REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 60 Pn-2912/17-83

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Lešiću, odvjetniku, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje Martićev 71, Zagreb, OIB 38922958547, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 08. srpnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i odsutnosti tuženika, dana 24. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e :

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od €4608,13 na ime naknade štete, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom

- za iznos od €1422,79 počev od 25.07.1017. godine

- za iznos od € 530,89 počev od 16.10.2014. godine

- za iznos od € 530,89 počev od 16.11.2014. godine

- za iznos od € 530,89 počev od 16.12.2014. godine

- za iznos od € 530,89 počev od 16.11.2015. godine

- za iznos od € 530,89 počev od 16.02.2015. godine

- za iznos od € 530,89 počev od 16.03.2015. godine

Pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, sve u roku od 15.

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u visi od € 4.314,50 sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po prethodno navedenoj kamatnoj stopi, sve u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e nj e

Tužiteljica u tužbi navodi, da je dana 18.08.2014. godine stradala kao pješakinja kada je na nju naletjelo vozilo stranih registracija ASRL 881 (CAN) kojim je upravljao UJ. Traži odštetu za povredu prava osobnosti i izgubljenu zaradu prema podnesku l. 95.

Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare, priznaje pasivnu i nastanak štetnog događaja odgovornost, ali osporava osnovu i visinu štete.

Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju u spisu predmeta, kao i dokaz medicinskim vještačenjima po prim. dr. Tomislavu Trajbaru, dr. Makariću i Grgiću saslušanje tužiteljice u postupku, svjedoka ĆJ,

Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

Tužiteljica je u svojem iskazu (l. 135), kojem sud vjeruje, ispripovijedala životno logično i uvjerljivo ozljede koje je pretrpjela, poslove koje je obavljala nakon i prije ove nesreće, tegobe i pomaganje oko skrbi u domu od strane majke.

Svjedok ĆJ (l. 143) potvrdio je da je tužiteljica trebala početi raditi kod njega 2104., na 6 mjeseci s plaćom od 4000 kuna, no nije došla zbog prometne nesreće, sve zbog povećanog opsega rada u firmi.

Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim. dr. Tomislavu Trajbaru (kirurgu). Vještak je naveo da je tužiteljica (1969. godište) u štetnom zadobila ozljede natučenja glave, lijevog ramena, podlaktice i desnog dlana. Duševnih boli zbog smanjenja općih životnih i radnih sposobnosti nema. Fizičke boli jakog intenziteta imala je 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, a slabijeg intenziteta još 6 tjedana. Tuđa pomoć u smanjenom opsegu od 3 sata dnevno bila joj je potrebna kroz 3 tjedana. Naruženosti nema. Za analizu straha, sugerirao je vještačenje po liječniku psihijatru.

Vještak dr.Gordan Makarić, psihijatru, je u svojoj ekspertizi naveo (l. 266), da je tužiteljica u štetnom događaju imala primarni jaki strah, umjereni do jaki oscilirajući 3 danaa, umjereni oscilirajući 2 tjedna, a slabiji 6 tjedana, a zaostao je kasni, povremeno oscilirajući.

Vještak Velimir Grgić (l. 292), otorinolaringolog, naveo je u svojoj ekspertizi da je da u tužiteljice nema elemenata za uzročnoposljedičnu vezu između štetnog događaja i pogoršanja sluha tužiteljice, već da je riječ o posljedici kronične bolesti.

Valja reći da ovaj nalaz i mišljenje vještaka sud prihvaća i smatra da su napravljeni u skladu s pravilima znanosti i vještine, te su prihvaćeni kao stručna pomoć u dokazivanju relevantnih činjenica, jer su stručni i obrazloženi u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještaci su detaljno, jasno i argumentirano dali razloge za nalaze i mišljenje, decidirano navodeći koje činjenice nalaze utvrđenima temeljem takvih nalaza i mišljenja.

Valja i reći, da je odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta, a isto tako joj je prouzročena i imovinska šteta budući da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi, odnosno fizičke bolove i strah budući da su isti u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužiteljice za tuđom pomoći i njegom (čl.1095.st.1. ZOO) i izgubljena zarada.

Slijedom navedenog, vodeći računa o svim navedenim okolnostima, i uzevši u obzir i dob tužitelja (rođen 1943. godine), a s obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, sav pretrpljeni strah tužiteljice u ovom štetnom događaju, a u cilju izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja i prepisivanja), sud je ocijenio da tužiteljici zbog navedenih činjenica po svim osnovama, uz tuđu pomoći i njegu u ukupnom trajanju od 63 sata neprofesionalno pružene pomoći u kućanskim poslovima od strane majke, uz vrijednost sata od €4 po slobodnoj ocjeni suda, sve uz uvećanje odštetnih iznosa od 50% za neimovinsku štetu, sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz lipnja 2020. godine iznosi €4603,13, točno onako kako je i tužiteljica zatražila u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Odluka je donesena uzimajući u obzir prethodno navedeno kao i notorne činjenice ekonomske krize i podivljale inflacije).

Što e tiče izgubljene zarade, ista je također utvrđena prema dokumentaciji priloženoj uz tužbu i sukladno iskazu svjedoka ĆJ, a kojem sud vjeruje kao životno logičnom i uvjerljivom svjedoku.

Kamate su dosuđene sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a te 1103. istog zakona. Odluka o trošku parničnog postupka tužiteljice temelji se na odredbama čl. 154. ZPP- a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za : sastav odštetnog zahtjeva, tužbe i 4 obrazložena podneska od 27.10.2017., 12.11.2018., 01.08.2019., i 30.09.2020. svaki po 100 bodova Tbr. 7/1 i 8/1, podnesci od 08.03.2021., 26.11.2024., 28.03.2025., 07.05.2025., i 25.09.2025. svaki po 50 bodova Tbr. 8, 7 ročišta svako po Tbr. 9/1,ukupno 1150 bodova što uz vrijednost boda od 10 kuna, odnosno 15 kuna nakon radnji od 03.11.2022. godine, iznosi 17.524,00/ €2.327,22 , uz PDV-t 25% ,pristojbu na tužbu €112,21, odluku €112,15, trošak dostavljača €31,12, 3 medicinska vještačenja €291,99, €108 i €750 - ukupno € 4.314,50.

Preostali podnesci ili predstavljaju materijalni trošak odvjetničkog ureda i kao takvi nisu dosuđeni (čl. 155 ZPP-a), ili nisu bili neophodni za vođenje ovog postupka (čl. 155 ZPP-a).

Nadalje, iako novčana jedinica kuna u trenutku pisanja ove presude više ne postoji u Republici Hrvatskoj, taj je trošak preračunat prema fiksnom tečaju u € 1/7,53.

Za istaknuti je, da iako je Odvjetnička komora izmijenila Tarifu o nagradama i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika 24. listopada 2022. godine, ona se primjenjuje od 02. studenog 2022. godina na odvjetničke radnje od tog datuma, a ne retroaktivno na sve radnje unatrag kako je zatraženo u troškovniku tužiteljice (takvo tumačenje bi bilo potpuno pogrešno i nepravično prema strankama u postupku). Naime, ne može se prihvatiti tumačenje o retroaktivnom djelovanju ove izmjene, jer ju treba tumačiti teleološki, prema svrsi i cilju donošenja, a ne samo puko i paušalno formalno. Ova je izmjena Tarife nedvojbeno donesena radi ekonomske krize u svijetu, podivljale inflacije i nestabilnosti valuta - stoga, traženje povisivanja vrijednosti boda unatrag po visini od 15 kuna po bodu, a prema trenutku kada navedenih činjenica za povišenje Tarife nije niti bilo (u nekim postupcima i 10 ili više godina unatrag) je ne samo moralno pogrešno - prema strankama i onima koji moraju taj trošak platiti, nego i pogrešno zbog svrhe donošenja ove izmjene Tarife kako je prethodno objašnjeno.

Osim toga, valja imati na umu da je sama Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika praktično cehovski propis odvjetnika, a ne zakon koji se odnosi u parlamentu, zbog čega je i obveza primjene iste drugačija od samih zakona po snazi (nije strogo kogentna norma), a primjenjuje se isključivo zbog aktualne sudske prakse i u tome je u cijelosti podložna tumačenju suda.

Ovakav stav ovog suda potvrđen je i recentnom odlukom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-2450/23 od dana 30. kolovoza 2023. godine, a i sa tri odluke Županijskog suda u Zagrebu iz ove godine.

Tuženik je izgubio ovu parnicu pa nema pravo na trošak ovog parničnog postupka (čl. 152 ZPP-a).

U Zagrebu, dana 24. srpnja 2026. godine

SUDAC:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba Županijskom sudu, u roku od 15 dana, sukladno Zakonu o parničnom postupku. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno u 3 primjerka.

DNA

1. tužiteljici po pun. – pristojba na odluku €112,15

2. tuženiku po pun.