REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-109/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ivanu Bešliću, u pravnoj stvari tužitelja HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Kovačić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Antonio Volarević, odvjetnik u Zagrebu, radi iseljenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. lipnja 2026. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, zamjenika punomoćnika tuženice i odsutnosti uredno pozvane tuženice, 24. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici u roku 15 dana, zajedno sa svim svojim osobnim stvarima, iseliti iz nekretnine koja se nalazi na adresi [adresa], u naravi trosobni stan br. 7 na 16. katu površine 85,51 čm, stubište „B“, [adresa], koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], koja je sagrađena na kat. čest. [katastarska čestica], a upisana zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se tuženici u roku 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik trosobnog stana br. 7 na 16. katu površine 85,51 čm, stubište „B“, [adresa], koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], koja je sagrađena na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a upisana zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (dalje: stan). Tužitelj je predmetni stan naslijedio od svojih roditelja PN i DN. Tužitelj je 23. svibnja 2025. pozvao tuženicu da se iseli iz predmetnog stana, što je ista izričito odbila, pa tuženica bez ikakvog valjanog pravnog osnova i dalje koristi predmetni stan. Tuženica predmetni stan koristi bez valjanog pravnog osnova, unatoč pozivu vlasnika nekretnine da se iseli iz stana, zajedno sa svojim stvarima, Tužen ica je vlasnica nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište, te 3 voćnjaka, ukupne površine 1798 m2, upisane u zk. ul [broj ZK uloška] , k. o. [katastarska općina]. Tuženica je iznajmila stan u [adresa], na kojoj adresi ima i prijavljeno boravište. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će se tuženici naložiti iseljenje iz predmetnog stana.

2. U odgovoru na tužbu tuženica ne spori da je tužitelj vlasnik predmetnog stana, Osporava da bi tužitelj tražio od tuženice da se iseli iz stana, kao i navod tužitelja da predmetni stan koristi bez ikakve pravne osnove. Navodi da se od 2017. nalazi (bolje reći nalazila) u izvanbračnoj vezi s tužiteljem sve do 25. svibnja 2025. od kada se tužitelj nalazi u istražnom zatvoru na temelju rješenja suca istrage Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kir-459/25 od 25. svibnja 2025., zbog više kaznenih djela na štetu tuženice. Tuženica i danas ima prijavljeno prebivalište na tom stanu koje je mogla prijaviti na MUP-u jedino uz privolu tužitelja koji je s njom bio kod prijave prebivališta. Dakle, punih 8 godina parnične stranke su živjele u predmetnom stanu u izvanbračnom statusu. Tuženica je radila u Hrvatskoj i Austriji te je sve novce koje je zarađivala stavljala na raspolaganje tužitelju. Nadalje, značajni iznos novaca je tuženica uzimala i od drugih osoba (npr. FN) i sve je to predavala tužitelju. Na taj način tuženica je stavila na raspolaganje tužitelju više od 60.000,00 eura, koje je on trošio za svoje potrebe i bez utjecaja ili znanja tužen ice, putovao, kupovao automobile (ima ih parkiranih na raznim adresama najmanje desetak), zadovoljavao druge svoje potrebe itd. Također, navodi da je isključivo brinula o svemu, o tužitelju, o stanu, sve pospremala, prala, spremala hranu, plaćala režije itd. Prema tome, osporava da bi u stanu živjela bez pravne osnove, pa navodi da zadržava pravo podnijeti protutužbeni zahtjev radi isplate. Ne osporava da je vlasnica kuće u [adresa], međutim navodi da ta kuća niti prije nije korištena za stanovanje, niti je sada itko koristi te da nema uvjeta za bilo kakvo stanovanje u njoj.

3.1. Tužitelj se u podnesku od 8. travnja 2026. očitovao na odgovor na tužbu, osporavajući da bi se tuženica nalazila u bilo kakvoj izvanbračnoj vezi s tužiteljem, jer je cijelo vrijeme, od kada poznaje tužitelja pa do 2025. bila u braku sa drugim osobama. Iz matice vjenčanih moguće je utvrditi da je IN od 2. srpnja 2021. do 25. siječnja 2025. bila u braku s PN, a prije toga sa ŽN. Iz evidencija boravišta i prebivališta proizlazi da je IN od 25. kolovoza 2011. do 3. veljače 2021. imala prijavljeno prebivalište u [adresa], od 21. svibnja 2019. do 21. svibnja 2020. prijavljeno boravište u [adresa], od 3. veljače 2021. do 1. veljače 2024. prijavljeno prebivalište u [adresa], od 1. veljače 2024. do 4. listopada 2024. prijavljeno boravište u [adresa], te od 4. listopada 2024. do 4. listopada 2025. prijavljeno boravište u [adresa]. Osporava i navode o novcu kojeg bi tuženica posjedovala i zarađivala jer je upravo tužitelj cijelo vrijeme uzdržavao tuženicu, a ona je nasljedstvom iza svog drugog supruga FN kupila kuću.

3.2. U daljnjem tijeku postupka tuženica nije osporavala da je tužitelj predmetni stan stekao nasljeđivanjem od svojih roditelja, ali je i dalje ustrajala u navodu da je s tužiteljem živjela u izvanbračnoj zajednici.

4.1. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u zk. izvadak za predmetni stan u vlasništvu tužitelja (list 5-15 spisa), zk. izvadak za nekretninu u vlasništvu tuženice upisanu pri Općinskom sudu u Koprivnici u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 16 spisa), medicinsku dokumentaciju tuženice (list 35-37 i 42-45 spisa) te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja (list 38-39 spisa).

4.2. Ovaj sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka ON, CN i RN s obzirom na to da bi predloženi svjedoci bili saslušani isključivo na okolnost da su tužitelj i tuženica živjeli u izvanbračnoj zajednici i da je tuženica doprinosila njihovoj navodnoj izvanbračnoj zajednici. Međutim, eventualno postojanje izvanbračne zajednice samo po sebi nije pravna osnova za posjed nekretnine u vlasništvu izvanbračnog partnera, a koju je stekao nasljeđivanjem od svojih roditelja, dok pitanje doprinosa tužiteljice također nije bitno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari s obzirom na to da tuženica tijekom trajanja ovoga postupka nije niti istakla prigovor prava zadržanja, niti je postavila protutužbeni zahtjev za isplatu. Sud nije proveo niti dokaz saslušanjem svjedoka MN s obzirom na to da je tužitelj podnošenjem tužbe pozvao tuženicu na predaju stana, pa samim time nije od značaja za odluku u ovome predmetu je li to učinio i ranije slanjem dopisa.

4.3. Na ročištu za glavnu raspravu zakazanom za 19. lipnja 2026. tuženica se nije odazvala pozivu suda radi saslušanja, a punomoćnik tuženice u spis je dostavio medicinsku dokumentaciju te naveo kako je doktorica preporučila tuženici izbjegavanje sudskih procesa s obzirom na njezino zdravstveno stanje. Punomoćnik tuženice je na istom ročištu izjavio da odustaje od prijedloga za saslušanjem tuženice, pa je odustanak od njezina saslušanja bila procesna odluka same tuženice, donesena putem njezina punomoćnika.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za iseljenje tuženice i predaju slobodnog od osoba i stvari stana opisanog u izreci presude.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik stana i da ga je stekao nasljeđivanjem od svojih roditelja te da se tuženica nalazi u posjedu stana.

8. Sporno je ima li tuženica pravnu osnovu za posjedovanje stana.

9.1. Tužitelj u svom iskazu navodi da je vlasništvo predmetnog stana stekao na temelju rješenja o nasljeđivanju nakon smrti roditelja koji su preminuli u prvoj polovici 2015., a sam ostavinski postupak bio je negdje u drugoj polovici te godine. Navodi kako je tuženica s njim živjela u predmetnom stanu s prekidima i to u razdoblju od 22. rujna 2017. do 15. srpnja 2023. s time da naglašava da je ona u tom razdoblju često odlazila mužu i sinu u [adresa]. Njezin suprug zvao se ŽN, a sin ČN. Također, navodi da je od 1. siječnja 2023. iznajmila i stan u [adresa] na adresi [adresa]. U tom stanu napravila je neku štetu pa je nakon nekog vremena iznajmila drugi stan na adresi [adresa] kat, u kojem je živjela do 23. svibnja 2025. kada je njega prijavila policiji te se od tada ponovo nalazi u stanu koji je u njegovom vlasništvu. Za tuženicu može reći da ju je smatrao prijateljicom, a ponekad su imali i odnose u tom razdoblju kada je živjela u njegovom stanu. Tuženicu je 23. svibnja 2025. zamolio da izađe iz stana s obzirom na to da je njemu trebala u stan doći djevojka, međutim tuženica je to odbila kazavši da ne zna zašto bi ona iselila iz tog stana. Tuženica je 2021. ili 2022. stekla u vlasništvo nekretninu u [adresa] na adresi [adresa], a ta nekretnina u naravi predstavlja obiteljsku kuću s voćnjakom i dva gradilišta, a novac za kupnju te nekretnine dao joj je bivši suprug pok. FN. Tuženica mu nikada nije plaćala naknadu za korištenje njegove nekretnine, a pogotovo ne nakon njegovog poziva za iseljenje s obzirom na to da nije plaćala niti komunalne usluge (struja, voda, grijanje). Dok je on bio u istražnom zatvoru dobivao je opomene i ovrhe zbog neplaćenih računa. Osporava da bi tuženica ulagala u taj stan, a nije doprinosila ni kućanstvu.

10.1. Neosnovan je navod tuženice da ima valjanu pravnu osnovu tj. pravo koje ju ovlašćuje na posjedovanje stana (pravo na posjed), zbog čega ima pravo odbiti predaju stana tužitelju u skladu s odredbom čl. 163. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15, dalje: ZVDSP).

10.2. Uvodno, valja ponoviti da eventualno postojanje izvanbračne zajednice samo po sebi nije pravna osnova za posjed nekretnine u vlasništvu izvanbračnog partnera, a vlasništvo koje je on stekao nasljeđivanjem od svojih roditelja. Međutim, tuženica nije niti dokazala da je između stranaka postojala izvanbračna zajednica u smislu čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ). Prema toj odredbi, učinci izvanbračne zajednice primjenjuju se isključivo na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine. Međutim, prema navodima tužitelja, koje tuženica u daljnjem tijeku postupka nije osporila, tuženica je od 2. srpnja 2021. do 25. siječnja 2025. bila u braku s PN, a prije toga sa ŽN. Dakle, u pretežitom dijelu razdoblja u kojemu tuženica tvrdi da je bila u izvanbračnoj zajednici s tužiteljem (od 2017. do 2025.), ona se istovremeno nalazila u bračnoj zajednici s trećom osobom. Sukladno čl. 11. st. 1. ObZ-a, zajednica s osobom koja je u braku s drugom osobom ne može imati pravne učinke izvanbračne zajednice. Pitanje financijskog doprinosa tužiteljice tijekom zajedničkog života s tuženikom nije bitno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari s obzirom na to da tuženica tijekom trajanja ovoga postupka nije niti istakla prigovor prava zadržanja, niti je postavila protutužbeni zahtjev za isplatu.

10.3. Slijedom navedenog, tuženica tijekom trajanja ovoga postupka nije dokazala da joj pripada pravo na posjed stana. Nije sporno da je tuženica u predmetnom stanu boravila uz privolu tužitelja, međutim privola vlasnika sama po sebi ne konstituira pravnu osnovu posjeda u smislu čl. 163. st. 1. ZVDSP. Najkasnije podnošenjem ove tužbe tužitelj je navedenu privolu uskratio pa je svaka eventualna tolerancija korištenja stana prestala te je tuženica od tog trenutka u posjedu bez pravne osnove.

10.4. Slijedom navedenog, sud je na temelju navoda samih stranaka utvrdio da je tužitelj vlasnik stana te da se tuženica nalazi u posjedu istoga, dok je na temelju iskaza tužitelja i ostalih isprava u spisu utvrdio da tuženica nema valjani pravni osnov posjedovanja stana.

11. Prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZV, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

12. Kako je sud utvrdio da je tužitelj vlasnik stana, a da se tuženica nalazi u posjedu istoga bez valjanog pravnog osnova, to je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi predaje stana u posjed te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

13.1. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje Tarifa). Tužitelju je trošak postupka odmjeren prema Tbr. 7. toč. 2. Tarife i to u iznosu jednokratne nagrade od 250 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura iznosi 500,00 EUR, uvećano za pdv u iznosu od 125,00 EUR, pa sveukupno trošak parničnog postupka iznos 625,00 EUR.

13.2. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 625,00 EUR te je odlučeno kao u toč. II izreke presude.

13.3. Tužitelju nije priznat trošak preko dosuđenog s obzirom na to da je trošak parničnog postupka određen prema Tbr. 7. toč. 2. Tarife.

U Zagrebu 24. srpnja 2026.

Sudac:

Ivan Bešlić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud pisanim putem u 4 primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženice