Poslovni broj: P-159/2026-55

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku , po sucu Branku Hercegu u pravnoj stvari tužiteljice NŽ iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] , koju zastupa punomoćnica Ksenija Kantura , odvjetnica iz Zaboka, Marije Jurić Zagorke 5 b protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. , Zagreb , Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici MŽ , ĆŽ , NŽČ , Silvija Crnogača Čolušić i Lorena Bakić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, Galleria Importanne,Iblerov trg 10/VII radi utvrđenja ništetnosti i isplate , nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 17. lipnja 2026. u nazočnsti tužiteljice i zamjenika punomoćnice tužiteljice Ksenije Kantura, odvjetnice iz Zagreba te punomoćnice tuženika Lorene Bakić , odvjetnice iz Zagreba, dana 24. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Tuženiku: Zagrebačka banka d.d. , Zagreb , Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 se nalaže da tužiteljici: NŽ iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnove preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene deviznog tečaja i s osnove preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene kamatne stope isplatiti zakonske zatezne kamate :

-na iznos od 11,34 EUR od dana 12. veljače 2009. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 32,21 EUR od dana 11. ožujka 2009. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 24,71 EUR od dana 11. travnja 2009. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 24,58 EUR od dana 11. svibnja 2009. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 23,25 EUR od dana 11. lipnja 2009. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 24,01 EUR od dana 11. srpnja 2009. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 27,91 EUR od dana 11. kolovoza 2009. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 29,29 EUR od dana 11. rujna 2009. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 27,10 EUR od dana 11. listopada 2009. 30. rujna 2015.,

-na iznos od 28,42 EUR od dana 11. studenog 2009. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 28,67 EUR od dana 11. prosinca 2009. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 32,76 EUR od dana 11. siječnja 2010. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 35,48 EUR od dana 11. veljače 2010. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 34,45 EUR od dana 11. ožujka 2010. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 38,52 EUR od dana 13. travnja 2010. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 42,81 EUR od dana 18. svibnja 2010. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 43,31 EUR od dana 11. lipnja 2010. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 47,44 EUR od dana 11. srpnja 2010. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 46,40 EUR od dana 16. kolovoza 2010. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 50,32 EUR od dana 17. listopada 2010. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 50,32 EUR od dana 17. listopada 2010. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 58,27 EUR od dana 11. prosinca 2010. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 53,49 EUR od dana 16. prosinca 2010. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 54,14 EUR od dana 16. siječnja 2011. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 51,53 EUR od dana 16. veljače 2011. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 53,11 EUR od dana 16. ožujka 2011. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 53,23 EUR od dana 25. travnja 2011. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 66,71 EUR od dana 2. lipnja 2011. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 69,73 EUR od dana 21. lipnja 2011. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 79,70 EUR od dana 19. srpnja 2011. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 69,49 EUR od dana 8. rujna 2011. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 69,49 EUR od dana 8. rujna 2011. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 67,40 EUR od dana 5. studenog 2011. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 63,73 EUR od dana 7. prosinca 2011. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 68,32 EUR od dana 5. siječnja 2012. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 71,72 EUR od dana 7. veljače 2012. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 71,24 EUR od dana 6. ožujka 2012. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 69,23 EUR od dana 17. travnja 2012. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 69,98 EUR od dana 5. svibnja 2012. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 72,43 EUR od dana 5. lipnja 2012. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 70,30 EUR od dana 5. srpnja 2012. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 70,30 EUR od dana 4. kolovoza 2012. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 69,59 EUR od dana 29. kolovoza 2012. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 66,94 EUR od dana 2. listopada 2012. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 70,04 EUR od dana 5. studenog 2012. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 70,31 EUR od dana 5. prosinca 2012. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 70,34 EUR od dana 8. siječnja 2013. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 70,34 EUR od dana 8. siječnja 2013. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 65, 28 EUR od dana 29. siječnja 2013. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 67,89 EUR od dana 7. ožujka 2013. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 70,43 EUR od dana 6. travnja 2013. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 68,83 EUR od dana 4. svibnja 2013. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 62,52 EUR od dana 1. lipnja 2013. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 64,79 EUR od dana 25. lipnja 2013. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 63,40 EUR od dana 25. srpnja 2013. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 66,19 EUR od dana 5. rujna 2013. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 69,13 EUR od dana 4. listopada 2013. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 67,80 EUR od dana 6. studenog 2013. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 68,66 EUR od dana 5. prosinca 2013. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 67,76 EUR od dana 16. siječnja 2014. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 55,48 EUR od dana 5. ožujka 2014. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 53,21 EUR od dana 8. travnja 2014. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 53,07 EUR od dana 26. travnja 2014. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 52,66 EUR od dana 25. svibnja 2014. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 54,39 EUR od dana 9. kolovoza 2014. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 54,39 EUR od dana 9. kolovoza 2014. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 54,39 EUR od dana 9. kolovoza 2014. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 55,44 EUR od dana 30. rujna 2014. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 56,65 EUR od dana 4. studenog 2014. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 57,90 EUR od dana 30. studenog 2014. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 57,97 EUR od dana 18. prosinca 2014. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 58,22 EUR od dana 16. siječnja 2015. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 58,10 EUR od dana 16. veljače 2015. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 58,10 EUR od dana 17. ožujka 2015. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 58,10 EUR od dana 19. travnja 2015. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 58,10 EUR od dana 27. svibnja 2015. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 58,10 EUR od dana 27. lipnja 2015. do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 58,10 EUR od dana 18. srpnja 2015. do 30. rujna 2015.,

-na iznos od 58,10 EUR od dana 4. rujna 2015. do 30. rujna 2015.,

i to od dana 12. veljače 2009. pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj primjenom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015. pa do 30. rujna 2015. uz zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj primjenom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice: NŽ iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnove preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene deviznog tečaja i s osnove preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene kamatne stope u iznosu glavnice od ukupno 4.368,07 EUR s zakonskom zateznom kamatom od svakog pojedinog iznosa navedenog u toč. I. ove presude od

1. listopada 2015. pa nadalje.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice : NŽ iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] da se utvrđuje da su ništetne odredbe Dodatka ugovoru o namjenskom kreditu broj: 3205125052 , broj kreditne partije: 7102802509 od 12. srpnja 2005. , zaključenog dana 15. veljače 2016., sadržane u čl. 2, čl. 4 i čl. 5. Dodatka koje su u vezi s ništetnim odredbama i kojima se mijenjaju ništetne odredbe iz čl. 1, čl. 2, čl. 3, čl. 7 i čl. 23 t. J i K osnovnog ugovora o namjenskom kreditu broj: 3205125052, broj kreditne partije: 7102802509 od 12. srpnja 2005. zaključenog između tuženika Zagrebačka banka d.d. , Zagreb , Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao kreditora i tužiteljice NŽ iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1.Tužiteljica NŽ u tužbi tvrdi da je kao korisnik kredita s tuženikom Zagrebačkom bankom d.d., kao kreditorom dana 12. srpnja 2005., sklopila Ugovor o namjenskom kreditu broj 3205125052, broj kreditne partije 7102802509 na iznos od 38.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate uz promjenjivu redovnu kamatnu stopu sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika , koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 4,90% godišnje te nadalje tužiteljica tvrdi da su ona i tuženik zaključili dana 15. veljače 2016. Dodatak ugovoru o namjenskom kreditu broj 3205125052, broj kreditne partije 7102802509 od 12. srpnja 2005. osnovnog ugovora o namjenskom kreditu broj 3205125052, broj kreditne partije 7102802509 od 12. srpnja 2005. , a tužiteljica tvrdi da je za vrijeme otplate kredita tuženik u više navrata svojim jednostranim odlukama mijenjao i povisivao kamatne stope , o čemu stranke nisu pojedinačno pregovarale niti je tuženik ishodio suglasnost tužiteljice za svako pojedinačno povećanje kamatnih stopa pa je tako tužiteljica plaćanjem otplatnih rata prema planovima otplate jednostrano izmijenjenih od strane tuženika , zbog promjene kamatnih stopa te zbog promjene deviznog tečaja CHF u razdoblju otplate kredita , isplatila tuženiku iznos od 39.206,33 kn/5.203,57 € više nego što je to bilo ugovoreno i predviđeno inicijalnim otplatnim planom te tužiteljica navodi da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženik ,kao i ostali tuženici u tom predmetu povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima , koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak , a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti , a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora , što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana te je istom presudom utvrđeno da je tuženik , kao i ostali tuženici u tom predmetu povrijedio kolektivne interese i prava potrošača- korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa , koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke , a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga , kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara , koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate , što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljeno na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača , dakle pravomoćnom presudom po kolektivnoj tužbi radi zaštite prava potrošača , utvrđeno je da su ništetne odredbe u ugovorima o kreditu, kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa , koju kreditor tijekom otplate kredita mijenja jednostranim odlukama , a o kojim promjenama stopa ugovorne strane nisu pregovarale te da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli , kojima je CHF ( švicarski franak ) , ugovoren kao valuta uz koju se veže visina glavnice kredita i visina anuiteta , radi primjene kojih ugovornih odredbi su korisnici kredita zbog promjene deviznog tečaja i kamatnih stopa plaćali povećane iznose anuiteta kredita , a osim toga tužiteljica tvrdi da je Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj: Rev- 2245/17 -2 od 20. ožujka 2018. , odlučujući o izvanrednoj reviziji , odbio reviziju tuženika u tom predmetu i zauzeo stav kako pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem čl. 241. Zakona o obveznim odnosima te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od primitka pravomoćne sudske odluke donesene u povodu te tužbe pa kako je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 podnijeta dana 4. travnja 2012. , a drugostupanjska presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13-4 donijeta dana 13. lipnja 2014., kojim je danom prvostupanjska presuda postala pravomoćna u dijelu koji se odnosi na nepoštene odredbe o jednostranoj promijeni kamatnih stopa iz čega slijedi da u konkretnom predmetu nije nastupila zastara prava na podnošenje tužbe te nadalje tužiteljica tvrdi da su dana 15. veljače 2016. stranke zaključile Dodataka ugovora o kreditu broj: 3205125052, kojim su izmijenjene odredbe osnovnog Ugovora o kreditu od 12. srpnja 2005. u pogledu valute kredita , kamatne stope , iznosa preostalog neotplaćenog kredita te je otplata obveze iz osnovnog Ugovora , umjesto uz valutnu klauzulu u CHF vezana za valutnu klauzulu u EUR, umjesto ugovorene kamatne stope iz osnovnog Ugovora , ugovorena je kamatna stopa , koju tuženik primjenjuje na kredite s valutno klauzulom vezanom za valutu EUR pa je zamijenjen otplatni plan novim otplatnim planom te je proveden izračun konverzije , a osim toga tužiteljica navodi da zaključenjem dodatka ugovora o kreditu od 15. veljače 2016. , tužiteljica nije izgubila pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, jer ništetne odredbe ne konvalidiraju naknadnim ugovornim izmjenama , s time da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj: Rev-2686/2018 rješenjem od 12. veljače 2019. zauzeo pravno stajalište kako činjenica da su ugovorne strane zaključile Dodatak ugovora o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu –konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR – kojim su se odredbe iz inicijalnog Ugovora o kreditu izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju preplatom , što ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne , a također je u navedenom rješenju izraženo stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske da s obzirom da ništetnost nastupa po samom Zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla tako da ništetni ugovori ne postaju valjani ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane pa stoga tužiteljica ima pravni interes za podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu i Dodatka ugovora o kreditu te za isplatom preplaćenih iznosa, s time da tužiteljica napominje da u smislu odredbe čl. 502c Zakona o parničnom postupku fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama pozvati na pravna utvrđenja iz presuda po tužbi podnijetoj u smislu odredbi čl. 502.a istog Zakona , dakle , po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača , a u tom slučaju sud je vezan za utvrđenja sadržana u presudi povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 502a Zakona o parničnom postupku tako da iz toga slijedi da su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 3205125052, broj kreditne partije 7102802509 od 12. srpnja 2005. i odredbe Dodatka ugovora od 15. veljače 2016. o ugovorenoj promjenjivoj redovnoj kamatnoj stopi, koju bi tuženik kao kreditor , određivao svojim jednostranim odlukama , a o kojoj ugovorne strane nisu pregovarale te odredbe istog Ugovora i Dodatka ugovora o valutnoj klauzuli , kojim su glavnica kredita i anuiteti otplate kredita vezani za kunsku protuvrijednost po srednjem tečaju za CHF prema tečajnoj listi Hrvatske narodne banke važećoj na dan plaćanja pa tužiteljica ističe da pravna posljedica ništetnosti ovih ugovornih odredbi je obveza tuženika da vrati tužiteljici sve što je primio temeljem ništetnih ugovornih odredbi , odnosno da tužiteljici vrati koristi , koje je ostvario primjenom tih ništetnih ugovornih odredbi pa tužiteljica predlaže da se utvrdi da su ništetne odredbe čl. 1, čl. 2 i čl. 7 predmetnog Ugovora o kreditu , kojima je ugovorena valuta CHF (švicarski franak) uz koju su vezani glavnica kredita i visina anuiteta te odredbe čl. 2., čl. 3, čl. 7 i čl. 23 t. J i K istog ugovora, kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa koja temeljem jednostrane odluke tuženika može biti veća od 4,90%, koliko je iznosila u trenutku zaključenja ugovora, zatim da se utvrdi da su ništetne odredbe Dodatka predmetnog ugovoru o kreditu sadržane u čl. 2, čl. 4 i čl. 5 Dodatka koje su u vezi s ništetnim odredbama i kojima se mijenjaju ništetne odredbe iz čl. 1, čl. 2, čl. 3, čl. 7 i čl. 23 t. J i K predmetnog Ugovora, a osim toga tužiteljica od tuženice traži isplatu s osnova preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene kamatne stope u iznosu od 12.110,04 kn/1.607,28 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa , kao i s osnova preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene deviznog tečaja u iznosu od 27.096,29 kn/3.596,30 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa te tužiteljica od tuženika traži i naknadu troškova parničnog postupka s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

2. Tužiteljica je podneskom od 10. srpnja 2020. nakon nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije Mladena Pavetića precizirala tužbeni zahtjev tako da s osnova preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene kamatne stope traži od tuženika isplatu iznosa od 10.538,64 kn/1.398,72 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa dok s osnova preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene deviznog tečaja traži isplatu iznosa od 24.422,04 kn/3.541,36 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa , s time da u ostalom dijelu tužbeni zahtjevi ostaju neizmijenjeni.

3. Nadalje, tužiteljica je podneskom od 9. prosinca 2022. i 15.prosinca 2022. nakon dopune nalaza i mišljenja vještaka precizirala tužbeni zahtjev tako da s osnova preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene deviznog tečaja i preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene kamatne stope traži od tuženika isplatu iznosa od 32.911,26 kn/4.368,07 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa , s time da u ostalom dijelu tužbeni zahtjevi ostaju neizmijenjeni.

4.

Tuženik Zagrebačka banka d.d. Zagreb u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane u pogledu pravne osnove, visine (izračuna), kao i činjenica i razloga kojima je tužiteljica obrazložila svoju tužbu u ovom sporu te osporava osnovu i tijek zateznih kamata i stavlja prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 11. lipnja 2014. pa nadalje te tuženik navodi da je neosnovan tužbenim zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti čl. 1., 2., 3., 7., 23., t.J) i K) Ugovora o kreditu budući da su takvi zahtjevi usmjereni na utvrđenje ništetnosti tužiteljičine icaq obveze da uopće vrati kredit i plati kamatu , a da se radi o bitnim sastojcima kredita , čije bi utvrđenje za posljedicu imalo ništetnost cijelog Ugovora i tome u prilog govori sudska praksa te presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj: P3-6632/2017 dok u odnosu na čl. 23. toč. J ) , odnosno na primjenu Općih uvjeta poslovanja Zagrebačke banke d.d. , tuženik ističe kako takav članak ne može biti utvrđen ništetnim , s obzirom da Zakon o obveznim odnosima dopušta primjenu Općih uvjeta poslovanja na pojedinačne ugovore pri čemu tužiteljica nije ničim obrazložila zašto bi navedeni članak bio ništetan te koji bi uopće bio njezn pravni interes za takvo utvrđenje , što se odnosi i na čl. 23. toč. K) dok glede Dodatka ugovora o kreditu , kojim je postignuta konverzija , tuženik ističe da tužiteljica nije bila prisiljena na sklapanje Dodatka niti joj je prijetio otkaz, ako isti ne bi sklopila, a tuženik ističe da je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (,,Narodne novine '' br. 102/2015 - u nastavku „ZID ZPK/15"), s obzirom na to da su tužiteljica i tuženik 15. veljače 2016. sklopili dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom, a sve tužiteljičine uplate (i s osnove svakog povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate, kao i s osnove svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate) uzete su u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene, odnosno uračunate za otplatu usporednog EUR kredita, u skladu s odredbama ZID ZPK/15 i tuženik ukazuje na to da je sukladno članku 19.d. ZID ZPK/ 15 prije objave kalkulatora konverzije bio dužan pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim člankom 19.c ZID ZPK/15, te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama pa prema tome, na strani tuženika postoji zakonska presumpcija da je izračun izvršen u skladu sa zakonom, s obzirom na to da je to upravo i potvrdio neovisni revizor, a konverzija kredita nastupila je na temelju očitovanja volje tužiteljice , koja se kreditno zadužila uz valutnu klauzulu u CHF da se njezin kredit konvertira u kredit u kunskoj protuvrijednosti EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15, i to nakon što je tužiteljica, u skladu s odredbama ZID ZPK/15 dobila od banke zakonom propisane, iscrpne podatke za donošenje informirane odluke o tome hoće li ili neće prihvatiti konverziju, uključujući podatak o pretplatama iz razdoblja primjene valutne klauzule u CHF i promjenjive kamate, u brojčanom iznosu, pri čemu je sam način izračuna konverzije zakonodavac izričito propisao u članku 19.c ZID ZPK/15 na način da je banka bila dužna početno odobrenu CHF glavnicu kredita pretvoriti u EUR glavnicu po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita te početno ugovorenu kamatnu stopu CHF kredita zamijeniti EUR kamatnom stopom, koju je banka primjenjivala na EUR kredite na datum sklapanja CHF ugovora o kreditu i iznose uplaćene radi namirenja početno utvrđenih CHF anuiteta pretvoriti u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate pri čemu su takvi iznosi pretvoreni u EUR predstavljali osnovu za namirenje EUR anuiteta utvrđenih po novom EUR otplatnom planu i to ukupno uplaćene iznose preračunate u EUR, a koji su veći od iznosa potrebnih uplata po usporednom EUR kreditu rasporediti kao preplatu te iskoristiti za namirenje budućih EUR anuiteta ili isplatiti korisniku kredita, ovisno koji je od dva moguća, zakonom propisana slučaja, nastupio, pri čemu na iznos preplate, banka nije bila dužna obračunati ni kamatu niti tečajnu razliku, već je njih, sukladno izričito] zakonskoj odredbi, snosio potrošač i takvo zakonsko rješenje iz ZID ZPK/15 bilo je naročito propagirano u javnosti, kako od strane zakonodavca tako i od strane interesnih skupina potrošača, između ostaloga, radi „trajnog eliminiranja neravnopravnog položaja dužnika u CHF s ciljem otklanjanja posljedica velikih tečajnih neravnoteža u odnosu nacionalne hrvatske valute i CHF i rasterećenja općinskih sudova smanjenjem broja tužbi, a i banka je bila u zakonskoj obvezi sklopiti pravni posao kojim se u pravnom smislu implementirala volja tužiteljice da konvertira svoj kredit, što je ona i učinila pod prijetnjom strogih prekršajnih sankcija iz ZID ZPK/15; pa je time naposljetku, sukladno intenciji zakonodavca tužiteljica stavljena u položaj kao da je otpočetka, cijelo vrijeme koristila kredit denominiran u EUR, čime je isključivo po svojem slobodnom izboru, izjednačena s položajem potrošača koji su se zadužili kreditom u EUR, sve na način koji je bio utemeljen na valjano, od strane banke primijenjenim, a iscrpno propisanim procedurama i svim uvjetima koje je zakonodavac normirao u ZID ZPK/15, uključujući svako povišenje CHF kamatne stope i povišenje CHF tečaja tijekom otplate, dakle , u konkretnom slučaju tužiteljica je svojom slobodnom voljom, prihvatila konverziju te sklapanjem dodatka/aneksa ugovoru o kreditu između nje i tuženika nastao je pravni odnos, koji je zakonodavac upravo i imao u vidu kada je tužiteljici ponudio mogućnost konverzije koju joj banka nije mogla uskratiti, ali tužiteljica tvrdi da ju tako iskazana volja u pravnom poslu sklopljenom radi prihvata konverzije, ne obvezuje, te i dalje unatoč prihvatu konverzije, traži povrat uvodno naznačenih iznosa na temelju stjecanja bez osnove, pozivajući se i dalje na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz izvornog ugovora sklopljenog u CHF, međutim tuženik tvrdi za takvo stajalište nema uporišta u primjeni materijalnog prava, jer sklopljeni pravni posao povodom tužiteljičina prihvata konverzije, koji je tuženik morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija, jest pravni posao kojim su stranke, isključivo po izboru tužiteljice, riješile sve svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan zakonom i taj pravni posao odnosi se na konvertiranje ugovora o kreditu abinitio i to u oba bitna sastojka: i u dijelu valutne klauzule i u dijelu kamatne stope , a njime su ugovorne strane suglasnošću volja stvorile posve novu pravnu osnovu (različitu od ugovora o kreditu u švicarskim francima koji je bio predmetom konverzije) temeljem koje su se tužiteljica (dobrovoljno) i tuženik (po sili zakona) sporazumjeli pod kojim će kreditnim uvjetima (uz koju valutnu klauzulu i uz koje kamatne stope) iskoristiti do tada uplaćene svote pa je taj pravni posao bio, kao što je to opće poznato, ujedno ekonomski nepovoljan za tuženu banku, ali je ona po svemu postupila u skladu sa zakonom, s time da tuženik ističe da kada je tužiteljica razmatrala mogućnost konverzije, najprije je prihvaćala „izračun konverzije" utemeljen na „novom otplatnom planu"te predviđen pravilima iz članka 19.c. ZID ZPK/15, a u kojem su, između ostaloga, točnom brojkom bile navedene sve kamatne stope, koje su se morale primijeniti kroz cijelo već proteklo razdoblje otplate pa je nakon toga sklopljen pravni posao , koji je po sili Zakona uključivao promjenu valute kredita iz CHF u EUR, promjenu kamatne stope od dana sklapanja Ugovora do sklapanja Dodatka ugovora te i ubuduće na način da se umjesto svih onih promijenjivih kamatnih stopa , koje su bile primjenjivane u otplati kredita u CHF , primjenjuju one promjenjive kamatne stope-prikazane u apsolutnom iznosu- koje je vjerovnik primjenjivao kod kredita u EUR , zatim utvrđenja preostalih iznosa neotplaćene glavnice kredita u EUR te sporazuma o raspolaganju preplatom , odnosno podmirenja manje uplaćenog iznosa tako da to sve isključuje pravo tužiteljice da uz provedenu konverziju istodobno traži i povrat stečenoga bez osnove, pozivom na uvjete ugovora o kreditu u CHF-u, koji je konverzijom abinitio, otpao i nadomješten je novom, nesporno zakonitom osnovom (EUR ugovor), temeljem koje je tužiteljica stekla na zakonu utemeljeno potraživanje preplate,a tuženik tvrdi da to potvrđuje i shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni boj: Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019. koje eliminira zahtjeve po osnovi razlike kamata ili tečajnih razlika u slučaju konverzije kredita pa se i ništetna odredba nekog ugovora također može nadomjestiti voljom stranka (što je uobičajeni način izmjene i dopune ugovora),odlukom suda te izravnom primjenom prisilnog propisa , koji na jasan način dopunjava ili mijenja odredbe ugovora dok što se tiče odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019, na koju se tužiteljica poziva, usvojena je u odnosu na procesno-pravno pitanje dopuštenosti postavljanja deklaratornog tužbenog zahtjeva i zadržavanja pravnog interesa postaviti takav tužbeni zahtjev nakon konverzije i u konkretnom predmetu, pozivanje na stavove iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. koje se odnose na isključivo načelno, procesno-pravno pitanje dopuštenosti postavljanja deklaratornih tužbenih zahtjeva, potpuno je promašeno, ,jer se u toj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske niti u najmanjoj mjeri, nije izjašnjavao o pravu korisnika kredita, koji su izvršili konverziju, nakon te konverzije, ostvarivati pravo na povrat razlike između stvarno plaćene kamate i početne kamate iz ugovora, s time da tuženik ističe da sve tužiteljičine uplate uvrštene u izračun konverzije, iskorištene su za namirenje duga po kreditu s EUR valutnom klauzulom, a preplata je iskorištena za namirenje budućih EUR anuiteta ili isplaćena korisniku kredita, ovisno koji je slučaj bio primjenjiv i izračun preplate uzeo je u obzir sve promjene CHF tečaja, kako je to razvidno iz kolone , ,primijenjeni CHF tečaj"sadržanom u izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015. pa tuženik na temelju svega navedenog predlaže da se tužbeni zahtjevi tužiteljice odbiju i traži naknadu troškova parničnog postupka s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

5. U ovom predmetu Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku donio je dana 27. ožujka 2023. presudu , kojom je prihvatio tužbene zahtjeve da se dopušta preinaka tužbe tužiteljice od 10. srpnja 2020, 9. prosinca 2022. te 15. prosinca 2022. ( toč. I. izreke presude ) , zatim da se utvrđuje da su ništetne odredbe čl. 1, čl. 2 i čl. 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3205125052, broj kreditne partije: 7102802509 od 12. srpnja 2005. zaključenog između tuženika, kao kreditora i tužiteljice, kao korisnika kredita , kojima je ugovorena valuta CHF ( švicarski franak ) uz koju su vezani glavnica kredita i visina anuiteta te odredbe čl. 2. čl. 3. čl. 7 i čl. 23 t. J i K istog ugovora , kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa , koja temeljem jednostrane odluke tuženika može biti veća od 4,90% koliko je iznosila u trenutku zaključenja ugovora ( toč. II. izreke presude ), da se utvrđuje da su ništetne odredbe Dodatka ugovoru o namjenskom kreditu broj: 3205125052 , broj kreditne partije: 7102802509 od 12. srpnja 2005. , zaključenog dana 15. veljače 2016., sadržane u čl. 2, čl. 4 i čl. 5. Dodatka koje su u vezi s ništetnim odredbama i kojima se mijenjaju ništetne odredbe iz čl. 1, čl. 2, čl. 3, čl. 7 i čl. 23 t. J i K osnovnog ugovora o namjenskom kreditu broj: 3205125052, broj kreditne partije: 7102802509 od 12. srpnja 2005. zaključenog između tuženika, kao kreditora i tužiteljice, kao korisnika ( toč. III. izreke presude ) , da se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici s osnove preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene deviznog tečaja i s osnove preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene kamatne stope iznos od ukupno 32.911,26 kn/4.368,07 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa ( toč. IV. izreke presude ) te je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 22.797,46 kn/3.025,74 EUR s zakonskom zateznom kamatom ( toč. V izreke presude ) i odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za nalknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 16.875,00 kn/2.239,70 EUR s zakonskom zateznom kamatom ( toč. VI. izreke presude ).

6. Povodom žalbe tuženika Županijski sud u Splitu je presudom i rješenjem poslovni broj : Gž-1328/2023-3 od 24. listopada 2024. djelomično odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio gore navedenu presudu Općinskog suda u Zlataru , Stalne službe u Zaboku u pobijanom dijelu po točkama I. i II. izreke presude dok je djelomično prihvatio kao osnovanu žalbu tuženika te je ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama III., IV.,V. i u odluci o parničnom trošku pod točkom VI. te je predmet u navedenom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

7. Županijski sud u Splitu je rješenjem dana 28. studenog 2024. ispravio gore navedenu presudu i rješenje tako da je točno naveo oznaku, broj i datum prvostupanjske presude o kojoj je odlučivao povodom žalbe tuženika.

8. Tužiteljica je podneskom od dana 26. lipnja 2025. precizirala tužbeni zahtjev tražeći isplatu s osnova preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene deviznog tečaja i s osnova preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene kamatne stope u ukupnom iznosu od 4.368,07 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate te se tužiteljica tim podneskom odrekla tužbenog zahtjeva da se utvrđuje da su ništetne odredbe Dodatka ugovoru o namjenskom kreditu broj: 3205125052 , broj kreditne partije: 7102802509 od 12. srpnja 2005. , zaključenog dana 15. veljače 2016., sadržane u čl. 2, čl. 4 i čl. 5. Dodatka koje su u vezi s ništetnim odredbama i kojima se mijenjaju ništetne odredbe iz čl. 1, čl. 2, čl. 3, čl. 7 i čl. 23 t. J i K osnovnog ugovora o namjenskom kreditu broj: 3205125052, broj kreditne partije: 7102802509 od 12. srpnja 2005. zaključenog između tuženika, kao kreditora i tužiteljice, kao korisnika kredita tako da je sud temeljem čl. 331.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ( ,,Narodne novine '' br. 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22,114/22 , 155/23 i 146/2025-dalje ZPP) donio presudu na temelju odricanja i odbio kao neosnovan takav tužbeni zahtjev tužiteljice te odlučio , kao u toč. III. izreke presude.

9. Tuženik se u odgovoru na precizirani tužbeni zahtjev tužiteljice glede isplate s osnova preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene deviznog tečaja i s osnova preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene kamatne stope u ukupnom iznosu od 4.368,07 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, istom protivio navodeći iste razloge , kao u odgovoru na tužbu i podnescima tijekom postupka.

10. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu od 12. srpnja 2005., uvid u potvrdu Javnog bilježnika u Zaboku Vlaste Podgajskog poslovni broj: Ou-601/05 od 13. srpnja 2005., uvid u Dodatak Ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( ,,Narodne novine'' br. 102/2015 ) Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR od 15. veljače 2016., uvid u potvrdu Javnog bilježnika u Zaboku Vlaste Podgajskog poslovni broj: OV-2041/16 od 15. veljače 2016., uvid u Obavijest o prihvatu izračuna konverzije s potvrdom od 11. prosinca 2015.( list 13 spisa ), uvid u Otplatni plan ( list 14 do 17 spisa ),uvid u pregled kamatnih stopa po kreditu broj:

7102802509 ( list 18 spisa ) , uvid u Obavijest o izračunu efekata konverzije ( list 19 spisa ),uvid u otplatni plan ( list 19 i 20 spisa ), uvid u Promet po kreditu ( list 21 do 27 spisa ), uvid u Izračun razlike anuiteta po kreditu br.7102802509 kod Zagrebačke banke d.d. od 5. lipnja 2019. ( list 28. do 34 spisa ) , uvid u presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., uvid u presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., uvid u presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 2245/817-2 od 20. ožujka 2018., uvid u rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019., uvid u Obavijest tuženika tužiteljici od 12. studenog 2015., uvid u Izračun konverzije na dan 30. rujna 2015. ( list 64 do 71 spisa ), uvid u Informativni sažetak izračuna konverzije na dan 30. rujna 2015. ( list 72 spisa ), uvid u Pregled otvorenih stavki po kreditu na dan 30. rujna 2015. ( list 74 spisa ), uvid u prijedlog Izmjene ugovora o kreditu ( list 76 spisa ), uvid u Izvještaj o kalkulatoru za provedbu konverzije kredita denominiranih u valuti švicarski franaka ( CHF ), odnosno kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom uz CHF , sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Zakonu o kreditnim institucijama ( list 78 do 80 spisa ), uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo, financije i devizno poslovanje Mladena Pavetića od 4. lipnja 2020., uvid u dopunu nalaza i mišljenja navedenog vještaka od 3. studenog 2022., saslušan je financijski vještak na glavnoj raspravi i saslušana je tužiteljica NŽ.

11. Nesporno je da je tužiteljica NŽ s tuženikom Zagrebačkom bankom d.d. dana 12. srpnja 2005. sklopila Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3205125052 broj kreditne partije : 71022802509, za adaptaciju obiteljske kuće , kojim se Ugovorom u čl. 1. tuženik , kao kreditor obvezao staviti tužiteljici na raspolaganje iznos od 38.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate i da se tužiteljica obvezala iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama, a prema čl. 2. Ugovora tužiteljica se navedeni iznos obvezala vratiti u roku od 19 godina i ugovoreno je da tražbina dospijeva dana 12. srpnja 2025. , zatim da je sukladno čl. 7. predmetnog ugovora, tužiteljica tuženiku dužna iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima od 258,26 CHF plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF, uz redovnu kamatnu stopu te u čl. 7. toč 2. Ugovora , ugovoreno je da , ,Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.". , a u trenutku ugovaranja kamatna stopa iznosila je 4,90 % godišnje.

12. Nesporno je da je predmetni Ugovor solemniziran kod Javnog bilježnika Vlaste Podgajskog pod brojem: Ou-601/05 od 7. srpnja 2005.

13. Nesporno je da je tuženik tijekom tog ugovornog odnosa mijenjao kamatnu stopu i da je ista povećavana u odnosu na početnu kamatnu stopu čime su povećavani i anuiteti otplate kredita .

14. Tako je kamatna stopa temeljem predmetnog Ugovora prema istom s dospijećem na dan 1. listopada 2007. iznosila 5,55%, s dospijećem na dan 1. veljače 2008. 9,30%, s dospijećem na dan 1. srpnja 2009. 6,80 % , s dospijećem na dan 1. svibnja 2010. 6,55% , s dospijećem na dan 1. studenoga 2010. 6,00% , s dospijećem na dan 1. srpnja 2011. 5,75%, s dospijećem na dan 1. siječnja 2014. smanjena je kamatna stopa na 3.23% , koliko je iznosila i 1. srpnja 2014. s dospijećem na dan 1. veljače 2016. ponovno je povećana na 5,87% , s dospijećem na dan 1. srpnja 2016. 5,56% , s dospijećem na dan 1. siječnja 2017. 5,22%, s dospijećem na dan 1. srpnja 2017. 4,87% da bi se s dospijećem na dan 1. siječnja 2018. ponovno smanjila kamatna stopa od početnih 4,90% na 4,58%.

15. Nesporno je da su tužiteljica NŽ i tuženik Zagrebačka banka d.d. , Zagreb zaključili dana 15. veljače 2016. Dodatak Ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( NN 102/2015 ) Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR , kojim je tužiteljica , kao korisnik kredita prihvatila konverziju kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u EUR, odnosno u kredite denominirane u kune s valutnom klauzulom u EUR , dakle kako je to navedeno u čl. 1. Dodatka ugovora o kreditu , kojim se na Zakonom propisani način mijenjaju odredbe iz Osnovnog ugovora i to valuta kredita , kamatna stopa i iznos preplate neotplaćene glavnice kredita te postiže sporazum o raspolaganju preplatom/podmirenju manje uplaćenog iznosa , sve na način kako to nalaže Zakon dok su u čl. 2. navedene odredbe Osnovnog ugovora o kreditu o iznosu kredita i vremenu sklapanja Ugovora te je u čl. 3. Dodataka ugovora o kreditu navedeno da je korisnik kredita obvezan dostaviti javnobilježnički potvrđen Dodatak ugovoru da bi kreditor mogao izvršiti promjenu ugovorenih uvjeta kreditiranja u skladu s Zakonom , a osim toga u čl. 4. Dodatka ugovora navedeno je da neotplaćena glavnica s izračunom konverzije iznosi 22.880,01 CHF u kunskoj protuvrijednosti , što prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 30. rujna 2015. iznosi 159.820,13 kn /21.211,78 €ˆpa na dan 30. rujna 2015. preostaje još za otplatu 307 mjeseci i nadalje prema čl. 5. Dodatka ugovora o kreditu prema izračunu konverzije zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF preračunatih u EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate , veći je od zbroja anuiteta /rata kredita u EUR u skladu s otplatnim planom za kredit u EUR računajući do dana 30. rujna 2015. , a njihova razlika na temelju zakona predstavlja preplatu , koja na dan 30. rujna 2015. iznosi 3.902,80 kn/518,02 € i prema istom članku Dodatka ugovora o kreditu , obveza korisnika kredita na plaćanje anuiteta/rata po Osnovnom ugovoru o kreditu u CHF , sve do predaje kreditoru javnobilježnički potvrđenog Dodatka ugovora i sve uplate od dana 1. listopada 2015. do dana sklapanja javnobilježnički potvrđenog Dodatka ugovoru , kreditor će utvrditi u skladu s čl. 19 Zakona te će njihov učinak povećati ili smanjiti gore navedeni iznos.

16. Nesporno je da je takav Dodatak Ugovoru solemniziran po Javnom bilježniku u Zaboku Vlasti Podgajskom pod brojem OV-2041/16 od 15. veljače 2016.

17. Nesporno je da je u ovom predmetu presudom pravomoćno utvrđeno da su ništetne odredbe čl. 1, čl. 2 i čl. 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3205125052, broj kreditne partije: 7102802509 od 12. srpnja 2005. zaključenog između tuženika, kao kreditora i tužiteljice, kao korisnika kredita , kojima je ugovorena valuta CHF ( švicarski franak ) uz koju su vezani glavnica kredita i visina anuiteta te odredbe čl. 2. čl. 3. čl. 7 i čl. 23 t. J i K istog ugovora , kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa , koja temeljem jednostrane odluke tuženika može biti veća od 4,90% koliko je iznosila u trenutku zaključenja ugovora.

18. Tužiteljica NŽ je izjavila da kada je došla kod tuženika, predmetni ugovor o kreditu nuđen joj je kao najpovoljniji kredit i to iz razloga da je najmanja kamatna stopa i da se rata kredita ne bi trebala mijenjati.Tužiteljica tvrdi da je banka izradila ugovor, a ona je taj ugovor potpisala i taj ugovor je pročitala te nije ništa pitala u vezi tog ugovora i za nju nije bilo nekih nejasnoća s obzirom da je od ranije uzimala kredite.Što se tiče valute kredita, tužiteljica tvrdi da je inače uzimala kredite u eurima ili kunama, ali tog puta su joj u banci preporučili, ,,da ne veli navaljivali,'' da uzme kredit u švicarskim francima , s time da joj u banci nisu nešto posebno objašnjavali u vezi promjene kamatne stope, a pročitala je u ugovoru da će se kamatna stopa mijenjati, odnosno da postoji mogućnost promjenjive kamatne stope te joj je u banci rečeno da je tečaj švicarskog franka stabilan i da neće biti problema. Tužiteljica tvrdi da sada ne zna koliko je točno uzela kredit, ali tvrdi da je to navedeno u ugovoru i u trenutku kada je uzimala kredit, u banci su joj rekli kolika će biti kamatna stopa i koliko će mjesečno plaćati rate kredita. Tužiteljica tvrdi da je uzela kredit s rokom otplate na 5 ili 7 godina i sjeća se da je početna rata kredita bila 1.200,00 kn/159,27 € , a da je u cijelosti otplatila kredit. Tužiteljica navodi da je uzela predmetni kredit za uređenje potkrovnog stana i isti je iskoristila za tu namjenu, ali niti taj iznos kredita nije bio dovoljan za uređenje stana. Tužiteljica tvrdi da je bila zaposlena u Croatia osiguranju te je cijeli radni vijek tamo provela i iz Croatia osiguranja je otišla u mirovinu. Tužiteljica navodi da nije imala niti obrt niti trgovačko društvo. Nadalje tužiteljica tvrdi da je predmetne rate kredita plaćala Internet bankarstvom ili na drugi način, a to su činili i njezina kćerka ČŽ te zet ŽŽ, ali isključivo njezinim novcem. Tužiteljica tvrdi da je 2015.godine zaključila s bankom dodatni ugovor, koji se odnosio na konverziju valute švicarskog franka u eure odnosno kune, a prije sklapanja tog ugovora pozvali su je iz banke da sklopi taj dodatni ugovor objašnjavajući da će valuta biti u eurima, a ne više u švicarskim francima i da će joj rata kredita biti manja. Tužiteljica navodi da joj je od strane banke uračunata preplata kredita, nešto oko par tisuća kuna, a u vezi s tim izračunom u banci joj nisu ništa rekli, kako su to obračunali pa je nakon toga dobila novi otplatni plan i nastavila je plaćati kredit, odnosno rate u eurima. Tužiteljica nadalje tvrdi da prije sklapanja inicijalnog ugovora o kreditu nisu joj u banci objašnjavali da bi sklapanje ugovora u švicarskim francima bilo rizično već su tvrdili da je to stabilno, a da joj prilikom sklapanja konverzije kredita u banci nisu rekli da je donijeta presuda o ništetnosti odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi po kolektivnoj tužbi.Tužiteljica navodi da zna što je valutna klauzula i da joj je poznato da valuta može rasti i padati, ali nije očekivala da će se to dogoditi jer da joj se to nikada nije dogodilo te je bila svjesna rizika da i kamata može rasti i padati, ali u razumnim granicama te tvrdi da su joj u banci rekli da postoji mogućnost uzimanja kredita u eurima, ali da sada svi uzimaju kredit u švicarskim francima, što je puno povoljnije i stabilnije. Tužiteljica tvrdi da osim predmetne kuće, koju je gradila i uređivala kreditima , drugih nekretnina nema. Tužiteljica NŽ dopunski je saslušana u svrhu dokazivanja te je izjavila da nije imala saznanja o zaključenju i ishodu postupka , koji je vodila udruga ,,Franak'' i to u svim segmentima zaključenja sporazuma o konverziji s tuženikom

19. Što se tiče konverzije kredita , odnosno nesporno između stranaka sklopljenog Dodatka Ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( ,,Narodne novine ''102/2015 ), kojim je tužiteljica , kao korisnik kredita prihvatila konverziju kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u EUR, odnosno u kredite denominirane u kune s valutnom klauzulom u EUR valja reći da se tužiteljica odrekla tužbenog zahtjeva da se utvrđuje da su ništetne odredbe Dodatka ugovoru o namjenskom kreditu broj: 3205125052 , broj kreditne partije: 7102802509 od 12. srpnja 2005. , zaključenog dana 15. veljače 2016., sadržane u čl. 2, čl. 4 i čl. 5. Dodatka koje su u vezi s ništetnim odredbama i kojima se mijenjaju ništetne odredbe iz čl. 1, čl. 2, čl. 3, čl. 7 i čl. 23 t. J i K osnovnog ugovora o namjenskom kreditu broj: 3205125052, broj kreditne partije: 7102802509 od 12. srpnja 2005. zaključenog između tuženika, kao kreditora i tužiteljice, kao korisnika kredita pa je odbijen , kao neosnovan takav tužbeni zahtjev tužiteljice.

20. U ovoj pravnoj stvari primjenjuje se institut stjecanja bez osnove reguliran odredbom iz čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (,,Službeni list SFRJ" br. 29/78., 39/85., 46/85., 57/89., ,,Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05., 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 i 69/26 – dalje ZOO) u kojoj stoji da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga pa u konkretnom slučaju kada je tuženik bez osnove izmijenio kamatnu stopu, odnosno za sebe nepošteno ugovorio valutnu klauzulu na nedospjeli dio kredita i time tužiteljici obračunao viši anuitet od onoga koji je trebao platiti, uplatom takvih anuiteta tuženik je stekao bez osnove utuženi novčani iznos.

21. Osim toga, i prema čl. 323. st. 1. ZOO-a, propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora.

22. S obzirom da je tuženik osporio i visinu tužbenog zahtjeva tužiteljice provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo, financije i devizno poslovanje Mladenu Pavetiću na okolnost razlike anuiteta radi promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu , razliku anuiteta radi promjene tečaja te da li je tuženik pri izračunu efekata konverzije u cijelosti obeštetio tužiteljicu.

23. Prema nalazu i mišljenju vještaka ukupna visina preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene kamatne stope za razdoblje od 31. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2013. iznosi ukupno 10.538,64 kn/1.398,72 EUR i taj ukupni iznos izračunat je kao razlika između anuiteta koji je plaćen po promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji je bio izračunat po kamatnoj stopi od 4,90% te je vještak kod izračuna koristio srednji tečaj Hrvatske narodne banke.

24. Nadalje prema nalazu i mišljenju vještaka ukupna visina preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene deviznog tečaja-valutna klauzula za razdoblje od 31. ožujka 2007. do 30. rujna 2015. iznosi 24. 422,04 kn/3.241,36 EUR , s time da je po osnovi konverzije na dan 30. rujna 2015. tuženik priznao tužiteljici preplatu u iznosu od 3.972,80 kn/527,28 EUR , ali pri uračunavanju priznatog iznosa konverzije , ostao je dug po osnovi glavnice u iznosu od 32.911,26 kn/4.368,07 EUR na koji se računa zatezna kamata od dospijeća duga do isplate duga tako da za 2009. preplata iznosi 2.121,40 kn/281,56 EUR, za 2010. 4.020,54 kn/533,65 EUR, za 2011. 5.776,30 kn/766,65 EUR, za 2012. 6.348,41 kn/842,58 EUR, za 2013. 6.067,67 kn/805,32 EUR, za 2014. 5.073,57 kn/673,38 EUR i za 2015. 3.503,37 kn/464,98 EUR.

25. Tuženik je na nalaz i mišljenje vještaka stavio primjedbe , jer da vještak nije uzeo u obzir i preplatu priznatu tužiteljici prilikom provođenja konverzije u iznosu od 3.972,80 kn/527,28 EUR te da je vještak odstupio od zadatka, jer nije dosljedno računao preplate primjenom tečaja na dan isplate kredita budući da je uzimao u obzir samo slučajeve u kojima je tečaj na dan uplate anuiteta bio viši od tečaja na dan isplate kredita, dakle, kada je kasniji, aktualni tečaj bio viši, vještak računa preplatu tužitelja, međutim, kada je kasniji, aktualni tečaj bio niži, vještak isto zanemaruje i ne uzima u obzir prilikom izračuna, a financijski je pravilno izračunati preplatu/manje plaćeno prema tečaju na dan plaćanja anuiteta u odnosu na iznose obračunate samo primjenom tečaja na dan isplate kredita pa tuženik ističe kako uzimanje u obzir samo činjenica koje idu u korist tužiteljici, a ne i onih koje idu u korist tuženika, nije u skladu s pravilima financijske i pravne struke, jer do promjene tečaja nije dolazilo odlukama tuženika već neovisnog tijela Hrvatske narodne banke , a uslučaju eventualnog utvrđenja nepoštenosti valutne klauzule posljedica je naprosto njeno neprimjenjivanje.

26. Stalni sudski vještak za knjigovodstvo, financije i devizno poslovanje Mladen Pavetić u pisanom očitovanju na primjedbe tuženika je naveo da je u svom nalazu i mišljenju izračunao pozitivnu razliku preplate kredita po osnovi promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, za razdoblje od 12.rujna do 30.rujna 2015. utvrđena je preplata po osnovi pozitivne razlike u ukupnom iznosu od 10.538,64 kn/1.398,72 EUR, da je u svom nalazu i mišljenju izračunao pozitivnu razliku preplate kredita po osnovi promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj za CHF kada je isplaćen kredit pa je tako izračunao da za razdoblje od 12. rujna do 30.rujna 2015. preplata po osnovi pozitivne razlike tečaja za CHF iznosi ukupno 24.422,04 kn/3.241,36 EUR , a da je kod izračuna uzeo u obzir i konverzijom utvrđenu preplatu u iznosu od 520,54 EUR, a što preračunato u kune na dan 30.rujna 2015. iznosi 3.972,80 kn od čega je naplaćena ukupna glavnica u iznosu od 2.049,42 kn/272,00 EUR i zatezne kamate u ukupnom iznosu od 1.923,38 kn/255,28 EUR tako da je ostao dug po osnovi dijela glavnice od 11.veljače 2009. u iznosu od 32.911,26 kn/4.368,07 EUR, na koju se računa zatezna kamata od 30.rujna 2015. pa je tako u točki 7. Mišljenje na 15. stranici navedeno da po uračunavanju priznatog iznosa u konverziji ostaje dug po osnovi glavnice u iznosu od 32.911,26 kn/4.368,07 EUR, na koju se računa zatezna kamata od dospijeća duga do uplate duga i ta glavnica obuhvaća izračunatu preplatu po osnovi kamatne stope i promjene tečaja CHF. te vještak ističe da je u nalazu i mišljenju postupio sukladno zadatku suda i utvrdio pozitivnu razliku preplate kredita po osnovi kamatne stope i promjene tečaja CHF te da mu nije naloženo da utvrdi pozitivnu i negativnu razliku preplate kredita po osnovi kamatne stope i promjene tečaja za CHF i da napravi prijeboj pozitivne i negativne razlike preplate kredita, a da je to zapravo pravno pitanje, s time da vještak zaključno navodi da u tablicama pod toč. 7. nalaza i mišljenja na 15. stranici iskazan je ukupni iznos preplate po obje osnove i to zbog promjene kamatne stope i zbog promjene deviznog tečaja i da kod izračuna preplate je vještak uzeo u obzir preplatu po osnovi konverzije, što je vidljivo na 14. listu nalaza i mišljenja, gdje je navedeno da je sa preplatom od 3.972,80 kn/527,28 EUR po osnovi konverzije naplaćen ukupno glavnice u iznosu od 2.049,42 kn/272,00 EUR i zatezne kamate u ukupnom iznosu od 1.923,38 kn/255,28 EUR i po uzimanju u izračun preplate po osnovi konverzije ostao je dug po osnovi dijela glavnice (razlika po osnovi kamate i tečajna razlika) u iznosu od 32.911,26 kn/4.368,07 EUR, a ukupna preplata je iznosila 34.960,58 kn/4.640,06 EUR.

27. Financijski vještak Mladen Pavetić saslušan je na glavnoj raspravi dana 17. lipnja 2026. te je izjavio da ostaje kod svog nalaza i mišljenja , kao i kod dopune istog te tvrdi da je konverzija napravljena zakonito prema Zakonu o konverziji i da je računski točna. Vještak tvrdi da je utvrdio iznos preplate i sjeća se da je osnovno pitanje bilo da li je preplatom tužiteljica namirena u svojoj tražbini , a vještak navodi da u tom smislu tužiteljica nije u potpunosti namirena priznatim iznosom u konverziji po osnovi preplate promjene kamatne stope i valutne klauzule dok vještak tvrdi da je pravno pitanje da li je konverzijom uspostavljena narušena ravnoteža u odnosima tužiteljice , kao potrošača i banke kao trgovca.

28. Sud ocjenjuje stručnim i nepristranim nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo, financije i devizno poslovanje Mladena Pavetića, koji je nalaz i mišljenje dao na temelju priložene dokumentacije te je nalaz i mišljenje jasan i određen bez kontradiktornosti i sud ga u cijelosti prihvaća pri čemu valja navesti da je vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir sve uplate tužiteljice , dao je više varijanti izračuna i sve to prikazao u tablicama.

29. S obzirom na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. učinak konverzije iz Dodatka ugovoru o kreditu prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe , što ima restitucijski učinak , jer omogućuje vračanje koristi , koju je druga ugovorna strana ( trgovac ) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe tako da je sklapanjem Dodatka ugovoru uspostavljena ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti , kao i zaštite legitimnih očekivanja stranaka u ugovornom odnosu, koje su postupale u dobroj vjeri u smislu obračuna izvršenog prema ZID ZPK/15 prema kojem potrošači snose razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19 c st. toč. 1. navedenog Zakona, zatim iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada troškova iz čl. 19. c st. 1. toč.4 Zakona te iznos kamata i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19. c. st. 1., toč. 5. Zakona pa time ono što tužiteljica zahtijeva unutar opsega obračuna izvršenog prema odredbi čl. 19 c u svezi s odredbom 19. e ZID ZPK/15 bilo bo suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja, koja izvire iz slobode ugovaranja tako da nije osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim potražuje glavnicu preplaćenih iznosa na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF i promjeni kamatne stope na temelju jednostrane odluke tuženika, ali tužiteljica ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o deviznoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi i to za razdoblje od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita do 30. rujna 2015. , jer taj dio nije obuhvaćen obračunom o konverziji niti je uređen u ZID ZPK/15 tako da je u tom dijelu osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice na temelju propisa iz čl. 1111. i čl. 1115 . ZOO-a.

30. Dakle, sukladno gore navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske , tužiteljici pripadaju od dana sklapanja Ugovora o kreditu pa do dana prestanka obveze izvršenom konverzijom kredita ( 30. rujna 2015. ) zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem ništetnih i nepoštenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i deviznoj klauzuli u CHF , što znači na sve one iznose , koje je tužiteljica plaćala više od početnog tečaja i početne kamatne stope , a tužiteljici te zatezne kamate pripadaju u cijelosti i bez oduzimanja od bilo kakve preplate utvrđene Dodatkom ugovora o kreditu na temelju ZID ZPK/15.

31. S obzirom na navedeno, a prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka Mladena Pavetića, sukladno čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata s osnove preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene deviznog tečaja i s osnove preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene kamatne stope od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 30. rujna 2015. radi čega je valjalo odlučiti , kao u toč, I. izreke presude.

32.

U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva s osnove preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene deviznog tečaja i s osnove preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promjene kamatne stope za iznos glavnice od ukupno 4.368,07 EUR s zakonskom zateznom kamatom od svakog pojedinog iznosa navedenog u toč. I. ove presude od 1. listopada 2015. pa nadalje odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice te je valjalo odlučiti kao u toč. II. izreke presude.

33. Prigovor tuženika o zastari tražbina tužiteljice nije osnovan.

34. Naime, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ovaj sud u skladu s čl. 138.a tog Zakona u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika pa se tužiteljica osnovano poziva na presudu u kolektivnom sporu, kao i u skladu s već navedenim čl. 502.c Zakona o parničnom postupku .

35.

Najstarija tražbina tužiteljice zbog preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog promijene kamatne stope dospjela je prema predmetnom Ugovoru 12. veljače 2009. dok je kolektivna tužba podnijeta dana 4. travnja 2012. ,tako da su tražbine dospjele u okviru zastarnog roka od 5 godina za stjecanje bez osnove, s time da je podnošenjem navedene tužbe došlo do prekida zastare, koja je mogla početi ponovo teći tek nakon pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: 26. P-1401/2012., koja je postala pravomoćna po donošenju presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: 43. Pž-7129/13-4 dana 13. lipnja 2014., a tužiteljica je u ovom individualnom sporu podnijela tužbu u roku kraćem od pet godina od dana pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu, odnosno 11. lipnja 2019. tako da nije nastupila zastara tražbina.

36. Također i glede preplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja –valutna klauzula presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017 od dana 14. lipnja 2018., u točki 1. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od dana 4. srpnja 2013., u dijelu točke 1.,2.,3.,4.,5.,6. izreke , kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tuženik , "u razdoblju od 1. travnja 2004. do 23. prosinca 2008. , povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika zaključujući Ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te ja presuda postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018. a tužiteljica je u ovom individualnom sporu podnijela tužbu u roku kraćem od pet godina od dana pravomoćnosti presude odnosno dana 11. lipnja 2019. , tako da nije proteklo 5 godina i nije nastupila zastara takve tražbine tužitelja.

37. Tuženik tvrdi da tužiteljica nije dokazala da je potrošač.

38. Takve tvrdnje tuženika nisu osnovane , jer je tužiteljica tijekom postupka dokazala da je potrošač u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača , jer je potrošač fizička osoba , koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne , obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

39. Naime , predmetni kredit je bio namjenski za adaptaciju obiteljske kuće- uređenje potkrovnog stana i, kao što tužiteljica to tvrdi u svom uvjerljivom i logičnom iskazu , isti je iskoristila za tu namjenu, ali niti taj iznos kredita nije bio dovoljan za uređenje stana, s time da je bila zaposlena u Croatia osiguranju te je cijeli radni vijek tamo provela i nije imala niti obrt niti trgovačko društvo , a i tuženik u svojoj dokumentaciji kredit vodi kao potrošački kredit tako da je tužiteljica bila potrošač i radilo se o potrošačkom kreditu.

40. S obzirom na djelomičan uspjeh stranaka u parnici i glede pravne osnove tužbenih zahtjeva ( odluka o djelomičnoj ništetnosti osnovnog ugovora o kreditu , ali ne i dodatka ugovora o kreditu ) , kao i visine tužbenih zahtjeva ( djelomičan uspjeh tužiteljice glede zateznih kamata , a odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na glavnicu i dio zateznih kamata ), sud je odlučio temeljem čl. 154. st. 4. ZPP-a da svaka stranka snosi svoje troškove.

U Zaboku 24. srpnja 2026.

S u d a c

Branko Herceg

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana objave iste, pisano u tri primjerka , putem ovog suda , nadležnom županijskom sudu

Dostaviti:

1. Ksenija Kantura, odvjetnica iz Zaboka, Marije Jurić Zagorke 5 b

2. Odvjetničko društvo Porobija i Porobija iz Zagreba , Galleria Imprtanne,

Iblerov trg 10/VII