Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1 - Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: P-830/2024-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužitelja/protutuženika: Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, OIB: 69693144506, Zagreb, Ulica Kneza Branimira 1, Uprava šuma Podružnica Buzet, Naselje Goričica, 52420 Buzet, kojeg zastupa punomoćnik FB, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika/protutužitelja: UB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik JB, odvjetnik iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva i predaje stvari, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 26. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja/protutuženika FB i punomoćnika tuženika/protutužitelja JB, temeljem čl.331. i čl.338.st.3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 – dalje: ZPP), dana 24. srpnja 2026. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi »1. Utvrđuje se da je tužitelj stvarni vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] oranica i voćnjak upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je slijedom toga tuženik dužan u roku od 15 dana priznati to pravo vlasništva i trpjeti prijenos prava vlasništva u zemljišnoj knjizi sa njegova imena, na ime i vlasništvo tužitelja u cijelosti, temeljem ove presude po pravomoćnosti.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u roku od 15 dana.«.

II Prihvaća se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

»Nalaže se tužitelju/protutuženiku da tuženiku/protutužitelju TB preda u potpuni, te od svih osoba, stvari, prepreka, nesmetan i oslobođen posjed nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer će u protivnom to temeljem ove presude biti ovlašten učiniti sam UB na trošak tužitelja/protutuženika, kao i da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 16.453,91 (slovima: šestnaesttisućačetristopedesettri eura i devedesetjedan cent) eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja na troškove postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude, dana 24. srpnja 2026. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.«.

Obrazloženje

1. U pravnoj stvari tužitelja/protutuženika Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Podružnica Buzet, protiv tuženika/protutužitelja TB, u tijeku je parnični postupak po tužbi radi utvrđenja prava vlasništva i protutužbi radi predaje posjeda nekretnine.

2. Nakon provedenog prvostupanjskog postupka Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie donio je prvostupanjsku presudu poslovni broj: P-734/2019- 28, od 23. travnja 2021., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja/protutuženika Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Podružnica Buzet, na utvrđenje prava vlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika/protutužitelja TB za predaju posjeda nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3. Protiv prvostupanjske presude poslovni broj: P-734/2019-28, od 23. travnja 2021., tužitelja/protutuženik je podnio žalbu, te je po izjavljenoj žalbi Županijski sud u Sisku, kao sud drugog stupnja, rješenjem poslovni broj: Gž-805/2021-3, od 12. kolovoza 2024., ukinuo presudu Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie broj: P-734/2019-28 od 23. travnja 2021. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovo odlučivanje.

4. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje odluke uputio prvostupanjski sud da u ponovljenom postupku otkloni nejasnoće na način da utvrdi da li je tužitelj slijednik društvenog poduzeća Šumskog gospodarstva Istra Buzet, da li je tuženik znao za postojanje okolnosti da neka druga osoba ima eventualno pravo na spornoj nekretnini, da li je tuženiku bilo ili moglo biti poznato izvanknjižno, odnosno posjedovno stanje nekretnine, kako je tužitelj stekao nekretninu i da li su tužitelj ili njegovi prednici imali saznanja o neriješenim vlasničkim odnosima za spornu nekretninu, stvarnu kulturu sporne nekretnine i da li se rasadnik može smatrati šumskim zemljištem i ima li to kakvog utjecaja na eventualno pravo vlasništva tuženika.

5. Prema čl.377. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – dalje: ZPP), prvostupanjski sud je dužan provesti novu glavnu raspravu, a novi prethodni postupak samo ako je do povrede zbog koje je presuda ukinuta došlo u tijeku prethodnog postupka (st.1.), te je dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju (st.2.).

Prvostupanjski sud je stoga temeljem rješenja Županijskog suda u Sisku, poslovni broj: Gž-805/2021-3, od 12. kolovoza 2024., proveo ponovljeno suđenje.

6. U ponovljenom suđenju tužitelj/protutuženik navodi da ostaje kod svojih dosadašnjih navoda i tužbenog zahtjeva kako je promijenjen u podnesku od 23.02.2026.

Tužitelj/protutuženik u tužbi tvrdi da je stvarni vlasnik sporne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju je stekao 1970. godine zamjenom od strane ranijeg vlasnika PIK Umag, te je od trenutka zamjene ušao u posjed predmetne nekretnine i istu drži u samostalnom i poštenom posjedu, zajedno sa svojim prednicima, gotovo 50 godina.

Dalje tvrdi da se ista nekretnina koristi za potrebe rasadnika tužitelja, da je ograđena zajedno s drugim nekretninama tužitelja s kojima čini jedinstvenu cjelinu rasadnika "Frančeskija".

Tužitelj/protutuženik dalje navodi kako ga nitko nije smetao u posjedu sporne nekretnine, da je posjed vršen na miran i pošten način, te da je tužitelj/protutuženik nastavio pošten posjed svojeg pravnog prednika PIK Umag, koji je i dan danas upisan kao posjednik u katastru, pa i ta okolnost ukazuje na poštenje posjeda tužitelja.

Vezano uz sporno pravno sljedništvo Šumskog gospodarstva Istra Buzet tužitelj/protutuženik ističe kako je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o šumama osnovano javno poduzeće "Hrvatske šume" – javno poduzeće za gospodarenje šumama i šumskim zemljištima u Republici Hrvatskoj, te da danom početka rada Hrvatskih šuma prestaju s radom dotadašnje organizacije za gospodarenje šumama među kojima i šumsko gospodarstvo "Istra Buzet" sa sjedištem u [adresa], sukladno čl.45.toč.11. navedenog zakona.

Dodatno navodi kako mu se 2009. godine dopisom obratio ZB, tadašnji punomoćnik ĐB, uz koji dopis je priložio procjembeni elaborat za utuženu nekretninu, slijedom čega smatra i da je tuženik/protutužitelj znao i mogao znati da zemljišnoknjižno stanje utužene nekretnine ne odgovara stvarnom stanju. Tužitelj/protutuženik predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

7. U ponovljenom suđenju tuženik/protutužitelj je ostao u cijelosti kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda.

Tuženik/protutužitelj u odgovoru na tužbu, kojeg je pravovremeno podnio, navodi da tužitelj nije na zakonit i valjan način stekao vlasništvo predmetne nekretnine, niti je ikada sačinjen ugovor o zamjeni, a niti je nekadašnji PIK Umag bio vlasnik predmetne nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te osporava da bi tužitelj/protutuženik bio slijednik nekadašnje PJUR Šumarije Buje, niti da bi tužiteljev pravni prednik bio PIK Umag.

Dalje tvrdi kako je tužitelj/protutuženik nepošteni posjednik predmetne nekretnine, te da stoga nisu niti počeli teći zakonski vremenski rokovi savjesnog dosijedanja budući da je tužitelj/protutuženik od svojeg osnivanja znao i mogao znati da je vlasnik predmetne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Zancola Rudolf koji je upisan kao vlasnik temeljem rješenja o komasaciji posjeda od 18.12.1961. godine, a što je upisano u zemljišnoj knjizi dana 01.04.1965. godine pod brojem Z-235/65., odnosno predmetna nekretnina dodijeljena tuženikovom predniku upravo radi toga jer je njome „plaćeno“ oduzimanje drugih vrijednih nekretnina tuženikova prednika, te je EB Rješenjem o nasljeđivanju posl.br. O-30/09 od 17.04.2009. godine naslijedio njegov sin ĐB koji je istu nekretninu prodao tuženiku/protutužitelju TB, koji je uredno platio i porez na promet nekretnina, te je tuženik/protutužitelj dostavio dana 22.01.2018. godine tužitelju prijedlog za sporazumnim razrješenjem, a što je tužitelj/protutuženik odbio. Tuženik/protutužitelj se nakon zaključenog kupoprodajnog ugovora i isplate cijene upisao kao vlasnik predmetne nekretnine dana 30.07.2015. godine, te predmetna nekretnina nije ušla u kapital tužitelja što ukazuje na nesavjesnost tužitelja/protutuženika, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

8. Tuženik je postavio i protutužbeni zahtjev na način da traži da mu tužitelj/protutuženik preda u posjed predmetnu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] slobodnu od svih njegovih osoba i stvari. Zahtjev iz protutužbe tuženik/protutužitelj opravdava time što je vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koju nekretninu tužitelj/protutuženik bespravno drži u posjedu, te predlaže da se temeljem čl.189. ZPP-a protutužbeni zahtjev prihvati.

9. Sud je raspravnim rješenjem od 11. lipnja 2019. godine odlučio da se o tužbi i o protutužbi raspravlja u istom postupku obzirom da je zahtjev iz protutužbe u vezi s tužbenim zahtjevom, te postoji niz dokaznih prijedloga koji su zajednički za raspravljanje po tužbenom i protutužbenom zahtjevu.

10. Sud je raspravnim rješenjem od 27. rujna 2019. godine odbio kao neosnovan prigovor tužitelja/protutuženika pomanjkanja legitimacije i pravnog interesa na strani tuženika/protutužitelja. To iz razloga jer prema stanju spisa, sudu proizlazi očita činjenica da je tuženik/protutužitelj upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik, pa stoga ima legitimaciju tražiti povrat stvari, a isto tako iz spisa proizlazi da je predmetna nekretnina u posjedu tužitelja/protutuženika, pa stoga tuženik/protutužitelj ima i pravni interes da nad predmetnom nekretninom stekne posjed.

11. Sud je raspravnim rješenjem od 08. travnja 2025. godine odlučio da se u ponovljenom suđenju neće provoditi saslušanje svjedoka, već će se pročitati zapisnici o njihovom saslušanju, te je u dokaznom postupku izvršen uvid i pročitani su raniji zapisnici o saslušanju svjedoka FBM i BB od 10.09.2020. (stranica 80-83), o saslušanju svjedoka MB i ZB, te zakonskog zastupnika tužitelja VB od 23.03.2021. (stranica 88-94).

12. U ponovljenom suđenju su u dokaznom postupku pročitani izvadak iz zemljišne knjige (stranica 3), Rješenje od 06.06.1960. (stranica 4), Rješenje od 25.12.1985. (stranica 5), Rješenje od 06.12.1993. s popisom rasadnika (stranica 6-9), izvršen je uvid u skicu rasadnika (stranica 10), posjedovni list br. 857 k. o. [katastarska općina] (stranica 11), Rješenje o komasaciji posjeda od 18.12.1961. (stranica 23-25), povijesni izvadak iz zemljišne knjige (stranica 26-32), Rješenje o nasljeđivanju i status predmeta (stranica 33-34), žalba IB od 28.06.2006. (stranica 35), Rješenje Županijskog suda u Puli (stranica 37-38), dopis od 22.01.2018. (stranica 40), izvadak iz sudskog registra za Hrvatske šume d.o.o. (stranica 41-43), Ugovor o kupoprodaji nekretnine (stranica 48), povijesni izvadak iz zemljišne knjige broj: KI-7853/06 (stranica 57-61, KI-7854/06 (stranica 62-65), zemljišnoknjižni izvadak- povijesni prikaz za k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (stranica 55), Zapisnik o uviđaju (stranica 57-69), izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Bujama poslovni broj: P-431/08., te je proveden uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanja vještaka mjerničke struke i pročitan je Nalaz i mišljenje sudskog vještaka geodezije Vedrana Kovačića, od 19. veljače 2026. (stranica 238-242) i saslušan je tuženik/protutužitelj UB kao stranka.

13. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da je postavljeni tužbeni zahtjev neosnovan, te da je protutužbeni zahtjev osnovan.

14. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje da je tužitelj/protutuženik vlasnik predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju je stekao dosjelošću i po svojim prednicima.

Dosjelost je institut stjecanja stvarnih prava neprekinutim izvršavanjem njihovog sadržaja kroz zakonom određeno vrijeme.

Prema zaključku sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-56/19 od 14. veljače 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

15. Predmet protutužbenog zahtjeva je zahtjev tuženika/protutužielja, kao upisanog vlasnika u zemljišnim knjigama, za predaju u posjed predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

16. Između parničnih stranaka je nesporno:

- da je tuženik/protutužitelj upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da je tužitelj/protutuženik u posjedu nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ;

- da se predmetna nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi unutar rasadnika » F kojim upravlja tužielj/protutuženik.

17. Između parničnih stranaka je sporno u odnosu na tužbeni zahtjev:

- pravno sljedništvo tužitelja/protutuženika prema nekadašnjem društvenom poduzeću Šumsko gospodarstvo Istra Buzet;

- da li su u odnosu na tužitelja/protutuženika ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini;

- način i vrijeme stjecanja nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od strane tužitelja/protutuženika i njegovih prednika;

- da li je posjed nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vršen savjesno ili nesavjesno od strane tužitelja/protutuženika i njegovih prednika.

18. Između parničnih stranaka je sporno u odnosu na protutužbeni zahtjev

- pravna osnova posjedovanja nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od strane tužitelja/protutuženika i njegovih prednika;

- da li je i kada kupac odnosno tuženik/protutužitelj stupio u posjed predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da li je tuženik/protutužitelj znao za postojanje okolnosti da neka druga osoba ima eventualno pravo na spornoj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ;

- da li se rasadnik može smatrati šumskim zemljištem i ima li to kakvog utjecaja na eventualno pravo vlasništva tuženika

19. Vezano uz sporno pravno sljedništvo tužitelja/protutuženika prema nekadašnjem društvenom poduzeću Šumsko gospodarstvo Istra Buzet sudu cijelosti prihvaća kao osnovane tvrdnje tužitelja/protutuženika kako se radi o pravnom sljedništvu koje proizlazi iz zakona.

Temeljem odredbe čl.18.st.2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Narodne novine 41/1990), koji je objavljen 08.10.1990., na snazi od 16.10.1990., a primjenjuje se od 01.01.1991. propisano je da se tim zakonom osniva Javno poduzeće »Hrvatske šume«, radi obavljanja djelatnosti gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u državnom vlasništvu, čl.43. istog zakona propisano je da navedeno javno poduzeće počinje radom 01. siječnja 1991. godine, dok je čl.45.toč. 11. istog zakona propisano da danom početka rada poduzeća za šume prestaje s radom, između ostalih i Šumsko gospodarstvo "Istra Buzet" sa sjedištem u [adresa], a čl.2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Narodne novine 13/2002) propisano je da se navedeno javno poduzeće »Hrvatske šume« preoblikuje u trgovačko društvo »Hrvatske šume« d.o.o., u stopostotnom vlasništvu Republike Hrvatske koji je u ovoj pravnoj stvari tužitelj/protutuženik.

Čitanjem Rješenja od 25.12.1985. (stranica 5), te Rješenja od 06.12.1993. s popisom rasadnika (stranica 6-9), utvrđeno je da su pravni prednici tužitelja Šumsko gospodarstvo "Istra" [adresa], te "Hrvatske šume" – javno poduzeće za gospodarenje šumama i šumskim zemljištem s p.o.

Kao dodatni dokaz prethodno navedenom potvrđuju i pročitane isprave iz spisa Općinskog suda u Bujama poslovni broj: P-431/08 (ranije P-444/05 – op. suda) na stranicama 24-47 navedenog spisa.

20. Nadalje, sud je provedenim sudskim uviđajem obišao nekretninu koje je predmetom spora s imenovanim vještakom mjerničke struke Vedranom Kovačićem, te punomoćnicima parničnih stranaka.

21. Vještak mjerničke struke je na licu mjesta izvršio identifikaciju sporne katastarske čestice, te je vještak usmenim nalazom i mišljenjem pokazanu nekretninu identificirao kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisanu u izvadak iz BZP-a 6093 (ranije zk. ul. br. [broj ZK uloška]). s upisanom kulturom oranica površine 15.855 m[2] , a obilaskom nekretnine utvrđeno je da približno po sredini čestice u smjeru jugozapad - sjeveroistok postoji linija odnosno nasad starih čempresa, da područje zapadno od te linije nije uređeno i pretežno je pokriveno hrastom i niskim raslinjem, da je s istočne strane vidljivo je više kultura, pretežito crnogorice, također neodržavano osim u pogledu puteva (prosjeka) koji se protežu uz same čemprese s obje strane, dok se na krajnjem jugoistočnom dijelu parcele nalazi se čistina – livada, te se predmetna nekretnina nalazi unutar kompleksa rasadnika Hrvatskih šuma „Frančeskija“, a vezano uz okolnost da li je parcela omeđena čvrstim oznakama, ogradama ili slično vještak je naveo da na terenu nije primijećena niti jedna službena čvrsta međašnja oznaka (kamene međaše, plastične međašnje oznake), ali je parcela dijelom omeđena s postojećim putevima sa sjeverozapadne strane i s južne odnosno jugozapadne strane, dok je cijeli kompleks rasadnika ograđen žičanom ogradom visine cca. 150-160 cm, a što je utvrđeno uviđajem u postupku koji je prethodio ovom ponovljenom suđenju (Zapisnik o uviđaju na stranicama 57- 69 spisa – op. suda).

22. Čitanjem i uvidom u Nalaz i mišljenje sudskog vještaka geodezije Vedrana Kovačića, od 19. veljače 2026. (stranica 238-242) utvrđen je položaj sporne nekretnine unutar rasadnika »Frančeskija«.

23. Iz provedenog mjerničkog vještačenja sud je utvrdio kako sporna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] može biti predmetnom vlasništva tj. ispunjena je pretpostavka sposobnosti stvari da bude u vlasništvu, odnosno ne radi se o stvari koja je opće dobro.

24. Obzirom da je među parničnim strankama nesporno da je tužitelj/protutuženik u posjedu predmetne nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sud je iz iskaza saslušanih svjedoka FBM, BB, te MB , utvrdio kako posjed tužitelja/protutuženika i po svojim pravnim prednicima traje od 1970. godine, kada je osnovan rasadnik » F, da je od svojeg osnivanja rasadnik uvijek imao iste gabarite od 20 ha (hektara), da je sastavni dio rasadnika od osnivanja bila i nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da od tada, 1970. godine, do danas, tužitelj/protutuženik istu nekretninu drži u svojem posjedu.

25. Nadalje, iz iskaza svjedoka FBM, BB, te MB, te zakonskog zastupnika tužitelja/protutuženika VB sud utvrđuje da je tužitelj/protutuženik putem svojih pravnih prednika vršio miran posjed predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 1970. godine pa sve do 2017. godine, kada je tužitelju/protutuženiku od strane odvjetnika ZB, koji je djelovao u ime i za račun tuženika/protutužitelja, predloženo da Hrvatske šume istu nekretninu otkupe ili zamjene za neku drugu, a što je u svojem iskazu potvrdio i saslušani svjedok ZB da se u ime tuženika/protutužitelja obratio Hrvatskim šumama dopisom da Hrvatske šume mogu predmetnu parcelu otkupiti po procijeni vještaka, odnosno ponuditi neku drugu nekretninu koju imaju u svojem vlasništvu.

26. Obzirom da je od 1970. godine, kada je tužitelj/protutuženik stupio u posjed sporne nekretnine, pa do 2017. godine, kada je dopisom obavješten da na spornu nekretninu potražuje tuženik/protutužitelj, proteklo više od 20 godina odnosno točno 47 godina, ovaj prvostupanjski sud nalazi kako je u odnosu na tužitelja/protutuženika ispunjen uvjet neprekidnoga samostalnog posjedovanja nekretnine od najmanje 20 godina, kao jedne od pretpostavki za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću.

27. Pregledom povijesnog izvatka iz zemljišne knjige (list 26-32, 55, 57-61, 62-65), utvrđeno je da je HB od 01.04.1965. godine upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je pod brojem Z-4226/2005 na predmetnoj nekretnini 10.10.2005. upisana zabilježba spora posl.br. P-444/05, a koji sada ima novi poslovni broj: poslovni broj: P-431/08.

28. Obzirom da se poštenje posjeda pretpostavlja po čl.18.st.5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje: ZV), a također i nekoć zvana savjesnost po Zakonu o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/1980, 36/1990, Narodne novine br. 53/1991, 91/1996) i pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine - Narodne novine 73/91), na tuženiku je teret dokaza da dokaže kako je posjed tužitelja bio nepošten ili nesavjestan u periodu od 1970. pa nadalje.

29. Tužitelj/protutuženik u tužbi tvrdi da je u posjed predmetne nekretnine ušao temeljem provedene zamjene s ranijim vlasnikom, tadašnjim PIK-om Umag, te iz posjedovnog lista br. 857 k. o. [katastarska općina] (stranica 11) proizlazi da je kao posjednik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan PIK Umag.

30. Zakonski zastupnik tužitelja VB u svojem iskazu navodi kako ne zna na koji način je predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ušla u sastav rasadnika " F" , ali misli da se radilo o zamjenama zemljišta s nekadašnjim PIK-om, a do saznanja da je provedena zamjena nekretnine došao je pretražujući arhivu Hrvatskih šuma, međutim navodi kako tom prilikom nije vidio neki Ugovor o zamjeni nekretnina, niti mu je poznato da li takav ugovor postoji ili ne postoji, ali je u arhivu pronašao dokumente o formiranju rasadnika kao i nekretnine koje su bile od strane PIK-a dane za formiranje rasadnika, iako ne zna brojeve katastarskih čestica.

31. Izvršenim uvidom u isprave u spisu Općinskog suda u Bujama poslovni broj: P- 431/08 (ranije P-444/05 – op. suda) utvrđeno je da se vezano uz spornu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] između tužitelja Hrvatskih šuma d.o.o. i tadašnjeg tuženika HB, vodio spor radi utvrđenja vlasništva nekretnine, koji je okončan odbacivanjem tužbe budući da je tijekom trajanja tog postupka utvrđeno kako je imenovani HB preminuo prije pokretanja istog postupka, tako da nije imao stranačku sposobnost, niti je mogao biti stranka u tom postupku.

32. Daljnjim uvidom u isprave u spisu Općinskog suda u Bujama poslovni broj: P - 431/08 (ranije P-444/05 – op. suda) utvrđeno je da su u tom postupku saslušani kao svjedoci BB, LB, ŠB, SB i FBM, svi na okolnost stjecanja prava vlasništva, između ostalog i u odnosu na spornu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

33. Iz pročitanih zapisnika o njihovom saslušanju (stranice 65-66 i 71-72 spisa poslovni broj: P-431/08) proizlazi kako su svi svjedoci bili zaposlenici kod tužitelja/odnosno njegovih pravnih prednika u rasadniku » F, u bitnome suglasno iskazuju kako prema njihovom saznanju nitko nije tužitelju/protutuženiku odnosno njegovim pravnim prednicima branio posjed, niti svojatao neko pravo, između ostalog i na spornu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], niti je ikada bilo ikakvih problema s rasadnikom, te da su se tužitelj/protutuženik odnosno njegovi pravni prednici smatrali vlasnicima rasadnika, a vlasništvo odnosno pravo na korištenje nekretnina u rasadniku da je stečeno zamjenom zemljišta u dolini rijeke Mirne s tadašnjim PIK - om Umag.

34. Ovaj prvostupanjski sud stoga ocjenjuje kako je tužitelj/protutuženik dokazao da je u posjed cijelog rasadnika » F, uključivo i sporne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ušao temeljem provedene zamjene s ranijim vlasnikom odnosno nositeljem prava korištenja, tadašnjim PIK-om Umag.

35. Međutim, dodatno uz savjesnost tužiteljevog/protutuženikovog posjeda sporne nekretnine, tada saslušani svjedok ŠB, koji je kod tužitelja/protutuženika, bio na radnom mjestu upravitelja šumarije Buje 30 godina tj. od početka 60 -tih godina 20. stoljeća, u svojem iskazu navodi da je kao upravitelj tijekom 70-tih godina 20. stoljeća, odmah nakon što je pravni prednik ovdje tužitelja/protutuženika ušao u posjed, saznao za probleme oko rasadnika » F«, da u rasadniku nisu riješeni vlasnički odnosi, da je tijekom 70-tih godina 20. stoljeća bio kod suca za prekršaje i plaćao kazne jer su objekti u rasadniku bili podizani bez dozvola jer nisu bili riješeni imovinsko pravni odnosi, da je krajem 70-ih i početkom 80-ih godina 20. stoljeća čuo da su neke od nekretnina u rasadniku bile upisane i na privatne osobe, te da je on izvršio provjeru u katastru i utvrdio da su nekretnine bile od PIK- a.

36. Daljnjim uvidom u isprave u spisu Općinskog suda u Bujama poslovni broj: P - 431/08 (ranije P-444/05) utvrđeno je da je na ocjenu iskaza navedenog svjedoka ŠB uputio i Županijski sud u Puli u svojoj ukidnoj odluci (stranica 105 - 108 spisa P-431/08) prvostupanjske presude kojom je tužbeni zahtjev prvobitno bio prihvaćen.

37. Iz iskaza navedenog svjedoka ŠB obzirom na njegov položaj upravitelja tadašnje šumarije Buje proizlazi da je tužitelj/protutuženik po svojim pravnim prednicima znao za neriješene vlasničke odnose u rasadniku »Frančeskija« još tijekom 70-ih godina 20. stoljeća, obzirom da se savjesnost posjeda pravne osobe prosuđuje prema poštenju i postupanju njegovog zastupnika po zakonu, a iz isprava u spisu Općinskog suda u Bujama poslovni broj: P-431/08 (ranije P-444/05) na stranicama 24-47 navedenog spisa proizlazi da je kao ovlaštena osoba bio upisan upravo ŠB.

38. Svjedok ZB u svojem iskazu navodi kako mu je poznato da je g. ŠB bio upoznat sa zemljišnoknjižnim stanjem vezano uz spornu nekretninu još u vrijeme kada je bio upravitelj Šumarije Buje, a i 2006. godine kada je do svjedoka doveo g. GB, sina od AB, a vezano uz rješavanje vlasništva na predmetnoj nekretnini od strane suda, te kako mu je poznato da je g. ŠB razgovarao s tadašnjim upraviteljem Šumarije u [adresa] ili u [adresa] g. U kako bi se obitelji AB isplatila neka cijena za predmetnu nekretninu, a što nije realizirano.

39. Iz iskaza saslušanog svjedoka MB proizlazi kako je g. U 1990. godine postao upravitelj Šumarije Pazin, a nakon toga 2005.g. postao je i upravitelj Uprave šuma Buzet.

40. Dovodeći iskaze svjedoka ZB i MB u vremensku korelaciju sud zaključuje kako se razgovor između g. ŠB i g. U o isplati neke cijene obitelji AB za predmetnu nekretninu, mogao najranije voditi 1990. godine obzirom da je g. U tek te godine postao upravitelj Šumarije Pazin, a svjedok ZB izričito navodi da se razgovor vodio upravo u vrijeme kada je g. U bio upravitelj, te sud zaključuje kako nema drugih dokaza da bi se takav razgovor vodio ranije.

41. Ovaj prvostupanjski sud stoga zaključuje da je tuženik/protutužitelj dokazao kako je posjed tužitelja/protutuženika i njegovih pravnih prednika na predmetnoj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bio nepošten odnosno nesavjestan obzirom da od samog stupanja u posjed cijelog rasadnika, pa tako i sporne nekretnine, postoji saznanje ovlaštenih osoba pravnih prednika tužitelja/protutuženika da vlasnički odnosi u rasadniku »Frančeskija« nisu riješeni.

42. Tužitelj/protutuženik se stoga po ocjeni ovog prvostupanjskog suda ne može s uspjehom pozivati na stjecanje prava vlasništva dosjelošću, neovisno o trajanju neprekinutoga faktičnog posjeda, budući njegov posjed mora biti barem pošten, a prema odredbi čl.18.st.3. ZV-a, posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s time da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, a u konkretnom slučaju u odnosu na tužitelja/protutuženika odnosno njegove pravne prednike to je saznanje imao još 70-ih godina 20. stoljeća, odmah nakon stupanja u posjed rasadnika , pa stoga istaknuti tužbeni zahtjev za stjecanje prava vlasništva sporne nekretnine dosjelošću sud ocjenjuje kao neosnovan.

43. Vezano uz protutužbeni zahtjev čitanjem Rješenja o komasaciji posjeda (list 23 - 25), sud utvrđuje da je isto doneseno dana 18.12.1961., kojim je NB komasacijom dodijeljena k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u Frančeskiji u posjed i vlasništvo, dok su mu iz posjeda i vlasništva obuhvaćenog komasacijom izuzete druge nekretnine u k. o. [katastarska općina], slijedom čega sud utvrđuje da je komasacija provedena prije osnivanja rasadnika »Frančeskija«, koji je prema iskazima svjedoka FBM, BB, te MB osnovan 1970. godine.

44. Pregledom povijesnog izvatka iz zemljišne knjige (list 26-32, 55, 57-61, 62-65), utvrđeno je da je HB od 01.04.1965. godine upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je pod brojem Z-2969/2015, od 21.07.2015. upisano brisanje zabilježbe spora posl.br. P-444/05.

45. Čitanjem Rješenja o nasljeđivanju posl.br.: O-30/09 i status predmeta O-30/09 (list 33-34) utvrđeno je da je nasljednik iz pokojnog DB, koji je preminuo dana **.**.1990. godine njegov sin ĐB, koji je dana 12.05.2009. godine uknjižen u zemljišne knjige kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

46. Čitanjem Ugovora o kupoprodaji nekretnine (list 48) utvrđeno je da je isti zaključen dana 24.07.2015. godine između tuženika, kao kupca, i ĆB kao prodavatelja sporne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

47. Tuženik/protutužitelj UB u svojem je iskazu od bitnog naveo da je navedenu nekretninu kupio od osobe koja se preziva ĆB ili J, a zove ĐB, prije same kupoprodaje zamolio je svojeg advokata CB da mu provjeri tu parcelu, te mu je isti potvrdio da je sve čisto, nakon čega su potpisali kupoprodajni ugovor i isplatio je kupoprodajnu cijenu i platio porez.

48. Točan je navod tužitelja kako je u istom ugovoru o kupoprodaji u čl.III.st.2. navedeno da je prodavatelj pokazao kupcu nekretninu u području Frančeskije, međutim iz iskaza saslušane svjedokinje FBM, kao i zakonskog zastupnika tuženika VB, a koji su u vrijeme tuženikovog/protutužiteljevog stjecanja predmetne nekretnine bili na rukovodećim mjestima kod tužitelja, sud utvrđuje kako nitko nije dolazio u rasadnik » F gledati, niti se raspitivati o navedenoj nekretnini, tako da sud smatra kako se radi o ugovornoj odredbi koja se uobičajeno stavlja u ugovore i koja u stvarnosti nije provedena.

49. I sam tuženik/protutužitelj je u svojem iskazu na izričiti upit potvrdio da prije kupoprodaje nije išao vidjeti predmetnu parcelu jer je imao potpuno povjerenje i u prodavatelja tj. ĐB i u svojeg advokata, te da nije znao da se nekretnina koju kupuje nalazi unutar rasadnika » F, te je nakon kupoprodaje preko svojeg advokata tražio pristup do kupljene nekretnine, ali pristup nije dobio jer su mu zabranile Hrvatske šume.

50. Dovodeći izvedene dokaze u međusobnu povezanost sud utvrđuje kako tuženik/protutužitelj nikada nije stupio u posjed kupljene nekretnine i nikada na istoj nije vršio neka vlasnička ovlaštenja.

51. U postupku je utvrđeno da je tuženik/protutužitelj prije kupnje sporne nekretnine provjerio zemljišnoknjižno stanje preko svojeg advokata ZB, od kojeg je dobio informaciju da je sve »čisto«, a kao što je već navedeno iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige (list 26-32, 55, 57-61, 62-65), utvrđeno je da je pod brojem Z-2969/2015, od 21.07.2015. upisano brisanje zabilježbe spora posl.br. P - 444/05.

52. U postupku je utvrđeno i da tuženik/protutužitelj nije obišao nekretninu prije no što je istu kupio, niti je u od strane prodavatelja uveden u posjed iste nekretnine, slijedom čega sud zaključuje da tuženik/protutužitelj nije u trenutku sklapanja pravnog posla znao za postojanje okolnosti da neka druga osoba ima eventualno pravo na spornoj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], konkretno tužitelj/protutuženik.

53. Točno je da se prema izričitoj zakonskoj odredbi iz čl.122.st.3. ZV-a nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje, međutim savjesni kupac bi prije kupnje trebao barem fizičkim uvidom i obilaskom nekretnine provjeriti da li netko drugi, a ne prodavatelj, posjeduje i koristi nekretninu, a što tuženik/protutužitelj nije učinio.

54. Međutim, obzirom da su protekli svi zakonski rokovi iz čl.123. ZV -a za brisanje upisa, sud smatra kako se tuženik/protutužitelj može pozvati na načelo povjerenja u zemljišne knjige.

55. Vezano uz sporno pitanje na koje je uputio drugostupanjski sud da li se rasadnik može smatrati šumskim zemljištem i ima li to kakvog utjecaja na eventualno pravo vlasništva tuženika, prema Zakonu o šumama SR Hrvatske (Narodne novine 19/67), koji je bio na snazi u vrijeme formiranja rasadnika »Frančeskija« u čl.4.st.2. propisano je da se šumski rasadnici ne smatraju šumom, dok je u čl.4.st.4. propisano da se u slučaju sumnje ili spora da li se neko zemljište obraslo šumskim drvećem smatra šumom odnosno da li se neko zemljište smatra šumskim zemljištem odlučuje izvršno vijeće skupštine općine, a o čemu nema dokaza u spisu da je takva odluka ikada donesena, niti da se sporna nekretnina nalazi u obuhvatu šumskogospodarske osnove.

56. Čitanjem Rješenja od 25.12.1985. (list 5), te Rješenja od 06.12.1993. s popisom rasadnika (list 6-9), utvrđeno je da su pravni prednici tužitelja Šumsko gospodarstvo "Istra" Buzet, te "Hrvatske šume" – javno poduzeće za gospodarenje šumama i šumskim zemljištem s p.o. bili upisani u registar proizvođača šumskog sadnog materijala, te da su rasadnik " F" koristili za proizvodnju šumskog sadnog materijala, a u sastavu istog rasadnika je bila i sporna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], međutim navedena rješenja donesena su temeljem Zakona o šumskom sjemenu i šumskom sadnom materijalu, te ista nemaju značaj šumskogospodarske osnove.

57. Međutim, donošenjem važećeg Zakona o šumama (Narodne novine 68/2018, 115/2018, 98/2019, 32/2020, 145/2020, 101/2023, 145/2023, 36/2024, 145/2024, 146/2025), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, u čl.5.st.4. izričito je propisano da se šumski rasadnici smatraju šumskim zemljištem.

58. Obzirom da je komasacija sporne nekretnine provedena 18.12.1961. godine, a zamjena zemljišta između nekadašnjeg PIK Umag i tužiteljevih/protutuženikovih prednika provedena početkom 1970-ih godina 20. stoljeća, o čemu također u spisu ne postoji dokaz da je sačinjen neki pisani ugovor ili neki drugi akt, sud smatra kako nije dokazano da bi sporna nekretnina u vrijeme pretvorbe šuma i šumskog zemljišta koja je provedena donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama,39 koji je stupio na snagu 16. listopada 1990. godine (Narodne novine 41/90) bila upisana kao društveno vlasništvo, već kao privatno vlasništvo NB.

59. Za uknjižbu provedene pretvorbe šuma i šumskog zemljišta u društvenom vlasništvu temeljem zakona u korist RH potrebno je da su ispunjene najmanje dvije pretpostavke istovremeno odnosno da se nekretnina nalazi u šumskogospodarskoj osnovi izdanu od strane „Hrvatskih šuma“ i da se nekretnina vodila upisana u zemljišnoj knjizi kao društveno vlasništvo, a što ovdje nije slučaj, slijedom čega sud zaključuje da okolnost što se rasadnik prema važećem zakonu smatra šumskim zemljištem nema utjecaja na eventualno pravo vlasništva tuženika/protutužitelja.

60. Premda je u postupku utvrđeno da je tužitelj/protutuženik po svojim pravnim prednicima Šumsko gospodarstvo "Istra" Buzet, te "Hrvatske šume" – javno poduzeće za gospodarenje šumama i šumskim zemljištem s p.o., u posjedu sporne nekretnine k. č. [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi unutar ograđenog rasadnika, od 1970. godine, kada je rasadnik osnovan, do danas, sud ocjenjuje da je posjed tužitelja/protutuženika nepošten odnosno nesavjestan obzirom da od samog stupanja u posjed cijelog rasadnika, pa tako i sporne nekretnine, postoji saznanje ovlaštenih osoba pravnih prednika tužitelja/protutuženika konkretno ŠB da vlasnički odnosi u rasadniku » F nisu riješeni, slijedom čega u odnosu na tužitelja/protutuženika nisu ispunjeni uv jeti za stjecanje nekretnine putem instituta dosjelosti.

61. Člankom 388.st.2. ZV-a propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

62. S obzirom na tvrdnju tužitelja/protutuženika da je dosjedanje započeto 1970. godine sud je uvjete za dosjedanje odnosno stjecanje prava vlasništva dosjelošću u konkretnom slučaju razmotrio i ocijenio prema pravilima Općeg građanskog zakonika ( dalje: OGZ ), koji je u to vrijeme bio na snazi, te koji se primjenjivao temeljem čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ 86/1946, 105/1946, 96/1947) i temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. (Narodne novine 73/91) i Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/1980, 36/1990, Narodne novine br. 53/1991, 91/1996 – dalje: ZOVO), koji je stupio na snagu 01.09.1980. godine.

63. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1468. OGZ-a propisano je da je za dosjelost na nekretninama, koje nisu uknjižene na ime onoga koji je doista posjeduje, potrebno vrijeme od 30 godina, dok se prema pravnom pravilu iz paragrafa 1477. OGZ-a traži barem pošten posjed stjecatelja, s time da se poštenje pretpostavlja, a koja pravna pravila su dopunjena i izmijenjena načelnim mišljenjem sjednice Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 04. travnja 1960. prema kojem je najdulji rok dosijedanja (održaja) 20 godina.

64. Budući da je vrijeme potrebno za dosjelost od 20 godina isteklo 1990. godine, za vrijeme dok je na snazi bio ZOVO koji je u čl.28. st.4. propisivao kao pretpostavke za izvanrednu dosjelost stjecanja prava vlasništva na nekretninama savjestan posjed, te protek vremena od 20 godina neprekidnog posjedovanja, te budući da posjed tužitelja/protutuženika nije bio pošten odnosno savjestan od samog početka sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

65. U odnosu na istaknuti protutužbeni zahtjev sud smatra kako su u postupku utvrđene odlučne činjenice tj. da je tuženik/protutužitelj u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da istu nekretninu u isključivom posjedu drži tužitelj/protutuženik, te da se tuženik/protutužitlej može pozvati na načelo povjerenja u zemljišne knjige obzirom da je pravo vlasništva zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Protokolom br. 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, od 04.11.1950. godine, pri čemu se vlasništvom u smislu članka 1. Protokola br. 1. smatra ili postojeće vlasništvo ili imovina u odnosu na koju podnositelj ima barem legitimno očekivanje stjecanja vlasništva.

66. Sukladno čl.161. ZV-a propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari (st.1.), te da vlasnikovo pravo iz stavka 1. ovoga članka ne zastarijeva, ako zakonom nije što drugo određeno (st.2.), dok je u čl.162.st.1. istog zakona propisano da bi u postupku pred sudom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

67. Obzirom da tužitelj/protutuženik nije dokazao da bi mu pripadalo pravo na posjed budući da je odbijen sa svojim tužbenim zahtjevom za utvrđenjem prava vlasništva, te obzirom da je tuženik/protutužitelj dokazao da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u posjedu tužitelja/protutuženika sud je temeljem čl.161. i čl.162. ZV-a prihvatio kao osnovan protutužbeni zahtjev za predajom sporne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u posjed tuženiku/protutužitelju, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.

68. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154 st.1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, te na čl.155.st.1. ZPP-a kojim je propisano da će sud odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

69. Vrijednost predmeta spora prema tužbenom zahtjevu iznosi 400.000,00 kuna / 53.098,12 eura (po fiksnom tečaju konverzije – op. suda) što iznosi 500 bodova, dok vrijednost predmeta spora prema protutužbenom zahtjevu iznosi 200.100,00 kuna / 26.557,83 eura (po fiksnom tečaju konverzije – op. suda) što iznosi 250 bodova, odnosno ukupna vrijednost predmeta spora po tužbi i protutužbi iznosi 600.100,00 kuna / 79.646,96 eura, što iznosi 600 bodova.

70. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 37/2023 - dalje: Tarifa) Tbr.52.st.3. propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok je u Tbr. 54. propisano da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, te da na sve obavljene radnje odvjetnik obračunava pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima od 25%.

71. Tuženiku/protutužitelju se utvrđuju pojedinačni troškovi kako slijedi:

- za sastav odgovora na tužbu u visini od 500 bodova, što iznosi 1.000,00 eura po Tbr.8. toč.1. Tarife;

- za sastav protutužbe u visini od 250 bodova, što iznosi 500,00 eura po Tbr.8. toč.1. i Tbr.7. toč.1. Tarife;

- za zastupanje na 8 ročišta 11.06.2019., 17.01.2020. (uviđaj), 10.09.2020., 23.03.2021., 08.04.2025., 03.11.2025. (uviđaj), 27.01.2026., 26.05.2026. svako u visini od po 600 bodova što ukupno iznosi 9.600,00 eura po Tbr.9. toč.1. i toč.7. Tarife;

- za sastav odgovora na žalbu u visini od 600 bodova, što iznosi 1.200,00 eura po Tbr.10.toč.6. Tarife;

- za sastav obrazloženog podneska od 07.05.2025. u visini od 600 bodova, što iznosi 1.200,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- PDV od 25% na obavljene radnje u iznosu od 3.375,00 eura po Tbr.46 Tarife;

- za sudsku pristojbu na protutužbu u iznosu od 311,90 eura po Tar.br.1.st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019 i 92/2021 – dalje: Uredba);

- za sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu u iznosu od 663,61 eura po Tar.br.2.st.1. Uredbe;

- za sudsku pristojbu na odgovor na žalbu u iznosu od 165,90 eura po Tar.br.2.st.1. Uredbe.

72. Ukupno priznata visina troškova parničnog postupka tuženiku/protutužitelju (prvostupanjski i žalbeni postupak) iznosi 18.016,41 eura.

73. Budući da je rješenjem Županijskog suda u Sisku poslovni broj: Gž-805/2021-3, od 12. kolovoza 2024., naloženo prvostupanjskom sudu da odluči o troškovima postupka, sud utvrđuje kako je tužitelj/protutuženik izjavljenom žalbom uspio u cijelosti budući da je po izjavljenoj žalbi drugostupanjski sud odlučio da se ukida presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie broj: P-734/2019- 28 od 23. travnja 2021. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovo odlučivanje, te je sud temeljem čl.166.st.3. ZPP-a tužitelju/protutuženiku priznao troškove žalbenog postupka kako slijedi:

- za sastav žalbe od 05.05.2021. u visini od 625,00 bodova što iznosi 1.250,00 eura po Tbr.10. toč.1. Tarife,

- PDV na obavljene radnje od 25% u ukupnom iznosu od 312,50 eura (po Tbr.46. Tarife).

74. Ukupno priznata visina troškova parničnog postupka tužitelju/protutuženiku

(žalbeni postupak) iznosi 1.562,50 eura

75. Nakon međusobnog prijeboja priznatih troškova tužitelj/protutuženik je dužan tuženiku/protutužitelju nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 16.453,91 eura, slijedom čega je sud temeljem čl.154.st.2. u vezi čl.155. ZPP-a odlučio kao pod točkom II izreke ove presude.

76. Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naloženo plaćanje troškova postupka sukladno čl.151.st.3. ZPP-a.

77. Visina stope zatezne kamate na trošak parničnog postupka određena je po čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

78. Sud je temeljem čl.328.st.1. ZPP-a odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem je tuženik dužan dobrovoljno izvršiti činidbu.

U Bujama – Buie 24. srpnja 2026.

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Sisku.

Dostaviti:

l. Tužitelju/protutuženiku, po punomoćniku,

2. Tuženiku/protutužitelju, po punomoćniku.