REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U POŽEGI
Sv. Florijana 2, POŽEGA
Poslovni broj: Povrv-92/2023-41
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Ilki Leko, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Plin d.o.o., Osijek, Cara Hadrijana 7, OIB 41317489366, koga zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik iz Osijeka protiv tuženika Mogušar d.o.o, Pleternica, Stjepana Radića 116, OIB 59299783889 koga zastupa punomoćnik Ivan Dundović, odvjetnik iz Požege, nakon glavne rasprave održane 17. srpnja 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Maje Nepehal, odvjetnice iz Požege, zakonskog zastupnika tuženika Josipa Mogušar i punomoćnika tuženika Ivana Dundović, odvjetnika iz Požege i presude objavljene 24. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Brekala broj sudskog predmeta Ovrv-460/2023, javnobilježničkog predmeta broj UPP/OS-Ovrv-152/2023 od 1. lipnja 2023. kojim je naloženo tuženiku Mogušar d.o.o, OIB: 59299783889, da tužitelju Hep-plin d.o.o., OIB 41317489366 namiri tražbinu u iznosu od 4.371,23 eur zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 273,75 eur u roku od osam dana.
II Nalaže se tuženiku Hep Plin d.o.o, OIB 41317489366 da tužitelju Mogušar d.o.o., OIB 59299783889 naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.863,71 eur u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužitelj HEP-Plin d.o.o. kao ovrhovoditelj podnio je prijedlog za ovrhu protiv tuženika Mogušar d.o.o. radi isplate iznosa od 4.371,23 eur, a javni bilježnik Ante Brekalo je pod brojem sudskog predmeta Ovrv-460/2023, javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-152/2023 od 1. lipnja 2023. naložio tuženiku da u roku od 8 dana od dostave rješenja namiri tražbinu ovrhovoditelja zajedno s odmjerenim troškovima.
2. Tuženik Mogušar d.o.o. pravovremeno je na rješenje o ovrsi uložio prigovor u kojem navodi da u izvatku iz poslovnih knjiga nije navedena adresa mjernog mjesta niti broj obračunskog mjernog mjesta kao niti broj brojila. Obzirom da uz prijedlog za ovrhu nisu priloženi računi navedeni u izvatku iz poslovnih knjiga niti ugovor o pružanju usluge isporuke plina iz priloženog izvatka ne može se ispitati tražbina ovrhovoditelja jer se ne može utvrditi na što se ta tražbina odnosi pored toga, u priloženom izvatku iz poslovnih knjiga naveo je 11 računa s datumom od 30. siječnja 2022. pa obzirom da je uobičajena praksa da se računi izdaju jednom mjesečno za prethodni mjesec očigledno je da su to računi za raniji period, a iz izvatka iz poslovnih knjiga ne može se utvrditi dospijeće, a ni osnovanost tih računa tako da se ne može ispitati tražbina ovrhovoditelja bez dostave tih računa. Račun od 31. ožujka 2023. u iznosu 4330,46 eur višestruko je veći od prethodno navedenih računa tako da je očigledno da to nije potrošnja za jedan mjesec već vjerojatno za neki raniji dužni period pa se tražbina ne može ispitati bez dostave računa. Ovršenik u cijelosti osporava i osnov i visinu tražbine i predlaže da sud pobijeno rješenje o ovrsi stavi izvan snage u dijelu kojem je određena ovrha i ukine sve provedene radnje.
3. Rješenjem ovoga suda broj Povrv-92/2023-2 od 11. listopada 2023. rješenje o ovrsi Javnog bilježnika Ante Brekala od 1. lipnja 2023. stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje, a postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. U podnesku od 26. listopada 2023. tužitelj se očitovao na prigovor tuženika na rješenje o ovrsi. U istom navodi da je iz računa koje dostavlja razvidno da se isti odnose na mjerno mjesto [adresa] te je u svakom od računa naznačeno i razdoblje za koje se ispostavlja. Što se tiče navoda tuženika da je račun od 31. ožujka 2022. ispostavljen na višestruko veći iznos nego ostali utuženi računi, tužitelj pojašnjava da je u trenutku kada je tuženik prijavljen za predmetno mjerno mjesto početno stanje na plinomjeru bilo 168 m3 međutim, nakon toga djelatnik tužitelja nikad nije mogao očitati stvarno stanje jer mu pristup nije bio omogućen, a na ostavljene obavijesti tuženik nije sastavljao stanje brojila. U ožujku 2022. izvršena je izmjena plinomjera na predmetnom mjernom mjestu te je u tom trenutku na plinomjeru bilo evidentirano stanje 1941 m3. Zbog navedenog tuženiku je nakon ispostavljanja računa prema stvarnoj potrošnji u iznosu od 4.230,46 eur, a što je sve vidljivo u računima.
5. U podnesku od 16. srpnja 2024. i 23. kolovoza 2024. tuženik je naveo da je tuženik kao najmoprimac s najmodavcem CC dana 22. veljače 2021. sklopio ugovor o najmu poslovnog prostora kojim najmodavac predaje, a tuženik kao najmoprimac prima u najam poslovni prostor koji se nalazi u [adresa], ukupne površine 70 m2, a koji počinje teći od 1. ožujka 2021. Na temelju sporazuma o raskidu ugovora najam poslovnog prostora raskinut je s danom 30. lipnja 2021. Tuženik je bio u poslovnom prostoru u periodu od 1. ožujka do 31. lipnja 2021. Tužitelj je u svom podnesku naveo da djelatnik tužitelja nije mogao očitati stanje plinomjera jer je pristup bio onemogućen, a prilikom izmjene brojila u ožujku 2022., a ako je taj navod istinit onda se tužitelj trebao obratiti vlasniku poslovnog prostora jer mu tuženik nije to mogao niti omogućiti jer od 1. srpnja 2021. više nije bio u posjedu poslovnog prostora. U utuženom razdoblju upravo je tuženik bio prijavljen kao kupac kod tužitelja, te da je preprijava zatražena tek 22. travnja 2024., te kao dokaz prilaže e-mail od 22. travnja 2024. godine, ali nije priložena i preprijava. Uvidom u navedeni e-mail može se utvrditi da je taj e-mail, poslala CC, vlasnik predmetnog poslovnog prostora, na adresu tužitelja. Obzirom da je iz ugovora o najmu nesporno da tuženik nije vlasnik predmetnog poslovnog prostora, već da je vlasnik najmodavac CC, pa je ista krajnji kupac i stoga je tužitelj morao izdavati račune za izvršenu opskrbu plinom na njeno ime. Da bi tužitelj imao osnovu za izdavanje računa na ime tuženika, trebao bi postojati dokaz da je vlasnik predmetnog poslovnog prostora CC, kao krajnji kupac, na određeno vrijeme prenijela na tuženika kao najmoprimca, svoj ugovor o opskrbi plinom, te da je tužitelj kao opskrbljivač dao pristanak na taj prijenos. Naime, odredbom članka 11. Općih uvjeta opskrbe plinom propisano je da krajnji kupac može na određeno vrijeme, uz pristanak opskrbljivača plinom, prenijeti na treću osobu svoj ugovor o opskrbi plinom, te da opskrbljivač plinom može dati pristanak na takav prijenos pod uvjetom: – da krajnji kupac koji prenosi ugovor, podmiri sve novčane obveze nastale do dana prijenosa ugovora o opskrbi plinom i – davanja izjave prenositelja ugovora i vlasnika građevine ili samostalne uporabne cjeline o solidarnom podmirenju budućih novčanih obveza. Na službenim stranicama tužitelja objavljen je obrazac Izjave o solidarnom podmirenju novčanih obveza, koja je sačinjena sukladno odredbi članka 11. Općih uvjeta opskrbe plinom u kojoj je navedeno da istu trebaju potpisati prenositelj, primatelj, i tužitelj kao opskrbljivač, te da pravne osobe trebaju pečatirati izjavu i ovjeriti kod javnog bilježnika. Dokaz: obrazac Izjave o solidarnom podmirenju novčanih obveza. Obzirom da tuženik tvrdi da nije potpisao navedenu ispravu, niti je pristupio ovjeri kod javnog bilježnika, vlasnik predmetnog poslovnog prostora nije mogao bez suglasnosti tuženika prenijeti na tuženika svoj ugovor o opskrbi plinom na određeno vrijeme. Sukladno naprijed navedenom, obzirom da tužitelj nije dokazao odgovarajućom ispravom da je vlasnik predmetnog poslovnog prostora kao krajnji kupac, na određeno vrijeme prenio na tuženika kao najmoprimca svoj ugovor o opskrbi plinom, te da je tužitelj kao opskrbljivač dao pristanak na taj prijenos, tužitelj nije imao nikakve osnove izdavati račune na ime tuženika, već na ime vlasnika predmetnog poslovnog prostora. U prethodno označenoj Izjavi navedeno je: „Prenositelj se obvezuje pisanim putem obavijestiti HEP PLIN d.o.o. o prestanku prijenosa ugovora.“ Iz navedene Izjave nesporno je da je u ovom slučaju vlasnik predmetnog poslovnog prostora, kao prenositelj, bio dužan obavijestiti tužitelja o prestanku prijenosa ugovora o opskrbi plinom sa danom 30. lipnja 2021. jer je s tim danom raskinut ugovor najmu. Dakle, u slučaju da je tuženik i potpisao i ovjerio naprijed označenu Izjavu, zbog propusta vlasnika predmetnog poslovnog prostora kao prenositelja, da pravodobno obavijesti tužitelja o prestanku prijenosa ugovora sa danom 30. lipnja 2021., tuženik ne može snositi štetne posljedice, odnosno ne može biti obvezan platiti račune tužitelju za period kada tuženik nesporno nije koristio usluge tužitelja, počevši od 01. srpnja 2021. godine pa do 30. travnja 2022. godine. Zahtjev tužitelja da mu tuženik plati račune u periodu od 01. srpnja 2021. godine pa do 30. travnja 2022. godine, protivan je odredbi članku 1111. ZOO-a jer bi to bilo stjecanje bez osnove, budući je nesporno da u navedenom periodu tuženik nije koristio usluge tužitelja u vidu opskrbe plinom, niti mu je tužitelj pružao te usluge. Slijedom naprijed navedenog, ukoliko nije izvršen prijenos ugovora na tuženika, neosnovan bi bio i zahtjev tužitelja da mu tuženik plati račune i za period od 01. ožujka -30. lipnja 2021. godine, jer bi u tom slučaju računi trebali biti izdani na ime vlasnika predmetnog poslovnog prostora i on bi bio obvezan platiti te račune. Posebno treba istaknuti da nije jasno zbog čega su svi računi koje je tužitelj dostavio za period od 01. ožujka 2021. pa do 31. siječnja 2022., naknadno izdani istog dana 31. siječnja 2022. (10 mjeseci nakon sklapanja predmetnog ugovora o najmu), ukoliko je sačinjena valjana isprava o prijenosu ugovora o opskrbi plinom sa vlasnika predmetnog poslovnog prostora na tuženika. Na temelju svega naprijed navedenog tuženik ističe da tužitelj nije imao nikakve osnove izdavati račune na ime tuženika, tako da tuženik ne može biti obvezan platiti te račune, pa stoga tuženik predlaže sudu da ukine platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv- 460/2023 od 01. lipnja 2023. i odbije tužbeni zahtjev.
6. U podnesku od 4. rujna 2024. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz naprijed navedenog postupka te je naveo da su netočne tvrdnje tuženika da je prijava na njega izvršena bez njegove suglasnosti. Naime, upravo je tuženik putem e- maila od 24. veljače 2021. dostavio tužitelju ugovor o najmu poslovnog prostora zaključen između CC kao najmodavca i tuženika kao najmoprimca dana 22. veljače 2021. temeljem dostavljenog ugovora tužitelj je izvršio prerijavu sa CC na tuženika. Pozivanjem tuženika o izjavi na solidarno podmirivanje novčanih obveza i njegovo tumačenje da potpisivanje i ovjera te izjava ima bilo kakve veze s načinom kako se vrši preprijava potpuno je promašena. Netočne su tvrdnje tuženika da je vlasnik nekretnine bio dužan, a nakon raskida ugovora o najmu obavijestiti tužitelja o tome i zatražiti preprijavu. To je jednako tako mogao učiniti tuženik, ali za to utuženo razdoblje nije učinio.
7. U podnesku od 12. rujna 2024. tuženik je naveo da dostavljena preslika nije e- mail (elektronska poruka) već je to slika ekrana računala koja ne predstavlja nikakav dokaz. Ta slika nije dokaz da je tuženik doista poslao e-mail tužitelju, a osim toga na toj slici nema datuma kada je e-mail navodno poslan, a nit je vidljiv tekst e-maila. U slučaju da je tuženik i poslao e-mail, budući da tuženik nije vlasnik predmetnog poslovnog prostora pa slijedom toga niti trajni kupac tuženik nije mogao bez izričite dozvole vlasnika poslovnog prostora sam sebe prijaviti kao krajnjeg kupca, a niti je tužitelj mogao izvršiti preprijavu s vlasnika na tuženika. Odredbom članka 11. stavak 1. i stavak 2. Općih uvjeta opskrbe plinom propisano je da krajnji kupac može na određeno vrijeme uz pristanak opskrbljivača plinom prenijeti na treću osobu svoj ugovor o opskrbi plinom te da opskrbljivač plinom može dati pristanak na takav prijenos, a odredbom stavka 3. propisano je da bilo koja promjena ugovora o opskrbi plinom iz stavka 1. ovog članka moguća je isključivo uz izričitu dozvolu prenositelja ugovora, vlasnika građevine ili samostalne uporabne cjeline i opskrbljivača plinom. Obzirom da nema dokaza da je vlasnica predmetnog poslovnog prostora kao krajnji kupac prenijela na tuženika svoj ugovor o opskrbi plinom niti da je tužitelj dao pristanak na takav prijedlog, tužitelj nije imao nikakve osnove izvršiti preprijavu s vlasnice na tuženika kao krajnjeg kupca, a nema ni dokaza da je to učinio kada je to navodno učinio pa tužitelj nije niti imao osnov izdavati račune na ime tuženika pa tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije.
8. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz poslovnih knjiga, pregled potrošnje s računima (listovi 31-1 do 58-1 spisa), izvršen je uvid u Ugovor o najmu i sporazum o raskidu ugovora o najmu, izvršen je uvid u obrazac izjave o solidarnom podmirenju novčanih obveza, ispis i e-maila od 24. veljače 2021., izvršen je uvid u obrazac preprijave, pročitani su Opći uvjeti opskrbe plinom, pročitani su podatci porezne uprave s prilozima od 27. siječnja 2026. i podaci tužitelja od 27. siječnja 2026. i 24. lipnja 2026., a u svrhu dokazivanja saslušan je zakonski zastupnik tužitelja ŠC.
9. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je nesporno utvrdio da je tuženik Mogušar d.o.o. sklopio ugovor o najmu poslovnog prostora kao najmoprimac s CC kao najmodavcem, a predmet najma je poslovni prostor koji se nalazi u [adresa], ukupne površine 70 m2 dana 22. veljače 2021. Tuženik kao najmoprimac i CC kao najmodavac dana 15. lipnja 2021. sporazumno su naprijed navedeni ugovor o najmu poslovnog prostora raskinuli.
10. Iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja proizlazi da tužitelj od tuženika potražuje na ime usluge isporuke plina iznos od 4.371,23 eur prema računima koji nose datum 31. siječnja 2022. s dospijećem 28. veljače 2022., a na računima s tim datumom je iznos od 1,66 eur, zatim prema računu od 31. ožujka 2022. s dospijećem 29. travnja 2022. iznos od 4.330,46 eur i prema računu od 30. travnja 2022. s dospijećem 14. lipnja 2022. iznos od 20,85 eur, a prema dostavljenim računima usluga isporuke plinom bila je na adresi [adresa], a računi su slani na adresu tuženika Mogušar d.o.o., Pleternica, Stjepana Radića 116.
11. Uvidom u račune tužitelja od 31. siječnja 2022. s dospijećem 28. veljače 2022. broj 350000021857, broj 3500000021858, broj 350000021859 i broj 350000021860 utvrđeno je da se ti računi odnose na isporučeni plin za obračunsko razdoblje od 1. ožujka 2021. do 31. ožujka 2021. s iznosom od 12,50 kn, za razdoblje od 1. travnja 2021. do 30. travnja 2021. s iznosom od 12,50 kn za razdoblje od 1. svibnja 2021. do 31. svibnja 2021. na iznos od 12,50 kn i 1. lipnja 2021. do 30. lipnja 2021. za mjerno mjesto [adresa]. Ostali računi tužitelja broj 350000021861, 350000021862, 350000021863, 350000021864, 35000002165, 350000021866, 37700005403, 372000014138, 377000015429 i 378000022786 odnose se na razdoblje od 1. srpnja 2021. do 30. travnja 2022. za mjerno mjesto [adresa].
12. Prema članku 11. Općih uvjeta opskrbe plinom Hrvatske energetske regulatorne agencije krajnji kupac može na određeno vrijeme uz pristanak opskrbljivača plinom prenijeti na treću osobu svoj ugovor iz članka 4. stavak 1. ovih općih uvjeta. Opskrbljivač plinom može dati pristanak na takav prijenos pod uvjetom da krajnji kupac koji prenosi ugovor podmiri sve novčane obveze nastale do dana prijenosa ugovora o opskrbi plinom i davanja izjave prenositelja ugovora i vlasnika građevine ili samostalne uporabne cjeline i solidarnom podmirenju budućih novčanih obveza. Bilo koja promjena ugovora o opskrbi plinom iz stavka 1. ovog članka moguća je izričito uz dozvolu prenositelja ugovora, vlasnika građevine ili samostalne uporabne cjeline i opskrbljivača plinom. Treća osoba iz stavka 1. ovog članka može promijeniti opskrbljivača plinom samo uz pristanak prenositelja ugovora i vlasnika građevine i samostalne cjeline. Prenositelj ugovora i primatelj ugovora mogu u svako vrijeme pisanim putem raskinuti ugovor o prijenosu ugovora o čemu su dužni u roku od 3 dana od dana raskida tog ugovora i podmirenja svih dospjelih novčanih obveza obavijestiti opskrbljivača plinom i vlasnika građevine ili samostalne uporabne cjeline u pisanom obliku.
13. Temeljem iskaza zakonskog zastupnika tuženika Josipa Mogušar sud je utvrdio da je tuženik sklopio ugovor o najmu poslovnog prostora s CC za poslovni prostor u [adresa]. Nakon sklapanja ugovora nije bio u Hep plinu radi pretprijave ili promjene obveznika plaćanja isporuke plina za poslovni prostor niti je sklopio s Hep plinom ugovor o isporuci plina za poslovni prostor. Dok je imao ugovor o najmu za taj poslovni prostor nisu dolazili nikakvi računi niti je svoj potpis ovjeravao kao zakonski zastupnik tuženika bilo u Hep plinu bilo kod javnog bilježnika niti je bilo poštom bilo putem e-maila niti osobno tražio pretprijavu ili promjenu obveznika plaćanja usluge isporuke plina.
14. U dopisu Hep opskrba plinom, Službe za obračun i naplatu od 24. travnja 2026. navedeno je da je opskrbljivač plinom dao pristanak na prenošenje obveze na treću osobu u skladu s općim uvjetima opskrbe plinom tako da je sklopio ugovor o opskrbi plinom s tuženikom Mogušar d.o.o. No, uz taj dopis isti ne dostavljaju ugovor o opskrbi plinom zaključen s tuženikom.
15. Obzirom na sve naprijed navedeno sud nalazi da tuženik nje obveznik plaćanja računa za isporuku plinom za utuženi period na mjernom mjestu u [adresa] prema izdanim računima tužitelja jer tužitelj s tuženikom nema valjani ugovor o opskrbi plinom i nema dokaza da je tužitelj u pogledu promjene obveznika plaćanja usluge isporuke plinom na navedenom mjernom mjestu s krajnjeg kupca na treću osobu postupio sukladno Općim uvjetima opskrbe plinom i na ispravan način tuženika prijavio kao potrošača plina na tom mjernom mjestu.
16. Stoga je sud prigovor tuženika promašene pasivne legitimacije prihvatio pa je valjalo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika ukinuti i odlučiti kao u izreci.
17. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25). Sud je kao osnovan priznao trošak tuženika za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 200,00 eur, za sastav obrazloženih podnesaka od 16. srpnja 2024., 24. kolovoza 2024., 12. rujna 2024. i 14. svibnja 2026. za svaki iznos od 200,00 eur, za pristup na pripremno ročište održano 1. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eur, za pristup na glavnu raspravu održanu 13. siječnja 2026. u iznosu od 100,00 eur budući je glavna rasprava bila odgođena bez izvođena dokaza, za pristup na glavnu raspravu održanu 8. lipnja 2026. u iznosu od 100,00 budući je rasprava bila odgođena bez izvođenja dokaza, za pristup na glavnu raspravu održanu 17. srpnja 2026. u iznosu od 200,00 eur i za pristup na ročište radi objave presude u iznosu od 100,00 eur. Dakle sud je kao osnovan priznao ukupan trošak zastupanja tuženika u iznosu od 1.700,00 eur. Sud je kao osnovan priznao i trošak tuženika na ime sudske pristojbe na prigovor na rješenje o ovrsi na iznos od 163,71 eur pa je priznao ukupan troška tuženika u iznosu od 1.863,71 eur.
18. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Požegi 24. srpnja 2026.
S u d a c
Ilka Leko
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude u 3 istovjetna primjerka.
DNA:
1. Odvjetnik Juraj Marinić, Osijek, Gundulićeva 5
2. Odvjetnik Ivan Dundović, Požega
