REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-636/2025-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja ŽM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Mario Skejić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. (OIB: 92963223473), Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, koju zastupaju punomoćnici HM, Sanja Porobija i Margita Kiš Kapetanović, odvjetnici u odvjetničkom društvu Porobija & Porobija j.t.d., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 7. srpnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ŽMS i zamjenice punomoćnika tuženika HMS, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. isplatiti tužitelju ŽM iznos od 8.882,49 EUR zajedno sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose i to tekuće:

- na iznos od 54,77 EUR od 15. studenoga 2007. do isplate

- na iznos od 53,83 EUR od 15. prosinca 2007. do isplate

- na iznos od 55,46 EUR od 15. siječnja 2008. do isplate

- na iznos od 55,49 EUR od 16. veljače 2008. do isplate

- na iznos od 107,09 EUR od 15. ožujka 2008. do isplate

- na iznos od 106,48 EUR od 15. travnja 2008. do isplate

- na iznos od 103,00 EUR od 15. svibnja 2008. do isplate

- na iznos od 104,31 EUR od 15. lipnja 2008. do isplate

- na iznos od 103,28 EUR od 15. srpnja 2008. do isplate

- na iznos od 103,06 EUR od 15. kolovoza 2008. do isplate

- na iznos od 103,03 EUR od 15. rujna 2008. do isplate

- na iznos od 106,97 EUR od 15. listopada 2008. do isplate

- na iznos od 109,38 EUR od 15. studenoga 2008. do isplate

- na iznos od 105,96 EUR od 15. prosinca 2008. do isplate

- na iznos od 115,18 EUR od 15. siječnja 2009. do isplate

- na iznos od 115,27 EUR od 15. veljače 2009. do isplate

- na iznos od 112,18 EUR od 15. ožujka 2009. do isplate

- na iznos od 113,10 EUR od 16. travnja 2009. do isplate

- na iznos od 113,03 EUR od 15. svibnja 2009. do isplate

- na iznos od 111,81 EUR od 15. lipnja 2009. do isplate

- na iznos od 112,02 EUR od 15. srpnja 2009. do isplate

- na iznos od 156,23 EUR od 15. kolovoza 2009. do isplate

- na iznos od 158,06 EUR od 15. rujna 2009. do isplate

- na iznos od 156,03 EUR od 15. listopada 2009. do isplate

- na iznos od 157,34 EUR od 15. studenoga 2009. do isplate

- na iznos od 157,13 EUR od 15. prosinca 2009. do isplate

- na iznos od 160,67 EUR od 15. siječnja 2010. do isplate

- na iznos od 162,94 EUR od 15. veljače 2010. do isplate

- na iznos od 162,44 EUR od 15. ožujka 2010. do isplate

- na iznos od 164,70 EUR od 15. travnja 2010. do isplate

- na iznos od 168,83 EUR od 15. svibnja 2010. do isplate

- na iznos od 150,21 EUR od 15. lipnja 2010. do isplate

- na iznos od 154,51 EUR od 15. srpnja 2010. do isplate

- na iznos od 154,36 EUR od 15. kolovoza 2010. do isplate

- na iznos od 163,27 EUR od 15. rujna 2010. do isplate

- na iznos od 158,08 EUR od 15. listopada 2010. do isplate

- na iznos od 159,28 EUR od 15. studenoga 2010. do isplate

- na iznos od 119,99 EUR od 15. prosinca 2010. do isplate

- na iznos od 120,35 EUR od 15. siječnja 2011. do isplate

- na iznos od 118,89 EUR od 15. veljače 2011. do isplate

- na iznos od 119,78 EUR od 15. ožujka 2011. do isplate

- na iznos od 119,82 EUR od 15. travnja 2011. do isplate

- na iznos od 122,52 EUR od 15. svibnja 2011. do isplate

- na iznos od 3.552,34 EUR od 31. svibnja 2011. do isplate

i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi od 15 % godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena sve to u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na pobrojane pojedine mjesečne iznose iz toč. I. izreke za razdoblje od prvog dana mjeseca od kojih mu je određena zatezna kamata pa do dana od kojih je zatezna kamata u tom mjesecu gore stvarno i dosuđena.

III Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. naknaditi tužitelju ŽM troškove parničnog postupka u iznosu od 2.588,23 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je u svojstvu korisnika kredita 26.8.2006. s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o namjenskom kreditu br. 3207274603/06, za kupnju stana, solemniziran kod javnog bilježnika, na temelju kojega mu je tuženik isplatio kredit u kunskoj protuvrijednosti od 254.000,00 CHF po srednjem tečaju HNB- a na dan isplate kredita. Predmetnim ugovorom određena je kamatna stopa u visini od 4,40 % godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Kredit je otplaćivan u mjesečnim anuitetima, a isti je tužitelj prijevremeno otplatio 31.5.2011. Tuženik je tijekom trajanja ugovornog odnosa bez posebnog ugovaranja i pregovora jednostrano mijenjao kamatnu stopu, uslijed čega su tužitelju povećani anuiteti čime je ujedno nastala i razlika u otplati glavnog duga. U kolektivnom sporu vođenom između ostaloga i protiv ovdje tuženika, utvrđeno je da je isti u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2018. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Budući da je sve navedeno postojalo i u konkretnom pravnom odnosu stranaka, tužitelj se slijedom toga poziva na naznačena utvrđenja iz kolektivnog spora, koja onda vezuju i sud. Kako je tužitelj uslijed povećanja kamatne stope tuženiku isplatio veći iznos od onoga koji bi isplatio da tog povećanja nije bilo, to je tuženik u obvezi vratiti tužitelju tako stečeno bez osnove. Tužitelj stoga u konačnici predlaže donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku isplata iznosa od 8.882,49 EUR (što sada predstavlja protuvrijednost iznosa od tadašnjih 66.925,12 kn) sa zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kao u izreci, a koja kamata teče od 1-og dana u mjesecu tj. dana dospijeća pojedinog mjesečnog anuiteta pa sve do isplate. Ukoliko sud smatra da tužitelju ne pripada pravo na isplatu utužene tražbine u valuti EUR, tužitelj podredno predlaže naložiti tuženiku isplatu tražbine od 12.421,33 CHF u protuvrijednosti kuna sada EUR po srednjem tečaju HNB-a važećem na datume izvršenih anuitetnih otplata sa zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor zastare. Nastavno smatra i da tužitelj nije dokazao svojstvo potrošača tako da se ne može niti pozivati na načelna utvrđenja iz kolektivnog spora. Poriče navode tužbe o ništetnosti odredbi ugovora kojima je predviđena promjenjivost kamatne stope, navodeći da je kamata mijenjana u skladu sa zakonom i tržišnim uvjetima. Ističe i prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja budući da nije dokazao da je upravo on vršio uplate kreditnih anuiteta. Osporava i tijek zatražene zatezne kamate te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u obračun razlike kamate po kreditu, Ugovor o namjenskom kreditu od 26.8.2006. br. 3207274603/06 s potvrdom javnog bilježnika, otplatni plan, pregled promjena kamatnih stopa, promet po kreditu, Opće uvjete promjene kamatnih stopa tuženika u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama, Opće uvjete poslovanja tuženika, životopis tužitelja, povijesni prikaz izvatka iz zemljišnih knjiga zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o., Zagreb, saslušani su svjedokinja PM i tužitelj.

4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik 26.8.2006. sklopili Ugovor o namjenskom kreditu za kupnju stana br. 3207274603/06 koji je 26.9.2006. potvrđen po javnom bilježniku Jasminki Ankon iz Zagreba pod br. OU-407/06, a kojim je tuženik kao banka stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita kunsku protuvrijednost iznosa od 254.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Tuženik se obvezao iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Rok otplate kredita bio je 16 godina u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 1.833,83 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF. U čl. 2. Ugovora ugovorne strane su odredile da je redovna kamata 4,40 % godišnje, promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama kreditora, a tužitelj je pristao u slučaju izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom kreditora, da kreditor povisi ili snizi iznose anuiteta koje se isti nastavno obvezao plaćati, dok će o izmijenjenom iznosu anuiteta kreditor obavijestiti tužitelja u skladu s Općim uvjetima poslovanja (čl. 7. Ugovora). Nadalje, nije sporno da je tuženik doista u skladu sa svojom Odlukom tijekom trajanja ugovornog odnosa stranaka povećavao kamatnu stopu u odnosu na početnu i tako je naplaćivao tužitelju, a takva kamatna stopa nakon početne iznosila je 5,05 % godišnje od 1.10.2007. do 1.2.2008., zatim do 1.7.2009. iznosila je 5,70 % godišnje, nakon toga do 1.5.2010. iznosila je 6,30 % godišnje, onda do 1.11.2010. iznosila je 6,05 % godišnje te naposljetku do prijevremene otplate kredita koja je uslijedila 31.5.2011. iznosila je 5,50 % godišnje. Isto tako, iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka koji je sud u tom dijelu prihvatio kao stručan i obrazložen te u skladu s pravilima znanosti i vještine, a istome nisu prigovarale niti stranke, utvrđeno je da ukupna razlika u iznosima koje je tužitelj platio primjenom promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi plaćao da je kamatna stopa cijelo vrijeme bila 4,40 % godišnje iznosi 66.925,12 kn sada 8.882,49 EUR, odnosno podredno u valuti CHF 12.421,33 (primjenom srednjeg tečaja HNB-a na dan plaćanja pojedinih mjesečnih anuiteta).

7. Također nije sporno da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4.7.2013. br. P-1401/12 između ostaloga utvrđeno da je ovdje tuženik Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je sklapala ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke spomenute banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je banka postupila suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP 03 u razdoblju od 10.9.2003. do 6.8.2007., a od 7.8.2007. pa nadalje protivno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP 07 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Citirana presuda u tim bitnim dijelovima potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 13.6.2014. br. Pž-7129/13-4 te je stoga glede istih pravomoćna. Sukladno odredbi čl. 138. ZZP 07 i odredbi čl. 502. c ZPP-a takve odluke obvezuju i ovaj sud u predmetnom postupku te se tužitelj može ovdje pozivati (što i čini) na pravna utvrđenja iz te odluke koja onda vezuju i sud.

8. Cijeneći izloženo, a uzimajući u obzir da je ugovor o kreditu između tuženika i tužitelja sklopljen u razdoblju na koji se odnosi gornja presuda Trgovačkog suda u Zagrebu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a ovdje tuženik ničim ne dokazuje da su tuženik i tužitelj prije sklapanja ugovora i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate (tužitelj se zbog proteka vremena i zdravstvenih problema uzrokovanih pretrpljenim moždanim udarom više ne sjeća pojedinosti sklapanja ugovora), a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu tužitelja kao potrošača, sud odredbe ugovora o kreditu od 26.8.2006. koji se odnose na promjenjivost ugovorene redovne kamatne stope jednostranim odlukama i internim aktima tuženika te obvezu tužitelja na plaćanje tako izmijenjenih anuiteta, nalazi nepoštenim i stoga ništetnim (čl. 87. ZZP 03). U odnosu na te sporne ugovorne odredbe kojom je bila predviđena promjena ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate sve u skladu s važećim odlukama tuženika, za dodati je da eventualna okolnost da je tuženik tužitelju dostavljao obavijesti o promjeni (povećanju) kamatne stope, sama za sebe zasigurno nema značaj niti predstavlja pojedinačno pregovaranje u smislu odredaba čl. 81. ZZP 03. U spomenutom ugovoru o kreditu nema nikakvih pobližih odredaba o načinu utvrđivanja promjene kamatne stope odnosno parametara na temelju kojih se ista mijenja i utvrđuje (to formulacija "u skladu s promjenama tržišnih uvjeta" svakako nije), što pak ukazuje da je tuženik prema svom vlastitom nahođenju mogao donositi odluke i mijenjati kamatnu stopu, pa stoga takva odredba nije razumljiva te nedvojbeno dovodi do zaključka da je u konkretnom slučaju visina kamatne stope isključivo ovisila o odluci jedne ugovorne strane – ovdje tuženika. Tužitelju su u ugovoru morali biti određeno predočeni i objašnjeni rizici, razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kako bi na temelju određenih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti sve potencijalne ekonomske posljedice koje iz ugovora mogu proizaći (stoga nije dovoljno da je tužitelj općenito znao i bila svjestan da je kamatna stopa promjenjiva), pa kako je odredba ugovora o promjenjivosti kamatne stope u skladu s odlukama tuženika od bitnog značaja i u konačnici ovisi isključivo o odluci jedne ugovorne strane - tuženika, bez da su određeno i razumljivo navedeni uvjeti promjenjivosti, to predstavlja odredbu koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer nastaje situacija da tuženik, kao vjerovnik, jednostrano određuje obvezu tužitelja koju ista ne može predvidjeti, na nju utjecati niti provjeriti pravilnost promjene zbog nedostatka potrebnih jasnih i razumljivih kriterija, što je sve u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja.

9. S obzirom na utvrđenje da se stoga radilo o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu citiranih odredaba ZZP 03 koje su ništetne (čl. 87. ZZP 03 u svezi odredaba čl. 322. i čl. 324. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", br. 35/05.

- dalje: ZOO/), pri tome shodno valja primijeniti odredbu čl. 323. st. 1. ZOO-a o posljedicama ništetnosti tj. vraćanju primljenog po osnovi ništetne odredbe uz odgovarajuću primjenu odredaba o vraćanju stečenog bez osnove. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prema nalazu suda tuženik nepošten stjecatelj (istom je kao banci moralo biti poznato da se radi o nepoštenim i stoga ništetnim odredbama), to je isti u obvezi vratiti tužitelju nepripadno stečene iznose koji predstavljaju razliku između iznosa anuiteta koje je tužitelj stvarno platio uslijed promjene kamatne stope i iznosa anuiteta koji su trebali biti plaćeni po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, sve sa zateznom kamatom tekućom od dana stjecanja.

10. Slijedom svega toga, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev te naložiti tuženiku isplatu iznosa od ukupno sada 8.882,49 EUR koje tužitelj ovdje potražuje i za koje je provedenim dokazima utvrđeno da su od strane tuženika stečeni bez osnove. Zatezne kamate u skladu s gore izloženim teku od dana nepripadnog stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa tj. od dana izvršene uplate anuiteta pa je tako i odlučeno u izreci presude, dok se zahtjev za isplatu kamate za razdoblje od dana dospijeća svakog pojedinog anuiteta (prvi dan u mjesecu) do dana izvršenih plaćanja ukazuje neosnovanim zbog čega ga je valjalo odbiti. Stopa zatezne kamate temelji se prvotno na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", br. 153/04.), a nakon 1.1.2008. na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.

– dalje: ZO).

11. Tuženik svojim navodima nije uspio osporiti osnovu i visinu potraživanja tužitelja. Za ovaj sud nije sporno da u naznačenom ugovoru o kreditu nije bila ugovorena fiksna već promjenjiva kamatna stopa, no s obzirom na gornja utvrđenja o ništetnosti tih odredaba u dijelu u kojem je ista promjenjiva na način da se mijenja u skladu s odlukama tuženika, za istaknuti je da odredba o početnoj redovnoj kamatnoj stopi nije nepoštena i time ništetna (to stranke niti ne tvrde), zbog čega nema razloga da se ta valjana odredba ovdje ne primjenjuje. Prema odredbama čl. 327. i čl. 328. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba (što tužitelj kao ugovorna strana svakako jest), dok se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (neodlučno je što je kredit u međuvremenu isplaćen), pri čemu je za napomenuti da predmet spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava nije niti bila ocjena valjanosti odredaba konkretnih pojedinačnih ugovora kao u ovom postupku. Posljedice ništetnosti ugovora regulirane su odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a u smislu vraćanja onoga što je primljeno po tom ugovoru, konkretno ovdje vraćanja novčanih iznosa primljenih po odredbama predmetnog ugovora o kreditu koja su utvrđene ništetnima i koja kao takve stoga kao da nisu niti postojale, slijedom čega nisu od utjecaja navodi tuženika kojima naknadno opravdava izvršene promjene kamatnih stopa. Tužitelj u konkretnom slučaju po osnovi stjecanja bez osnove ima pravo na isplatu sada EUR, ranije kunskim novčanim iznosima, a budući da je upravo u toj valuti i izvršio plaćanja, zbog čega mu je i dosuđen iznos u toj valuti. S tim u svezi, a budući da se radi o činjenično i pravno istovjetnoj tražbini, isticanje podrednog zahtjeva (prvotni zahtjev predstavljao je zahtjev za isplatu iznosa u CHF u kunskoj protuvrijednosti, uz koji je onda kasnije podredno istaknut zahtjev za isplatu u kunama sada EUR), odnosno zaključno promjena redoslijeda tih zahtjeva (tužitelj sada kao glavni zahtjev ističe isplatu u EUR, a kao podredni protuvrijednost u CHF), ne predstavljaju preinake tužbe kako je određena odredbom čl. 191. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je tuženikovo protivljenje tome bespredmetno. Tužitelj također tijekom postupka nije povećao, već je smanjio tužbeni zahtjev, a potraživanje tužitelja predstavlja zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove kao posljedica razlike nastale uslijed primjene ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s odlukom tuženika, koja se između ostaloga manifestirala plaćanjem većeg iznosa kamate i posljedično tome umanjenjem iznosa glavnice koja se zajedno s kamatom otplaćivala pojedinim mjesečnim anuitetom (anuitet se sastoji od glavnice i kamata, a povećanjem kamatne stope mijenja se iznos kamate u anuitetu, iznos glavnice i ukupni iznos anuiteta tako da se uvećava iznos kamate, a smanjuje iznos glavnice za otplatu tj. usporava se otplata glavnice), a što je sve financijski vještak skupno obračunao u svom nalazu i mišljenju kojem tuženik nije prigovarao. Sve izvršene anuitetne otplate kredita (nije sporno da je kredit prijevremeno otplaćen 31.5.2011.) izvršene su u ime i za račun tužitelja kao obveznika i korisnika kredita te ih je tuženik kao takve očito i prihvatio, tako da su neosnovani navodi tuženika kojima tužitelju odriče materijalno-pravno ovlaštenje potraživati utužene iznose koje je tuženik stekao bez valjane pravne osnove (nejasno je tko bi onda i po kojoj osnovi te iznose uopće bio ovlašten potraživati od tuženika). Iz iskaza svjedokinje PM i tužitelja, koje iskaze je sud prihvatio cijeneći ih iskrenim, životnim i uvjerljivim, utvrđeno je da je kredit između ostaloga otplaćivan iz sredstava koji predstavljaju bračnu stečevinu istih (što je sasvim životno), odnosno da je svjedokinja u razdoblju bolesti tužitelja i njegove fizičke nemogućnosti vršenja uplata to sama činila, međutim navedene okolnosti nisu od utjecaja na aktivnu legitimaciju tužitelja u ovoj vrsti spora. Prema odredbi čl. 3. t. 1. ZZP 03 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz takve zakonske definicije pojma potrošača razvidno je da je prilikom ocjene predstavlja li određeni pravni posao potrošački ugovor bitan samo objektivni funkcionalni kriterij, dakle sklapa li fizička osoba konkretni ugovor radi obavljanja osobnih-privatnih potreba ili u okviru i u svrhu svoje profesionalne ili poduzetničke djelatnosti. Iz Ugovora o kreditu razvidno je da je isti sklopio tužitelj kao fizička osoba u svrhu kupnje stana, što bi ukazivalo da se radilo o potrošačkom ugovoru, dakle na tuženiku je bio teret dokazivanja suprotnog što u ovom postupku prema nalazu suda nije uspio učiniti. Tako i iz iskaza tužitelja proizlazi da su predmetni stan u [adresa] kupili za sinovo stanovanje, a stan u konačnici uopće nije korišten te je u međuvremenu prodan (razvidno i iz povijesnog prikaza iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]). Tuženikov prigovor zastare nije osnovan, budući da je u odgovarajućem smislu odredbe čl. 241. ZOO-a zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 4.4.2012. u predmetu br. P-1401/12 te je ponovno počela teći donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13.6.2014. br. Pž-7129/13- 4, a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 3.6.2019., to je razvidno da zastarni rok od 5 godina (čl. 225. ZOO-a) koji se ovdje primjenjuje svakako nije protekao do podnošenja ovopredmetne tužbe, dakle zastara nije nastupila.

12. Trošak tužitelja odnosi se na trošak zastupanja istoga po punomoćniku odvjetniku i to: za sastav tužbe – 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“, br. 138/23. - dalje Tarifa/), za zastupanje na ročištima 12.4.2021., 3.5.2023., 4.2.2026. i 7.7.2026. – 4 x 100 bodova = 400 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu 12.4.2022. – 50 bodova (Tbr. 9. t. 2. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 2.10.2019., 9.9.2021. i 7.4.2022. – 3 x 100 bodova = 300 bodova (Tbr. 8. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife) te za sastav podneska od 6.4.2023. – 25 bodova – 25 bodova (Tbr. 8. t. 4. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), prema vrijednosti predmeta spora od 14.155,69 EUR do 8.9.2021. (protuvrijednost iznosa od 16.099,58 CHF na dan podnošenja tužbe prema srednjem tečaju HNB-a od 1 CHF = 6,624772 kn), zatim do 3.2.2026. vrijednosti predmeta spora od 10.921,57 EUR (protuvrijednost iznosa od 12.421,33 CHF po prethodno navedenom tečaju) te konačnoj vrijednosti spora od 8.882,49 EUR, što ukupno čini 875 bodova koji primjenom Tbr. 54. Tarife daju iznos od 1.750,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a na troškove zastupanja u iznosu od 437,50 EUR, zatim trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR (ranije 2.000,00 kn), kao i trošak sudske pristojbe na raniju prvostupanjsku presudu u iznosu od 135,28 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18. i 51/23. – dalje: ZSP) i tada važećoj Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", br. 37/23.), što sveukupno čini trošak tužitelja u iznosu od 2.588,23 EUR. Tužitelju kao nepotreban nije priznat zatraženi trošak sastava podnesaka od 6.12.2020. i 10.2.2021. te odgovora na žalbu tuženika, odnosno niti zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu koji za tužitelja nije nastao (tužitelj takvu pristojbu nije platio, dok je sama pristojbena obveza u međuvremenu zastarjela).

13. Kako je tužitelj u konačnici u cijelosti uspio u parnici, valjalo je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.) naložiti tuženiku nadoknaditi troškove tužitelju u cijelosti, odnosno odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova.

14. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 80/22.), a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZO-a.

U Zagrebu 24. srpnja 2026.

SUDAC:

MARIJAN GLAVAŠ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud u Osijeku.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika