REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1195/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Goranu Goluži, u pravnoj stvari tužitelja CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Matiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Denisu Laucu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 30. lipnja 2026. godine, u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja Nenada Potkonjaka, odvjetnika iz Zagreba i punomoćnika tuženika Denisa Lauca, odvjetnika iz Zagreba, dana 24. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe ugovora iz točke D/III Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila 2021 tuženika Euroherc osiguranja d.d. koji su sastavni dio Ugovora o kasko osiguranju cestovnih vozila zaključenog između tužitelja SG i tuženika Euroherc osiguranja d.d., broj police [broj police].

II. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 9.086,13 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 11. veljače 2026. godine.

II. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 4.913,87 EUR.

III. Nalaže se tužitelju CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.466,59 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 29.06.2025. godine navodi da je 18. travnja 2025., u Zagrebu, u ulici Ljudevita Posavskog, kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka], doživio prometnu nesreću u kojoj je prednjim dijelom vozila naletio na stražnji dio vozila reg. oznake [registarska oznaka], uslijed čega je došlo do oštećenja na vozilu tužitelja. Za navedeno vozilo tužitelj je s tuženikom zaključio Ugovor o osiguranju, odnosno Policu osiguranja automobilskog kaska broj: 8305103365, a kojom policom je ugovoreno jednogodišnje kasko osiguranje tužiteljevog vozila s početkom od dana 14. listopada 2024. godine. Tužitelju je u predmetnom štetnom događaju oštećeno vozilo te je po izvidu štete nastupila totalna šteta, slijedom čega tužitelju pripada naknada u visini tržišne vrijednosti sa zadržavanjem ostatka u iznosu od 14.000,00 EUR. Dana 23. travnja 2025., odnosno nakon što se dogodio osigurani slučaj, tužitelj je od tuženika kao osiguratelja, temeljem sklopljenog Ugovora o osiguranju, zatražio isplatu štete, ali je tuženik to odbio te je donio odluku o neosnovanom zahtjevu, uz obrazloženje da se zahtjev temelji na događaju koji se dogodio u vrijeme kada nije postojalo osigurateljno pokriće iz ugovora o kasko osiguranju. Međutim, tužitelj ističe da su posljedice neplaćanja premije uređene posebnim odredbama Zakona o obveznim odnosima, a osobito čl. 937. ZOO-a, te je primjena odredbi o ugovoru o osiguranju obvezna za sve ugovore i stranke te se navedene odredbe ne mogu mijenjati ugovorom. Ističe da iz navedene zakonske odredbe proizlazi da posljedice plaćanja premije mogu nastati samo ako je po neplaćanju dospjele premije poslana preporučenom pošiljkom obavijest o dospjelosti neplaćanja premije s upozorenjem na posljedice neplaćanja u smislu raskida ugovora te ako i po proteku roka od 30 dana od dana primitka obavijesti premije ne bude ista plaćena, ima se smatrati da je ugovor raskinut te da više nema osigurateljnog pokrića, što u konkretnom predmetu nikako nije slučaj. Radi navedenog, u trenutku nastanka osiguranog slučaja postojalo je osigurateljno pokriće te se isto ne može uskratiti ako jedan od obroka nije plaćen točno po dospijeću. Bez obzira što su obroci plaćanja stavljeni kao sastavni dio police, takve odredbe ugovora protivne su odredbama Zakona o obveznim odnosima, tj. protivne su prisilnim propisima, a samim time su ništetne i nemaju učinka na stranke. Tužitelj se tuženiku obratio u mirnom postupku, podnesen je i prigovor po punomoćniku, međutim tuženik odbija isplatiti osigurninu. Stoga tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku isplatu iznosa od 14.000,00 EUR kao i parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Nakon nalaza i mišljenja vještaka tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, navedenim u podnesku od 11. veljače 2026., predlaže utvrditi ništetnim odredbe ugovora iz točke D/III Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila 2021 tuženika Euroherc osiguranja d.d., koji su sastavni dio Ugovora o kasko osiguranju cestovnih vozila zaključenog između tužitelja i tuženika, te potražuje iznos od 9.086,13 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno od 23. travnja 2025. godine do isplate, kao i parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije te predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnih troškova, a sve sukladno načelu o teretu dokaza. Ističe da u vrijeme nastanka prometne nesreće nije postojalo osigurateljno pokriće sukladno navodima iz police osiguranja i Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila i to točke D.III, koja uređuje posljedice neplaćanja premije na vrijeme, a obzirom tužitelj nije dostavio adekvatne dokaze da je u vrijeme nastanka prometne nesreće premija bila plaćena. U daljnjem tijeku postupka protivi se preinaci tužbe u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbi uvjeta kasko osiguranja, ističe prigovor prekluzije, te navodi da se ne protivi povlačenju tužbenog zahtjeva, ali potražuje troškove u odnosu na povučeni dio.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u prigovor (list 5-6 spisa), odluku po prigovoru (list 7 spisa), u odluku o otklonu odštetnog zahtjeva (list 8 spisa), u izvješće o prometnoj nesreći (list 9 spisa), u presliku prometne dozvole (list 10-11 spisa), u međunarodnu kartu za osiguranje automobila (list 12 spisa), u potvrdu o naplaćenoj kazni (list 13), u obvezujuću ponudu kasko osiguranja cestovnih vozila (list 14-15,89- 90 spisa), u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 16 spisa), u Uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 27-64 spisa), u obračun visine štete (list 66 spisa), u izvid štete (list 67-68 spisa), u fotografije (list 69-72 spisa), u uvjerenje o vlasništvu vozila (list 107 spisa), provedeno je prometno vještačenje po vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću (list 112-119 spisa), saslušan je vještak Berislav Šimunović (list 134-135 spisa), te je saslušan tužitelj (list 135 spisa).

4. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25- dalje ZPP).

5. Prije svega valja navesti da je sud, temeljem odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a, a smatrajući istu svrhovitom za konačno rješenje odnosa među strankama, dopustio preinaku i odlučio kao u točki I. izreke rješenja. Pri tome se ističe i da je tužitelj, prije zaključenja prethodnog postupka, činjenično isticao ništetnost spornih odredaba te tužbeni zahtjev samo naknadno specificirao radi čega je neosnovan istaknuti prigovor prekluzije.

6. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

7. Odredbom čl. 943. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23- dalje ZOO) propisano je da kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio, dok je st. 4. istog članka propisano da ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku odnosno korisniku osiguranja zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.

8. Odredbom čl. 937. st. 3. ZOO-a propisano je da ako ugovaratelj osiguranja premiju koja je dospjela nakon sklapanja ugovora ne plati do dospjelosti, niti to učini koja druga zainteresirana osoba, ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu nakon isteka roka od trideset dana otkad je ugovaratelju osiguranja uručeno preporučeno pismo osiguratelja s obaviješću o dospjelosti premije, ali s tim da taj rok ne može isteći prije nego što protekne trideset dana od dospjelosti premije, dok je st. 5. istog članka propisano da u svakom slučaju ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu ako premija ne bude plaćena u roku od godine dana od dospjelosti.

9. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o osiguranju, čiji sastavni dio su Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila, kao i da je tužitelj zakasnio par dana sa plaćanjem jedne rate. Također nije sporno niti da je na vozilu nastala totalna šteta.

10. Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija te osnov i visina tužbenog zahtjeva, odnosno sporno je da li su odredbe ugovora o osiguranju iz točke D/III Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila 2021, kojima se uređuju posljedice neplaćanja premije, ništetne.

11. Iz obvezujuće ponude kasko osiguranja cestovnih vozila broj 8305103365 sud je utvrdio da je između tužitelja i tuženika zaključen ugovor o osiguranju na vrijeme od jedne godine i to od 14. listopada 2024. do 14. listopada 2025., za vozilo OPEL INSIGNIA 2,0 CDTI BUSINESS, reg oznaka: [registarska oznaka], dok iz uvjerenja o vlasništvu vozila proizlazi da je tužitelj vlasnik navedenog vozila, radi čega je ocijenjen neosnovanim tuženikov prigovor nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije.

12. Nadalje, u Obvezujućoj ponudi kasko osiguranja cestovnih vozila broj 8305103365 navedeno je da ugovorne strane posebno ugovaraju da je plaćanje premije u točno određenom roku (dospijeće) bitan sastojak ovog ugovora sa svim pravnim učincima koji iz toga proizlaze, a propisani su u toč. D.III. Uvjeta.

13. Točka D.III. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila (Posljedice neplaćanja premije na vrijeme) glasi:

"(10) Ugovor o osiguranju neće početi proizvoditi svoje učinke propisane točkom D.I ako jednokratna premija nije plaćena pod uvjetima definiranim u točkama D/2/3. Isto vrijedi i kada je ugovoreno da prvi obrok premije dospijeva u trenutku kada je ugovor sklopljen (točka D/4).

(11) Kod ugovorenog plaćanja premije, sukladno modalitetima dospijeća iz točki D/ 7.1/7.2./7.3. neplaćanje dospjele premije ima za posljedicu prestanak osigurateljnog pokrića, jer plaćanje premije u određenom roku predstavlja bitan sastojak ugovora o osiguranju i naveden je na polici.

(12) Prestanak osigurateljnog pokrića iz prethodnog stavka podrazumijeva da obveza EUROHERCA u smislu osigurateljnog pokrića prestaje po isteku 24. sata dana u kojem je plaćanje premije dospjelo."

14. Tužitelj u svom iskazu navodi da je kupio taj automobil marke Opel Insignia negdje možda početkom 2024. godine, točnije nešto više od godinu dana prije predmetne prometne nezgode i tada je kasko osigurao taj automobil. I slijedeće 2025. godine prilikom tehničkog pregleda i registracije, ponovno je kasko osigurao to vozilo i odmah su mu dali 10 uplatnica, budući da je ugovorio plaćanje na 10 rata. Prve možda 3-4 rate je uredno platio u roku dospijeća, a onda tu zadnju ratu prije prometne nezgode je dan ili dva prije prometne nezgode htio platiti i u Konzumu i na Croduxu pomoću Q-ar coda, međutim nije uspio, a sutradan je došlo do predmetne prometne nezgode, gdje je bila totalna šteta na vozilu. Napominje da mu nitko nije rekao prilikom sklapanja ugovora, da ako kasni s plaćanjem, da mu neće isplatiti štetu na vozilu. Navodi da je imao u posjedu tu kasko policu i navodi da ju nije temeljito pročitao.

15. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao logičan i uvjerljiv budući je isti u suglasju i s drugim izvedenim dokazima, a sa psihološkog aspekta sud ga doživljava kao iskrenog. Iz navedenog iskaza sud je utvrdio da je tužitelj ranije uredno plaćao ugovorene rate, a da je sa uplatom jedne rate zakasnio par dana nakon čega je došlo do predmetnog štetnog događaja. Iz iskaza tužitelja sud je utvrdio i da se o spornoj ugovornoj odredbi nije razgovaralo niti pojedinačno pregovaralo, kao niti o ostalim odredbama, već je tužitelju samo predan unaprijed pripremljeni obrazac ugovora, koji čak u sebi nosi i naziv obvezujuća ponuda kasko osiguranja, a koji je tužitelj kao takav morao prihvatiti ili uopće ne sklopiti ugovor.

16. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi broj:

Rev-1102/2024-2 od 27. kolovoza 2024, a sa kojim je suglasan i ovaj sud, iz odredbe čl. 937. st. 3. ZOO jasno proizlazi da sam ugovor o osiguranju ne prestaje ako se premija ne plati jedan dan od roka dospijeća, odnosno ugovor o osiguranju ne prestaje sam po sebi neplaćanjem premije kao i da je odredba čl. 937. ZOO kogentne naravi. Odredba čl. 937. st. 3. ZOO propisuje na koji način može prestati ugovor o osiguranju, a u konkretnom slučaju se radi o odredbama kasko ugovora o osiguranju vozila i podredno Općih uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila kojima se reguliraju pretpostavke za prestanak prava iz ugovora o kasko osiguranju odnosno prestanak osigurateljnog pokrića. Međutim, potpuno je neprihvatljivo da bi ugovor o kasko osiguranju i dalje bio na snazi obzirom na neplaćanje premije, a da ugovaratelj osiguranja ne bi imao nikakva prava iz tog ugovora. Stoga je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje da je prestanak prava iz ugovora o kasko osiguranju moguć jedino u situaciji prestanka samog ugovora, a ne i zbog neplaćanja premije. Također je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stajalište da su takve odredbe ugovora o kasko osiguranju i Općih uvjeta o kasko osiguranju cestovnih vozila tuženika ništetne i temeljem odredbe čl. 296. st. 1. ZOO jer se radi o odredbama Općih uvjeta, a slijedom toga i samog Ugovora o kasko osiguranju, koji su tegobni za ugovaratelja osiguranja i zapravo takve odredbe su u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu ugovaratelja osiguranja, a sve navedeno je primjenjivo i na okolnosti koje su predmet ovog postupka.

17. Slijedom navedenog sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti spornih odredaba ugovora iz točke D/III Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila 2021 tuženika Euroherc osiguranja d.d., koji su sastavni dio Ugovora o kasko osiguranju cestovnih vozila zaključenog između i tuženika.

18. Iz nalaza i mišljenja vještaka dipl.ing. Berislava Šimunovića proizlazi da je u ovom štetnom događaju vozilo tužitelja s prednjim dijelom naletjelo na stražnji dio vozila sudionika. Za izračun brzina kretanja oba vozila neposredno prije i u trenutku sudara nema elemenata. S obzirom na opseg i intenzitet nastalih oštećenja na vozilu tužitelja, može se procijeniti da je brzina vozila tužitelja u trenutku sudara bila za oko 30 do 40 km/h veća od brzine vozila sudionika. Da je tužitelj pri kretanju držao potreban razmak između svog vozila i vozila sudionika, tada bi u trenutku kada je vozač vozila sudionika započeo sa usporavanjem radnjom kočenja uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara, pa do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Potreban razmak između vozila brojčano je jednak (u metrima) polovici iznosa brzine kretanja vozila, izražene u km/h. Zaključno, vještak ističe da je u predmetnom štetnom događaju na vozilu tužitelja nastala totalna šteta, koja svedena na današnji dan iznosi oko 9.086,13 EUR.

19. Obzirom da je na nalaz i mišljenje vještaka Berislava Šimunovića, dipl.ing, bilo prigovora od strane tuženika vještak je saslušan na ročištu 30. lipnja 2026. na kojem je naveo da je na temelju jedinstvene oznake modela iz prometne dozvole utvrdio model vozila tužitelja. Iz jomologije (elektronski katalog CVH Centra vozila Hrvatske ) novonabavna cijena vozila tužitelja je iznosila 43.704,15 EUR. S obzirom na starost vozila, broj prijeđenih kilometara te na stanje na tržištu vozila, tržna cijena vozila je iznosila od oko 29,7% novonabavne cijene. Kada od dobivene tržne vrijednost vozila odbijemo vrijednost ostataka vozila od oko 30% tržne vrijednosti, proizlazi da visina štete na vozilu tužitelja iznosi 9.086,13 EUR. Da tržna vrijednost vozila od oko 12.106,05 EUR odgovara stanju na tržištu rabljenih vozila, proizlazi iz oglasnika koji je dostavio uz nalaz. S obzirom na navedeno, ostaje pri izračunu visine štete iz pisanog nalaza i mišljenja. Iskazuje kako je od datuma nastanka štetnog događaja do pisanja nalaza prošlo oko 9 mjeseci, pa bi visina štete iz nalaza približno odgovarala i visini štete na dan štetnog događaja (18. travnja 2025.) Navodi da iz spisa nije moguće utvrditi na koji način je tuženik došao do tržne vrijednosti vozila tužitelja od 11.000,00 EUR.

20. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje, kao i usmeno očitovanje vještaka Berislava Šimunovića, dipl.ing, kao logičan i uvjerljiv i izrađen po pravilima struke, a nakon usmenog očitovanja vještaka tuženik nije imao daljnjih prigovora niti dokaznih prijedloga.

21. S obzirom da je tužitelj specificirao visinu tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka na iznos od 9.086,13 EUR sud je prihvatio tako postavljeni tužbeni zahtjev, a kako tuženik nije ispunio svoju obvezu na isplatu osigurnine u rokovima iz čl. 943. st. 1.-3. ZOO-a, temeljem čl. 943. st. 4. ZOO-a dužan je tužitelju isplatiti zakonske zatezne kamate od primitka obavijesti o osiguranom slučaju. Iz Odluke tuženika o prigovoru od 24. svibnja 2025. proizlazi da je odštetni zahtjev tužitelj uputio 23. travnja 2025. radi čega su od navedenog dana dosuđene kamate, po stopi iz čl. 29. ZOO-a.

22. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP. Tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a imajući u vidu troškovnik i vrijednost predmeta spora. Tako je tužitelju priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), za sastav podneska od 29. srpnja 2025. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), za zastupanje na ročištu 14. listopada 2025. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 15. listopada 2025. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za sastav podneska od 11. veljače 2026. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu 22. travnja 2026. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), te za zastupanje na ročištu 30. lipnja 2026. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), što ukupno čini 725 bodova, a pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eur i uvećano za PDV od 25% iznosi 1.812,50 eur. Kada se ovom iznosu doda trošak sudske pristojbe na tužbu od 93,23 EUR, trošak nužnog prometnog vještačenja od 350,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na presudu od 210,86 EUR, dobije se iznos od 2.466,59 EUR, a koliko je i dosuđeno tužitelju pod točkom IV. izreke rješenja.

23. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

24. Nadalje, tužitelj je podneskom od 11.02.2026. godine djelomično povukao tužbu za iznos od 4.913,87 eur, kojem se povlačenju tuženik nije protivio, pa je temeljem čl. 193. st. 2. ZPP-a riješeno kao pod točkom II. izreke rješenja. Međutim, temeljem čl. 158. st. 1. ZPP-a tuženiku je dosuđen parnični trošak za povučeni dio, kako je to i tražio u podnesku od 18.03.2026. godine i to za odgovor na tužbu 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 14.10.2025. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), te za sastav podneska od 18.03.2026. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), što ukupno čini 300 bodova, a pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eur i uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 750,00 eur, a koliko mu je i dosuđeno pod točkom III. izreke rješenja.

25. Na dosuđeni parnični trošak tuženiku je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 24. srpnja 2026.

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu, a žalba se podnosi putem ovog suda, pisanim putem, u roku 15 dana.

DNA:

1. pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu od 210,86 eur,

2. pun tuženika uz rješenje da uplati predujam za pristup vještaka Šimunovića na ročište od 50,00 eur