).

29.1.Tuženik je imao trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav odgovora na tužbu (Tbr.8.t.1.) 100 bodova, te za sastav pisanih podnesaka od 23.02.2023.,02.03.2026. i11.06.2026 po Tbr.8.t.1. u visini od po 100 bodova, te za zastupanje na ročištima kod suda 19.04.2023.i 28.04.2025. po Tbr.9.t.1. koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika plus PDV – ukupno iznos od 1.500,00 EUR.

29.2.Od tako utvrđenog troška tuženiku pripada dio u postotku koji predstavlja razmjer između povučenog dijela tužbenog zahtjeva od 116,85 EUR u odnosu na dotadašnji ukupni tužbeni zahtjev od 8.216,95 EUR, što iznosi 1,42%, te stoga tuženiku pripada naknada troška za povučeni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 21,30 EUR ( (čl. 158,čl.155 ZPP).

30.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1.ZPP (čl.155 ZPP).

30.1 Tužitelju pripada naknada prouzročenog parničnog troška u ukupnom iznosu od 2.521,76 EUR koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku za:

sastav tužbe (Tbr. 7.t.1) 100 bodova,

sastav pisanih podnesaka od 14.02.2023.,11.03.2025.,20.04.2025.,08.06.2026,. po Tbr.8.t.1. u visini od po 100 bodova,

te za zastupanje na ročištima kod suda 06.03.2023. (Tbr.9.t.5.) 25 bodova, te 19.04.2023.,28.04.2026.i 15.06.2026. po Tbr.9. t.1. u visini od po 100 bodova, koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika plus PDV, te troška vještačenja po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke u iznosu od 331,81 EUR i troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 127,44 EUR.

31.Prebijanjem troška tužitelja i troška tuženika s obzirom da se radi o istovrsnim i dospjelim novčanim potraživanjima naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.500,46 EUR (2.521,76 EUR – 21,30 EUR = 2.500,46 EUR).

32.Na dosuđeni iznos troška tužitelju pripadaju zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a, čl.29. ZOO).

33. S obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 24. srpnja 2026.

SUDAC

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude i rješenja, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude i rješenja.

Protiv rješenja kojim se dopušta preinaka tužbe posebna žalba nije dopuštenja (čl.190 ZPP).

DOSTAVITI:

-punomoćniku tužitelja

-punomoćniku tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte