Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Stalna služba u Novskoj

Staroselska 1

Novska

Poslovni broj: Povrv-15/2026-12.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini Stalna služba u Novskoj po sucu Nadi Filipović kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja Moslavina d.o.o. Kutina, Školska ulica 4., (OIB 98526328089) kojeg zastupa punomoćnik Antonija Bošnjak Duk odvjetnica iz Kutine protiv tužene JH (OIB [osobni identifikacijski broj]) vl. ugostiteljsko turističkog obrta [obrt], [adresa]., koju zastupa punomoćnik Željko Stanković odvjetnik iz Siska, radi isplate, nakon zaključenja glavne rasprave održane 11. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnik tuženika, 24. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Vugrina broj Ovrv-5066/2025. od 22. prosinca 2025. kojim je tuženoj JH naloženo da tužitelju Moslavina d.o.o. Kutina isplati iznos od 29.521,20 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. prosinca 2024. do isplate i tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II.Nalaže se tužitelju Moslavina d.o.o. Kutina da tuženoj JH naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Prijedlogom za ovrhu od 1. prosinca 2025. tužitelj je predložio da se tuženoj naložio da mu isplati iznos od 29.521,20 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. prosinca 2024. do isplate uz nadoknadu troškova postupka.

2.Predložena ovrha određena je rješenjem javnog bilježnika broj Ovrv- 5066/2025. od 22. prosinca 2025., a na koje je ovršenica, u zakonom propisanom roku, izjavila prigovor te je isto stavljeno izvan snage i postupak nastavljan kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3.U prigovoru ovršenica, sada tužena, osporava tražbinu tužitelja navodeći da iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja nije vidljivo na što se otvorene stavke odnose i kada je nastala obveza, da se eventualno može raditi o obvezi nastaloj u vrijeme poslovanja pravnog prednika tužitelja i da je vodomjer neispravan budući da potrošnju očitava unazad. Ističe prigovor zastare i predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

4.Na glavnoj raspravi sud je izveo dokaze uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 1. prosinac 2025., račune od 4. prosinca 2025. i 19. studenog 2024., izvadak iz sudskog registra, spis ovog suda R1-49/2024., odgovor na prigovor od 10. prosinca 2024. i 27. prosinca 2024., zapisnike tužitelja od 8. studenog 2024. i 15. studenog 2024. i saslušanjem svjedoka ĆH i ŠH.

5.Nakon ocjene izvedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u međusobnoj vezi odlučeno je kao u izreci presude iz slijedećih razloga:

6.Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 1. prosinac 2024. utvrđeno je da je evidentirana otvorena stavka za mjesto potrošnje [adresa]., po računu broj 10243-61220-004012348 s dospijećem 4. prosinca 2024. u iznosu od 29.521,20 eura. Uvidom u navedeni račun utvrđeno je da se odnosi na utrošenu vodu u količini od 11.576 m3 u periodu od 1. listopada 2024. do 31. listopada 2024. u iznosu od 29.572,73 eura.

7.Daljim uvidom u odgovor tužitelja na prigovor tužene utvrđeno je da je nakon pripajanja JKP Jasenovačka voda d.o.o. Jasenovac tužitelju proveden kontrolni popis vodomjera radi utvrđivanja točnih stanja na vodomjerima i usporedbe s preuzetim očitanjima društva koje je prestalo postojati, da je na dan 31. srpanj 2024. stanje na vodomjeru, prema evidenciji pravnog prednika tužitelja, bila 1.374 m3, da je izvršen kontrolni popis vodomjera u rujnu 2024., da je utvrđeno stanje od 86.084 m3, da ukupna razlika između podataka iz evidencije prednika tužitelja i stanja koje je utvrdio tužitelj iznosi 11.576 m3 i da je ta razlika obračunata kao utrošak vode u listopadu 2024.

8.Svjedok ŠH u svojoj izjavi je naveo da je vlasnik objekta u kojem se nalazi vodomjer, da je u tom objektu otvoren obrt koji vodi njegova kćer, da je vodomjer posljednji put od strane prednika tužitelja očitan 2017., da je i u vrijeme tog očitanja stanja vodomjera poslovao isti obrt, da su tijekom proteklih godina ispostavljani računi za utrošenu vodu od strane prednika tužitelja, da su ti računi plaćani i da su plaćeni i svi računi ispostavljeni od strane tužitelja. Tužitelj nije osporio navode svjedoka u pogledu plaćanja računa radi čega sud taj navod svjedoka prihvaća kao istinit. U prilog istinitosti izjave svjedoka da su ispostavljani i plaćani računi svih godina prije 31. srpnja 2024. ide i razlika u iznosu računa za listopad 2024. i stanja poslovnih knjiga tužitelja na dan 1. prosinac 2024., a koje se odnosi na isti račun (razlika je 51,53 eura).

9.Iz odgovora tužitelja na prigovor tuženika od 10. prosinca 2024. proizlazi da je tužitelj obvezu tužene utvrdio kao razliku između evidentiranog stanja vodomjera prilikom posljednjeg očitanja od strane njegovog prednika i stanja koje je utvrđeno prilikom očitanja vodomjera u rujnu 2024. Međutim, iz tog očitanja ne proizlazi, a tijekom postupka tužitelj nije niti dokazao da je račun koji je ispostavljen za listopad 2024. i koji se temelji na toj razlici umanjen za račune koje je tužena i njen prednik plaćao tijekom svih proteklih godina, a koju činjenicu tužitelj nije osporio. Dakle, među parničnim strankama nije sporno da je tužena plaćala račune za utrošenu vodu prema računima koji su ispostavljeni od strane tužitelja, a prije od strane njegovog pravnog prednika. To dalje znači da je tužena, od zadnjeg očitanja vodomjera od strane prednika tuženika, plaćala određenu količinu utrošene vode, a prema dobivenim računima. Slijedom toga tužena bi bila dužna platiti razliku između već plaćenog utroška vode i stvarno utrošene količine koja je utvrđena očitanjem od strane tužitelja, a sukladno članku 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.). Međutim, iz navoda tužitelja proizlazi da je tuženoj u spornom računu obračunata ukupna količina utrošene vode bez umanjenja za količinu utrošene vode koja je plaćana pravnom predniku tužitelja, a posljednjih mjeseci i tužitelju. Pri tome se napominje da sud smatra da nije od značaja to što vodomjer odbrojava utrošenu količinu unazad budući da se utrošak i na taj način može utvrditi.

10.Radi navedenog sud smatra da tužitelj nije dokazao visinu svoje tražbine te je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika stavljen izvan snage i tužbeni zahtjev odbijen.

11.Tuženik je u prigovoru na rješenje o ovrsi istakao prigovor zastare.

12.Člankom 215. Zakona o obveznim odnosima propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a člankom 216. da zastara nastupa kad istekne posljednji dan Zakonom određenog vremena. Člankom 232. stavak 1. točka 1. istog zakona propisano je da tražbina naknada za isporučenu električnu i toplinsku energiju plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kada je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva zastarijeva za jednu godinu.

13.Uvidom u račun za listopad 2024. koji je tužitelj izdao tuženiku utvrđeno je da dospijeva na naplatu 4. prosinca 2024. Uvidom u spis utvrđeno je da je prijedlog za ovrhu podnesen 1. prosinca 2025. što znači da za izdani račun nije istekao zastarni rok od jedne godine.

14.Tužena je postavila zahtjev za nadoknadu troškova postupka koji se odnose na sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi 500,00 eura, zastupanje po punomoćniku na dva ročišta po 500,00 eura, zastupanje po punomoćniku na ročištu za objavu presude 100,00 eura, PDV 400,00 eura, sudsku pristojbu na odgovor na tužbu 170,73 eura i troškove putovanja punomoćnika 142,00 eura. Nakon usklađenja podnesenih troškovnika sa stanjem u spisu i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.) tuženoj je na ime sastava prigovora priznat iznos od 500,00 eura (Tar.br.8.1.), zastupanja po punomoćniku na ročištima od 11.5.2026. i 11.6.2026. iznos od po 500,00 eura (Tar.br.9.1.), na ime zastupanja po punomoćniku na ročištu za objavu presude 100,00 eura (Tar.br.9.3.) i na ime PDV-a 400,00 eura. Naknada za trošak sudske pristojbe nije priznata budući da se prigovor na rješenje o ovrsi nakon prelaska u parnični postupak smatra odgovorom na tužbu, a obveza plaćanja te pristojbe sukladno članku 4. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.) nastaje nakon pravomoćno završenog postupka ovisno o uspjehu u sporu. Pored toga, tužbeni zahtjev je odbijen slijedom čega tuženik ne bi bio u obvezi platiti sudsku pristojbu. Troškovi putovanja tuženika nisu priznati budući da je tužena izabrala punomoćnika izvan sjedišta suda, a tužitelj nije dužan platiti trošak koji je izazvan izborom tužene. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.).

U Novskoj 24. srpnja 2026.

S u d a c

Nada Filipović

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom.

Dna

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika