26. P-470/2026

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stalna služba u Drnišu

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, Stalna služba u Drnišu, OIB: 29399232217, po sutkinji Martini Periša, u pravnoj stvari tužitelja ŽI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Maji Ćurić, odvjetnici u Drnišu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Stalna služba Knin, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave, zaključene dana 09. srpnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja Maje Ćurić, odvjetnice u Drnišu i zzz tuženika ŽIR, zamjenice ODO Šibenik, Stalna služba u Kninu, po objavi dana 24. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica ŽI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica za cijelo nekretnine označene u Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka geodetske struke Zorana Marina, dipl.ing.geod. broj R1-117/2024 od dana 26. 08. 2024.godine, koji predstavlja sastavni dio ove presude, kao dio čest. zem. [katastarska čestica] pašnjak površine 44393 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], označen točkama T1-T2-T3-T4-T5-T6-T7-T8-T9-T10- T11-T12-T13-t1, površine 1320 m2, buduće oznake čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], te se ista ovlašćuje na temelju ove presude, nakon prethodno provedenog postupka parcelacije i ishodovanja zasebne zemljišnoknjižne oznake, zatražiti i postići besteretnu uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine, na svoje ime za cijelo, uz istodoban izbris istog prava sa imena Republika Hrvatska.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ŽI, zastupana po punomoćnici Maji Ćurić, odvjetnici u [adresa], podnijela je ovom sudu, dana 11. ožujka 2026. godine, tužbu protiv tuženika Republike Hrvatske, radi utvrđenja prava vlasništva na fizičkom dijelu nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] pašnjak površine 44393 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], (rezerviran broj 574/47), površine 1320 m2.

1.1.Tužiteljica je u tužbi navela da je izvanknjižna vlasnica i posjednica dijela čest. zem. [katastarska čestica] pašnjak površine 44393 m2 Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to dijela označenog u Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka geodetske struke Zorana Marina, dipl.ing.geod. broj R1-117/2024 od dana 26. 08. 2024.godine točkama T1,T2,T3,T4,T5,T6,T7,T8,T9,T10,T11,T12,T13,T1 površine 1320 m2 (rezerviran podbroj 574/47), na kojoj nekretnini je kao vlasnik je upisana REPUBLIKA HRVATSKA. Predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je nastala cijepanjem od matične čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što da je vidljivo iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u spisu Zemljišnoknjižnog odjela u Drnišu broj Z- 13554/2018, a po prijavnom listu KLASA: UP/I 932-07/2018-02/105, URBR: 541-24- 04/2-18-5 25.07.2018. Naime, kčbr. [katastarska čestica] pašnjak 1052765 m2 cijepala se na sada nove kčbr. [katastarska čestica], pašnjak od 1008372 m2 i kčbr. [katastarska čestica], pašnjak od 44393 m2. Tužiteljica da je stekla vlasništvo predmetne nekretnine temeljem nasljeđivanja od svoga oca LI pok. Ž kao stvarnog vlasnika i diobom sa sunasljednicima. Tužiteljičin prednik, djed, sada pokojni LI pok. OI da je puno veći kompleks nekretnina od ovdje predmetne koristio za ispašu stoke od početka dvadesetog stoljeća, gdje da je bilo guvno, te da je kasnije dio ogradio sagradivši staru kuću, pojatu i štalu, dok je ovdje predmetni dio i dalje koristio za ispašu blizu smještene stoke, a manji dio za odlaganje stvari. Nakon smrti tužiteljičina djeda LI po rješenju o nasljeđivanju O-250/64 od dana 27. 11. 1964.godine nasljednici su po oporuci LI, otac tužiteljice, te njegovi braća i sestre, međutim predmetna da je nekretnina pripala u isključivo vlasništvo ocu tužiteljice, isto sada pokojnom LI pok. Ž koji da je istu nekretninu neometano i samostalno vlasnički posjedovao do svoje smrti. Nakon smrti LI pok. Ž nasljednici su tužiteljica i njezine sestre VI i PI, sukladno rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Drnišu O-128/97 od dana 01. 04. 1997.godine. Naknadno su tužiteljica i njezine sunasljednice izvršile međusobnu diobu na način da je ovdje predmetna nekretnina pripala u isključivo vlasništvo tužiteljici, kao jedinstvena cjelina sa čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], vlasništvo tužiteljice, a koje nekretnine u naravi predstavljaju maslinik i voćnjak tužiteljice i jedinstvena su cjelina sa ovdje predmetnom. Ukazana činjenica je potvrđena tijekom izvanparničnom postupku osiguranja dokaza pred Općinskim sudom u Šibeniku Stalna služba u Kninu broj R1-117/24 iskazima saslušanih svjedoka, i to FI, sada pokojnog supruga tužiteljičine sestre NI, PI, te EI, sina pokojnog strica tužiteljice EI. Predmetna nekretnina u naravi da predstavlja voćnjak i maslinik tužiteljice, te da se na istoj nalaze još i stara stabla bajama i koštele, a koja se nalazi u neometanom vlasničkom posjedu tužiteljice i njenih predaka od pamtivijeka, te da stoga tužiteljica nastoji predmetnom tužbom uskladiti stvarno i zemljišnoknjižno stanje. Tužiteljici i njenim prednicima nikada nitko da nije osporavao posjed ni vlasništvo predmetnih nekretnina, a nema naznaka da je bilo tko treći stekao bilo kakvo pravo na istim nekretninama, pa se može zaključiti da je tužiteljica stupanjem na snagu odredbe čl. 388. st. 4. ZV/96 tj. 01. siječnja 1997. godine, stekla pravo vlasništva dosjelošću jer joj je vrijeme dosjedanja, odnosno poštenog posjedovanja od 20 odnosno 40 godina, a koje se računa od 1945. godine, iako je njena obitelj bila u posjedu barem pedeset godina od ranije, isteklo prije 1. siječnja 1997. godine. Tužiteljica se nalazi u neometanom vlasničkom posjedu predmete nekretnine preko četrdeset godina, zbog čega su ispunjeni uvjeti propisani čl. 159 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima o stjecanju prava vlasništva dosjelošću. Što se tiče zakonitosti posjeda predmetne nekretnine, tužiteljica se u potpunosti poziva na Presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu i to na Presudu Radomilja i drugi protiv Republike Hrvatske, službeni broj: 37685/2010 od dana 28. lipnja 2016. godine, zatim Presuda Jakeljić i drugi protiv Republike Hrvatske službeni broj: 22768/12 od dana 28. lipnja 2016. godine te Presudu Trgo protiv Republike Hrvatske službeni broj: 35298/2004 od dana 11. lipnja 2009. godine, u kojim presudama je u bitnom navedeno da se u rok dosjelosti na nekretninama u društvenom vlasništvu računa i vrijeme poštenog posjedovanja od postanka nekretnine društvenim vlasništvom do ispunjenja zakonskih uvjeta za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Sukladno pravnom shvaćanju izraženom u odluci Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1128/11 i odluci Europskog suda za ljudska prava od 11. lipnja 2009. godine, smatra da tužitelj ne bi trebao snositi greške koje je počinila sama država donijevši neustavni propis, raniji čl. 388. st. 4. ZV.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te je naveo kako ostaje kod svog odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora.

3. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem iskaza svjedoka FI, EI i PI danih na Zapisnik u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod brojem R1-117/2024 od 16. srpnja 2024. godine, zatim pregledom izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (list 5-13 spisa), izvatka iz zemljišne knjige, Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 21 spisa), izvoda iz posjedovnog lista za predmetnu nekretninu (list 23-24 spisa), odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora ODO Šibenik, Stalna služba u Kninu, broj N-DO-3048/2024 od 3. travnja 2024. godine (list 25 spisa), zapisnika ovog suda broj R1-117/2024 od 16. srpnja 2024. godine (list 26-28 spisa), odgovora ODO Šibenik, Stalna služba u Kninu na zahtjev za mirnim rješenjem spora broj Ip-DO- 3138/2024 od 14. veljače 2025. godine (list 29 spisa), rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Drnišu broj O-128/97 od 1. travnja 1997. godine (list 30-31 spisa), povijesti promjena na katastarskim česticama, Područni ured za katastar Šibenik, Odjela za katastar nekretnina Drniš, Klasa: 936-02/18-05/90 od 8. studenog 2018. godine zajedno sa ortofoto snimkom predmetne nekretnine (list 32-34 spisa), rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Drnišu broj O-250/64 od 27. studenog 1964. godine (list 35-36 spisa), nalaza i mišljenja vještaka Zorana Marina od 26. kolovoza 2024. godine (list 38-40 spisa), pregledom presude ovog suda broj P-1806/19 od 12. ožujka 2021. godine, te saslušanjem svjedoka TI i NI.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP-a), kao i rezultatima cjelokupnog postupka, sud je tužbeni zahtjev našao osnovanim. Temeljem članka 219. st.1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je isti vlasnik cijelo nekretnine označene u Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka geodetske struke Zorana Marina, dipl.ing.geod. broj R1-117/2024 od dana 26. 08. 2024.godine, koji predstavlja sastavni dio ove presude, kao dio čest. zem. [katastarska čestica] pašnjak površine 44393 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], označen točkama T1-T2-T3-T4-T5-T6-T7-T8-T9- T10-T11-T12-T13-t1, površine 1320 m2, buduće oznake čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina].

7. Pregledom Zapisnika pod brojem R1-117/2024 od 16. srpnja 2024. godine i pregledom nalaza i mišljenja vještaka Zorana Marina od 26. kolovoza 2024. godine (list 38-40 spisa) utvrđeno je da predmetna nekretnina obuhvaća dio čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], da je u naravi pašnjak koji je sa zapadne i južne strane ograđen suhozidom, a sa ostalih strana da nema vidljivih međa, te da je za istu rezerviran podbroj čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] i da ista sa nekretninama oznaka čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] čini jedinstvenu sa dvije strane omeđenu suhozidom.

8. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (list 5-13 spisa) utvrđeno je da je kao vlasnica iste upisana tužena Republika Hrvatska.

9. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige, Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 21 spisa) utvrđeno je da je kao vlasnica nekretnina oznaka čest. br. 574/36 i čest. br. 574/38, K. O. [katastarska općina] upisana tužiteljica ŽI za cijelo.

10. Pregledom izvoda iz posjedovnog lista za predmetnu nekretninu (list 23-24 spisa) i povijesti promjena na katastarskim česticama, Područni ured za katastar Šibenik, Odjela za katastar nekretnina Drniš, Klasa: 936-02/18-05/90 od 8. studenog 2018. godine zajedno sa ortofoto snimkom predmetne nekretnine (list 32-34 spisa) utvrđeno je da su kao posjednici predmetne nekretnine upisane fizičke osobe, te Republika Hrvatska i da je kao jedna od suposjednica upisana i tužiteljica ŽI, te da je predmetna nekretnina nastala cijepanjem od nekretnine oznake čest. br 574/8, K. O. [katastarska općina], koja se cijepala na čest. br. 574/8 i čest. br. 574/41, K. o. [katastarska općina].

11. Pregledom odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora ODO Šibenik, Stalna služba u Kninu, broj N-DO-3048/2024 od 3. travnja 2024. godine (list 25 spisa) i odgovora ODO Šibenik, Stalna služba u Kninu na zahtjev za mirnim rješenjem spora broj Ip-DO-3138/2024 od 14. veljače 2025. godine (list 29 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica prvotno upućena u postupak osiguranja dokaza radi točne identifikacije predmetne nekretnine, te da je u konačnici odbijen njezin zahtjev za mirnim rješenjem spora jer da ista nije dokazala pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine.

12. Pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Drnišu broj O-128/97 od 1. travnja 1997. godine (list 30-31 spisa) utvrđeno je da su LI pok. Ž, rođenog 1913. godine, a umrlog dana **.**.1993., naslijedile kćeri ŽI, ovdje tužiteljica, te VI i PI, za po 1/3 dijela, te da predmetna nekretnina nije bila u ostavinskoj masi ostavitelja.

13. Pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Drnišu broj O-250/64 od 27. studenog 1964. godine (list 35-36 spisa) utvrđeno je da su LI pok. ČI, djeda tužiteljice, rođenog 1865. godine, a umrlog 1956. godine naslijedili sinovi LI, otac tužiteljice, DI i OI, kći HI, te unuci FI, L, O i AI.

14. Pregledom presude ovog suda broj P-1806/19 od 12. ožujka 2021. godine utvrđeno je da je tužiteljica ŽI, u tom postupku utvrđena vlasnicom fizičkih dijelova čest. zem. [katastarska čestica], za koje su rezervirani novi brojevi čest. br. 574/36 i čest. br. 574/38, sve K. O. [katastarska općina], te da je tužena u tom postupku bila Republika Hrvatska.

15. Čitanjem iskaza svjedoka FI, rođenog 1954. godine, kojeg je sud također prihvatio kao vjerodostojan i životno logičan utvrđeno je kako je on poznavao oca tužiteljice pok. Ž, te da je isti koristio tu nekretninu na način da je tu bila jedna štala za stoku i guvno gdje su vršili žito, držali plastove sijena, a koliko je čuo ista da je bila u posjedu i njegovog oca, dakle, djeda tužiteljice. Nakon njegove smrti ova nekretnina da je pripala njegovoj supruzi V, a nakon P tužiteljici i njezinim dvjema sestrama koje su se koliko je njemu poznato podijelile tako da je ova nekretnina pripala ŽI. On da nikad nije čuo da bi tužiteljicu ili njezinim pravnim prednicima netko osporavao pravo vlasništva na ovoj nekretnini.

16. Čitanjem iskaza svjedoka EI, rođenog 1955. godine, rođaka tužiteljice, inače stričevog sina, kojeg je sud također prihvatio kao vjerodostojan i životno logičan utvrđeno je kako je njegov djed Ž imao četiri sina, oca tužiteljice Ž, nkegova oca EI, zatim OI i DI. DI da je otišao u Ameriku poslije I. svjetskog rata i o njemu da se ne zna ništa, a druga trojica braće da su se podijelila na način da je nekretnina koja je predmet ovog postupka pripala Ž, a nakon njegove smrti njegovoj supruzi V, a nakon Mandine smrti njenoj djeci, odnosno tužiteljici i njenim dvjema sestrama koje su se podijelile na način da je ova nekretnina pripala u isključivo vlasništvo tužiteljici. Koliko je njemu poznato tužiteljici i njenim pravnim prednicima nitko nikada nije osporavao pravo vlasništva na ovoj nekretnini. Vlasnik preostalog dijela ove nekretnine da je tužiteljica, a nekretnina koja je predmet ovog postupka da je bila neuređena. Također, njegov stric OI umro da je prije oca i da je njegovoj djeci pripao dio kuće i dvorišta i to temeljem diobe od prije 50 godina.

17. Čitanjem iskaza svjedoka PI, rođene 1960. godine, sestre tužiteljice, kojeg je sud također prihvatio kao vjerodostojan i životno logičan utvrđeno je kako ovu predmetnu nekretninu koriste već generacije njihovih predaka, a sada ona da pripada njezinoj sestri, ovdje tužiteljici ŽI s kojom da su se ona i njihova sestra VI nakon smrti majke podijelile što se tiče zemlje. Na predmetnoj nekretnini da su njezini roditelji, kao i djed i pradjed držali blago i vršili žito, te da im nikada nitko nije osporavao pravo vlasništva na toj nekretnini. Njezin otac da je tu nekretnini stekao nasljeđivanjem iza smrti svoga oca i podjelom sa svojom braćom.

18. Iz iskaza svjedoka TI, rođenog 1956. godine, kojeg je sud također prihvatio kao vjerodostojan i životno logičan, proizlazi kako su djed tužiteljice Ž pok. OI i njegov djed bili dva brata, tako da je njemu ova predmetna nekretnina jako dobro poznata. Ista da bila u posjedu obitelji tužiteljice otkad on to pamti. Naime, istu nekretninu da je koristio otac tužiteljice LI, koji je tu nekretninu koristio za ispašu blaga, te isto tako na tu nekretninu su obitelj tužiteljice, dakle njen otac, odlagali svoje stvari. Ta nekretnina da je dijelom i omeđena suhozidom. Prije jedno sedam do osam godina tužiteljica da je uredila tu nekretninu, samljela kamen na istoj i posadila masline koje obrađuje. Nakon smrti oca tužiteljice, istoga su naslijedile kćeri, ovdje tužiteljica ŽI, te njezine sestre PI i VI, danas pridošla svjedokinja. Koliko je njemu poznato, njih tri da su se između sebe podijelile i ova predmetna nekretnina da je pripala isključivo tužiteljici ŽI. Isto tako, da mora istaknuti kako su ŽI i njezine sestre u jako dobrim odnosima i da nikad nije bilo nikakvih sporova između njih oko imovine njihova oca. Isto tako iz priča iz obitelji, ovu predmetnu nekretninu da su koristili prije tužiteljice i njezina oca, tužiteljičin djed LI, a prije toga i Markov otac OI. Istaknuo je kako nikada nitko iz države, općine, mjesnih odbora nije nikada tu dolazio ili nešto osporavao tužiteljici ili njezinim naprijed navedenim prednicima. Nadalje, tužiteljičina kuća da se nalazi odmah do ove predmetne nekretnine, odnosno da je samo zid dijeli od iste nekretnine. Tužiteljičin djed Ž da je umro kad se on rodio i da ga se ne sjeća, a tužiteljičin otac Ž da je imao braće, te da zna da je tužiteljičin stric, da misli da se zvao OI, imao kuću koja se naslanja odmah na kuću ovdje tužiteljice ŽI, međutim, te kuće i dvorište oko istih nemaju nikakve veze sa ovom nekretninom koja je predmet ovog postupka, te OI niti njegovi nasljednici nikada nisu koristili ovu predmetnu nekretninu, niti su ikada tužiteljici i njezinim prednicima osporavali posjed te nekretnine.

19. Iz iskaza svjedoka NI, rođene 1955. godine, inače sestre tužiteljice, kojeg je sud također prihvatio kao vjerodostojan i životno logičan, proizlazi da otkad ona zna za sebe ova predmetna nekretnina pripada njezinoj obitelji. Naime, ista da je bila u posjedu njezina i tužiteljičina oca LI pok. Ž, koji je tu nekretninu koristio za ispašu stoke, te da je on još tu kao dijete muzla krave i veći dio nekretnine da je još njihov otac očistio jer se radilo o dosta kamenitom terenu, upravo kako bi mogli na istu nekretninu dovoditi blago. Njihov otac da je imao još braće, jednog brata koji je umro u Americi bez nasljednika, te brata OI i brata EI, međutim nitko nikada od njih, kao niti njihovih nasljednika nikada nije polagao nikakvo pravo u odnosu na ovu predmetnu nekretninu, to se jednostavno znalo da je to nekretnina njihova oca Ž i to se tako i poštivalo. Istaknula je da je ova predmetna nekretnina nakon smrti njihova oca Ž pripala sestri ŽI, ovdje tužiteljici, te da su se one između sebe podijelile i između njih da nema nikakvog spora. Ova predmetna nekretnina da se nalazi odmah uz kuću koja je pripala njima trima sestrama, a uz tu njihovu kuću da se nalazi i kuća pokojnog strica ČI, koja danas pripada njegovim nasljednicima, ali ta kuća i pripadajuće dvorište nemaju nikakve veze sa ovom predmetnom nekretninom, niti bi ova predmetna nekretnina predstavljala dio dvorišta te njihove kuće. Nadalje, nakon što je ŽI dobila tu nekretninu i nakon što smo mi između sebe postigli dogovor, ŽI je istu nekretninu nastavila koristiti, a prije jedno desetak godina ista je na toj nekretnini posadila nekoliko maslina koje i dan danas obrađuje. Navela da i da je njihov otac LI imao jednu sestru, koja da je umrla bez potomaka

20. Dakle, iz svega naprijed navedenog proizlazi kako je nekretnina označena u Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka geodetske struke Zorana Marina, dipl.ing.geod. broj R1-117/2024 od dana 26. 08. 2024.godine, kao dio čest. zem. [katastarska čestica] pašnjak površine 44393 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], označen točkama T1-T2- T3-T4-T5-T6-T7-T8-T9-T10-T11-T12-T13-t1, površine 1320 m2, buduće oznake čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] bila u posjedu prvo tužiteljičina djeda LI pok. ČI, koji je preminuo još 1959. godine, potom tužiteljičina oca LI pok. Ž koji je istu stekao nasljeđivanjem i diobom sa ostalim nasljednicima nakon smrti svoga oca, a djeda tužiteljice LI, te je otac tužiteljice, koji je rođen 1913. godine, a preminuo je 1993. godine istu koristio za ispašu blaga i da bi na istoj držao svoje stvari. Ta nekretnina čini jednu cjelinu sa nekretninama oznaka čest. br. 574/36 i čest. br. 574/38, K. O. [katastarska općina], za koje je tužiteljica presudom ovog suda broj P-1806/2019 od 12. ožujka 2021. utvrđena vlasnicom istih nekretnina i ista je upisana kao vlasnica tih nekretnina u zemljišnim knjigama, a predmetna nekretnina se nalazi između te dvije spomenute nekretnine u vlasništvu tužiteljice. Nakon smrti oca tužiteljice LI, ista se podijelila sa svojim sestrama NI i PI, te je tužiteljica prije 7-10 godina na istoj nekretnini posadila nekoliko stabala maslina koje i danas obrađuje. Predmetna nekretnina je sa dvije strane međena starim suhozidom.

21. Odredbom čl. 114. st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 94/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/1, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 u daljnjem tekstu ZVDSP) propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

22. Odlučujući o zahtjevu tužitelja u granicama činjeničnih navoda tužbe i navoda tužiteljice koje je ista iznosila u tijeku postupka, a iz kojih proizlazi da je utuženu nekretninu, koja se ujedno nalazi između dvije nekretnine u vlasništvu tužiteljice, stekla nakon smrti oca LI pok. Ž i diobom izvršenom sa svojim sestrama PI i NI, koje su to potvrdile u svojim svjedočkim iskazima, otac tužiteljice je istu stekao po smrti svoga oca LI pok. ČI, djeda tužiteljice, te se iste nekretnine dugi niz godina, dakle preko 60 godina, nalaze u samostalnom, poštenom i nesmetanom posjedu tužitelja i njegovih naprijed navedenih prednika, a utemeljenjem u rezultatima dokaza provedenih u postupku, kako personalnih tako i materijalnih, te rezultata provedenog očevida, zaključak je ovog suda kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

22.1. Dakle, pravo vlasništva stečeno na originarni način ostvaruje se tužbenim zahtjevom na utvrđenje prava vlasništva i ispravak uknjižbe, a uzimajući u obzir činjenicu da iz priloženih materijalnih i personalnih dokaza koje je sud cijenio vjerodostojnim, proizlazi da je tužiteljica vlasništvo predmetne nekretnine stekla temeljem samostalnog, poštenog i po nikom osporavanog posjedovanja predmetne nekretnine, zajedno sa svojim prednicima, kroz više od 60 godina, te uzimajući u obzir da tuženik koji se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu nije sudu priložio niti predložio niti jedan dokaz, kako materijalni tako ni personalni, iz kojeg bi proizlazilo da tužitelj nije vlasnik predmetne nekretnine, stav je ovog suda da isti nije ničim doveo u sumnju utvrđenje da je tužitelj doista vlasnik predmetne nekretnine.

23. Imajući u vidu sve naprijed navedeno valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatiti osnovanim pa je riješeno kao u izreci ove presude.

24. Kako tužitelj nije podnio zahtjev za nadoknadu parničnog troška, to sud o istom nije odlučivao.

U Drnišu, 24. srpnja 2026. godine

SUTKINJA:

Martina Periša

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka sud i protivnu stranu.

DN-a:

1. Tužitelju po punomoćnici Maji Ćurić, odvjetnici u Drnišu,

2. Tuženiku po zz. Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Stalna služba u Kninu.