REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-219/2021-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužiteljice ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Čopor, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. lipnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 24. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici 2.693,00 eura sa zateznim kamatama:

- na iznos od 1.924,48 eura od 25. rujna 2020. do isplate

- na iznos od 768,52 eura od 3. lipnja 2026. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od 25. rujna 2020. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos od 768,52 eura od 25. rujna 2020. do 2. lipnja 2026.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.730,11 eura sa zateznim kamatama od 24. srpnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi podnesenoj 1. veljače 2021. navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 5. lipnja 2020. zadobila tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Navodi da je za štetni događaj odgovoran osiguranik tuženika. Tužbenim zahtjevom iz tužbe po osnovi neimovinske štete traži isplatu iznosa od 1.858,12 eura s pripadajućim zateznim kamatama, a po osnovi tuđe pomoći i njege isplatu 66,36 eura s pripadajućim zateznim kamatama (sveukupno 1.924,48 eura). Traži i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik nespornim nastanak štetnog događaja i svoju pasivnu legitimaciju. Osporava uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i ozljeda tužiteljice. Osporava visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

3.1. U podnesku od 3. lipnja 2026. tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev na način da po obje osnove traži isplatu iznosa od 2.693,00 eura. Tužiteljica je povisila zahtjev po obje osnove (i po osnovi neimovinske štete i po osnovi tuđe pomoći i njege), sve sa zateznim kamatama od 25. rujna 2020. do isplate.

3.2.Tuženik se usprotivio preinaci tužbe iz tog podneska tužiteljice.

3.3. Sukladno čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25 dalje ZPP) tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Kako je tužiteljica preinačila tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka, a medicinsko vještačenje također je izvedeno nakon zaključenja prethodnog postupka, zaključak je ovog suda da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Stoga je sud na ročištu održanom 10. lipnja 2026. dopustio preinaku iz podneska tužiteljice 3. lipnja 2026.

4. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu, dokaz kombiniranim prometno-sudsko medicinskim vještačenjem te medicinskim vještačenjem.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja niti pasivna legitimacija tuženika. Sporno je je li tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljede iz opisana u medicinskoj dokumentacija. Sporna je i visina štete.

7. Radi utvrđenja postojanja uzročno posljedične veze između prometne nezgode i ozljeda koje je tužiteljica zadobila, sud je izveo dokaz kombiniranim prometno sudsko medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima Robertu Spudiću i Vedrani Petrovečki.

8. Iz nalaza i mišljenja vještaka Roberta Spudića od 7. srpnja 2022. (list 44-47 spisa) proizlazi:

-da međusobnom usporedbom oštećenja na vozilima i njihovim smjerovima kretanja, proizlazi da je došlo do kontakta prednjih dijelova osobnih automobila

- da je mjesto kontakta između vozila bilo na kolniku [adresa] u [adresa]

- da prema oštećenjima na osobnim automobilima proizlazi da je ukupna sudarna brzina iznosila oko 20-25 km/h.

- da je u sudaru između osobnog automobila u kojem se nalazila tužiteljica na mjestu vozača i osobnog automobila osiguranika tuženika ostvarena promjena brzine osobnog automobila tužiteljice od oko 11,9, odnosno 3,1 gravitacije

- da se u tom trenutku tužiteljica u osobnom automobilu na mjestu vozača se kretala prema naprijed i nešto u desno

9. Tuženik je prigovorio nalazu prometnog vještaka uz obrazloženje da je iz fotografija vozila razvidno da su nastala manja oštećenja pa da razlika u brzinama kretanja nije mogla iznositi 20-25 km/h.

10. Na ročištu održanom 22. travnja 2024. (list 76-77 spisa) vještak je na pitanja tuženika odgovorio:

-da je u nalazu korištena metoda energetskog stavka

-da se izgubljena brzina prilikom sudara mogla utvrditi jer su u spis bile priložene fotografije vozila tužiteljice i izvid štete gdje su opisana oštećenja na vozilu tužiteljice

- da na temelju poznavanja tehničkih karakteristika vozila, veličine sudarne plohe te usporedbom veličina i oštećenja na vozilima, ukupna naletna brzina nije mogla biti manja od utvrđene (20-25 km/h)

- da je studijom oštećenja na vozilima utvrdio približnu ukupnu naletnu brzinu

- da bi se o moglo govoriti o manjoj naletnoj brzini od utvrđene da na osobnom automobilu osiguranika tuženika nije oštećen prednji branik, poklopac motora, prednji lijevi i desni blatobran, ukrasna maska i prednji desni pokazivač smjera

- da je izgubljena brzina vozila osiguranika tuženika iznosila između 20-30 km/h, a za detaljnu analizu bi trebao imati fotografije vozila osiguranika tuženika

- da je energetski stavak utvrđen na temelju oštećenja osobnog automobila osiguranika tuženika kao i osobnog automobila tužiteljice

- da iz naprijed navedenih razloga na temelju podataka koji su u ovom trenutku dostupni u spisu ne može matematički prikazati kako je došao do izračuna da je sudarna brzina iznosila 20-25 km/h

- da će u slučaju da sud pribavi zapisnik o očevidu, skicu mjesta događaja i fotografski elaborat, moći analitički utvrditi metodom impulsnog stavka ukupnu naletnu brzinu vozila

11. Nakon usmenog očitovanja prometnog vještaka sud je zatražio od MUP-a zapisnik o očevidu, skicu lica mjesta i fotoelaborat te pozvao vještaka na izradu dopunskog nalaza i mišljenja.

12. Iz dopunskog nalaza i mišljenja prometnog vještaka od 8. kolovoza 2024. (list 91- -96 spisa) proizlazi:

- da međusobnom usporedbom oštećenja na vozilima i njihovim smjerovima kretanja, proizlazi da je osobni automobil tužiteljice prednjim desnim dijelom vozila naletio na prednji desni bočni dio osobnog automobila osiguranika tuženika u području prednjeg desnog blatobrana

- da je mjesto kontakta između vozila bilo je na kolniku [adresa] u [adresa]

- da je u sudaru između osobnog automobila u kojem se nalazila tužiteljica na mjestu vozača i osobnog automobila osiguranika tuženika ostvarena promjena brzine osobnog automobila tužiteljice od oko 10,1, odnosno 2,6 gravitacije

- da se u tom trenutku tužiteljica u osobnom automobilu na mjestu vozača kretala prema naprijed i u desno

13. Tuženik je prigovorio i dopunskom nalazu prometnog vještaka uz obrazloženje da utvrđeni EES Passat i EES BMW ne odgovora oštećenjima nastalim na vozilima.

14.1. Na ročištu održanom 18. rujna 2025. (list 116-117 spisa) prometni vještak je iskazao:

- da je dopunom nalaza utvrđena promjena brzine osobnog automobila tužiteljice od oko 10,1 km/h, dok je u osnovnom nalazu utvrđena malo veća promjena brzine

- da nakon uvida u dostavljene fotografije te usporedbom s oštećenjima sličnih vozila iz kataloga EES gdje su uspoređena oštećenja predmetnih vozila i oštećenja iz kataloga može reći da se oštećenja osobnog automobila tužiteljice mogu usporediti kao manja oštećenja na vozilu jer proizlazi da su iz kataloga utvrđena odnosno vidljiva veća oštećenja na vozilu

- da je prema fotografiji iz kataloga EES vidljivo da branik vozila nije oštećen dok je na osobnom automobilu osiguranika tuženika vidljivo i oštećenje toga branika pa je shodno tome utvrđena i približna vrijednost oštećenja vozila

-obzirom na oštećenje prednje desne gume osobnog automobila tužiteljice koje je predviđeno za zamjenu za očekivati bi bilo da prilikom manje naletne brzine od 10 km/h na bilo koju prepreku ne bi trebalo gumu mijenjati

- da se kod usporedbe vozila ne mogu naći točno identična vozila na kojima su nastala ista oštećenja već da se na temelju provedenih CRASH testova gdje se vide nastala oštećenja procjenjuje naletna brzina odnosno nastala oštećenja na predmetnim vozilima

14.2. Na pitanja tuženika vještak je odgovorio:

- da su kriteriji za odabir usporednih vozila iz EES kataloga prije svega marka i tip vozila te nastala oštećenja na vozilu te da se ujedno gleda i sudarni kut prilikom sudara - da, načelno govoreći, veći EES odgovara većem stupnju oštećenja na vozilu

- da je u dinamici prometne nesreće Passat s prednjim desnim vrhom vozila naletio na prednju desnu bočnu stranu BMW-a, da su općenito vrhovi vozila najčvršći dijelovi vozila dok su bočni dijelovi manje elastični od prednjih dijelova, da se u konkretnom slučaju radi o djelomičnom naletu prednjeg dijela vozila Passat na bočni dio vozila BMW-a pa da su iz razloga što je Passat naletio čvrstim dijelom vozila na mekši dio vozila BMW-a na Passatu su nastala manja oštećenja unatoč tome što je EES Passata bio veći od EES BMW-a

- na pitanje na koji je način oštećena guma na Passatu odgovorio je da je tehnički moguće da je najizbočeniji dio prednjeg branika koji se vidi na 4. fotografiji stranice 2 dopune nalaza uslijed naleta na BMW došao u kontakt s prednjom desnom gumom vozila te da imajući u vidu sudarni položaj između vozila tehnički nije moguće da je Passat došao u sudarni položaj s nogostupom iznad desnog dijela kolnika što se vidi u situacijskom planu prometne nesreće gdje su vozila ucrtana u krajnji, zaustavni položaj nakon kontakta

- da je u konkretnom slučaju guma sekundarno oštećena nakon kontakta s vozilom BMW pa da zbog toga guma nije amortizirala udarac

- da je prema fotografijama iz kataloga EES u odnosu na vozilo Passat usporedio dva vozila iste marke

- da je, s obzirom da se na vozilu Passat iz fotografija vidi da su oštećenja puno veća nego na vozilu tužiteljice gdje je utvrđen EES od 25 km/h, za usporedbu je uzeo i vozilo iste marke gdje su oštećenja približno nastala kao i na vozilu tužiteljice u vrijednosti od 10 km/h

- kako se na vozilu iz kataloga ne vidi oštećenje prednjeg branika, a koji se i ne može usporediti jer se radi o čeličnom braniku s obzirom da se radi o starijoj marki vozila, a današnja vozila se proizvode od plastičnih dijelova, procijenio je da EES iznosi 12 km/h

- da u katalogu EES ne postoji podatak o detaljnom opisu oštećenja već se samo vide fotografije oštećenja sa tehničkim podacima vozila, lokacijom oštećenja, vrstom naleta te EES-om

15.1. Tuženik je nakon usmenog očitovanja prometnog vještaka ostao kod prigovora na njegov nalaz i mišljenje uz obrazloženje da je nalaz ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je proturječan sam sebi i da ne proizlazi iz dokumentacije iz spisa. Sud je prihvatio dopunski nalaz i mišljenje prometnog vještaka od 18. rujna 2025. koji je sačinjen nakon što je sud pribavio cjelokupnu dostupnu dokumentaciju potrebnu za izračun vještaka te njegovo usmeno očitovanje na ročištu 18. rujna 2025. (kojim je iscrpno i logično odgovorio na sva pitanja tuženika) jer su jasni i obrazloženi. Po ocjeni ovog suda, vještak je u svom iskazu dao jasne i iscrpne razloge o tome zbog čega su na vozilu Passat nastala manja oštećenja unatoč tome što je EES Passata bio veći od EES-a vozila marke BMW (u prometnoj nezgodi je Passat s prednjim desnim vrhom vozila naletio na prednju desnu bočnu stranu BMW-a, vrhovi vozila su najčvršći dijelovi vozila dok su bočni dijelovi manje elastični od prednjih dijelova, u konkretnom slučaju radi se o djelomičnom naletu prednjeg dijela vozila Passat na bočni dio vozila BMW-a pa da su iz razloga što je Passat naletio čvrstim dijelom vozila na mekši dio vozila BMW-a na Passatu nastala manja oštećenja unatoč tome što je EES Passata bio veći od EES BMW-a).

15.2. Stoga nije osnovan prigovor tuženika da utvrđeni EES vozila Passat i EES vozila BMW ne odgovora oštećenjima nastalim na vozilima. Kako takvim prigovorom dopunski nalaz vještaka nije doveden u sumnju, sud kao neodlučan nije izveo dokaz novim prometnim vještačenjem.

15.3. Stoga sud na temelju njegovog dopunskog nalaza 8. kolovoza 2024. i usmenog očitovanja na ročištu nalazi utvrđenim:

- da međusobnom usporedbom oštećenja na vozilima i njihovim smjerovima kretanja, proizlazi da je osobni automobil tužiteljice prednjim desnim dijelom vozila naletio na prednji desni bočni dio osobnog automobila osiguranika tuženika u području prednjeg desnog blatobrana

- da je mjesto kontakta između vozila bilo je na kolniku [adresa] u [adresa]

- da je u sudaru između osobnog automobila u kojem se nalazila tužiteljica na mjestu vozača i osobnog automobila osiguranika tuženika ostvarena promjena brzine osobnog automobila tužiteljice od oko 10,1 km/h, odnosno 2,6 gravitacije

- da se u tom trenutku tužiteljica u osobnom automobilu na mjestu vozača kretala prema naprijed i u desno

16.1. Na temelju nalaza i mišljenja vještakinje dr. Vedrane Petrovečki od 30. prosinca 2024. (list 107-108 spisa) sud nalazi utvrđenim da je kod promjene brzine vozila od 10,1 km/h tužiteljica mogla zadobiti trzajnu ozljedu vratne kralježnice, ali isključivo uz ranije postojeće oštećenje vratne kralježnice. Sud je njezin nalaz prihvatio kao istinit jer je jasan i obrazložen, a niti stranke istom nisu prigovarale niti su predlagale njezino saslušanje.

16.2. Naime, tuženik ne prigovara pravilnosti njezinog nalaza, ali prigovara pravilnosti zaključka prometnog vještaka na kojem ova vještakinja temelji svoj nalaz i mišljenje pa je u tom smislu predložio izvođenje dokaza novim prometno sudsko medicinskim vještačenjem. Kako je po ocjeni ovog suda pravilan nalaz prometnog vještaka (kako je to naprijed obrazloženo), posljedično ni pravilnost mišljenja vještakinje sudske medicine nije dovedeno u sumnju. Stoga sud taj dokaz kao neodlučan nije izveo.

17. Kako iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Božidara Šebečića proizlazi da da je tužiteljica imala tegobe s vratnom kralježnicom (artrotske promjene dorzomedijalne proturuzije diska bez znatnije kompresije neuralniih struktrua, degenerativne promjene na MR kralježnica i herniju diska C4/C5, C5/C6, C6/C7) i prije štetnog događaja (kojem stranke nisu prigovarale), sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju mogla zadobiti trzajnu ozljedu vratne kralježnice. Dakle, tuženik nije dokazao da između štetnog događaja i te ozljede ne postoji uzročno posljedična veza.

18. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (je li tužiteljica pretrpjela fizičke bolove i strah, jesu li trajne posljedice njezinih ozljeda umanjile njezinu životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade) kao i radi utvrđenja činjenice je li tužiteljici i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Božidaru Šebečiću.

19. Na temelju njegovog nalaza i mišljenja od 8. prosinca 2025. (list 161-163 spisa), koje je sud prihvatio u cijelosti kao jasno i obrazloženo i na koji niti stranke nisu isticale prigovore, sud nalazi utvrđenim:

- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu

- da se tužiteljica prije štetnog događaja povremeno liječila zbog tegoba s vratnom kralježnicom (artrotske promjene dorzomedijalne proturuzije diska bez znatnije kompresije neuralniih struktrua, degenerativne promjene na MR kralježnice i herniju diska C4/C5, C5/C6, C6/C7)

- da ozljeda vrata nije dovela do trajnih posljedica koje bi smanjile životnu aktivnost tužiteljice i da su sadašnje tegobe s vratnom kralježnicom posljedica degenerativnih promjena vratne kralježnice koje je tužiteljica imala prije štetnog događaja

-da je tužiteljica zbog ozljeda iz štetnog događaja trpjela fizičke bolove jačeg intenziteta jedan dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 7 tjedana kumulativno

-da je tužiteljica trpjela primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, sekundarni strah jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 5 tjedana kumulativno

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 28 sati

20. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO.

21. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir naprijed navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti, a prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

22. Po ocjeni ovog suda, tužiteljici pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 2.497,00 eura.

23. Tužiteljici je trebala tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 28 sati. Sud nalazi da primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege iznosi 7,00 eura (čl. 223. ZPP). Tužiteljici stoga po ovoj osnovi, na temelju čl. 1089. st. 1. ZOO, pripada iznos od 196,00 eura.

24. Slijedom navedenog, prihvaćen je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 2.693,00 eura.

25. Tužiteljici sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) pripadaju zatezne kamate na iznos naknade štete koju je tražila tužbenim zahtjevom iz tužbe od podnošenja odštetnog zahtjeva (25. rujna 2020., list 13 i 15 spisa) do isplate. Stoga je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.924,48 eura od 25. rujna 2020. do isplate (toč. I izreke).

26. Što se pak tiče zahtjeva tužiteljice koji je po prvi put istaknut u podnesku od 3. lipnja 2026. (kada je tužba preinačena), prihvaćen je njezin zahtjev za isplatu zateznih kamata na daljnji iznos od 768,52 eura (po osnovi neimovinske i imovinske štete) od 3. lipnja 2026. do isplate, dok njezin zahtjev za isplatu istih od 25. rujna 2020. do 2. lipnja 2026. nije osnovan. Naime, tužiteljici pripadaju zatezne kamate od podnošenja odgovarajućeg zahtjeva (3. lipnja 2026.) do isplate, a ne već od podnošenja odštetnog zahtjeva (ovakvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-50/2022 od 24. siječnja 2023.). Stoga je o tijeku kamata na taj iznos odlučeno kao u toč. II izreke.

27. O kamatnoj stopi odlučeno je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO.

28. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, priloženom troškovniku te vrijednosti predmeta spora (2.693,00 eura).

29. Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 10.04.2024., 08.10.2024., 20.03.2025. i 03.06.2026. za svaki po 100 bodova (Tbr. 8/1) te trošak pristupa na ročišta 04.04.2022.,22.04.2024., 18.09.2025. i 10.06.2026. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 900 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 2.250,00 eura. Nadalje, priznat joj je trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura te na presudu u iznosu od 146,93 eura. Navedeni troškovi ukupno iznose 2.730,11 eura. Prihvaćen je i zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu 24. srpnja 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.