P-65/2026

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Kati Ogresta Jović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Viktorija Knežević, odvjetnica iz Dubrovnika, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 8. srpnja 2026. godine, dana 24. srpnja 2026 godine

p r e s u d i o  j e

1Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik dijela nekretnine označene i opisane kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u dijelu površine 6 m2 koji je na preglednom nacrtu od 30. svibnja 2020. izrađenom o strane ovlaštenog dipl. ing. geo. ĐN označen crvenim kosim crtama i određenim točkama A, B i C. Dužna je tuženica trpjeti da tužitelj temeljem ove presude provede upis ¨brisanja javnog dobra i uknjižbu prava vlasništva dijela nekretnine označene i opisane kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u dijelu ukupne površine 6 m2 koji je na preglednom nacrtu od 30 svibnja 2020.g. izrađenom od strane ovlaštenog dipl. ing .geo. ĐN označen crvenim kosim crtama i određen točkama A, B i C, na ime i korist BN u cjelini, uz istodobno brisanje Republike Hrvatske kao vlasnice.¨

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 5.427,38 EUR uvećane za zakonske zatezne kamate koja teku od donošenja prvostupanjske presude na način da se zatezna kamata obračunava pa za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena. pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište od 1 srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je suvlasnik nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem kupoprodaje od prijašnje vlasnice pok. GN od 20. siječnja 1990., te da je na istoj izgradio obiteljsku kuću s pomoćnim objektom koji se dijelom, u površini od 6 m2, nalazi i na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je fomralno upisana kao javno dobro u općoj uporabi, u vlasništvu tuženice i kojom upravljaju Hrvatske ceste d.o.o. Tvrdi da mu je prednica kupoprodajom prenijela sva prava koja je imala na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od [adresa] do Brgatske ulice pa do Jadranske magistrale, a da on nije znao da je posjedovanjem došlo do prekoračenja međe, osobito jer je i on, kao i njegova prednica, nekretninu samostalno i neometano posjedovao preko 40 godina. Ukazuje na sudsku praksu prema kojoj je moguće da nekretnina slijedom korištenja izgubi svojstvo javnog dobra ako se ne koristi kao javno dobro. Slijedom navedenog, tvrdi da je dosjelošću i građenjem stekao vlasništvo predmetnog dijela zahtjeva da se utvrdi da je vlasnik predmetnog dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te naloži tuženici trpljenje brisanja javnog dobra i uknjižbu cjeline prava vlasništva tužitelja na predmetnom dijelu nekretnine, uz obvezu tuženice da mu nadoknadi troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženica ukazuje da predmetna nekretnina nije sposobna biti objektom vlasništva jer predstavlja javno dobro u općoj uporabi, za koju su Hrvatske ceste d.o.o. potvrdile da predstavlja dio cestovnog zemljišta te se koristi u službu zaštite javne ceste. Naglašava da je nekretnina oduvijek u državnom vlasništvu na upravljanju cesta. Predlaže odbiti zahtjev tužitelja i naložiti tužitelju da joj naknadi trošak postupka.

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao sve pravno relevantne isprave priložene u spisu, pa tako i zahtjev za mirno rješenje spora s povratnicom, odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora, dopise Hrvatskih cesta d.o.o., proveden je uviđaj na licu mjesta i geodetsko vještačenje te su saslušani svjedoci VN, BNŠ i tužitelj.

3 1 Nakon ukidne odluke ponovno je saslušan svjedok RN, zatim svjedok AN

4 Dakle dana ovom postupku je donesena presuda :

Odbija se zahtjev tužitelja: ¨Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik dijela nekretnine označene i opisane kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u dijelu površine 6 m2 koji je na preglednom nacrtu od 30. svibnja 2020. izrađenom o strane ovlaštenog dipl. ing. geo. ĐN označen crvenim kosim crtama i određenim točkama A, B i C. Dužna je tuženica trpjeti da tužitelj temeljem ove nagodbe provede upis ¨brisanja javnog dobra i uknjižbu prava vlasništva dijela nekretnine označene i opisane kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u dijelu ukupne površine 6 m2 koji je na preglednom nacrtu od 30 svibnja 2020.g. izrađenom od strane ovlaštenog dipl.ing.geo. ĐN označen crvenim kosim crtama i određen točkama A, B i C, na ime i korist BN u cjelini, uz istodobno brisanje Republike Hrvatske kao vlasnice.

5 Tužitelj iskazuje da je 1981. izgradio kuću na susjednom zemljištu broj 1616/9, a ovo zemljište iznad kuće je bilo od GN. Na tom zemljištu su susjedi bacali građevinski materijal. To je zemljište kupio 1990. te odmah napravio potporni zid duljine 12m i visine 6m kao i parking. Garažu ispod napravio 1997., a gornju ploču na kojoj je sada auto napravio 2011. I ovo zemljište kraj kuće i zemljište oznake 1616/2 su bili nacionalizirani jer ih je Grad nacionalizirao 1986. ali su to vratili u postupku povrata. Zemljište od GN je bilo vraćeno u trenutku kada ga kupio i ona je bila upisana kao vlasnik. Kada je kupio zemljište geodet UN je te 1990. izašao na teren i prema geodetskom snimku podijelio parcelu na njih četvero. Prema magistrali nije bilo jasnih znakova razgraničenja pa je on tada stavio crveni križ koji se i dan danas vidi. Za ovaj objekt koji je izgradio nema dozvolu kao niti za kuću, nije ih niti mogao dobiti. Kasnije kuću legalizirao, dok za ovaj objekt radi kojeg s vodi ovaj spor nije mogao dobiti legalizaciju zato što gospodin koji ima dvojnu kuću radi u Hrvatskim cestama i on ga stopira, a on je svoje legalizirao kao i VN, a on svoj parking ne može legalizirat. Njegov pokojni sin je radio u uredu za izdavanje dokumenata i on je 2012. predao papire za legalizaciju i kuće i ovog objekta, a do dan danas nije dobio odgovor za ovaj objekt iako je sve priložio i već tada utvrdio tih 6m2 od cesta. Tada je dobio od cesta uvjete koje mora ispuniti u smislu hoću li koncesiju ili otkupiti i to sam predao cestama 2013. prihvatio da će otkupiti tih 6m2. Osjeća se kao građanin drugog reda iako je vojni invalid zbog cijelog postupanja Hrvatskih cesta prema njemu. Tražio je od njih da kupi tih 6m2, a tuži ih kad mi to ne dozvoljavaju. Kada mi je došla građevinska inspekcija naložili su mi da uklonim taj objekt. Ima rješenje o tome, čini mi se iz 2012. "Naravno da smatra da je vlasnik ovih 6m2 jer je to gradio i držao toliko godina, a inspekcija je poslana tek 2013.. Radilo se o građevinskoj inspekciji koja je poslana kada je dovršio objekt Šef Hrvatskih cesta a ujedno je vlasnik ovog objekta uz njegov koji je on legalizirao a njemu ne da. I susjed VN je također legalizirao svoj objekt. Zahtjev za legalizaciju je predao 2012. godine, a saznao u kolovozu 2013. da je ured dobio odbijenicu od Hrvatskih cesta. U tom dopisu Hrvatskih cesta je pisalo da objekt nije u skladu, no nije pisalo zbog čega nije u skladu.

5 1Svjedok VN, je izjavio da poznaje tužitelja koji mu prvi susjed obzirom ima kuću do .Nakon predočavanja fotografije s lista spisa 52, te svjedok dalje navodi: Naravno da mu je poznat ovaj dio gdje je prikazano na fotografiji. Ovaj gornji dio gdje je parkirano auto je uređen prije nekih 15tak godina, dok ovaj objekt ispod te površine gdje je auto parkiran izgradio BNŠ negdje iza Domovinskog rata. Inače ova čestica je dijelom i njegova jer su je otac i dundo zajedno sa susjedom BN kupili 1990. od GN. U vrijeme kada je to zemljište kupljeno na njemu nije bilo ništa izgrađeno osim ovog dijela koji se vidi na fotografijama u smislu betoniranog prilaza i površine za parking što je susjed B koristio kao svoj prilaz i prostor za parking uz samu cestu. Ne zna od kada je on to tako koristio, tu je bila i neka nadstrešnica. kasnije su tužili i dobili spor jer je to na njihovom zemljištu."

Objekt koji je BNŠ izgradio je izgrađen negdje početkom Domovinskog rata. I on je na svom dijelu zemljišta sebi uredio parking. Imaju građevinsku dozvolu za ovaj put, a susjeda B su tužili upravo jer je koristio dio prilaza uz cestu i to dio koji se na ovim fotografijama nalazi između magistrale i objekta od BN.

5 2 Svjedok RN, izjavljuje da poznaje tužitelja te su i kumovi i rođaci Zna o čemu se ovdje vodi spor jer je osobno pomagao. on je 1990. kupio drugi dio zemljišta te mu je pomogao. U odnosu na ovaj dio a gdje je ploča na kojoj parkira vozilo, može reći da u to vrijeme nije postojala jasna granica njegovog zemljišta prema magistrali, jer je taj dio zemljišta gdje je sada ovaj objekt s tom pločom za parkiranje tada bio u naravi šikara, neravno zemljište sa građevinskom materijalom. Granica je jedino bila jasna prema susjednoj ulici Matije Gubca, a koja se nalazi na ovoj strani na kojoj se vidi vanjska jedinica klime njegovog objekta. Objekt je počeo graditi 1990., a zaista ne zna kada je završen u smislu kada je stavljena gornja ploča. Obzirom se nisu znale granice prema magistrali išlo se prema katastarskom projektu tako da širina puta bude 12m, a i dan danas se vidi znak koji je geodet postavio. Ni je siguran je li ovaj objekt ispod ploče parkinga sada u naravi skladište ili garaža." Ponovno saslušan svjedok RN navodi da ostaje pri svom ranijem iskazu te dodaje na pitanje pun. tužitelja je li zna kako je nastao znak koji je spominjao u svome iskazu, svjedok odgovara da je geodet ugradio i označio križem, tako da postoji jedna crvena nit, mislim da je to bio geodet koji j radio na katastru, a to Je LN, te je uvijek to poštovao. Na pitanje zz tuženika na temelju čega je postavljena ta crvena linija, svjedok odgovara križić koji je napravio geodet , geodet je to napravio kako treba, inače je radio na katastru a svi su to poštivali. Na daljnje pitanje je li mu poznato da je tužitelj pokretao postupak za legalizaciju, svjedok odgovara da mu nije poznato

5.3. Svjedok AN, izjavljuje:"Obzirom da dolazi na adresu od lipnja 2000. -te, može potvrditi da je predmetni objekt, dakle garaža bila već tada 2000. -te u gabaritima kao i danas, jedino što su se izmijenila vrata na njoj jer su tada bila starija, sada se tu nalaze bicikle od tužiteljeve unučadi. Kroz cijelo ovo vrijeme tu garažu je koristio tužitelj. Nitko ga nikada nije ometao u posjedu te garaže. Osoba koja se preziva Đ koji je susjed zaposlenik Hrvatskih cesta ( direktor) je svoje nekretnine i legalizirao i uknjižio. "Na pitanje zz tuženika je li mu poznato je li tužitelj podnosio zahtjev za legalizaciju ili kupnju toga zemljišta, svjedok odgovara da jest i to 2013. na 2014., čak je u toj dokumentaciji razvidno da je objekt 2011. bio tu.

5.4.Vještak Margaretić je upravo u svom nacrtu gdje mu je bio zadatak identificirati predmetnu nekretninu, naročito navedenih 6 kvadrata, ls 49, pa je upravo razvidno da se radi u naravi o dijelu zgrade, dakle ne ceste. Koja se naravno nalazi uz prilazni put odnosno u blizini križanja Gupčeva ulice i Jadranske magistrale. Vještak je i fotografirao lice mjesta.

5.4.1.U svom iskazu vještak navodi da cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja kojega izradio temeljem arhivske skice mjerenja broj 2273 iz 1990. podataka katastarskog operata te vlastitih mjerenja na licu mjesta. Ovih 6m2 koje je prikazao u naravi predstavljaju dio zgrade, zgrade ravnog prohodnog krova a što je vidljivo na fotografiji koju je priložio. Ovaj ravni krov, osim što je ravni krov, rubovima tog krova su postavljeni betonski stupovi sa željeznom ogradom koji ograđuju površinu za parkiralište vozila.

6 Sud je proveo sve dokaze koji su predloženi

7. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu ZPP), utvrđeno je da je zahtjev tužitelja osnovan.

8 Predmet spora je vlasništvo određenog dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 6 m2.

9.. Između stranaka nije sporno:

- da je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo tuženice i to javno dobro u općoj uporabi kojim upravljaju Hrvatske ceste

- da je tužitelj na dijelu ove nekretnine izgradio dio objekta.

Sporno je među strankama:

- je li sporni dio nekretnine predstavlja javno dobro u javnoj upotrebi,

- je li stoga moguće stjecanje vlasništva na istom,

- je li tužitelj bio pošteni posjednik dijela nekretnine i pošteni graditelj na istom.

9 Člankom 3. st. 1. Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (¨Narodne novine¨ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje u tekstu ZV) je propisano da su sposobne biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava jesu sve stvari, osim onih kojima njihove naravne osobine ili zakonske odredbe priječe da pripadaju pojedincu.

Čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnik te stvari.

St 2 Samostalni posjednik čiji je posjed stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

(3) Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja .

st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog iz stavaka 2. i 3.

Čl 152 (1) Zgrada koju netko bez znanja i volje vlasnika zemljišta izgradi na tuđem zemljištu pripada vlasniku tog zemljišta.

(2) Vlasnik ima pravo zahtijevati da mu se preda u posjed njegovo zemljište sa zgradom, a graditelj će moći od vlasnika tražiti naknadu, ako je na to ovlašten po pravilima obveznoga prava.

(3) Vlasnik zemljišta koji za to ima pravni interes može, umjesto prava iz stavka 2. ovoga članka, zahtijevati uspostavu prijašnjega stanja, pa će graditelj biti dužan po tom zahtjevu postupiti, ne tražeći nikakve naknade za to, ali je ovlašten sav materijal koji je bio njegov uzeti za sebe.

(4) Pravo vlasnika na naknadu od graditelja prosuđuje se po pravilima obveznoga prava.

(5) Sa stajališta ovoga Zakona smatra se zgradom svaki građevinski objekt koji se razmjerno trajno povezao sa zemljišnom česticom na njezinoj površini ili ispod nje, s time da je zgrada izgrađena kad je dovedena u takvo stanje da ju je moguće rabiti za svrhu kojoj takve zgrade redovito služe.

9.1. Člankom 2. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" br. 100/96., 76/98., 27/01., 114/01., 117/01., 65/02., 180/04., dalje u tekstu ZOJC), a koji je bio na snazi u vrijeme gradnje tužitelja, je bilo propisano da je javna cesta dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i u općoj je uporabi. Na javnim se cestama ne može stjecati pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi..10 Dakle bit je

Iz presude Županijskog suda u Zagrebu, kojeg tužitelj dostavlja u prilogu tužbe, posl.br. Gž-2706/2020-2 u kojoj je prihvaćeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH zauzeto u predmetu posl.br. Revt 243/2011 od 27. svibnja 2015.g. da okolnost što je određena nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi kao javno dobro ne mora značiti da se doista radi o takvom statusu nekretnine ako se takva nekretnina faktično ne koristi kao dobro u javnoj uporabi te je stoga moguće slijedom korištenja nekretnine u javnom dobru da takva nekretnina izgubi svojstvo javnog dobra pa može biti predmetom stjecanja prava vlasništva.

11. U odluci Gž-585/2024 stoji, da je Predmet ovoga postupka je zahtjev tužitelja za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, odnosno građenjem dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 6 m2.

U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da je predmetna nekretnina upisana u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tuženice i to kao javno dobro u općoj uporabi, opisana kao Jadranska cesta, kojom upravljaju Hrvatske ceste,

- da je tužitelj na dijelu nekretnine u vlasništvu tuženice izgradio dio objekta od 6 m2,

-da je predmetna nekretnina od 1978. bila upisana kao društveno vlasništvo uz pravo korištenja Samoupravne interesne zajednice za regionalne i magistralne ceste-Split,

- da je predmetna nekretnina 2011. upisana kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu tuženice kojim upravljaju Hrvatske ceste d.o.o.,

- da status javnog dobra za predmetnu nekretninu nije ukinut,

-da Hrvatske ceste kao jedina zakonom ovlaštena osoba imaju pravo zahtijevati ukidanje statusa javnog dobra,

- da predmetni dio nekretnine predstavlja građevinski objekt koji je građen prije više od 20 godina,

- da predmetna nekretnina ne predstavlja javnu cestu,

- da je predmetna nekretnina građena nakon što je desetljećima imala status javnog dobra na zemljištu koje predstavlja dio javne ceste,

- da upis javnog dobra u zemljišnim knjigama nije neistinit.

Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje kako nekretnina koja ima status javnog dobra u načelu nije sposobna biti predmetom prava vlasništva jer javno dobro u općoj uporabi predstavlja stvar izvan prometa (res extra commercium) i nije podobna za stjecanje prava vlasništva jer je u vlasništvu Republike Hrvatske i pod posebnom je pravnom zaštitom.

Prema članku 3. Zakona o cestama ( Narodne novine broj 84/11), javne ceste su neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske i na njima se ne mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja u posebnim slučajevima.

Međutim, okolnost što je određena nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi kao javno dobro ne mora značiti da se doista radi o takvom statusu nekretnine ako se takva nekretnina faktično ne koristi kao javno dobro u općoj uporabi. Prema tome, odlučna činjenica za ovaj postupak je utvrditi da li se dio predmetne nekretnine koristi kao javno dobro u općoj uporabi ( tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2184/2016 od 04. svibnja 2022.). Stoga je moguće, a slijedom korištenja nekretnine u javnom dobru, da takva nekretnina izgubi svojstvo javnog dobra pa može biti predmetom stjecanja prava vlasništva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revt-243/11 od 27. svibnja 2015.) Dakle, prema shvaćanju ovoga drugostupanjskog suda dio nekretnine koji se vodi u zemljišnim knjigama kao javna cesta može biti predmet stjecanja prava vlasništva ukoliko se faktično ne koristi kao javno dobro u općoj uporabi, neovisno o tome je li se predmetna nekretnina od same izgradnje koristila kao javno dobro. Tijekom postupka tuženik je isticao kako se predmetni dio cestovnog zemljišta koristi u službi zaštite javnih cesta, dok je tužitelj istaknuo kako je sagradio pomoćni objekt koji se dijelom od 6 m2 nalazi na predmetnoj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja formalno predstavlja javno dobro u općoj uporabi, dok je prvostupanjski sud utvrdio kako predmetna nekretnina ne predstavlja cestu u smislu članka 4. Zakona o cestama."

Naime, kako je već navedeno, odlučna činjenica za ovaj postupak je bilo utvrditi je li se nekretnina koristi kao javno dobro u općoj uporabi ili je izgubila to svojstvo iz razloga što se nekretnina ne koristi kao takovo.

12 Na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka saslušanja tužitelja i svjedoka, sud smatra, da se predmetna nekretnina dakle 6 kvadrata iste čestice ne koristi faktično kao javno dobro u općoj uporabi

13 Svi svjedoci suglasno iskazuju da je na istoj nekretnini garaža još dugi niz godina koju neometano koristi tužitelj.

14. U ovom postupku je uviđajem na licu mjesta te geodetskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku geodetske struke utvrđeno da predmetni dio nekretnine u naravi predstavlja građevinski objekt koji je kao takav snimljen još 2011. godine, time prije više od 13 godina, a koji je prema iskazima svjedoka i tužitelja građen prije više od 30 godina, 1990. tih godina nakon Domovinskog rata, čime je jasno da u naravi više ne predstavlja cestu u smislu čl. 4. ZOC-a,

15. Svi svjedoci suglasno iskazuje da je tužitelj u neometanom posjedu ove nekretnine, svi znaju gdje se nekretnina nalazi, od koja je kupljena te naročito iskazuju da su ostali susjedi , svoje legalizirali. Legalizacija naravno nije znak jednakosti za pravo vlasništva . U spisu je kupoprodajni ugovor iz kojeg je razvidno da je nekretnina još 1990 kupljena od GN, koja je bila u posjedu iste nekretnine, i to čest 2945/11, a predmetna nekretnina po vještaku predstavlja dio zgrade, 6 metara kvadratnih, i to zgrade javno prohodnog krova, a tužitelj i ostali svjedoci iskazuju da je sporni dio nekretnine spornih 6 kvadrata parking, a u vrijeme gradnje nije bila jasna granica, pa se išlo prema katastarskom projektu, a granica nije bila jasna jer je bila šikara, neravno zemljište sa građevinskim materijalom. Tužitelj iskazuje kako zemljište jest nacionalizirano ali vraćeno u povratu, a garažu je gradio 1997, a gornju ploču 2011, geodet UN je stavio crveni križ radi šikare odnosno nejasne granice, što naravno dodatno potvrđuje tužiteljevu savjesnost i činjenicu da nije mogao znati da se radi o javnom dobru. Interesantno jest i žalosno kada tužitelj navodi da se osjeća kao građanin drugog reda jer su svi ostali susjedi garaže legalizirali osim njega, no nije na sudu da se upušta u navedeno nego da odluči o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

16. Dakle na temelju rezultata provedenog postupka ovaj sud smatra da de predmetna nekretnina faktično ne koristi kao javno dobro u uporabi. da takva nekretnina izgubila svojstvo. Tužitelj dokazuje svoj dugogodišnji posjed, garaža je izgrađena još 90 ih godina prošlog stoljeća ploča na kojo j stoji auto 2011 , značajno je da je u Kupoprodajnom ugovoru navedeno da prodavateljica GN prenosi sva prava koja posjeduje na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od ulice Matije Gubca do Brgatske ulice pa do Jadranske magistrale, pa tužitelj je bio savjestan jer nije znao niti imao razloga posumnjati da je posjedovanjem došlo do prekoračenja međe jer je u posjedu tog dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] više od 40 godina samostalno i putem svoje pravne prednice u čemu ga nitko nikad nije ometao, Značajno je i da same granice nisu bile jasne, jer je zemljište po iskazima svjedoka omeđeno šikarom.

Dakle odlučno za ishod ovoga spora da li se predmetna nekretnina faktično koristi kao javno dobro u općoj uporabi. Osim gore pobrojanih odluku Vrhovni sud je i u odlukama poslovni broj Rev-537/1999 od 26. rujna 2002. i Revt-243/11 od 27. svibnja 2015. Rev-3119/14 od 23. listopada 2018. istakao da okolnost što je određena nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi kao javno dobro ili u katastru evidentirana kao opće dobro, ne mora značiti da se doista radi o takvom statusu nekretnine ako se takva nekretnina faktično ne koristi kao dobro u općoj uporabi. Stoga je moguće da takva nekretnina ili dio nekretnine izgubi svojstvo javnog dobra te se na njoj mogu stjecati stvarna prava. Zato, ako je konkretno zemljište izgubilo svojstvo i svrhu javnog dobra, ono može biti predmet stjecanja prava vlasništva.

17 Predmetnih 6 kvadrata zemljišta ne u neometanom posjedu tužitelja, koji posjed nitko nije ometao, radi se samo o 6 kvadrata, koji sam tužitelj posjeduje kako sam preko 30 godina, tako i preko prednice koja mu je prodala isto, preko 40 godina, pa može se reži da je i dosjelošću stekao pravo vlasništva jer je njegov posjed, Sam tužitelj navodi da se osjeća kao građanin drugo reda jer su svi susjedi svoje zemljište regulirali ..legalizirali…osim njega. Dodaje da je isto pokušao i otkupiti Od G ali mu nije uspjelo. Za istaknuti da je kupnjom od prednice GN koja prenosi sva prava koja posjeduje na prodanim nekretninama , potkrepljuje tužiteljev posjed te činjenicu da nije mogao znati da bi isto bilo javno dobro. pa tužitelj je bio savjestan jer nije znao niti imao razloga posumnjati da je posjedovanjem došlo do prekoračenja granice.

17. Dakle zaključujemo da je predmetnih 6 kvadrata – se ne koristi kao javno dobro u općoj uporabi – pa je na njemu moguće stjecanje prava vlasništva – a tužitelj na temelju saslušanja kako svojeg tako i svjedoka dokazuje svoj dugogodišnji posjed,

18. Posjed tužitelja je pošten jer nije znao niti je imao razloga posumnjati da mu ne bi pripadao pravo na posjed, a što je utvrđeno na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka. Posjed se i smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno.

19Također ovaj sud dodaje da u konkretnom slučaju nije došlo ni do prekoračenja međe građenjem, jer ne radi se o nekretnini koja je javno dobro u općoj uporabi, nije tužitelju niti bila jasna granica zbog šikare odnosno nejasne granice, što naravno dodatno potvrđuje tužiteljevu savjesnost i činjenicu da nije mogao znati da se radi o javnom dobru. i, dakle izvedenim dokazima utvrđeno je da predmetna nekretnina nije javno dobro nego dio garaže tužitelja, davno izgrađene, u savijenom posjedu tužitelja, te sam vlasnik nije zabranio građenje.

Glede svega navedenog odlučeno je kao u izreci te je tužbeni zahtjev usvojen.

O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tužitelju su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku usklađeni s važećom Ot u skladu s vrijednosti predmeta spora i to sastav tužbe, zastupanja na ročištima 20 ožujak 23, 28 travanj 23, 24 svibanj 24, 26 lipanj 24, 21 svibnja 25, 8 srpanj 26 , svaka radnja po 250 bodova, plus PDV, vrijednost boda je 2 EUR, dakle sve zajedno iznosi 4 375,00 eur, trošak vještačenja je 530,89 EUR , pristojbe na tužbu 89,59 EUR, žalbu 179,18 eur i presude 252.72 EUR što je sve zajedno 5.427,38 EUR

U Dubrovniku, 24. srpnja 2026

S u t k i nj a :

Kate Ogresta Jović .

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DN-a:

- punomoćnica tužitelja

Z z tuženika