Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-812/2025

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza GLUMINA BANKA d.d. u stečaju, OIB: 97579212723, Zagreb, Strojarska cesta 20, OIB: 97579212723, kojeg zastupa punomoćnik Luka Dorotić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu ČOLIĆ DOROTIĆ d.o.o. u Zagrebu, Ulica Račkoga 9, protiv tuženika AB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Miljenko Jekić, odvjetnik u Zagrebu, II Barilovička 5, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 7. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 24. srpnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 659.498,17 EUR (4.968.988,97 kn) sa zakonskom zateznom kamatom od 24. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev:

- u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 327.827,99 EUR zajedno sa zateznim kamatama na iznos od 1.424.271,05 NLG od 21. travnja 1997. do 5. veljače 1998. po stopi od 18% godišnje, nadalje na iznos od 2.097.028,07 NLG od 6. veljače 1998. do 28. veljače 2002. po stopi u visini od 18% godišnje, a na iznos od 951.589,85 EUR od 1. ožujka 2002. do 30. lipnja 2002. po stopi u visini od 18% godišnje, od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2005. po stopi u visini od 15% godišnje, od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 4. travnja 2018. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 5. travnja 2018. do 31. prosinca 2021. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 14. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 15. prosinca 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 345.777,24 EUR (2.605.258,64 kn) sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 1.294,68 kn od 2. siječnja 1996. do 20. travnja 1997. po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate; na iznos od 638.776,90 kn od 21. travnja 1997. do 5. veljače 1998. po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, na iznos od 876.978,23 kn od 6. veljače 1998. do 30. lipnja 1998. po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te na iznos od 7.770.321,09 kn od 1. srpnja 1998. do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 4. travnja 2018. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 5. travnja 2018. do 31. prosinca 2021. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 14. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 15. prosinca 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te

- u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 196.073,48 kn .

r i j e š i o j e

I. Odbacuje se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu:

- iznosa od 497.792,66 EUR (koji iznosi odgovara iznosu od 973.597,83 DEM, konvertiranom prema fiksnom tečaju 1 EUR=1,95583 DEM) zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 128.109,63 DEM od 21. travnja 1997. do 5. veljače 1998. po stopi od 18% godišnje , na iznos od 973.597,83 DEM od 6. veljače 1998. do 28. veljače 2002. po stopi u visini od 18% godišnje, a na iznos od 497.792,66 EUR od 1. ožujka 2002. do 30. lipnja 2002. po stopi u visini od 18% godišnje, od 1. srpnja 2002. g. do 31. prosinca 2005. po stopi u visini od 15% godišnje, od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate; od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena; od 1. kolovoza 2015. do 4. travnja 2018. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 5. travnja 2018. do 31. prosinca 2021. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 14. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 15. prosinca 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- iznosa od 623.761,86 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 1.424.271,05 NLG od 21. travnja 1997. do 5. veljače 1998. po stopi od 18% godišnje, nadalje na iznos od 2.097.028,07 NLG od 6. veljače 1998. do 28. veljače 2002. po stopi u visini od 18% godišnje, a na iznos od 951.589,85 EUR od 1. ožujka 2002. do 30. lipnja 2002. po stopi u visini od 18% godišnje, od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2005. po stopi u visini od 15% godišnje, od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 4. travnja 2018. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 5. travnja 2018. do 31. prosinca 2021. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredi ta odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 14. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 15. prosinca 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te

- iznosa od 26.023,42 EUR sa zateznim kamatama iznos od 1.294,68 kn od 2. siječnja 1996. do 20. travnja 1997., na iznos od 638.776,90 kn od 21. travnja 1997. do 5. veljače 1998., na iznos od 876.978,23 kn od 6. veljače 1998. do 30. lipnja 1998. te na iznos od 7.770.321,09 kn od 1. srpnja 1998. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je 19. srpnja 1995. s trgovačkim društvom VERONIKA d.o.o. Zagreb sklopio Ugovor o garanciji i garancijskom kreditu, temeljem kojeg je tužitelj istog dana izdao bankarsku garanciju broj 149/95 u korist tvrtke SANAMENS s p.o. Zagreb na iznos od 100.000,00 kn, koji iznos je tužitelj i platio korisniku garancije 1. veljače 1996. Nadalje, 27. lipnja 1995. tužitelj je po nalogu društva VERONIKA d.o.o. iz Zagreba izdao bankarsku garanciju broj 104/95 za iznos od 75.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju NBH, korisniku garancije Općini Lipik, a po kojoj garanciji je korisniku izvršio isplatu 29. listopada 1995., dok je 30. lipnja 1995. tužitelj sklopio s društvom VERONIKA d.o.o. Ugovor o garanciji i garancijskom kreditu broj 116/95 temeljem kojeg je istog dana izdao bankarsku garanciju broj 116/95 za korisnika garancije "Zavod za istraživanje i razvoj sigurnosti" d.d. Zagreb do iznosa od 137.668,89 DEM, protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju NBH, za koju garanciju nalogodavac nije tužitelju podmirio naknade o garanciji u iznosu od 51.161,75 kn i troškove deviznih doznaka od 2.166,17 kn. Dana 27. lipnja 1995. tužitelj je s društvom VERONIKA d.o.o. iz Zagreba sklopio Ugovor o garanciji i garancijskom kreditu br. 107/95 temeljem kojega je izdao istog dana bankarsku garanciju broj 107/95 za korisnika garancije Općinu Lipik do iznosa od 100.000,00 DEM, protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju NBH, a za koju garanciju nalogodavac nije tužitelju isplatio naknade u iznosu od 1.294,68 kn. Dana 27. rujna 1995. tužitelj i društvo VERONIKA d.o.o. Zagreb zaključili su Ugovor o garanciji i garancijskom kreditu br. 268/95, temeljem kojeg je tužitelj istog dana izdao bankarsku garanciju broj 268/95 za korisnika garancije Dubrovačku banku d.d. Dubrovnik, do iznosa od 2.000.000,00 DEM. Navedena garancija je služila kao osiguranje nalogodavčeva plaćanja korisniku garancije po Ugovoru o kupoprodaji potraživanja po oročenom deviznom depozitu, koji Ugovor su nalogodavac i korisnik garancije sklopili 22. rujna 1995. Tužitelj ističe da je kao obveznik iz garancije 18. veljače 1998. platio porez po kupoprodajnom ugovoru u iznosu od 126.070,20 kn, dok je korisnik garancije iznos od 6.309.777,25 kn prijavio kao tražbinu u stečaj protiv tužitelja. Dana 1. prosinca 1995. tužitelj i društvo VERONIKA d.o.o. Zagreb sklopili su Ugovor o garanciji broj 059181541-73, temeljem kojega je tužitelj 12. prosinca 1995. izdao bankarsku garanciju broj 059181541-73 korisniku garancije, mađarskoj tvrtki "FLORIMEX" BUDAPEST KFT.ETELE TER 12, BUDAPEST, za iznos od 240.000,00 NLG (nizozemskih guldena), koji iznos je platio 20. veljače 1996. Nadalje, 31. ožujka 1995. tužitelj i društvo VERONIKA d.o.o. Zagreb sklopili su Ugovor o kratkoročnom kreditu broj 95072, za iznos glavnice od 551.024,90 DEM, s rokom povrata glavnice od 30. rujna 1995., s ugovorenom kamatom po stopi od 4,5% mjesečno, promjenjivo prema odluci tužitelja, a novčana sredstva po navedenom Ugovoru plasirana su korisniku kredita 31. ožujka 1995. Dana 1. rujna 1995. tužitelj i društvo VERONIKA d.o.o. Zagreb sklopili su Ugovor o kratkoročnom kreditu broj 90952A, za iznos glavnice od 5.300,00 NLG, s rokom povrata do 1. prosinca 1995. te ugovorenom kamatom po stopi od 5% mjesečno, a novčana sredstva po navedenom Ugovoru plasirana su korisniku kredita 20. rujna 1995. Dana 24. srpnja 1995. tužitelj je s društvom VERONIKA d.o.o. sklopio ugovore o garanciji i garancijskom kreditu broj 154/95, odnosno broj 155/95., temeljem kojih je istog dana izdao bankarske garancije broj 154/95 i br. 155/95 u korist društva CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Poslovna jedinica [adresa], obje do iznosa do 50.000,00 kn, a temeljem kojih garancija je dana 23. studenog 1995. tužitelj dva puta uplatio korisniku garancija iznos od po 40.584,00 kn. Dana 4. rujna 1995. tužitelj i društvo VERONIKA d.o.o. Zagreb sklopili su Ugovor o kratkoročnom kreditu broj 95070 za iznos glavnice od 30.000,00 NLG, s rokom povrata 90 dana od dana plasmana sredstava te ugovorenom kamatom po stopi od 5% mjesečno, te su novčana sredstva po navedenom Ugovoru plasirana korisniku kredita 20. rujna 1995. Dana 4. rujna 1995. tužitelj i društvo VERONIKA d.o.o. Zagreb sklopili su Ugovor o deviznom kratkoročnom kreditu broj 95069 za iznos glavnice od 200.000,00 NLG, s rokom povrata 90 dana od dana plasmana sredstava te ugovorenom kamatom po stopi od 5% mjesečno te su novčana sredstva po navedenom Ugovoru plasirana korisniku kredita 20. rujna 1995. Dana 1. rujna 1995. tužitelj i društvo VERONIKA d.o.o. Zagreb sklopili su Ugovor o deviznom kratkoročnom kreditu broj 95068, za iznos glavnice od 37.574,21 NLG, s rokom povrata 90 dana od dana plasmana sredstava te ugovorenom kamatom po stopi od 5% mjesečno, a novčana sredstva po navedenom Ugovoru plasirana su korisniku kredita 20. rujna 1995. Dana 3. travnja 1995. tužitelj i društvo VERONIKA d.o.o. Zagreb sklopili su Ugovor o deviznom kratkoročnom kreditu broj 95026, za iznos glavnice od 132.868,83 NLG s rokom povrata glavnice 31. listopada 1995. te ugovorenom kamatom po stopi od 4,5% mjesečno, a novčana sredstva po navedenom Ugovoru plasirana su korisniku kredita 5. travnja 1995. Dana 3. travnja 1995. tužitelj i društvo VERONIKA d.o.o. Zagreb sklopili su Ugovor o deviznom kratkoročnom kreditu broj 95025, za iznos glavnice od 16.880,00 DEM s rokom povrata glavnice 31. listopada 1995. te ugovorenom kamatom po stopi od 4,5% mjesečno te su novčana sredstva po navedenom Ugovoru plasirana korisniku kredita 5. travnja 1995. Dana 3. travnja 1995. tužitelj i društvo VERONIKA d.o.o. Zagreb sklopili su Ugovor o deviznom kratkoročnom kreditu broj 95024, za iznos glavnice od 4.000,00 DEM s rokom povrata glavnice 31. listopada 1995. te ugovorenom kamatom po stopi od 4,5% mjesečno. Novčana sredstva po navedenom Ugovoru plasirana su korisniku kredita 5. travnja 1995. Dana 3. travnja 1995. tužitelj i društvo VERONIKA d.o.o. Zagreb sklopili su Ugovor o deviznom kratkoročnom kreditu broj 95023, za iznos glavnice od 20.400,00 DEM s rokom povrata glavnice 31. listopada 1995. te ugovorenom kamatom po stopi od 4,5% mjesečno, a novčana sredstva po navedenom Ugovoru plasirana su korisniku kredita 5. travnja 1995. Dana 3. travnja 1995. tužitelj i društvo VERONIKA d.o.o. Zagreb sklopili su Ugovor o deviznom kratkoročnom kreditu broj 95010, za iznos glavnice od 68.519,98 NLG s rokom povrata glavnice 31. listopada 1995. te ugovorenom kamatom po stopi od 4,5% mjesečno promjenjivo prema odluci tužitelja. Novčana sredstva po navedenom Ugovoru plasirana su korisniku kredita 5. travnja 1995. Dana 3. travnja 1995. tužitelj i društvo VERONIKA d.o.o. Zagreb sklopili su Ugovor o deviznom kratkoročnom kreditu broj 95009 za iznos glavnice od 32.778,65 NLG s rokom povrata glavnice do 31. listopada 1995. te ugovorenom kamatom po stopi od 4,5% mjesečno. Novčana sredstva po navedenom Ugovoru plasirana su korisniku kredita 5. travnja 1995. Nadalje, 1. travnja 1995. tužitelj je s društvom VERONIKA d.o.o. Zagreb, kao korisnikom kredita i založnim dužnikom, zatim s društvom VERONIKA ZAGREB d.o.o. kao korisnikom kredita (oba društva zastupana po tuženiku – direktoru) te s tuženikom kao jamcem platcem, sklopio Okvirni ugovor o kreditu, kojim je ugovoreno kreditiranje dviju navedenih društava do iznosa od 3.000.000,00 DEM, prema pojedinačnim, zasebno ugovornim plasmanima. Člankom 3. navedenog okvirnog ugovora tuženik je određen kao jamac platac, za sva potraživanja koja tužitelj ima prema društvima VERONIKA d.o.o. i VERONIKA ZAGREB d.o.o. Nadalje, 13. rujna 1995. tužitelj, društvo VERONIKA ZAGREB d.o.o. i društvo VERONIKA d.o.o. sklopili su Aneks broj 1 Okvirnog ugovora o kreditu, u kojemu aneksu suglasno ističu da su temeljem Okvirnog ugovora zaključili 3. travnja 1995. ugovore o kratkoročnom kreditu br. 95009, br. 95010, br. 95023, br. 95024, br. 95025, br. 95026 i br. 95336. Dana 11. rujna 1995. tužitelj, društvo VERONIKA d.o.o. Zagreb, društvo VERONIKA ZAGREB d.o.o. Zagreb te tuženik zaključili su Okvirni ugovor o garanciji i garancijskom kreditu, prema kojem se tužitelj obvezao po nalozima oba društva izdavati garancije do okvirnog iznosa od 700.000,00 DEM, a tuženik je navedeni ugovor potpisao, osim kao zakonski zastupnik oba nalogodavca i osobno kao jamac platac. Dana 11. rujna 1995. tužitelj, društvo VERONIKA d.o.o. Zagreb, društvo VERONIKA ZAGREB d.o.o. Zagreb te tuženik, sklopili su Sporazumno utanačenje o 14 izdanih bankarskih garancija u periodu od 20. travnja 1995. do 29. kolovoza 1995., kojima je osiguran novčani iznos od 4.810.105,19 kn (1.303.516,22 DEM po srednjem tečaju tužitelja na dan potpisivanja sporazuma), te se navedenim sporazumom tuženik ponovno obvezuje kao jamac platac podmiriti tužitelju obveze obaju društva. Zaključno, 20. rujna 1995. tužitelj i društvo VERONIKA d.o.o. Zagreb sklopili su Sporazumno utanačenje u kojemu ističu da su zaključili ugovore o deviznom kratkoročnom kreditu za plaćanje u inozemstvo br. 95068, br. 95069, br. 95070 i br. 95052A, na koje kredite se primjenjuju odredbe Okvirnog ugovora o kreditu od 1. travnja 1995.

2. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka ostao kod navoda iznesenih u tužbi, dok je ponovno istaknuo kako je nad društvom VERONIKA d.o.o. otvoren stečajni postupak te da je prijavio svoje potraživanje u stečajni postupak te da mu je potraživanje priznato samo u manjem dijelu slijedom čega ističe da je prilikom podnošenja tužbe za taj iznos umanjio tužbeni zahtjev. O navedenome je kao dokaz dostavio prijavu tražbine s pripadajućom dokumentacijom te rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj St-43/96 od 25. studenog 1997. Tužitelj nadalje tijekom postupka osporava tuženikove navode da bi bio u cijelosti namiren iz imovine glavnog dužnika. U odnosu na potraživanje temeljem bankarske garancije br. 268/95 tužitelj pojašnjava kako se potraživanje s osnova navedene garancije, a koja je plaćanja GLUMINA BANKA d.d. izvršila prema DUBROVAČKOJ BANCI d.d., u evidenciji tužitelja vode pod posl. br. IK970576, IK970708, IK970709. Nadalje, tužitelj navodi kako je Dubrovačka banka d.d. ostatak duga za koji je društvu VERONIKA d.o.o. Glumina banka izdala predmetnu garanciju, u iznosu od 1.400.000,00 DEM uvećan za kamate u iznosu od 225.686,56 DEM, odnosno glavnica 5.433,820,00 kn + kamata 875.957,00 kn = 6.309.777,25 kn) prijavila u stečajnom postupku nad tužiteljem te je ista tražbina priznata. Tužitelj je po izvedenom dokazu financijskim vještačenjem po stalnom suskom vještaku mr. sc. Ivanu Tkalecu, podneskom od 2. travnja 2008. određeno postavio tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 17.835.412,70 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka, dok je za iznos od 1.200.535,59 kn, s pripadajućim kamatama, a koji se odnosi na razliku između prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 19.035.948,29 kn i navedenog iznosa od 17.835,412,70 kn, tužbeni zahtjev povukao.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, prvenstveno ističući prigovor zastare iz razloga što su ugovori koji prileže spisu zaključeni s tuženikom 1995., a tužba je podnesena 2000. Tuženik također osporava visinu tužbenog zahtjeva te način obračuna predmetnog potraživanja. Nadalje, tuženik je tijekom postupka, istaknuo prigovor litispendencije navodeći da se pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-662/08 (ranije broj P-1444/00) vodi postupak iz istog pravnog osnova između istih stranaka. Također, tijekom postupka tuženik osporava osnovanost potraživanja prema tuženiku, kao jamcu ističući da je tužitelj u cijelosti namiren iz imovine glavnog dužnika. Navodi i da je u vlasništvo tužitelja prenesena nekretnina glavnog dužnika vrijedna 23.493.712,86 kn u to u 1/5 dijela.

4. Presudom ovog suda poslovni broj P-1445/2000 od 24. rujna 2008. prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 17.835.412,70 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose glavnice od dospijeća do isplate dok je rješenjem od 24. rujna 2008. pod točkom 1. utvrđeno da je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj od tuženika potraživao isplatu iznosa od 1.200.535,59 kn s pripadajućim zateznim kamatama povučen.

5. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7350/09-3 od 2. veljače 2011. ukinuta je navedena presuda, kao i rješenje u točki 2. izreke u kojem je odlučeno o naknadi troškova postupka.

6. U ponovljenom postupku stranke su ostale u bitnome kod navoda iznesenih u ranijem postupku, s time da je tužitelj podneskom od 24. studenog 2015. konačno postavio tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje isplatu:

- iznosa od 7.770.321,09 kn s pripadajućim zateznim kamatama na iznos od:

- 1.294,68 kn od 2. siječnja 1996. do 20. travnja 1997.

- 638.776,90 kn od 21. travnja 1997. do 5. veljače 1998.

- 876.978,23 kn od 6. veljače 1998. do 30. lipnja 1998.

- 7.770.321,09 kn od 1. srpnja 1998. do isplate

- iznosa od 951.589,85 EUR-a (koji iznos odgovara iznosu od 2.097.028,07 NLG, konvertiranom prema fiksnom tečaju 1 EUR = 2,20371 NLG) zajedno sa zateznim kamatama na iznos od:

- 1.424.271,05 NLG od 21. travnja 1997. do 5. veljače 1998.,

- 2.097.028,07 NLG od 6. veljače 1998. do 28. veljače 2002.,

- 951.589,85 EUR-a, od 1. ožujka 2002. do isplate, te

- iznosa od 497.792,66 EUR-a (koji iznos odgovara iznosu od 973.597,83 DEM, konvertiranom prema fiksnom tečaju 1 EUR = 1,95583 DEM) zajedno sa zateznim kamatama na iznos od:

- 128.109,63 DEM od 21. travnja 1997. do 5. veljače 1998.,

- 973.597,83 DEM od 6. veljače 1998. do isplate.

7. Također, u ponovljenom je postupku izveden i dokaz dopunskim vještačenjem po društvu Vještak Tkalec d.o.o., a koje je dopunski nalaz sačinilo po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Ivanu Tkalecu, na okolnost da vještak u odnosu na ugovore o kreditu i bankarske garancije koje prileže spisu iskaže odgovarajuće potraživanje po istima s obzirom na eventualno ugovorenu valutnu klauzulu ili ugovoreno kunsko potraživanje, te sa zadatkom da dodatno pojasni prvotni nalaz i mišljenje u dijelu koji se tiče utvrđenja vezanog uz namirenje Dubrovačke banke d.d. te tužitelja prodajom pogona društva VERONIKA d.o.o. u stečajnom postupku nad tim društvom za iznos od 4.456.968,36 kn, kao i vezano uz utvrđenja glede namirenja ovdje tužitelja od glavnog dužnika (VERONIKA d.o.o. u stečaju) za iznos od 292.831,23 kn.

8. U ponovljenom je postupku izveden i dokaz dopunskim financijskim vještačenjem po trgovačkom društvu DARFIN d.o.o., po stalnom sudskom vještaku ekonomske struke dipl. oec. Darku Prpiću (list 650. – 696. spisa) sa zadatkom da se na temelju spisu priležeće dokumentacije očituje na okolnost visine tužiteljevog potraživanja na način kako ga je tužitelj specificirao podneskom od 16. veljače 2017.

(list 637. – 640. spisa).

9. Presudom ovog suda poslovni broj P-3452/2011-63 od 12. srpnja 2018. (list 706. – 724. spisa) u točci I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od:

- 196.073,48 kn,

- 973.817,18 EUR, a koji iznos odgovara iznosu od 1.904.620,86 DEM prema tečaju konverzije njemačkih maraka u euro na dan 01.03.2002., 1 EUR = 1,95583 DEM), u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za valutu EUR,

- 623.761,86 EUR, a koji iznos odgovara iznosu od 652.451,57 NLG prema tečaju konverzije nizozemskih u euro na dan 01.03.2002., 1 EUR = 1,95583 DEM), u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za valutu EUR. Nadalje, u točci II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu preko iznosa dosuđenih u točci I. izreke te presude, dok je u točci III. naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.188.054,74 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 12. srpnja 2018. do isplate.

10. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, odlučujući o tužiteljevoj žalbi izjavljenoj protiv točke II. i dijela točke III. izreke u kojem je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova preko dosuđenog iznosa, presudom poslovni broj Pž-195/2019-2 od 14. ožujka 2019. ukinuo je presudu ovog suda poslovni broj P-3452/2011-63 od 12. srpnja 2018. u dijelu točke II. i u točki III. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka te je predmet u tom dijelu vraćen ovom sudu na ponovno suđenje (t. I. izreke), dok je u točci II. odlučeno da će o troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud odlučiti u konačnoj odluci.

11. U ponovljenom postupku, a u kojem je sud izveo parnične radnje i raspravio sporna pitanja na koja ga je upozorio drugostupanjski sud u svojoj odluci (čl. 377. st. 2. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje u tekstu: ZPP), stranke su ostale kod ranije iznesenih navoda, s time da je tužitelj podneskom od 27. prosinca 2022. (list 765. – 767. spisa), dostavio tablicu iz koje je vidljiv iznos zatražen tužbenim zahtjevom od 24. studenog 2015. (glavnica i kamate), iznos koji je po pojedinoj osnovi pravomoćno dosuđen tužitelju te preostali iznos po pojedinoj osnovi, odvojen po glavnici i kamatama. Na ročištu održanom 16. siječnja 2026. (list 942. – 943. spisa) tužitelj je ispravio navedeni podnesak i to na način da u dijelu utvrđenja razlike u iznosima u petom redu u koloni "dosuđeno" ima stajati umjesto "1.075.985,25" brojka "3.851.596,80". Nadalje, u tablici koja prileži podnesku od 27. prosinca 2002. umjesto svih iznosa u valuti DEM ima stajati HRK.

12. Nadalje, izveden je dokaz dopunskim financijskim vještačenjem po trgovačkom društvu DARFIN d.o.o., po stalnom sudskom vještaku ekonomske struke dipl. oec. Darku Prpiću (2. dopuna nalaza list 816. – 913. spisa) sa zadatkom očitovanja na okolnost visine tužbenog zahtjeva s obzirom na tužbeni zahtjev postavljen podneskom od 24. studenog 2015., odnosno od 27. prosinca 2022., pri čemu će uzeti u obzir najveću dopuštenu stopu ugovornih kamata, dakle prosječnu visinu ugovornih kamatnih stopa na konkretnom tržištu u spornom razdoblju primjenjivanu od strane poslovnih banaka u Republici Hrvatskoj kod istovrsnih ugovornih odnosa (čl. 399. st. 2. ZOO/91).

13. Valja naglasiti i da je rješenjem ovog suda od 15. travnja 2024. postupak prekinut temeljem odredbe čl. 212. t. 4. ZPP-a jer je dotadašnji tuženik, odnosno društvo GLUMINA BANKA D.D. U STEČAJU brisano iz sudskog registra, dok je pravomoćnim rješenjem od 6. studenog 2024. postupak nastavljen od strane Stečajne mase iza GLUMINA BANKA D.D. – U STEČAJU.

14. Podneskom od 7. travnja 2026. (list 961. – 964. spisa) tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev, dok je tuženik podneskom od 21. travnja 2026. (list 967. – 968. spisa) prigovorio aktivnoj legitimaciji navodeći u bitnome kako stečajna masa više ne postoji kao pravni subjekt, da ista nije pravna osoba niti nositelj prava pa s obzirom na navedenu tvrdnju smatra da je tužba preinačena.

15. U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao: Garanciju br. 149/95 (list 8. spisa), Ugovor o garanciji i garancijskom kreditu te izvadak o promjenama i stanju na računu (list 9. – 11. spisa), Garanciju br. 104/95 te izvadak o promjenama i stanju na računu (list 12. – 13. spisa), Garanciju br. 116/95 (list 14. spisa), Ugovor o garanciji i garancijskom kreditu (list 15. – 16. spisa), Garanciju br. 107/95 (list 17. spisa), Ugovor o garanciji i garancijskom kreditu (list 18. – 19. spisa), Garanciju br. 268/95 (list 20. spisa), Ugovor o garanciji i garancijskom kreditu (list 21. – 22. spisa), Ugovor o kupoprodaji potraživanja po oročenom deviznom depozitu (list 23. – 24. spisa), izvatke o promjenama i stanju na računu (list 25. – 26. spisa), Garanciju br. 059181541-73 (list 27. spisa), Ugovor o garanciji broj 059181541-73 od 1. prosinca 1995. (list 28. – 29. spisa), Ugovor o kratkoročnom kreditu broj 95072 od 31. ožujka 1995. (list 31. – 34.), Izvadak Glumina banke broj 073 od 31. ožujka 1995. (list 35. spisa), Ugovor broj 95052A od 01.09.1995. (list 36.-37. spisa), Garanciju broj 154/95 (list 39. spisa), Ugovor o garanciji i garancijskom kreditu od 24. srpnja 1995. (list 40. – 41. spisa), Garanciju br. 155/95 (list 43. spisa), Ugovor o garanciji i garancijskom kreditu od 24.07.1995. (list 44. – 45. spisa), Ugovor broj 95070 o deviznom kratkoročnom kreditu za plaćanje u inozemstvu od 4. rujna 1995. (list 47. – 48. spisa), Ugovor broj 95069 od 1. rujna 1995. (list 50. – 51. spisa), Ugovor broj 95068 od 1. rujna 1995. (list 53. – 54. spisa), Ugovor o deviznom kratkoročnom kreditu od 3. travnja 1995. (list 60. – 61. spisa), Ugovor o deviznom kratkoročnom kreditu od 3. travnja 1995. (list 63. – 64. spisa), Ugovor o deviznom kratkoročnom kreditu od 3. travnja 1995. (list 66. - 67. spisa), Ugovor o kratkoročnom kreditu za kupovinu deviznih sredstava za izvršenje plaćanja u inozemstvo od 3. travnja 1995. (list 69. – 71. spisa), Ugovor o kratkoročnom kreditu za kupovinu deviznih sredstava za izvršenje plaćanja u inozemstvo od 3. travnja 1995. (list 74. – 75. spisa), Okvirni ugovor o kreditu od 1. travnja 1995. (list 77. – 78. spisa), Aneks br.1 Okvirnom Ugovoru o kreditu od 13. rujna 1995. (list 79. spisa), Okvirni ugovor o garanciji i garancijskom kreditu od 11. rujna 1995. (list 80. – 83. spisa), Sporazumno utanačenje od 11. rujna 1995. (list 84. – 86. spisa), Sporazumno utanačenje od 20. rujna 1995. (list 87. spisa), Stanje duga društva VERONIKA d.o.o. na dan 21. ožujka 2000. (list 88. – 89. spisa), dokumentaciju predanu na ročištu 11. travnja 2003. (list 120. – 141. spisa), dokumentaciju dostavljenu u prilogu podneska tužitelja od 13. prosinca 2005. (list 147. – 359. spisa), Ispise kartica po partijama i ugovorima te ostalu dokumentaciju u prilogu podneska tužitelja od 25. listopada 2007. (list 422. – 438., 440. – 450., 456. – 458. spisa), Izjavu o prijeboju (list 439. spisa), Kupoprodaji ugovor (list 450. – 454. spisa), objavu prodaje nekretnine putem javnog natječaja (list 489. – 490. spisa), z.k. izvadak (list 543. -552. spisa), tečajnu listu (list 555. spisa), djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra (list 608. – 610. spisa) te podatke banaka o visini ugovornih kamatnih stopa u utuženom razdoblju (list 772. – 787., 797. – 800., 803. spisa). Nadalje, izveden je dokaz saslušanjem tuženika (list 496. spisa) te financijskim vještačenjem po vještaku mr.sc. Ivanu Tkalecu (nalaz i mišljenje list 366. – 411. spisa, dopuna nalazu - list 469. – 472. spisa, dopunski nalaz

– list 561. – 574. spisa, usmeno iznošenje nalaza i mišljenja na ročištu 17. travnja 2015. - list 588. – 590.). Nadalje, izveden je dokaz dopunskim financijskim vještačenjem po trgovačkom društvu DARFIN d.o.o., i to po stalnom sudskom vještaku ekonomske struke dipl. oec. Darku Prpiću (dopuna nalaza od 16. siječnja 2018. - list 650. – 695. spisa, 2. dopuna nalaza od 14. veljače 2024. – list 816. – 913. spisa, dokumentacija – list 916. – 917. spisa). Izvršen je i uvid u priklopljeni pomoćni omot spisa ovog suda poslovni broj P-5285/11 (ranije P-662/2008).

16. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je djelomično osnovanim.

17. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom utuženih iznosa s pripadajućim kamatama, s osnova jamstva tuženika za obveze društva VERONIKA d.o.o. (nad kojim je društvom 21. travnja 1997. otvoren stečajni postupak) prema Ugovorima o garanciji i garancijskom kreditu te Ugovorima o kreditu, a sukladno obvezama koje za tuženika kao jamca platca proizlaze iz Okvirnog ugovora o kreditu te Okvirnog ugovora o garanciji i garancijskom kreditu.

18. Između stranaka nije sporno da su u tužbi opisani ugovori sklopljeni, odnosno da je tuženik pravnom predniku tužitelja jamčio za obveze društva VERONIKA d.o.o. Zagreb, kao jamac platac.

19. Sporno je da li između stranaka o istom tužbenom zahtjevu već teče druga parnica imajući u vidu od strane tuženika istaknuti prigovor litispendencije, sporna je okolnost da li je utuženo potraživanje zastarjelo te aktivna legitimacija. Nadalje, sporno je da li je tužitelj utuženi iznos naplatio od glavnog dužnika imajući u vidu tuženikovu tvrdnju da je preuzevši pogon u Ivanić Gradu zajedno s Dubrovačkom bankom d.d. koji pogon je prodan za 23.493.712,86 kn od kojeg iznosa je tuženiku pripala 1/5 , a da je ostatkom iznosa od 4/5 u cijelosti pokriveno potraživanje koje je Dubrovačka banka d.d. imala prema glavnom dužniku pa da stoga nije ni trebalo aktivirati garancije .

Sporna je i visina utuženog potraživanja.

20. U predmetnom postupku primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01; dalje: stari ZOO), a koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: novi ZOO) s obzirom na činjenicu da su ugovori na kojima tužitelj temelji svoje potraživanje sklopljeni prije stupanja na snagu novog ZOO-a.

21. Prvotno valja naglasiti, a u odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije te posljedično tuženikove tvrdnje da je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev, kako je isti ovaj sud ocijenio neosnovanim. Naime, nakon zaključenja stečajnog postupka nad dužnikom i njegovog brisanja iz sudskog registra, sporovi se mogu voditi u ime i za račun stečajne mase (čl. 289. Stečajnog zakona - Narodne novine, broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24; dalje: SZ), a tu stečajnu masu dužan je zastupati stečajni upravitelj (čl. 89. st. 1. t. 13. SZ-a). Prema tome, stečajnoj masi je dana procesna ili stranačka sposobnost ("ius standi in iuditio"), iako se ne radi o fizičkoj ili pravnoj osobi (čl. 77. st. 2. ZPP-a). Dakle, stranka nakon što je brisana iz sudskog registra, više ne može biti stranka u postupku no stranka u postupku može biti njezina stečajna masa, u ime i za račun koje bi parnica bila vođena. Pri tome valja naglasiti da je stečajnoj masi, neovisno o upisu u sudski registar i dodjelu OIB [osobni identifikacijski broj]a, samim zakonom dan „ius standi in iudicio“, iako je u konkretnom slučaju Stečajna masa iza Glumina banka d.d.

– u stečaju upisana u sudski registar te joj je dodijeljen OIB.

22. U odnosu na od strane tuženika istaknuti prigovor litispendencije, isti je ovaj sud ocijenjen u cijelosti neosnovanim. Naime, uvidom u priklopljeni pomoćni omot spisa ovog suda poslovni broj P-662/2008 (kasnije poslovni broj P-5285/11) utvrđeno je da je navedeni postupak vođen po tužbi ovdje tužitelja protiv društva VERONIKA ZAGREB d.o.o. (kasnijeg naziva BANTAM d.o.o.) kao prvotuženika i AB kao drugotuženika, a u odnosu na potraživanja ovdje tužitelja prema prvo i drugo tuženiku s osnova obveza društva VERONIKA ZAGREB d.o.o. (dakle ne društva VERONIKA d.o.o.) te obveza AB kao jamca platca za obveze društva VERONIKA ZAGREB d.o.o. (dakle ne društva VERONIKA d.o.o.) prema ovdje tužitelju. Iz navedenog jasno proizlazi kako nema objektivnog identiteta između navedenog postupka poslovni broj P-662/2008 (kasnije broj P-5285/11) i predmetnog postupka.

23. Nadalje, ovaj sud ocijenio je neosnovanim i od strane tuženika istaknuti prigovor zastare. Naime, u konkretnom postupku radi se o bankarskim ugovorima pri čemu je pravni prednik tužitelja kao banka kreditirao društvo VERONIKA d.o.o., dok za predmetne obveze društva VERONIKA d.o.o., ovdje tuženik odgovara kao jamac platac. Predmetni Okvirni Ugovor o kreditu sklopljen je 1. travnja 1995., dok je najranija isplata iznosa po Ugovoru o kratkoročnom kreditu broj 95072 izvršena s danom 31. ožujka 1995. Isplate po ostalim Ugovorima o garanciji i garancijskom kreditu odnosno ugovorima o kreditu, izvršene su s kasnijim datumima, dakle nakon 31. ožujka 1995.

24. Slijedom navedenog, obveze glavnog dužnika odnosno društva VERONIKA d.o.o. prema tužitelju proizašle iz predmetnih ugovora dospjele su počevši od 31. ožujka 1995. u nastavnom kasnijem razdoblju, pa s obzirom je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 31. ožujka 2000. razvidno je da je ista podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka, i to sukladno odredbi čl. 371. starog ZOO-a. Pri tome valja naglasiti i kako predmetnim ugovorima nije ugovoreno anuitetno plaćanje slijedom čega nema mjesta primjeni odredbe čl. 372 st. 1. i 2. starog ZOO-a.

25. Uvidom u Okvirni ugovor o kreditu (list 77. – 78. spisa) razvidno je da je isti sklopljen 1. travnja 1995. između tužitelja kao kreditora, odnosno izdavatelja garancije i trgovačkog društva VERONIKA d.o.o. Zagreb kao korisnika kredita i založnog dužnika, trgovačkog društva VERONIKA ZAGREB d.o.o. kao korisnika kredita i tuženika kao jamca platca. Nadalje, razvidno je, između ostaloga, da je ugovoreno da tužitelj kreditira korisnike kredita prema njihovim potrebama, a najviše do okvirnog iznosa glavnice kredita od 3.000.000,00 DEM koja će biti isplaćena u domaćoj valuti prema srednjem tečaju NBH koji će vrijediti na dan isplate.

26. Nadalje, Okvirnim ugovorom o garanciji i garancijskom kreditu od 11. rujna 1995. (list 80. – 83. spisa), koji je sklopljen između tužitelja kao banke, trgovačkog društva VERONIKA d.o.o. Zagreb kao založnog dužnika, trgovačkog društva VERONIKA ZAGREB d.o.o. i tuženika kao jamca platca, ugovoreno je da će banka po nalogu i za račun trgovačkog društva VERONIKA d.o.o. i VERONIKA ZAGREB d.o.o. izdavati bankarske garancije do okvirnog iznosa od 700.000,00 DEM u kunama, prema srednjem tečaju tužitelja koji će vrijediti na dan izdavanja pojedine garancije. Na osnovu tog ugovora izdavat će se pojedine garancije, ali se neće raditi pojedinačni posebni ugovori, već se tim ugovorom reguliraju prava i obveze između strana koje će nastati povodom izdavanja pojedine garancije (čl. 2. Ugovora). Ako banka kao garant bude prisiljena platiti po izdanoj garanciji, isplaćeni iznos se s danom isplate pretvara u kredit, a taj kredit dospijeva na naplatu odmah, odnosno istog dana kada je izvršena isplata po garanciji. Nalogodavac se obvezuje na navedeni iznos kredita koji ne vrati u roku, platiti kamatu po općoj kamatnoj stopi po Odluci banke o politici kamatnih stopa odnosno zakonsku zateznu kamatu ukoliko je ona veća od opće kamatne stope tužitelja. (čl. 3. Ugovora). Nadalje, odredbom čl. 5. među strankama je ugovorena provizija za izdanu garanciju u iznosu od 2% tromjesečno od ukupnog iznosa izdane garancije od dana zaključenja ovog ugovora do isteka garantnog perioda, a ako garantni period bude kraći od tri mjeseca, tužitelj ima pravo naplatiti puni iznos provizije. Provizija se naplaćuje u roku od 8 dana od dana obračuna, a obračunava se tromjesečno unaprijed. Za neplaćenu proviziju u roku od 8 dana od dana obračuna, tužitelj će obračunati kamatu prema Odluci tužitelja o kamatama na dospjela potraživanja važećoj na dan obračuna. Nadalje, odredbom čl. 6. nalogodavac se obvezao naknaditi tužitelju i sve eventualne troškove koji nastaju temeljem izdane garancije ili aktiviranjem garancije tužitelja od strane korisnika, uključujući i dodatni angažman kapitala za izmirenje garantne obveze tužitelja.

27. Tuženik tijekom postupka niti tvrdi, a niti dokazuje da bi pravni prednik tužitelja plaćanje po predmetnim garancijama izvršio po pozivu korisnika garancije eventualno upućenom nakon isteka rokova važenja garancije, slijedom čega ovaj sud zaključuje da su plaćanja izvršena po predmetnim Ugovorima o garanciji i garancijskim kreditima te temeljem tih ugovora izdanih garancija, uslijedila po pozivu korisnika garancija upućenom banci, odnosno pravnom predniku tužitelja, i to unutar roka važenja garancije.

28. Prema odredbi čl. 997. starog ZOO-a, ugovorom o jamstvu jamac se obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti pravovaljanu i dospjelu obvezu dužnika, ako to ovaj ne učini.

29. Ugovor o jamstvu obvezuje jamca samo ako je izjavu o jamčenju učinio pismeno (čl. 998 starog ZOO-a). Sukladno odredbi čl. 1002. starog ZOO-a, jamčeva obveza ne može biti veća od obveze glavnog dužnika, a ako je ugovoreno da bude veća, ona se svodi na mjeru dužnikove obveze. Jamac odgovara za ispunjenje cijele obveze za koju je jamčio, ako njegova odgovornost nije ograničena na neki njezin dio ili na drugi način podvrgnuta lakšim uvjetima. On je dužan naknaditi potrebne troškove koje je vjerovnik učinio radi naplate duga od glavnog dužnika. Jamac odgovara i za svako povećanje obveze koje bi nastalo dužnikovim zakašnjenjem ili dužnikovom krivnjom, ako nije drugačije ugovoreno. On odgovara samo za onu ugovorenu kamatu koja je dospjela nakon sklapanja ugovora o jamstvu.

30. Nadalje, u odnosu na ispunjenje obveza valja napomenuti kako se sukladno odredbi čl. 307. st. 1. starog ZOO-a ispunjenje sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obveze, te niti ga dužnik može ispuniti nečim drugim, niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo.

31. Stoga, ukoliko su stranke ugovorile obvezu s klauzulom strane valute, vjerovnik tražbine ne može jednostrano tu tražbinu pretvoriti u valutu Republike Hrvatske niti tražbinu u toj valuti utužiti. Vjerovnik dakle svoju tražbinu može utužiti isključivo u protuvrijednosti strane valute koja se preračunava u valutu Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju ovlaštene banke u mjestu ispunjenja obveze koji vrijedi na dan ispunjenja obveze, ako stranke nisu ugovorile drugi tečaj. Ako on to ipak učini, sud će, ako ocijeni tužbeni zahtjev osnovanim, naložiti tuženiku da tužiteljevu tražbinu ispuni u stranoj valuti na koju ona glasi.

32. Odredbom čl. 277. st. 2. starog ZOO-a propisano je da ako je stopa ugovorne kamate viša od stope zatezne kamate ona teče i poslije dužnikova zakašnjenja.

33. Dakle, ako je stopa ugovorne kamate viša od stope zatezne kamate onda bi tužitelj u ovom slučaju imao pravo na tu kamatu i poslije tuženikovog zakašnjenja te bi mu zateznu kamatu od dana zakašnjenja trebalo obračunavati prema visini ugovorne kamate.

34. U pogledu visine stope ugovorene zatezne kamate, valja naglasiti da se ista u konkretnom slučaju izračunava primjenom proporcionalne metode, a sve imajući u vidu Pravno shvaćanje sa sedme sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-56/19-15 od 21. studenoga 2019. prema kojem primjenom dopuštenog složenog (konformnog) kamatnog računa (koji podrazumijeva pripisivanje dospjelih kamata glavnici) tako obračunate zatezne kamate u trenutku prijelaza na drugačiji način obračun kamata (od 1. travnja 1994.) postale su sastavni dio glavnice, stoga je tako uvećana glavnica osnovica za obračun daljnjih zateznih kamata primjenom proporcionalne metode.

35. Sud je visinu potraživanja utvrdio iz ranije u obrazloženju citiranih ugovora o garanciji i garancijskom kreditu i ugovora o kratkoročnom kreditu, ugovora o deviznom kratkoročnom kreditu, Okvirnog sporazuma o garanciji i garancijskom kreditu te Okvirnog ugovora o kreditu, 2. dopune nalaza i mišljenja vještaka Darka Prpića od 14. veljače 2024. (list 816. – 913. spisa), kao i nalaza i mišljenja vještaka Ivana Tkaleca u dijelu koji se odnosi na utvrđenje iznosa nepodmirenih glavnica po ugovorima o garanciji i garancijskim kreditima, odnosno bankarskim garancijama te po ugovorima o kratkoročnim kreditima koji su predmet ovog postupka, a koji se ne razlikuju iznosima utvrđenim u 2. dopuni nalaza i mišljenja vještaka Darka Prpića.

36. Valja naglasiti da je upravo navedeni nalaz, odnosno 2. dopuna nalaza od 14. veljače 2024. (list 816. – 913. spisa i 916. – 917. spisa) sačinjen u ponovljenom postupku nakon ukidne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-195/2019-2 od 14. ožujka 2019., sa zadatkom očitovanja na okolnost visine tužbenog zahtjeva s obzirom na tužbeni zahtjev postavljen podneskom od 24. studenog 2015., odnosno od 27. prosinca 2022., pri čemu je vještaku dan zadatak da uzme u obzir najveću dopuštenu stopu ugovornih kamata, dakle prosječnu visinu ugovornih kamatnih stopa na konkretnom tržištu u spornom razdoblju primjenjivanu od strane poslovnih banaka u Republici Hrvatskoj kod istovrsnih ugovornih odnosa (čl. 399. st. 2. ZOO/91).

37. Dakle, navedena 2. dopuna nalaza izrađena je sa svrhom dopune osnovnog nalaza i mišljenja vještaka Tkaleca, kao i sa svrhom dopune nalaza i mišljenja vještaka Prpića od 16. siječnja 2018. (list 650. – 695. spisa).

38. Ovdje valja napomenuti kako se vještak Tkalec, s obzirom na ukidnu drugostupanjsku odluku od 2. veljače 2011. kojom se ukazuje da je tužitelj u stečajnom postupku nad društvom VERONIKA d.o.o. kupio 1/5 nekretnine vrijednosti od 945.318,17 DEM, dopunskim nalazom (list 561. – 575. spisa) posebno očitovao u pogledu Kupoprodajnog ugovora od 5. veljače 1998., u kojom je čl. 5 ugovoreno da će kupci (tužitelj i Dubrovačka banka) s iznosom kupovnine prebiti potraživanje koje ti kupci imaju prema prodavatelju (VERONIKA d.o.o.). Vještak pojašnjava kako je u pogledu potraživanja po Ugovorima koji su predmet ovog spora u svom nalazu i mišljenju jasno naznačio za koji je iznos, po pojedinim Ugovorima, potraživanje tužitelja umanjeno te je svoje očitovanje u pogledu visine tužbenog zahtjeva tužitelja (i) dao uzimajući u obzir djelomično podmirenje potraživanja tužitelja obzirom na citiranu prodaju. Do opisanog prijeboja došlo je s danom 5. veljače 1998. te je vještak jasno naznačio koji su iznosi po ugovorima koji su predmet ovog spora na ovaj način podmireni, i to kako slijedi: iznos od 53.184,49 kn po Ugovoru o kreditu br. 950532, iznos od 3.559,09 kn po Ugovoru o kreditu br. 950532 te iznos od 292.831,23 kn po Ugovoru o kreditu br. 970596.

39. Nadalje, stalni sudski vještak Ivan Tkalec je na ročištu 17. travnja 2015. (list 588. – 590. spisa) usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje u ovom dijelu navodeći kako u odnosu na potraživanje po Ugovoru o kratkoročnom kreditu broj 95072 ustraje kod utvrđenja iz osnovnog nalaza i mišljenja, prema kojem je iz prodaje založenih nekretnina s danom 5. veljače 1998. po ovom Ugovoru namireno potraživanje tužitelja u iznosima od 314.482,55 kn, 924.398,47 kn, te 1.000.003,00 kn, dakle ukupno 2.238.881,05 kn, pa je za taj iznos tužitelj i umanjio svoje potraživanje po tom Ugovoru o kreditu. Vještak je u tom smislu korigirao svoju dopunu nalaza i mišljenja navevši kako je istu dao obzirom na financijske kartice koje je dostavio sam tužitelj, a prema kojima su ova podmirenja knjižena na ime Ugovora broj 950734. Nadalje , vještak je istaknuo kako je predmetni Ugovor broj 95072 u evidencijama tužitelja knjižen kasnije kao Ugovor broj IK950374, koji je evidencijski broj naznačen i u podnesku tužitelja od 24. listopada 2007., odnosno u točci 12 stanje duga u tablici koja je priložena uz tužbu.

40. Na navedenu činjenicu izvršenog prijeboja, odnosno djelomičnog plaćanja po Ugovoru od 5. veljače 1998. očitovao se i vještak Darko Prpić prilikom izrade dopune nalaza i mišljenja (list 650. – 696. spisa) te je u svom izračunu visine potraživanja jasno naznačio po kojim Ugovorima je izvršeno djelomično podmirenje/plaćanje s danom 5. veljače 1998. te je s obzirom na isto obračunao preostali iznos dugovanja.

41. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ivana Tkaleca, kao i iz dokumentacije koja prileži spisu, razvidno je da se:

- Ugovorom o garanciji i garancijskom kreditu 145/95 od 19. srpnja 1995. zaključenom između tužitelja i društva VERONIKA d.o.o., tužitelj se obvezao da će po nalogu i za račun nalogodavca izdati garanciju broj 145/95 za uredno vraćanje kredita na iznos od 100.000,00 kn, u korist društva SANAMES s p.o., Zagreb. Iznos plaćen po navedenoj garanciji se sukladno navedenom ugovoru (čl.3) s danom isplate pretvara u kredit ovdje tužitelja prema društvu VERONIKA d.o.o. Taj kredit dospijeva na naplatu odmah, odnosno istog dana kada je tužitelj izvršio isplatu po garanciji, a u slučaju ne vraćanja kredita u tom roku, ugovorena je kamata po općoj kamatnoj stopi po Odluci tužitelja o politici kamatnih stopa odnosno zakonska zatezna kamata ukoliko je ona veća od opće kamatne stope tužitelja. Na temelju navedenog ugovora tužitelj je izdao garanciju broj 149/95 od 19. srpnja 1995. (list 8 spisa). Tužitelj je društvu SANAMES s p.o. Zagreb, (korisniku garancije) isplatio iznos od 109.000,00 kn dana 1. veljače 1996. (list 11 spisa).

- Ugovorom o garanciji i garancijskom kreditu 104/95 od 27. lipnja 1995. zaključenom između tužitelja i društva VERONIKA d.o.o., tužitelj se obvezao da će po nalogu i za račun nalogodavca izdati garanciju broj 104/95 za uredno vraćanje kredita na iznos od 75.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti, za korisnika garancije OPĆINU LIPIK. Istom garancijom tužitelj se obvezao korisniku garancije isplatiti bilo koji iznos, ali najviše do iznosa od 75.000,00 DEM, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB zajedno s kamatama uz uvjete iz ugovora. Temeljem navedene garancije tužitelj je dana 29. listopada 1996. OPĆINI LIPIK isplatio iznos od 270.000,00 kn.

- Ugovorom o garanciji i garancijskom kreditu 116/95 od 30. lipnja 1995. zaključenom između tužitelja i društva VERONIKA d.o.o., tužitelj se obvezao da će po nalogu i za račun nalogodavca izdati garanciju broj 116/95 za uredno vraćanje kredita na iznos od 137.668,89 DEM u korist ZAVODA ZA ISTRAŽIVANJE I RAZVOJ SIGURNOSTI d.d. Zagreb. Predmetnim ugovorom ugovorena je provizija od 2% tromjesečno, od ukupnog iznosa izdane garancije, a ista se naplaćuje u roku od osam dana od dana obračuna, a obračunava se tromjesečno unaprijed (čl.5 Ugovora). Za neplaćenu proviziju, u roku od osam dana od dana obračuna, tužitelj će obračunati kamatu prema Odluci Banke o kamatama na dospjela potraživanja važećoj na dan obračuna.

- Ugovorom o garanciji i garancijskom kreditu 107/95 od 27. lipnja 1995. zaključenom između tužitelja i društva VERONIKA d.o.o., tužitelj se obvezao da će po nalogu i za račun nalogodavca izdati garanciju broj 107/95 za uredno vraćanje kredita na iznos od 100.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti, za korisnika garancije OPĆINU LIPIK. Predmetnim ugovorom ugovorena je provizija od 2% tromjesečno, od ukupnog iznosa izdane garancije, a ista se naplaćuje u roku od osam dana od dana obračuna, a obračunava se tromjesečno unaprijed (čl.5 Ugovora). Za neplaćenu proviziju, u roku od osam dana od dana obračuna, tužitelj će obračunati kamatu prema Odluci Banke o kamatama na dospjela potraživanja važećoj na dan obračuna.

- Ugovorom o garanciji i garancijskom kreditu 268/95 od 27. rujna 1995. zaključenom između tužitelja i društva VERONIKA d.o.o., tužitelj se obvezao da će po nalogu i za račun nalogodavca izdati garanciju broj 268/95, na temelju Ugovora o kupoprodaji potraživanja po oročenom deviznom depozitu na iznos od 2.000.000,00 DEM, u korist DUBROVAČKE BANKE d.d. Dubrovnik.

- Ugovorom o garanciji 059181541-73 od 1. prosinca 1995. zaključenom između tužitelja i društva VERONIKA d.o.o., tužitelj se obvezao da će po nalogu i za račun nalogodavca izdati garanciju broj 059181541-73 u korist korisnika garancije FLORIMEX BUDAPEST, na iznos od 240.000,00 NLG. Ako bi tužitelj kao garant bio prisiljen platiti po izdanoj garanciji, tužitelj ima pravo regresa plaćenog iznosa prema nalogodavcu, a u tom slučaju je nalogodavac uz plaćeni iznos dužan platiti tužitelju i zateznu kamatu prema Odluci tužitelja u visini kamate na dospjela, a neplaćena potraživanja. Na temelju navedenog ugovora, tužitelj je izdao garanciju broj 059181541-73 dana 12. prosinca 1995., te je tužitelj po navedenoj garanciji platio korisniku garancije 20. veljače 1996. iznos od ukupno 241.317,97 NLG.

- Ugovorom o kratkoročnom kreditu broj 95072 od 31. ožujka 1995. zaključenom između tužitelja i društva VERONIKA d.o.o., tužitelj je odobrio kredit u iznosu od 551.027,90 DEM u protuvrijednosti domaće valute, prema srednjem tečaju tužitelja na dan isplate. Ugovorena je promjenjiva redovna kamatna stopa (tada) od 4,5 % mjesečno. Prva kamata dospijeva na naplatu 1. svibnja 1995., a preostale svakog prvog dana u narednim mjesecima korištenja kredita, a zadnja po dospijeću kredita. Kamata se obračunava konformnom metodom obračuna, a plaćanja kamate se vrši u domaćoj valuti prema srednjom tečaju tužitelja koji će vrijediti na dan isplate. U slučaju zakašnjenja s isplatom ili neplaćanja ugovorne kamate, tužitelj može na ugovorenu kamatu pripisati glavnicu kredita, te na tako uvećanu glavnicu teče ugovorena kamata. Kredit je isplaćen 31. ožujka 1995. u iznosu od 1.000.000,00 kn, a što po srednjem tečaju tužitelja na dan isplate iznosi protuvrijednost 275.512,45 DEM.

- Ugovorom o kratkoročnom kreditu broj 95052 A, za kupovinu deviznih sredstava za izvršenje plaćanja u inozemstvo od 1. rujna 1995. zaključenom između tužitelja i društva VERONIKA d.o.o., tužitelj je odobrio kredit u iznosu od 5.300,00 NLG. Člankom 3. ugovoren je povrat kredita (devizni iznos plaćanja uvećan za iznos provizije i troškova) u roku od 90 dana, od dana potpisivanja ugovora. Redovna kamata je ugovorena po stopi od 5% mjesečno, a plaća se po mjesečnom obračunu. Za nepravovremeni povrat kredita i plaćanja kamata, tužitelj zaračunava zakonsku zateznu kamatu. Tužitelj je iznos od 5.300,00 NLG platio swift-om 20. rujna 1995.

- Ugovorom o garanciji i garancijskom kreditu 154/95 od 19. srpnja 1995. zaključenom između tužitelja i društva VERONIKA d.o.o., tužitelj se obvezao da će po nalogu i za račun nalogodavca izdati garanciju broj 154/95, na temelju Ugovora o kreditu broj TP-NEZ/94 na iznos od 50.000,00 kn, u korist trgovačkog društva CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb. Iznos plaćen po navedenoj garanciji se sukladno navedenom ugovoru (čl.3) s danom isplate pretvara u kredit ovdje tužitelja prema društvu VERONIKA d.o.o. Taj kredit dospijeva na naplatu odmah, odnosno istog dana kada je tužitelj izvršio isplatu po garanciji, a u slučaju ne vraćanja kredita u tom roku, ugovorena je kamata po općoj kamatnoj stopi po Odluci tužitelja o politici kamatnih stopa odnosno zakonska zatezna kamata ukoliko je ona veća od opće kamatne stope tužitelja. Na temelju navedenog ugovora tužitelj je izdao garanciju broj 154/95 od 24. srpnja 1995. (list 8 spisa).

- Ugovorom o garanciji i garancijskom kreditu 155/95 od 24. srpnja 1995. zaključenom između tužitelja i društva VERONIKA d.o.o., tužitelj se obvezao da će po nalogu i za račun nalogodavca izdati garanciju broj 155/95, na temelju Ugovora o kreditu broj TP-NEZ/94 na iznos od 50.000,00 kn, u korist trgovačkog društva CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb. Iznos plaćen po navedenoj garanciji se sukladno navedenom ugovoru (čl.3) s danom isplate pretvara u kredit ovdje tužitelja prema društvu VERONIKA d.o.o. Taj kredit dospijeva na naplatu odmah, odnosno istog dana kada je tužitelj izvršio isplatu po garanciji, a u slučaju ne vraćanja kredita u tom roku, ugovorena je kamata po općoj kamatnoj stopi po Odluci tužitelja o politici kamatnih stopa odnosno zakonska zatezna kamata ukoliko je ona veća od opće kamatne stope tužitelja.

- Ugovorom o deviznom kratkoročnom kreditu broj 95070, za plaćanje u inozemstvo od 4. rujna 1995. zaključenom između tužitelja i društva VERONIKA d.o.o., tužitelj je odobrio kredit u iznosu od 30.000,00 NLG. Člankom 3. ugovoren je povrat kredita u deviznom iznosu u roku od 90 dana, od dana isplate kredita. Za razdoblje trajanja kredita tužitelj obračunava korisniku kredita kamatu po stopi od 5% mjesečno, a kamata se plaća po mjesečnom obračunu. Za nepravovremeni povrat kredita i plaćanja kamata, tužitelj zaračunava zakonsku zateznu kamatu. Tužitelj je iznos od 30.000,00 NLG platio swiftom 20. rujna 1995.

- Ugovorom o deviznom kratkoročnom kreditu broj 95069, za plaćanje u inozemstvo od 4. rujna 1995. zaključenom između tužitelja i društva VERONIKA d.o.o., tužitelj je odobrio kredit u iznosu od 200.000,00 NLG. Člankom 3 ugovoren je povrat kredita u deviznom iznosu u roku od 90 dana, od dana isplate kredita. Za razdoblje trajanja kredita tužitelj obračunava korisniku kredita kamatu po stopi od 5% mjesečno, a kamata se plaća po mjesečnom obračunu. Za nepravovremeni povrat kredita i plaćanja kamata, tužitelj zaračunava zakonsku zateznu kamatu. Tužitelj je iznos od 200.000,00 NLG platio swiftom 20. rujna 1995.

- Ugovorom o deviznom kratkoročnom kreditu broj 95068, za plaćanje u inozemstvo od 1. rujna 1995. zaključenom između tužitelja i društva VERONIKA d.o.o., tužitelj je odobrio kredit u iznosu od 37.574,21 NLG. Člankom 3 ugovoren je povrat kredita u deviznom iznosu u roku od 90 dana, od dana isplate kredita. Za razdoblje trajanja kredita tužitelj obračunava korisniku kredita kamatu po stopi od 5% mjesečno, a kamata se plaća po mjesečnom obračunu. Za nepravovremeni povrat kredita i plaćanja kamata, tužitelj zaračunava zakonsku zateznu kamatu. Tužitelj je iznos od 37.574,21 NLG platio swiftom 20. rujna 1995.

- Ugovorom o deviznom kratkoročnom kreditu broj 95026, od 3. travnja 1995. zaključenom između tužitelja i društva VERONIKA d.o.o., tužitelj je odobrio kredit u iznosu od 32.418,83 NLG i 100.450,00 NLG, uz rok povrata glavnice kredita do 31. listopada 1995. Ugovorena je promjenjiva redovna kamatna stopa od 4,5% mjesečno. Prva kamata dospijeva na naplatu 1. svibnja 1995., preostale svakog prvog dana u narednim mjesecima korištenja kredita, a zadnja po dospijeću kredita. Kamata se obračunava konformnom metodom obračuna. U slučaju zakašnjenja s isplatom ili neplaćanja ugovorene kamate kreditor može na ugovorenu kamatu obračunati novu ugovorenu kamatu ili ugovorenu kamatu pripadati glavnici kredita te na tako uvećanu glavnicu teče ugovorena kamata.

- Ugovorom o deviznom kratkoročnom kreditu broj 95025, od 3. travnja 1995. zaključenom između tužitelja i društva VERONIKA d.o.o., tužitelj je odobrio kredit u iznosu od 16.880,00 DEM, s rokom povrata glavnice kredita 31. listopada 1995. Ugovorena je promjenjiva redovna kamatna stopa od 4,5% mjesečno. Prva kamata dospijeva na naplatu 1. svibnja 1995., preostale svakog prvog dana u narednim mjesecima korištenja kredita, a zadnja po dospijeću kredita. Kamata se obračunava konformnom metodom obračuna. U slučaju zakašnjenja s isplatom ili neplaćanja ugovorene kamate kreditor može na ugovorenu kamatu obračunati novu ugovorenu kamatu ili ugovorenu kamatu pripadati glavnici kredita te na tako uvećanu glavnicu teče ugovorena kamata.

- Ugovorom o deviznom kratkoročnom kreditu broj 95024, od 3. travnja 1995. zaključenom između tužitelja i društva VERONIKA d.o.o., tužitelj je odobrio kredit u iznosu od 4.000,00 DEM, s rokom povrata glavnice kredita 31. listopada 1995. Ugovorena je promjenjiva redovna kamatna stopa od 4,5% mjesečno. Prva kamata dospijeva na naplatu 1. svibnja 1995., preostale svakog prvog dana u narednim mjesecima korištenja kredita, a zadnja po dospijeću kredita. Kamata se obračunava konformnom metodom obračuna. U slučaju zakašnjenja s isplatom ili neplaćanja ugovorene kamate kreditor može na ugovorenu kamatu obračunati novu ugovorenu kamatu ili ugovorenu kamatu pripadati glavnici kredita te na tako uvećanu glavnicu teče ugovorena kamata.

- Ugovorom o deviznom kratkoročnom kreditu broj 95023, od 3. travnja 1995. zaključenom između tužitelja i društva VERONIKA d.o.o., tužitelj je odobrio kredit u iznosu od 20.400,00 DEM, s rokom povrata glavnice kredita 31. listopada 1995. Ugovorena je promjenjiva redovna kamatna stopa od 4,5% mjesečno. Prva kamata dospijeva na naplatu 1. svibnja 1995., preostale svakog prvog dana u narednim mjesecima korištenja kredita, a zadnja po dospijeću kredita. Kamata se obračunava konformnom metodom obračuna. U slučaju zakašnjenja s isplatom ili neplaćanja ugovorene kamate kreditor može na ugovorenu kamatu obračunati novu ugovorenu kamatu ili ugovorenu kamatu pripadati glavnici kredita te na tako uvećanu glavnicu teče ugovorena kamata.

- Ugovorom o deviznom kratkoročnom kreditu broj 95010 od 3. travnja 1995. zaključenom između tužitelja i društva VERONIKA d.o.o., tužitelj je odobrio kredit u iznosu od 39.756,86 NLG i 28.763,12 NLG, uz rok povrata glavnice kredita do 31. listopada 1995. Ugovorena je promjenjiva redovna kamatna stopa od 4,5% mjesečno. Prva kamata dospijeva na naplatu 1. svibnja 1995., preostale svakog prvog dana u narednim mjesecima korištenja kredita, a zadnja po dospijeću kredita. Kamata se obračunava konformnom metodom obračuna. U slučaju zakašnjenja s isplatom ili neplaćanja ugovorene kamate kreditor može na ugovorenu kamatu obračunati novu ugovorenu kamatu ili ugovorenu kamatu pripadati glavnici kredita te na tako uvećanu glavnicu teče ugovorena kamata.

- Ugovorom o deviznom kratkoročnom kreditu broj 95009, od 3. travnja 1995. zaključenom između tužitelja i društva VERONIKA d.o.o., tužitelj je odobrio kredit u iznosu od 32.778,65 NLG. Ugovorena je promjenjiva redovna kamatna stopa od 4,5% mjesečno. Prva kamata dospijeva na naplatu 1. svibnja 1995., preostale svakog prvog dana u narednim mjesecima korištenja kredita, a zadnja po dospijeću kredita. Kamata se obračunava konformnom metodom obračuna. U slučaju zakašnjenja s isplatom ili neplaćanja ugovorene kamate kreditor može na ugovorenu kamatu obračunati novu ugovorenu kamatu ili ugovorenu kamatu pripadati glavnici kredita te na tako uvećanu glavnicu teče ugovorena kamata.

42. Stalni sudski vještak Darko Prpić u 2. dopuni nalaza (816. – 913. spisa) navodi kako je u svrhu izrade nalaza od 5 poslovnih banaka u Republici Hrvatskoj zatražio dokumentaciju i podatke o visini stopa ugovornih i zakonskih zateznih kamata na garancije i kratkoročne kredite trgovačkim društvima, za valute KN, DEM i NLG (nizozemski gulden), za 1995., 1996., 1997. i 1998. godinu. Karlovačka banka d.d., Nova hrvatska banka d.d. i Privredna banka Zagreb d.d. su se očitovale o visini kamatne stope na garancije i kredite odobrene pravnim osobama te je dostavljenu dokumentaciju vještak priložio nalazu. OTP Banka d.d. se dopisom očitovala da pretragom arhivske dokumentacije traženo nije pronađeno, a Zagrebačka banka d.d. se nije očitovala na dopis vještaka. Dostavljene podatke banaka o kamatnim stopama vještak je prikazao u tabeli na listu 808. spisa.

43. Nadalje, vještak je iznio svoj nalaz, odnosno očitovanje na okolnost visine tužbenog zahtjeva. U odnosu na bankarske garancije vještak navodi da je iz podataka poslovnih banaka razvidno da PBZ d.d. i Karlovačka banka d.d. na potraživanja s osnove bankarske garancije primjenjuju zakonske zatezne kamate, Karlovačka banka d.d. je dodatno specificirala primjenu za valute HRK, DEM i NLG, dok se Nova hrvatska banka d.d. (ranije Hrvatska poštanska banka d.d.) i RBA d.d. nisu očitovale o visini kamatnih stopa.

44. S obzirom na specificirani tužbeni zahtjev koji je predmet spora u ovoj fazi postupka, a tužitelj potražuje glavnice u kunama izuzev bankarske garancije broj 059181541-73 s glavnicom u NLG, uvećano za kamate, te uzevši u obzir podatke PBZ d.d. i Karlovačke banke d.d. o primjenjivim zakonskim zateznim kamatama na bankarske garancije, vještak je izvršio izračune zakonske zatezne kamate na glavnice primjenom proporcionalne metode pozvavši se na pravno mišljenje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Su-IV-56/19-15 od 21. studenog 2019. u odnosu na metodu obračuna zatezne kamate. Navedene izračune vještak je prikazao u tabelama 1.1, 1.2, 1.3, 1.4, 1.5, 1.6 i 1.9, a koje čine prilog 2. dopune nalaza (list 827. – 830. spisa) prikazan navedeni izračun.

45. Prema navedenom izračunu, po bankarskoj garanciji broj 149/95 glavnica iznosi 109.000,00 kn, a zatezne kamate 27.278,07 kn što ukupno iznosi 136.278,07 kn, po bankarskoj garanciji broj 104/95 glavnica iznosi 270.000,00 kn, a zatezne kamate 23.144,93 kn što ukupno iznosi 293.144,93 kn, po bankarskoj garanciji broj 116/95 glavnica iznosi 20.142,36 kn, a zatezne kamate 6.986,77 kn što ukupno iznosi 27.129,13 kn, po bankarskoj garanciji broj 107/95 glavnica iznosi 1.294,68 kn, a zatezne kamate nisu obračunate, po bankarskoj garanciji broj 268/95 glavnica iznosi 4.042.732,85 kn, a zatezne kamate 408.613,19 kn što ukupno iznosi 4.451.346,75 kn, po bankarskoj garanciji broj 059181541-73 glavnica u NLG iznosi 228.717,10, a zatezne kamate 112,79 što ukupno iznosi 228.829,89 NLG, dok po bankarskoj garanciji broj 154/95 i 155/95 glavnica iznosi 59.765,94 kn, a zatezne kamate 29,47 kn što ukupno iznosi 59.795,41 kn.

46. Nadalje, u odnosu na kratkoročne kredite vještak navodi da se Nova hrvatska banka d.d. (ranije Hrvatska poštanska banka d.d.) očitovala o različitoj visini ugovornih kamatnih stopa za 1997. i 1998. ovisno o djelatnostima, PBZ d.d. se očitovala o različitoj visini ugovornih kamatnih stopa ovisno o razdoblju, roku trajanja kredita i rizičnosti klijenta, Karlovačka banka d.d. se očitovala o zakonskim zateznim kamatama za kredite u DEM i NLG, a RBA d.d. se očitovala o visini ugovornih kamatnih stopa za 4 ugovora o kratkoročnom kreditu u valuti DEM.

47. U odnosu na metodu obračuna kamata, vještak se i po ovoj osnovi pozvao na pravno mišljenje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Su -IV- 56/19-15 od 21. studenog 2019. u odnosu na metodu obračuna zatezne kamate. S obzirom na specificirani tužbeni zahtjev koji je predmet spora u ovoj fazi postupka, a tužitelj potražuje glavnice u DEM i NLG, uvećano za kamate, te uzevši u obzir različitost podataka poslovnih banaka o primjenjivim kamatnim stopama na kratkoročne kredite, vještak je izvršio izračune zakonske zatezne kamate na glavnice primjenom proporcionalne metode, a izračuni su prikazani u prilogu 2. dopune nalaza (tabele 1.7, 1.8, 1.10, 1.11, 1.12, 1.13, 1.14, 1.15, 1.16, 1.17 i 1.18, list 831. – 837. spisa).

48. Prema navedenom izračunu, po ugovoru o kreditu broj 95072 glavnica iznosi - 182.009,01 DEM, a zatezne kamate 00 DEM što ukupno iznosi -182.009,01 DEM, po ugovoru o kreditu broj 95052A glavnica u NLG iznosi 2.985,78, a zatezne kamate 1,47, što ukupno iznosi 2.987,25 NLG, po ugovoru o kreditu broj 95070 glavnica u NLG iznosi 30.000,00, a zatezne kamate 10.218,54 što ukupno iznosi 40.218,54 NLG , po ugovoru o kreditu broj 95069 glavnica u NLG iznosi 200.000,00, a zatezne kamate 68.123,48, što ukupno iznosi 268.123,48 NLG, po ugovoru o kreditu broj 95068 glavnica u NLG iznosi 37.574,21, a zatezne kamate 12.866,32, što ukupno iznosi 50.440,53 NLG. po ugovoru o kreditu broj 95026 glavnica u NLG iznosi 132.868,83, a zatezne kamate 57.590,56 što ukupno iznosi 190.459,39 NLG , po ugovoru o kreditu broj 95025 glavnica iznosi 16.880,00 DEM, a zatezne kamate 7.316,46 DEM što ukupno iznosi 24.196,46 DEM, po ugovoru o kreditu broj 95024 glavnica iznosi 4.000,00 DEM, a zatezne kamate 1.733,76 DEM što ukupno iznosi 5.733,76 DEM, po ugovoru o kreditu broj 95023 glavnica iznosi 20.400,00 DEM, a zatezne kamate 8.842,18 DEM što ukupno iznosi 29.242,18 DEM, po ugovoru o kreditu broj 95010 glavnica u NLG iznosi 68.519,98, a zatezne kamate 29.699,25 što ukupno iznosi 98.219,23 NLG, dok po ugovoru o kreditu broj 95009 glavnica u NLG iznosi 32.778,65, a zatezne kamate 14.207,57 što ukupno iznosi 46.986,22 NLG.

49. Vještak je u 2. dopuni nalaza prikazao rekapitulaciju svih izračuna prema 2. dopuni nalaza te je na iznose glavnica za bankarske garancije i kratkoročne kredite izvršen izračun zakonske zatezne kamate proporcionalnom metodom obračuna kamata, a koji je izračun vještak prikazao u tabeli na listu 821., odnosno 824. spisa.

50. Prema tako izvršenoj rekapitulaciji i obračunu ukupno iznosi glavnica za sve bankarske garancije i kratkoročne kredite, uvećano za zatezne kamate, iznose:

- u valuti NLG – ukupno glavnice iznose 733.444,55 NLG, ukupno zatezne kamate iznose 192.819,98 NLG, što sveukupno iznosi 926.264,53 NLG (primjenom tečaja 1EUR=2,20371 NLG, ukupno glavnice izražene u EUR iznose 332.822,63 EUR, ukupno zatezne kamate iznose 87.497,89 EUR, što sveukupno iznosi 420.320,52 EUR)

- u valuti DEM - ukupno glavnice iznose -140.729,01 DEM (preplata), ukupno zatezne kamate iznose 17.892,40 DEM, što sveukupno daje preplatu

- DEM (primjenom tečaja 1EUR=1,95583 DEM, ukupno glavnice izražene u EUR iznose -71.953,60 EUR (preplata), ukupno zatezne kamate iznose 9.148,24 EUR, što sveukupno daje preplatu 62.805,36 EUR)

- u valuti kn - ukupno glavnice iznose 4.502.935,83 kn, ukupno zatezne kamate iznose 466.053,14 kn, što sveukupno iznosi 4.968.988,97 kn (primjenom tečaja 1EUR=7,53450 kn, ukupno glavnice izražene u EUR iznose 597.642,29 EUR, ukupno zatezne kamate 61.855,88 EUR, što sveukupno iznosi 659.498,17 EUR).

51. Međutim, s obzirom da je rezultat izračuna za ugovor o kratkoročnom kreditu broj 95072 preplata (182.009,01 DEM), kada se taj izračun izuzme i rekapitulacijom obuhvate izračuni potraživanja tužitelja, dakle bez ugovora o kratkoročnom kreditu broj 95072, tada je rekapitulacija ukupnih iznosa glavnice za bankarske garancije i kratkoročne kredite bez ugovora o kratkoročnom kreditu broj 95072, uvećano za zatezne kamate sljedeća:

- u valuti DEM - ukupno glavnice iznose 41.280,00 DEM, ukupno zatezne kamate iznose 17.892,40 DEM, što sveukupno iznosi 59.172,40 DEM (primjenom tečaja 1EUR=1,95583 DEM, ukupno glavnice izražene u EUR iznose 21.106,13 EUR, ukupno zatezne kamate iznose 9.148,24 EUR, što sveukupno 30.254,37 EUR)

52. Ovaj sud u cijelosti je prihvatio 2. dopunu nalaza kao stručnu, objektivnu, logičnu, obrazloženu i sačinjenu prema pravilima struke, i to u varijanti bez ugovora o kratkoročnom kreditu broj 95072 s obzirom da je rezultat izračuna za ugovor o kratkoročnom kreditu broj 95072 preplata (182.009,01 DEM), a sve iz razloga opisanih pod t. 38., 39. i 40. obrazloženja ove presude. Prema ocjeni ovog suda, predmetni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ovdje prijepornih činjenica, u potpunosti nadomješta aktivnost suda u obavljanju funkcije suđenja, koju funkciju sud nije u mogućnosti ostvariti jer ne raspolaže stručnim znanjem.

53. Valja napomenuti kako je dopunski nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića od (list 637.-640. spisa) sačinjen na dokazni prijedlog samog tužitelja sadržanog u podnesku od 16. veljače 2017., pri čemu tužitelj nije imao primjedbe na izračun vještaka istaknuvši da je vještak pravilno primijenio sve zadane parametre. Stranke nisu imale primjedbe ni na 2. Dopunu nalaza od 14. veljače 2024.

54. Međutim, u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva valja naglasiti da je presuda ovog suda poslovni broj P-3452/2011-63 od 12. srpnja 2018. (list 706. – 724. spisa) pravomoćna u točci I. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od:

- 196.073,48 kn,

55. Tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (list 961. – 964. spisa) potražuje isplatu iznosa od:

- 1.031.298,84 EUR (koji iznosi odgovara iznosu od 7.770.321,09 kn, konvertiranom prema fiksnom tečaju 1 EUR = 7,53450 kn) sa zateznim kamatama iznos od 1.294,68 kn od 2. siječnja 1996. do 20. travnja 1997., na iznos od 638.776,90 kn od 21. travnja 1997. do 5. veljače 1998., na iznos od 876.978,23 kn od 6. veljače 1998. do 30. lipnja 1998. te na iznos od 7.770.321,09 kn od 1. srpnja 1998. do isplate,

- 951.589,85 EUR (koji iznosi odgovara iznosu od 2.097.028,07 NLG, konvertiranom prema fiksnom tečaju 1 EUR=2,20371 NLG) zajedno sa zateznim kamatama na iznos od 1.424.271,05 NLG od 21. travnja 1997. do 5. veljače 1998., na iznos od 2.097.028,07 NLG od 6. veljače 1998. do 28. veljače 2002., te na iznos od 951.589,85 EUR od 1. ožujka 2002. do isplate, te

- 497.792,66 EUR (koji iznosi odgovara iznosu od 973.597,83 DEM, konvertiranom prema fiksnom tečaju 1 EUR=1,95583 DEM) zajedno sa zateznim kamatama na iznos od 128.109,63 DEM od 21. travnja 1997. do 5. veljače 1998., na iznos od 973.597,83 DEM od 6. veljače 1998. do 28. veljače 2002. te na iznos od 497.792,66 EUR od 1. ožujka 2002. do isplate.

56. Dakle, tužbeni zahtjev od 24. studenog 2015. u pogledu iznosa glavnica potraživanja te u pogledu tijeka kamata na pojedinačne iznose glavnice istovjetan je konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 8. travnja 2026., pri čemu je iznos od 7.770.321,09 kn (koji tužitelj potražuje podneskom od 24. studenog 2015.) u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu konvertiran u valutu EURO.

57. Imajući u vidu da je presuda ovog suda poslovni broj P-3452/2011-63 od 12. srpnja 2018. (list 706. – 724. spisa) pravomoćna u točci I. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 973.817,18 EUR (koji iznos odgovara iznosu od 1.904.620,86 DEM prema tečaju konverzije njemačkih maraka u euro na dan 1. ožujka 2002., 1 EUR = 1,95583 DEM), u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za valutu EUR, a iz 2. dopune nalaza proizlazi da potraživanje na ime glavnice i zateznih kamata po osnovi ugovora zaključenih u valuti DEM iznosi 30.254,37 EUR (protuvrijednost iznosa od 59.172,40 DEM), dok tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 497.792,66 EUR sa zateznim kamatama na iznos od 128.109,63 DEM od 21. travnja 1997. do 5. veljače 1998., na iznos od 973.597,83 DEM od 6. veljače 1998. do 28. veljače 2002. te na iznos od 497.792,66 EUR od 1. ožujka 2002. do isplate, razvidno je da je o navedenom potraživanju već pravomoćno odlučeno slijedom čega je tužbu u tom dijelu valjalo odbaciti (t. I. izreke rješenja).

58. Nadalje, tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje i isplatu iznosa od 951.589,85 EUR (koji iznosi odgovara iznosu od 2.097.028,07 NLG, konvertiranom prema fiksnom tečaju 1 EUR=2,20371 NLG) zajedno sa zateznim kamatama na iznos od 1.424.271,05 NLG od 21. travnja 1997. do 5. veljače 1998., na iznos od 2.097.028,07 NLG od 6. veljače 1998. do 28. veljače 2002., te na iznos od 951.589,85 EUR od 1. ožujka 2002. do isplate.

59. S obzirom da je presuda ovog suda poslovni broj P-3452/2011-63 od 12. srpnja 2018. (list 706. – 724. spisa) pravomoćna u točci I. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 623.761,86 EUR, a koji iznos odgovara iznosu od 652.451,57 NLG prema tečaju konverzije nizozemskih u euro na dan 1. ožujka 2002., 1 EUR = 1,95583 DEM), u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za valutu EUR, a iz 2. dopune nalaza i mišljenja vještaka je sud utvrdio kako tužiteljevo potraživanje glavnice i zateznih kamata po ugovorima zaključenim u valuti NLG iznosi ukupno 420.320,52 EUR (926.264,53 NLG), razvidno je da tužitelj nema pravo na isplatu preostalog iznosa od 327.827,99 EUR slijedom čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti u tom dijelu, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama (t. II. izreke presude), dok je zbog pravomoćno presuđene stvari valjalo odbaciti tužiteljev zahtjev u iznosu od 623.761,86 EUR.

60. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe čl. 333. st. 2. ZPP-a tužbu je u gore navedenim dijelovima valjalo odbaciti (t. I. izreke rješenja).

61. Zaključno, u odnosu na utuženo potraživanje u iznosu od 1.031.298,84 EUR (koji iznos odgovara iznosu od 7.770.321,09 kn, konvertiranom prema fiksnom tečaju 1 EUR = 7,53450 kn) sa zateznim kamatama koje na iznos od 1.294,68 kn od 2. siječnja 1996. do 20. travnja 1997., na iznos od 638.776,90 kn od 21. travnja 1997. do 5. veljače 1998., na iznos od 876.978,23 kn od 6. veljače 1998. do 30. lipnja 1998. te na iznos od 7.770.321,09 kn od 1. srpnja 1998. do isplate, valja naglasiti da je tužitelju po pravomoćnoj presudi po toj osnovi dosuđen iznos od 196.073,48 kn što u valuti EUR iznosi 26.023,42 EUR. Slijedom navedenog, za taj je iznos tužbeni zahtjev valjalo odbaciti (t. I. izreke rješenja) te je sud po osnovi dugovanja na ime glavnice i zateznih kamata po ugovorima zaključenim u kunama odlučivao o zahtjevu u visini od 1.005.275,42 EUR (7.574.247,65 kn).

62. Imajući u vidu 2. dopunu nalaza stalnog sudskog vještaka u kojoj je po toj osnovi utvrđen dug u iznosu od 659.498,17 EUR (protuvrijednost iznosa od 4.968.988,97 kn), tužbeni je zahtjev valjalo odbiti za iznos od 345.777,24 EUR (2.605.258,64 kn) slijedom čega je odlučeno kao u t. II. izreke presude.

63. U odnosu na preostalo potraživanje u iznosu od 659.498,17 EUR (4.968.988,97 kn), tužitelj je tijekom postupka iz ranije u obrazloženju presude navedenih razloga dokazao postojanje tražbine u navedenom iznosu slijedom čega je tužbeni zahtjev u tom dijelu utvrđen osnovanim pri čemu je tijek zatezne kamate dosuđen od presuđenja te se odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO -a jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, i to odredbom (čl. 29. st. 2. ZOO-a), i to po stopi koja se odnosi na ostale odnose (t. I. izreke presude).

64. Zaključno, tužbeni je zahtjev valjalo odbiti u dijelu kojim tužitelj po osnovi potraživanja za kratkoročne kredite i bankarske garancije u kunama potražuje zakonske zatezne kamate na pojedine iznose glavnice (na iznos od 1.294,68 kn od 2. siječnja 1996. do 20. travnja 1997., na iznos od 638.776,90 kn od 21. travnja 1997. do 5. veljače 1998., na iznos od 876.978,23 kn od 6. veljače 1998. do 30. lipnja 1998. te na iznos od 7.770.321,09 kn od 1. srpnja 1998. do isplate) jer tužitelj tijekom postupka nije uskladio tužbeni zahtjev u odnosu na dijelove o kojima je već pravomoćno odlučeno (iako je podneskom od 27. prosinca 2022. dostavio pregled iznosa koji je po pojedinoj osnovi dosuđen tužitelju te preostali iznos po pojedinoj osnovi, odvojen po glavnici i kamatama). Posljedično, tužitelj nije dokazao, iako je to bio dužan temeljem odredaba čl. 7. i 219. ZPP-a, na koje bi se pojedinačne iznose glavnice imale obračunati zatezne kamate.

65. O troškovima ovog parničnog postupka sud će odlučiti zasebnim rješenjem.

U Zagrebu, 24. srpnja 2026.

SUTKINJA :

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte