Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Malom Lošinju
Riva Lošinjskih kapetana 14
51550 Mali Lošinj
Poslovni broj: P-982/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, (OIB:54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu ovog suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Vladimiru Šulini, odvjetniku iz [adresa], protiv tužene SG iz [adresa], zastupana po punomoćniku Toniu Primorcu, odvjetniku iz Rijeke, radi povrata stvari i uspostave prijašnjeg stanja, nakon glavne rasprave održane 14. srpnja 2026., 24. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu ostaviteljice pok. F rođ. S. KG ne ulazi grobno mjesto broj 383/I u Malom Lošinju na mjesnom groblju "Sveti Martin"", se odbija.
II. Nalaže se tužiteljici da tuženoj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eur (tisućupetstoeura), u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica FG je protiv tužene SG podnijela tužbu radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu ostaviteljice F rođ. S , pok. KG ne ulazi grobno mjesto broj 383/I u [adresa], na groblju "Sveti Martin".
2. U tužbi i tijekom postupka navodi da je ona sestra pok. K, a tužena njena nećakinja i zakonska nasljednica, da je pok. B bila upisana kao korisnica navedenog grobnog mjesta, a koji upis da nije valjan niti istinit.
3. Obrazlaže da je izvorni korisnik grobnice bio BG koji je grobnicu i izgradio za sebe i svoju obitelj, a što da je napisano na nadgrobnoj ploči.
4. Tvrdi da je BG bio djed tužiteljice, a pradjed tužene, da su ga naslijedila djeca, sin CG koji je bio otac tužiteljice i kćerka ZG te da pravo korištenja grobnog mjesta pripada svim zakonskim nasljednicima HG.
5. Tužena se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivila tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, navela da je ona univerzalna zakonska nasljednica F, a temeljem ovosudnog rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O- 154/11 od 29. svibnja 2012., da je AG bila upisana kao jedini korisnik grobnog mjesta broj 383/I, što da potvrđuje i potvrda TD komunalne usluge Cres Lošinj d.o.o. od 20. veljače 2017., da upis DG kao korisnika grobnog mjesta datira od 1985., da je ista plaćala naknadu za korištenje istog grobnog mjesta, a koju naknadu je nakon njene smrti nastaviti plaćati tužena.
6. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, sud je proveo sve dokaze uvidom u tužbu (list 1 do 2), odgovor na tužbu (list 4 do 5), potvrdu o korisništvu grobnog mjesta donesenu od Komunalne usluge Cres Lošinj d.o.o. broj:40-01/14-17 od 20. veljače 2017. (list 7), ovosudnu presudu poslovni broj P- 7591/15-6 od 1. travnja 2016. (list 8 do 12), djelomično rješenje o nasljeđivanju iza pok. DG poslovni broj O-154/11-38 od 29. svibnja 2012. (list 13 do 14), Oporuku DG od 23. travnja 1999. (list 15), podnesak tuženika od 29. rujna 2017. (list 17 do 18), prijedlog radi naknadno pronađene imovine na poslovni broj O-148/75 (O-21/62) (list 19 do 20), rješenje o nasljeđivanju iza pok. ĆG poslovni broj O-21/62-4 od 2. veljače 1963. (list 21 do 22), smrtni list za ŽG (list 23), rješenje poslovni broj O-148/75 od 14. ožujka 1985. (list 24),rješenje o nasljeđivanju iza pok. ŽG poslovni broj: O-148/75-15 od 22. prosinca 1975. (list 25 do 27), rješenje Županijskog suda u Rijeci Gž-452/2017-2 od 14. lipnja 2017. (list 28 do 29), podnesak tužitelja od 10. travnja 2025. (list 33 do 34), presudu Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Usl- 1116/2019-32 od 2. srpnja 2021. (list 38 do 48), presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj : Usž-4168/21-2 od 23. ožujka 2022. (list 49 do 54), potvrdu o korisništvu grobnog mjesta donesenu od Komunalne usluge Cres Lošinj d.o.o. broj :KOM-97/25-43/1-I od 18. ožujka 2025. (list 55), žalbu tužiteljicu izjavljenu protiv ovosudne presude P-992/2025-10 od 5. studenog 2025., rješenje Županijskog suda u Splitu Gž-1190/2026-3 od 14. svibnja 2026., troškovnik tuženika (list 81), troškovnik tužiteljice (list 83), ovosuni spis O-414/2018
7. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 ,155/23) koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
8. Uvidom u potvrdu o korisništvu grobnog mjesta broj 40-01/14-17 od 20. veljače 2017. (list 7), sud je utvrdio da je na dan **.**.2017. pok. AG upisana kao korisnik grobnog mjesta broj 383/I na groblju u [adresa].
9. Nije sporno da je tužiteljica na pokretanje ovog parničnog postupka upućena rješenjem Općinskog suda u Malom Lošinju poslovni broj O-154/11 od 29. svibnja 2012.
10. Uvidom u presudu Upravnog suda u Rijeci Usl-1116/2019-2 od 2. srpnja 2021. (list 38 do 46), utvrđeno je da je neispravan upis pok. F kao korisnice predmetnog grobnog mjesta.
11. Navedenu presudu je potvrdio je Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom Usž-4168/21-2 od 23. ožujka 2022., čime je navedene presuda Upravnog suda u Rijeci postala pravomoćna 23. ožujka 2023. i ovršna 6. kolovoza 2023.
12. Neovisno o tome što je navedenim presudama utvrđeno da je neispravan upis pok. F kao korisnice predmetnog grobnog mjesta, po mišljenju ovog suda, to nije dokaz da predmetno grobno mjesto ne ulazi u ostavinsku imovinu ostaviteljice F.
13. Naime, predmet ovog parničnog postupka nije utvrđenje valjanosti i ispravnosti upisa pok. F kao korisnice grobnog mjesta, nego utvrđenje da isto grobno mjesto ne ulazi u njenu ostavinsku imovinu.
14. Niti činjenica što je nakon donošenja naprijed navedenih odluka Upravnog suda i Visokog upravnog suda u spis dostavljena potvrda TD Komunalne usluge Cres Lošinj d.o.o. broj KOM-97/225-43/1-I od 18. ožujka 2025. (list 55), a iz koje proizlazi da su kao korisnici predmetnog grobnog mjesta upisani TG i JG, niti ta činjenica nije dokaz da u ostavinsku imovinu pok. DG ne ulazi pravo sukorištenja istog grobnog mjesta.
15. Tužiteljica nije sudu dostavila dokaze da je i upis TG i EG kao korisnika grobnog mjesta valjan i ispravan, a niti je dostavila odluku temeljem koje je taj upis izvršen.
16. Odluka o upisu i dokazi kojima bi se mogla utvrditi istinitost potvrde od 18. ožujka 2025. nisu niti dostavljeni tuženoj SG kao nasljednici F, o tome nema dokaza, pa je upitno da li tužena ima saznanje o takovom upisu i da li ga je mogla osporavati.
17. Po mišljenju ovog suda pok. AG bi, sukladno odredbama čl.15. st.3. Zakona o grobljima ( Narodne novine, broj 19/98,50/12,89/17), a koji zakon je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, imala pravo sukorištenje predmetnog grobnog mjesta.
18. Naime, a kako je utvrđeno i u navedenim upravnim postupcima, a što nije sporno ni u ovom parničnom postupku, prvi upisani korisnik predmetnog grobnog mjesta bio je pok. BG (FGU) Poglianich, a kako je to razvidno i iz sadržaja nadgrobne ploče na tom grobnom mjestu.
19. Nije sporno niti da je IG imao sina pok. CG i kćer pok. OG.
20. Nije sporno da su CG i njegova supruga ĐG, roditelji tužiteljice FG, pok. DG, pok. FGU, JG i RG, a što proizlazi iz sadržaja obrazloženja iz toč..8. presude Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Usl-1116/2019- 32 od 2. srpnja 2021. (list 41), a koja presuda je potvrđena presudom Visokog upravnog suda RH Usž-4168/2021-2 od 23. ožujka 2022. (list 49 do 53).
21. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju O-21/62-4 od 2. veljače 1963. (list 21), utvrđeno je da je VG, kćerku IG naslijedila njena kćerka ŽG.
22. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-148/75 od 14. ožujka 1985. (list 24), utvrđeno je da su nasljednici ŽG, MG rođ. C, NG, ČG, Raguzin Ana rođ. Poljanić, PG, ŠG, LG (nepolsnio B) i FG – tužiteljica.
23. Dakle, iz naprijed navedenog, a o čemu navodi i Upravni sud u Rijeci u presudi Usl-1116/2019-32, te Visoki upravni sud RH u presudi Usž-4168/21-2 od 23. ožujka 2022., proizlazi utvrđenim da je i pok. AG jedna od nasljednica UG koji je nesporno izgradio grobnicu i do 1985. bio upisan kao korisnik iste, a zajedno sa svim naprijed navedenim osobama, pa i samom tužiteljicom FG čija je bila sestra.
24. Naime, nasljednici stječu ostavinsku imovinu u času smrti ostavitelja.
25. Stoga je i pravna prednica tužene, pok. AG u trenutku smrti njenog oca CG stekla njegovu ostavinsku imovinu, pa i onu imovinu koju je on naslijedio iza oca IG koji je nesporno bio prvi korisnik i graditelj grobnice na grobnom mjestu 383/I.
26. Osim nasljeđem iza oca CG, AG je utvrđena jednom od nasljednika iza pok. ŽG, a kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju O-148/75 od 14. ožujka 1985.
27. Kako je nesporno utvrđeno, a to proizlazi i iz rješenja o nasljeđivanju O- 21/62-4 od 2. veljače 1963. da je pok. ŽG bila kćerka pok. VG rođ. CG (UG), a ova pak kćerka prvo upisanog korisnika grobnog mjesta IG, to je AG pravo sukorištenja predmetnog grobnog mjesta stekla i nasljeđem iza oca CG i iza tete GG rođ. CG, odnosno slijedom nasljeđa stekla je pravo sukorištrenja predmetnog grobnog mjesta i iza prvo upisanog korisnika IG koji je bio njen djed.
28. Kako iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi neki od pravnih prednika DG, dakle niti IG, niti CG, niti FP rođ. CG, a niti ŽG raspolagali predmetnim grobnim mjestom samo u korist jednog od zakonskih nasljednika, to se ima smatrati da je AG kao jedna od zakonskih nasljednika naprijed navedenih osoba, nasljeđem stekla pravo sukorištenja predmetnog grobnog mjesta zajedno sa svim zakonskim nasljednicima pok. IG za kojeg je među strankama nesporno utvrđeno da je bio prvi korisnik spornog grobnog mjesta.
29. Stoga se ne može tvrditi niti da u ostavinsku imovinu ostaviteljice F rođ. PG pok. KG ne ulazi grobno mjesto broj 383/I u [adresa] jer je pravo korištenja istog grobnog mjesta ona stekla nasljeđem iza djeda, potom oca i tete.
30. Stoga u ostavinsku imovinu F rođ. PG pok. KG ulazi pravo sukorištenja navedenog grobnog mjesta, a obzirom da se na grobnom mjestu ne može steći pravo vlasništva pa ni suvlasništva.
31. Odredbom čl.15. st.3. Zakona o grobljima/98 , te i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3700/2007 od 11. srpnja 2017. propisano je da nakon smrti korisnika grobnog mjesta, korištenje grobnog mjesta stječu njegovi nasljednici.
32. Člankom 15. st.4. navedenog Zakona o grobljima/98 propisano je da korisnik može korištenje grobnog mjesta ugovorom ustupiti trećim osobama i da se ugovor o ustupanju korištenja mora dostaviti upravi groblja radi upisa novog korisnika u grobni očevidnik.
33. Iz provedenih dokaza nije utvrđeno da je pok. UG ili da su neki od njegovih nasljednika ustupili svoje pravo korištenja grobnog mjesta nekoj trećoj osobi.
34. Navedenim presudama donesenim u upravnom postupku, utvrđena je neispravnost upisa pok. DG kao jedinog korisnika predmetnog grobnog mjesta.
35. Međutim, a cijeneći utvrđenu činjenicu da je pok. AG jedna o zakonskih nasljednica pok. SP, to joj, u nedostatku dokaza kojima bi to bilo osporeno, pripada i pravo sukorištenja predmetnog grobnog mjesta.
36. Stoga je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.
37. Između odluka upravnih sudova i rješenja o nasljeđivanju predmetnog grobnog mjesta (O-31/62-4 od 2. veljače 1963 – list 21 i O-148/75 od 14. ožujka 1985. i od 22. prosinca 1975. – list 25) ne postoji kontradiktornost u pogledu zakonskih nasljednika iza pok. VG rođ. SP i pok. ŽG, odnosno, iz navedenih rješenja o nasljeđivanju proizlazi i istinitost utvrđenja ovog suda o njihovim zakonskim nasljednicima.
38. Također, a kako to proizlazi iz navoda tužiteljice u tužbi, među strankama nije sporno da je grobnicu izgradio i njen izvorni korisnik bio BG koji je grobnicu izgradio za sebe i svoju obitelj i koji je to na grobnici dao uklesati, kao što nije sporno da su njegovi nasljednici bili sin CG koji je nesporno otac tužiteljice KP i pravne prednice tužene sada BP, te kćerka CP koja je bila teta tužiteljice i DG.
39. Kako je iz naprijed navedenog sa sigurnošću utvrđeno da je pravna prednica tužene sada pok. AG bila zakonska nasljednica prvog korisnika grobnice, njenog djeda HG, kao i nasljednica njegove djece KG i ZP rođ. BG i njene kćerke ŽG, to joj pripada i pravo da zajedno sa ostalim zakonskim nasljednicima navedenih osoba koristi sporno grobno mjesto, a slijedom toga je utvrđeno i da u ostavinsku imovinu sada pok. DG ulazi pravo sukorištenja istog grobnog mjesta i da to pravo sukorištenja čini ostavinsku imovinu DG.
40. Ukoliko bi se pak prihvatila istinitost potvrde o korisništvu grobnog mjesta od 18. ožujka 2025. (list 55), odnosno ukoliko bi upis TG i EG kao jednih korisnika istog grobnog mjesta bili ispravni, u tom slučaju tužiteljica FG ne bi imala pravni interes za vođenje ovog parničnog postupka, jer su kao korisnici grobnog mjesta upisane treće osobe, a ne AG.
41. Stoga ne bi postojao niti pravni interes da sud utvrdi da u ostavinsku imovinu DG ne ulazi predmetno grobno mjesto.
42. Cijeneći činjenicu da pravni interes mora postojati od početka pa do okončanja parničnog postupka kojim se traži utvrđenje, taj pravni interes tužiteljice bi u tom slučaju nestao prije okončanja ovog parničnog postupku, odnosno u vrijeme upisa TG i EG.
42. U navedenom slučaju tužbu tužiteljice bi valjalo odbaciti.
44. Odluku naknadi troškova postupka sud je donio primjenom odredbe čl.154. st.1. ZPP, cijeneći da je tužena u cijelosti uspjela u postupku.
45. O visini troškova postupka odlučeno je sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora (1.327,23 eur), zahtjevu tužene za naknadu troškova, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 107/15,126/22,138/23).
46. Tužena je na ročištu 23. rujna 2025. postavila zahtjev da joj tužiteljica naknadi trošak postupka u ukupnom iznosu od 1.250,00 eur.
47. Zahtjev tužene za naknadu troškova je u cijelosti osnovan i usvojen.
48. Dosuđeni trošak odnosi se na sastav odgovora na tužbu, podnesaka od 16. lipnja 2025., i 27. kolovoza 2025. u iznosima od po 200,00 eura (tbr.8.1. Tarife), zastupanja na ročištima 2. listopada 2017. i 23. rujna 2025. u iznosima od po 200,00 eur (tbr.9.1. Tarife), te PDV-a po stopi od 25% u iznosu od 250,00 eura, te trošak zastupanja tužene na ročištu 14. srpnja 2026. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.1. Tarife ) i PDV-a na taj iznos u iznosu od 50,00 eura (tbr.46. Tarife).
Mali Lošinj, 24. srpanj 2026.
S u d a c
Gordana Holer
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
DN:
1. Punomoćniku tužitelja – Vladimir Šulina, odvjetnik
2. Punomoćniku tuženika – Toni Primorac, odvjetnik
