REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Stalna služba u Ivanić-Gradu

Ivanić Grad, Športska 2

Poslovni broj: P-317/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, po sucu tog suda Nenadu Tudoru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Petri Vuksanović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vuksanović i partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženika ŽR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dejanu Bogdanoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 17. lipnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno, zamjenika njegovog punomoćnika i punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335 Zakona o parničnom postupku, 24. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ŽR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana tužitelju JR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 41.331,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. kolovoza 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje sukladno čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima.

II Nalaže se tuženiku ŽR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da u roku od 15 dana tužitelju JR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.959,76 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude 24. srpnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje sukladno čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima.

Obrazloženje

1.1 Tužitelj FR podnio je u ovoj parnici tužbu protiv tuženika ŽR radi isplate, te u tužbi tvrdi da je u nekoliko navrata tuženiku davao zajmove u različitim iznosima, u zbroju ukupno 103.481,00 EUR. Tako tužitelj navodi da je u studenome 2021. godine tuženiku predao iznos od 10.400,00 EUR prema prethodnom njihovom dogovoru da će tuženik za tužitelja kupiti pištolje, obzirom da su obojica aktivni članovi istog streljačkog kluba. Zatim navodi tužitelj kako je po osnovi ugovora o zajmu i pristupu dugu od 11. veljače 2022. (list 4-6) tuženiku dao 30.000,00 EUR, pri čemu je u pogledu vraćanja tuženik solidarni dužnik. Dalje, tužitelj navodi da je kod Zagrebačke banke d.d. koristio kredit u iznosu od 13.265,00 EUR, a onda taj iznos dao tuženiku na zajam, uz obvezu tuženika da zajam vrati u roku od 60 dana. I konačno, tužitelj tvrdi kako je tuženiku dao na zajam još 32.465,00 EUR, nakon što je prethodno taj novac pozajmio do AR koji je koristio bankovni kredit. Tuženik se obvezao taj zajam vratiti u roku od 90 dana. Ove pozajmice u zbroju daju iznos od 86.130,00 EUR, koji je iznos izjavom od 25. srpnja 2025. (list 7) tuženik i priznao kao glavnicu duga. Osim toga, tom izjavom tuženik je priznao još i dug u iznosu od 17.351,00 EUR po osnovi zateznih kamata obračunatih do dana sastavljanja te izjave.

1.2 Nakon do sada navedenog, radi namirenja novčanih tražbina tužitelja (i drugih vjerovnika), tuženik je 30. srpnja 2025. godine predao svoje stvari na način da se za vrijednost tih stvari umanji njegov dug prema tužitelju. Tako je tuženik predao automobil, motocikl, i više komada oružja, u ukupnoj vrijednosti od 62.150,00 EUR. Ovaj iznos je tužitelj uračunao u ispunjenje prema odredbama č l. 172 Zakona o obveznim odnosima, nakon čega je preostao dug u iznosu od 41.331,00 EUR.

1.3 Tako tužitelj u ovoj parnici tužbenim zahtjevom traži da ovaj sud presudom tuženiku naloži isplatu iznosa od 41.331,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od utuženja do isplate.

1.4 U prilogu tužbe tužitelj je dostavio izjavu o priznanju duga od 25. srpnja 2025. (list 7), i ugovor o zajmu i pristupu dugu od 11. veljače 2022. (list 4-6). Naknadno je tužitelj još dostavio dozvolu za prijevoz vatrenog oružja (list 18 -28), pregled transakcija ĐR (list 29-32), ugovor o kreditu AR (list 34-38) i pregled transakcija AR (list 33).

2 U odgovoru na tužbu (list 13) tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva i većinu činjeničnih navoda tužbe. Izričito priznaje samo primitak zajma temeljem ugovora o zajmu u iznosu od 30.000,00 EUR, i još iznosa od 13.265,00 EUR kako se tvrdi u tužbi, odnosno u zbroju 43.265,00 EUR. Taj se iznos međutim odnosi na zajednički posao u inozemstvu kod kojeg su „svi solidarno trebali sudjelovati i u troškovima, koje je međutim snosio samo tuženik“, zbog čega taj iznos treba umanjiti za te troškove. Ističe kako je „pod prisilom“ tužitelju do sada vratio 62.150,00 EUR, što smatra da i tužitelj priznaje u tužbi. Osporava sve druge činjenične navode tužbe, i izričito osporava da bi bila istinita izjava o priznanju duga.

3.1 Tijekom postupka sud je proveo sve dokaze koje su stranke predložile, izuzev saslušanja tuženika u svojstvu stranke. Naime, sud je odredio ročište za glavnu raspravu 17. lipnja 2026. te su na ročište (pored svjedoka) putem njihovih punomoćnika uredno pozvane i stranke, upravo radi saslušanja. Tuženik na to ročište nije pristupio a svoj izostanak nije opravdao. Naime, punomoćnik tuženika izjavio je da tuženik na to ročište nije mogao pristupiti zbog bolesti, i predložio je odgodu ročišta (list 71, 72, 74). Budući ovaj navod punomoćnika tuženika nije bio popraćen bilo kakvom medicinskom dokumentacijom ročište nije odgođeno, a sud je saslušao tužitelja kao stranku u odsutnosti tuženika.

3.2 Analizom i ocjenom svih provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

4 Saslušan kao stranka, tužitelj FR navodi (list 72 -74) kako tuženika poznaje preko sportskih aktivnosti, jer su zajedno bili aktivni u streljačkom klubu , odlazili na turnire, družili se i razgovarali. Tako su jednom prilikom dogovorili da će tuženik za tužitelja u Njemačkoj kupiti tri pištolja i obaviti postupak uvoza pištolja u Hrvatsku. U tu svrhu dao je tuženiku 10.400,00 EUR u gotovini, u prisutnosti svjedoka KR. Kasnije mu je tuženik ponudio sudjelovanje u financiranju posla sa proizvodnjom i prodajom posebnih drvenih obiteljskih kuća, pa je u tu svrhu tuženiku dao 30.000,00 EUR. Kao i za kupovinu pištolja, i ovaj iznos novca prethodno mu je posudio njegov otac, koji je kao bivši odvjetnik ujedno za tu priliku sastavio ugovor o zajmu i pristupu dugu od 11. veljače 2022. (list 4-6). Tužitelj je taj novac dao tuženiku, i to se odvijalo u stanu njegova oca. Kasnije je tuženik kazao da mu za posao treba još novca, pa je koristio kredit kod Zagrebačke banke u iznosu od 13.600,00 EUR, i taj iznos bankovnom transakcijom prebacio tuženiku na račun čiji broj mu je dao tuženik. Još kasnije odnosno 2023. godine tuženik je ponovo kazao da u posao treba uložiti još novca, pa kako nije imao svojeg novca obratio se prijatelju BR sa zamolbom da ishodi bankovni kredit, a on će umjesto njega vraćati taj kredit. Prijatelj BR je doista koristio kredit kod Zagrebačke banke, dao mu je 16.500,00 EUR, a on je zatim još i taj novac u gotovini dao tuženiku. I konačno, krajem 2023. tuženik mu se ponovo obratio sa zamolbom da uloži još novca, jer je trebalo platiti osiguranje kredita. Zato se ponovo obratio svojem ocu sa zamolbom za još jednu pozajmicu, pa nakon što je tako došao do novca dao je tuženiku 15.700,00 EUR ili 15.800,00 EUR za bankovnu garanciju i ručke rukohvata još ranije naručenih pištolja. Tu isplatu je vidio prisutni svjedok ER. Tuženik mu nikada nije predao naručene i plaćene pištolje i kada je postalo jasno da je u pitanju prevara, zajedno s drugim vjerovnicima zatražio je da se situacija nekako regulira u pisanom obliku. Odvjetnica i punomoćnik tužitelja u ovoj parnici sastavila je zbog toga izjavu o priznanju duga od 25. srpnja 2025. (list 7), koju je tuženik potpisao u svojem stanu pred tužiteljem i svjedocima TR i ŠR. Tuženik je kasnije izjavio da nema novca za isplatu dugova pa je ponudio isplatu u stvarima, na način se te stvari prodaju, pa se vjerovnici namire iz prodajne cijene. Zbog toga je tuženik svim vjerovnicima predao automobil Mini Cooper koji su priznali kao 12.000,00 EUR, skuter Yamaha koji su priznali kao 10.500,00 EUR, i više komada oružja u vrijednosti od 39.650,00 EUR. Na taj način su vjerovnici (ER, ČR, UR i tužitelj) prihvatili da im je tuženik isplatio 62.150,00 EUR u stvarima, a od tog iznosa njemu bi trebalo pripasti 25.000,00 EUR.

5 Svjedok ER navodi (list 46-47) kako je tuženik pričao da je u mogućnosti u Hrvatskoj osnovati podružnicu austrijske tvrtke Thoma koja se bavi isporukom drvenih kućica, ali da je za podmirenje troškova potrebno kod njemačke banke ishoditi kredit. Pri tome je pak također u Njemačkoj potrebno osigurati bankovnu garanciju, za koju treba novac. Zajedno s tužiteljem pristao je u tome sudjelovati, pa im je otac tužitelja svjedok ĐR dao na zajam svakome po 30.000,00 EUR, a oni su taj novac isplatili tuženiku. Svjedok ĐR kao bivši odvjetnik o tome je sastavio ugovor o zajmu i pristupu dugu od 11. veljače 2022. (list 4 -6). Osim toga, dodatno je za isti posao tuženiku isplatio još 48.300,00 EUR iz svojih izvora. Sve se to odvijalo 11. veljače 2022. u stanu svjedoka ĐR, u prisutnosti tužitelja, tuženika, i ovog svjedoka. Tako je tom prilikom tuženiku isplatio u gotovini 78.300,00 EUR, dok mu je tužitelj isplatio 30.000,00 EUR. Nakon toga u vrijeme rođendana tužitelja u studenome 2023. vidio je kako je tužitelj isplatio tuženiku još 15.000,00 EUR, jer je tuženik objasnio da je taj novac potreban za neko dodatno osiguranje kredita. Zajedno sa tužiteljem i svjedokinjom ŠR bio je prisutan u stanu tuženika kada je tuženik potpisao izjavu o priznaju duga od 25. srpnja 2025. (list 7) . Izjavu je prethodno sastavila odvjetnica koja u ovoj parnici zastupa tužitelja. Kasnije je tuženik ove pozajmice vratio djelomice, i to u stvarima. Naime, tuženik je vjerovnicima dao svoj automobil Mini Cooper u vrijednosti 12.000,00 EUR, skuter Yamaha u vrijednosti 10.000,00 EUR, i još nekoliko komada raznog oružja u vrijednosti 39.650,00 EUR. Poznato mu je da je tužitelju od prodaje ovih stvari pripalo oko 15.000,00 EUR. 6 Svjedok ČR osobno je na streljani u Trnju vidio da je tužitelj isplatio tuženiku 10.400,00 EUR na ime kupovine pištolja u Njemačkoj, jer je tuženik kazao da zna gdje se takve pištolje može kupiti u Njemačkoj i poznaje postupak uvoza oružja u Hrvatsku. Druge isplate nije vidio već je o tome kasnije samo čuo. Navodi međutim da je i on tuženiku dao novac na zajam, te je kod suda ishodio presudu kojom je tuženiku naloženo da mu isplati 25.000,00 EUR uz sporedna potraživanja za kamate i troškove. Nije bio prisutan kad se sastavljala i potpisivala izjava o priznanju duga od 25. srpnja 2025. (list 7). Nema nikakvih saznanja o ugovoru o zajmu i pristupu dugu od 11. veljače 2022. (list 4-6).

7 Svjedok LR (list 60-61) je sestra tužitelja i supruga svjedoka KR, pa je s bratom znala otići na pojedina takmičenja ili turnire. Tako je upoznala tuženika. Pamti da je tuženik svjedoku TR nudio posao, pokazivao razne dokumente, i u više navrata tražio novac radi financiranja posla odnosno osiguranja kredita kojim bi se dogovoreni posao financirao. Tako su po toj osnovi i uz takvo objašnjenje tuženiku novac dali tužitelj, njezin brat FR i njezin suprug HR. Nije bila prisutna kod dogovora posla i nije vidjela isplate. Nema čvrstih saznanja o konkretnim iznosima koje su tužitelj, njezin brat FR i njezin suprug HR dali tuženiku, i o tome ima saznanja samo iz njihovog pričanja. 8 Svjedok ĐR (list 45-46) je otac tužitelja FR, i navodi kako je sinu (tužitelju) dao 10.000,00 EUR za nabavu oružja za sportsko streljaštvo iz Njemačke. Prema pričanju sina, oružje je trebao tuženik dobaviti iz Njemačke i propisanim postupkom ga uvesti u Hrvatsku. Kasnije je čuo za jednu ideju osnivanja hrvatske podružnice jedne austrijske tvrtke, pa je taj posao trebalo financirati kreditom kod jedne njemačke banke. Prije toga treba platiti bankovnu garanciju, pa je tuženik rekao da mu za to treba novac. Zbog toga je sinu (tužitelju) dao zajam u iznosu od 30.000,00 EUR, koji je novac tužitelj zatim dao tuženiku. Kao bivši odvjetnik, sastavio je o tome ugovor o zajmu i pristupu dugu od 11. veljače 2022. (list 4 -6), kojeg su parnične stranke kao ugovorne stranke potpisale pred njim u njegovom stanu. Kasnije je tužitelju jednom prilikom dao još 15.000,00 EUR, nakon što mu je tužitelj objasnio da će i taj novac dati tuženiku radi dodatnog osiguranja kredita u Njemačkoj. Nije vidio tu isplatu, već je o tome kao i o svim događajima koji su uslijedili samo čuo iz pričanja. Tijekom vremena ništa se nije događalo, tuženik nije donio oružje iz Njemačke, i nije u Njemačkoj ishodio kredit. Sinu (tužitelju) je kazao da sve to mora raščistiti s tuženikom, pa je tako došlo do sudskog postupka.

9 Svjedok ĆR (list 71-72) poznaje tužitelja, a tuženik mu je bratić. Nema saznanja o bitnim činjenicama odnosno dogovorima parničnih stranaka i isplatama novca. Poznaje tužitelja i svjedoke KR, UR i MR, jer je s njima osnovao jedan streljački klub u Zagrebu, u kojem je s njima bio aktivan. Poznato mu je samo da je tuženik potpisao „neke dokumente“, a tuženik mu je pričao kako je predao automobil, motocikl i veću količinu oružja. 10 Svjedok ŠR (list 61) je djevojka svjedoka ER, pa o pojedinim isplatama novca ima saznanja samo iz njegovog pričanja. Pričao joj je da mu treba novac kojeg će uložiti u jedan posao sa tuženikom, pa je zbog toga dečku (TR) dala 10.000,00 EUR svojeg novca. Kasnije je također od svojeg dečka čula da je u taj posao uložio ukupno između 120.000,00 i 130.000,00 EUR, ali da je cijeli posao bio prevara. Nakon tog saznanja u stanu tuženika sastali su se tuženik, njen dečko (ER), tužitelj (FR) i ova svjedokinja, pa je tom prilikom tuženik potpisao izjavu o priznanju duga od 25. srpnja 2025. (list 7).

11 Svjedok UR (list 61-62) je djevojka tužitelja i zajedno s njim bavi se streljaštvom, pa odlaze na natjecanja i turnire. Tuženika poznaje zbog toga što mu je jednom prilikom dala na zajam iznos od 5.000,00 EUR, za financiranje radova na gradnji streljane u Ivanić-Gradu. Tuženik se obvezao vratiti joj taj novac na njeno traženje. Također mu je u više navrata dala još neke manje iznose novaca , jer je obećao za te iznose kupiti joj neke stvari u Njemačkoj putem njegove sestre koja tamo živi i radi. Ništa od toga tuženik nije ispunio, pa je zaključila da je prevarena. Nema konkretnih saznanja o novcu kojeg su tuženiku dali njen dečko (tužitelj) i ER, jer ih tada još nije poznavala i o tome ima saznanja samo iz njihovog pričanja. Nije bila prisutna kod potpisivanja izjave o priznanju duga od 25. srpnja 2025. (list 7), niti je sudjelovala kod sastavljanja te izjave. Poznato joj je da je tuženik radi podmirenja dugova predao vjerovnicima svoj automobil, motocikl i oružje. Poznato joj je i da su vjerovnici zaista prodali automobil, motocikl i dio oružja, ali ne zna koliko se koji od vjerovnika na taj način namirio.

12 Svjedok PR (list 62-63) poznaje parnične stranke jer se i sam bavi sportskim streljaštvom. Tako mu je poznato da je tužitelj sa tuženikom dogovorio da će mu tuženik u Njemačkoj kupiti tri komada pištolja za sportska takmičenja. Ne zna koliko je tužitelj za tu potrebu tuženiku dao novaca, već mu je iz iskustva poznato da bi vrijednost tih pištolja u zbroju mogla iznositi 10.000,00 EUR. Samo iz pričanja tužitelja znade da je dao tuženiku neki novac za neki posao, ali nema saznanja koliko novca i za koji posao. Čuo je da su tuženiku za isti posao novac dali također i ER, UR i MR.

13 Svjedok ČR osobno je vidio da je tužitelj isplatio tuženiku 10.400,00 EUR (pištolji iz Njemačke), dok druge isplate nije vidio . Svjedok LR nije bila prisutna kod dogovaranja posla, nije vidjela isplate tužitelja i o tome ima saznanja samo iz pričanja. Svjedok ĆR također nema saznanja o bitnim činjenicama odnosno dogovorima parničnih stranaka i isplatama novca, ali sam tuženik (njegov bratić) mu je pričao kako je predao automobil, motocikl i veću količinu oružja. Svjedok ŠR isto tako o pojedinim isplatama tužitelja ima saznanja samo iz pričanja svojeg dečka (svjedok ER), ali osobno je vidjela kako tuženik u svojem stanu potpisuje izjavu o priznanju duga od 25. srpnja 2025. (list 7). Svjedok UR nema konkretnih saznanja o novcu kojeg je tužitelj dao tuženiku, pa i ona o tome ima saznanja samo iz pričanja. Nije bila prisutna kod potpisivanja izjave o priznanju duga od 25. srpnja 2025. (list 7). Potvrdila je međutim da je tuženik radi podmirenja dugova predao svoj automobil, motocikl i oružje, što je kasnije zaista i prodano. Svjedok PR samo znade da su tužitelj i tuženik dogovorili kupovinu pištolja u Njemačkoj, ali ne zna koliko je tužitelj za tu potrebu tuženiku dao novaca. O drugim isplatama ima saznanja samo iz pričanja. ER je vidio kako tužitelj isplaćuje tuženiku 30.000,00 EUR u stanu njegovog oca (ĐR) i kako tuženik tada potpisuje ugovor o zajmu i pristupu dugu od 11. veljače 2022. (list 4-6). Kasnije je za rođendan tužitelja u studenome 2023. vidio kako je tužitelj isplatio tuženiku 15.000,00 EUR. Vidio je da tuženik u njegovom stanu potpisuje izjavu o priznaju duga od 25. srpnja 2025. (list 7). I on potvrđuje da je tuženik pozajmice djelomice vratio u stvarima. Precizirao je da su se vjerovnici (i on među njima) suglasili da je na taj način tuženik podmirio svoje dugove u ukupnom iznosu od 61.650,00 EUR.

14.1 Sud prihvaća kao istinite iskaze tužitelja i svih svjedoka, jer su ti iskazi u pogledu bitnih činjenica u velikoj mjeri međusobno suglasni, te su u suglasju i sa ispravama koje prileže spisu. Tužitelj je detaljno i uvjerljivo opisao poslovni odnos sa tuženikom i okolnosti svih isplata. Svjedoci su iskazivali o činjenicama koje su njima poznate, u mjeri koliko su bili dionici pojedinih događaja, i time potvrdili iskaz tužitelja.

14.2 Prema ugovoru ugovor o zajmu i pristupu dugu od 11. veljače 2022. (list 6-8) tužitelj je zajam dao stranom trgovačkom društvu kao zajmoprimcu, a u pogledu vraćanja tog zajma tuženik je pristupio dugu zajmoprimca. Pri tome tuženik je tužitelju neistinito predočio postojanje i funkciju tog trgovačkog društva, samo kako bi došao do novca iz pozajmica, te je tužitelja na taj način s namjerom doveo u zabludu i prevario ga. Tužitelj prema tome zajam niti nije dao trgovačkom društvu koje je u ugovoru od 11. veljače 2022. navedeno kao zajmoprimac, jer to trgovačko društvo ne postoji, nego stvarno tuženiku koji je taj novac zadržao za sebe. Tužitelj je dakle dao novac na zajam pod utjecajem prevare.

14.3 Tužitelj FR je iskazao kako je njegov otac (kao bivši odvjetnik) sastavio ugovor o zajmu i pristupu dugu od 11. veljače 2022. (list 4-6), i potvrđuje da je tuženik tu izjavu potpisao u njegovom stanu. To suglasno potvrđuje i svjedok ER. Izjavu o priznanju duga od 25. srpnja 2025. (list 7) tuženik je dobrovoljno potpisao u svojem stanu, što su vidjeli prisutni tužitelj svjedoci ŠR i ER. Tuženik u odgovoru na tužbu neosnovano prigovara da ova izjava nije istinita, odnosno da je dana pod prisilom. Izjava u prilogu sadrži osobnu iskaznicu tuženika, koju tužitelj ili bilo koji drugi od vjerovnika navedenih u izjavi sigurno nije pribavio silom, ili na neki drugi nedozvoljeni način. Tuženik tu izjavu nije potpisao u zabludi, niti pod utjecajem prinude ili prijetnje. Izjavu je potpisao u svojem stanu. Prema tome tuženik je slobodne volje priznao svoje dugove kao u izjavi od 25. srpnja 2025. Isto tako, tuženik nije ponudio niti jedan dokaz u vezi „troškova posla u inozemstvu“, koje su navodno trebali podmiriti svi koji su u poslu sudjelovali, kako tvrdi u odgovoru na tužbu. Tuženik nije niti pojasnio koji su to bili troškovi, i u kojim iznosima.

14.4 Priznanje duga i iskaze tužitelja i svjedoka potvrđuje još i činjenica da je tuženik svoje dugove djelomice podmirio predajom svojih pokretnih stvari vjerovnicima. Tako tužitelj izričito i precizno navodi da je (zajedno sa drugim vjerovnicima) prihvatio takvo djelomično ispunjenje, kojim je tuženik u smislu čl. 240 st. 2 Zakona o obveznim odnosima još jednom priznao dug. To potvrđuje još i svjedok ĆR kojem je o tome pričao sam tuženik.

14.5 Prema tome osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz odredaba čl. 284 st. 1 i st. 2 Zakona o obveznim odnosima, izjave o priznanju duga od 25. srpnja 2025. (list 4), i djelomičnog ispunjenja. Osim toga, iz izjave o priznanju duga jasno proizlazi da se niti jedna od ugovornih stranaka iz ugovora o zajmu i pristupanju dugu od 11. veljače 2022. (list 6-8) ne smatra više vezana tim ugovorom. Tuženik je priznao dug prema tužitelju i dapače djelomice ga podmirio u stvarima, kako je opisano.

15.1 O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredaba čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku, jer je tužitelj u sporu uspio u cijelosti.

15.2 Tužitelj je potraživao (list 77) trošak u ukupnom iznosu od 7.959,76 EUR, od čega 229,88 EUR po osnovi sudske pristojbe na tužbu, 229,88 EUR po osnovi pristojbe na ovu presudu, i 7.500,00 EUR po osnovi zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik prema odredbama odvjetničke Tarife (sa porezom) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Zastupanje se sastojalo od sastavljanja tužbe po Tbr. 7.1 odvjetničke Tarife, sastavljanja jednog obrazloženog podneska po Tbr. 8.1 odvjetničke Tarife, i zastupanja na četiri ročišta za glavnu raspravu na kojima se raspravljalo o meritumu ili su se izvodili dokazi po Tbr. 9.1 odvjetničke Tarife. To su troškovi učinjeni u toku i u povodu parnice i bili su potrebni za uspjeh tužitelja u sporu u smislu čl. 151. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.

15.3 Obzirom da je tužitelj u sporu uspio u cijelosti, tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 7.959,76 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama po čl. 151 st. 3 Zakona o parničnom postupku.

U Ivanić Gradu, 24. srpnja 2026.

Sudac:

Nenad Tudor

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu žalbenom sudu, u roku od 15 dana računajući od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda.