Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-2812/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Maji Praljak, kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice-specijalistice Tene Kovačić, u pravnoj stvari tužitelja ZD, vl. obrta " [obrt]", OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lafteru, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Lafter i Vladimir Rađenović, Jastrebarsko, A. Šenoe 2A/2, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić&Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 7.474,95 eura, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 11. lipnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Antonia Marečića i punomoćnika tuženika odvjetnika Ivice Ćosića, na ročištu za objavu presude, 24. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev, koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 56.320,00 kuna sa zateznim kamatama od 12. listopada 2019. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana .„ II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana isplati tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.394,37 eura (dvije tisuće tristo devedeset četiri eura i trideset sedam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 24. srpnja 2026. po stopi od 5,40 % odnosno dalje do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se zahtjev tuženika u preostalom dijelu troška u iznosu od 187,50 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 4. listopada 2021. navodi da se 11. listopada 2019. oko 11:05 sati dogodila prometna nezgoda na način da je CD upravljao vozilom registarske oznake [registarska oznaka] i udario u betonski stup. Nadalje navodi kako se vozilu kao putnik nalazio i OD. Također ističe kako je na vozilu registarske oznake [registarska oznaka] nastala potpuna ili totalna šteta te kako je predmetno vozilo u vrijeme kupnje vrijedilo 220.000,00 kn s PDV-om. Navodi kako je u trenutku štetnog događaja vozilo bilo staro 4 godine i 3 mjeseca s prijeđenih 127.301 km te kako je slijedom navedenog amortiziralo oko 60%, tako da tržišna vrijednost predmetnog vozila iznosi oko 88.000,00 kn. Ističe da troškovi popravka prema ponudi (predračunu) iznose 141.354,25 kn pa da je na predmetnom vozilu nastupila potpuna ili totalna šteta. Vrijednost ostatka predmetnog vozila procjenjuje se na oko 20% njegove tržišne vrijednosti ili 17.600,00 kn pa kada od tržišne vrijednosti odbijemo vrijednost ostatka vozila dobivamo da visina potpune ili totalne štete na predmetnom vozilu iznosi 70.400,00 kn, a budući da je tužitelj korisnik PDV-a tada visina štete umanjena za 25% PDV-a iznosi 56.320,00 kn. Navodi da tužitelj ima sklopljenu policu kasko osiguranja kod tuženika i od njega potražuje isplatu na temelju odredbe čl. 921. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik odbija ispuniti svoju ugovornu obvezu jer smatra da su nastupili uvjeti za isključenje osigurateljevog pokrića primjenom čl. G.1. st. 2. t. 2.3. u vezi s čl. G.2. st. 5. Uvjeta tuženika. Također ističe kako je u tim odredbama propisano da su isključene štete nastale na vozilu ako vozilom upravlja vozač pod utjecajem alkohola, droge ili narkotika . Ukazuje da, CD, koji je upravljao vozilom registarske oznake [registarska oznaka], nije bio pod utjecajem alkohola. Zaključno, tužitelj ističe kako je s druge strane, sukladno čl. 942. ZOO-a, ništetna odredba ugovora o osiguranju koje predviđaju gubitak prava na naknadu ili svotu osiguranja ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne izvrši (osigura) kontrolu svoje alkoholiziranosti, a kako je to tužitelj već ukazao tuženiku u prigovoru u postupku mirnog rješavanja spora pred tuženikom što je u skladu s ustaljenom sudskom praksom (Rev-1067/04, Rev-405/10, Rev- 551/10 Rev-2118/11, Rev-2455/11, Rev x–459/15, Rev 1735/15, Rev-3146/16). Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 29. studenog 2021. navodi da je kod tuženika bio sklopljen ugovor o osiguranju broj 03068200000485 prema kojem ugovoru je tužitelj bio ugovaratelj osiguranja, a Vantage Leasing d.o.o. osiguranik. Tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužitelja. Ističe da tužitelj uz tužbu ne dostavlja dokaze o postojanju osigurateljskog pokrića u smislu odredbi iz točke C.2. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, slijedom čega tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužitelja i pasivnu legitimaciju tuženika. Ukazuje da tužitelj nije dokazao nastanak osiguranog slučaja iz prijave i zahtjeva za naknadu štete. Tuženik nadalje navodi kako osporava činjenične navode tužitelja u kojima se navodi da vozač tužitelj nije primijetio oštećenja. Osporava dinamiku nastanka štetnog događaja kao i činjenicu da bi se navodni osigurani slučaj dogodio na mjestu, u vrijeme i na način kako to tužitelj predstavlja u tužbi. Također navodi kako tužitelj nije dostavio dokaz da je on vlasnik predmetnog vozila. Smatra da postoje razlozi za isključenje iz osiguranja s obzirom da tužitelj nije predočio dokaz da je vozač predmetnog vozila dana naznačenog u tužbi imao valjanu i odgovarajuću dozvolu za upravljanje vozilom, te da nije bio pod utjecajem alkohola, a čime su tuženik navodi ispunjeni uvjeti za isključenje iz pokrića u smislu odredbi iz točke G. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila. Osporava visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako nije sporno da je na vozilu nastala totalna šteta, međutim da nije nastala u iznosu koji tužitelj u tužbi navodi budući da je tužitelj pogrešno naveo da je vrijednost ostatka predmetnog vozila iznosila 75.000,00 kn, a po kojoj cijeni je Bericar d.o.o. imao namjeru otkupiti oštećeno vozilo. Zaključno navodi kako osporava tužitelju pravo na naknadu troškova s PDV-a s obzirom da je osiguranik pravna osoba koja ima pravo na povrat poreza. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj je, u odnosu na istaknut prigovor nedostatka aktivne legitimacije, ukazao na odredbu čl. 929. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da u slučaju osiguranja za tuđi račun ili za račun koga se tiče, obvezu plaćanja premije i ostale obveze iz ugovora dužan je ispuniti ugovaratelj osiguranja, ali on ne može ostvariti prava iz osiguranja, čak i kad drži policu, bez pristanka osobe čiji je interes osiguran i kojoj ona pripadaju. Nadalje navodi kako je osiguranik, odnosno Vintage Leasing d.o.o. dao pristanak u smislu odredbe čl. 929. st. 1. ZOO-a da tužitelj ostvaruje prava iz osiguranja pa tako i pravo na isplatu osigurnine slijedom čega je prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan te nadalje ističe kako je to tuženiku bilo i poznato u tijelu rješavanja spora izvansudskim putem zbog čega u otklonu odštetnog zahtjeva nije ukazivao na nedostatak pristanka. Nadalje navodi kako je odredbom čl. točke C.2 za kasko osiguranje cestovnih vozila propisano da obveza tuženika iz ugovora o osiguranju počinje istekom 24 sata dana u kojem je plaćena premija, ako se drugačije ne ugovori te dostavlja dokaz o uplati premije police osiguranja, odnosno o postojanju osigurateljskog pokrića u smislu odredbe čl. točke C.2 Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila. Ukazuje da je tužitelj u međuvremenu otkupio vozilo registarske oznake [registarska oznaka] od Vantage Leasing d.o.o. s kojim je imao sklopljen Ugovor o financijskom leasingu te kako nije točno da CD koji je upravljao vozilom registarske oznake [registarska oznaka] nije imao važeću vozačku dozvolu niti da je bio pod utjecajem alkohola te kako na tužitelju nije teret dokaza negativne činjenice, već je na tuženiku teret dokaza pozitivne činjenice koja njemu ide u korist – da je CD pod utjecajem alkohola. Ističe da ono što tuženik ukazuje, na predmnijevu o tome da se vozač CD nalazio pod utjecajem alkohola jer nije osigurao kontrolu svoje alkoholiziranosti, da je ništetna odredba ugovora o osiguranju koje predviđaju gubitak prava na naknadu ili svotu osiguranja ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne izvrši (osigura) kontrolu svoje alkoholiziranosti, što je u skladu s ustaljenom sudskom praksom (Rev-1067/04, Rev-405/10, Rev-551/10 Rev-2118/11, Rev- 2455/11, Rev x–459/15, Rev 1735/15, Rev-3146/16) i odredbom čl. 942. ZOO-a. Ukazuje da prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama ne postoji obveza sudionika prometne nezgode u kojoj je nastala samo materijalna šteta i u kojem je sudjelovalo samo jedno vozilo, da obavijeste policiju. Zaključno, a u odnosu na navode tuženika kojima osporava tužiteljevo pravo na naknadu troškova PDV -a tužitelj ukazuje da je fizička osoba – obrtnik, a ne pravna osoba.

4. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P-1601/2021 od 18. ožujka 2024., ispravljenom rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P- 1601/2021 od 18. ožujka 2024., naloženo je tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., isplatiti tužitelju ZD, vl. obrta „ [obrt]“ iznos od 7.474,85 eura sa zateznim kamatama od 12. listopada 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana te mu je naloženo isplatiti troškove parničnog postupka u iznosu od 22.360,69 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. ožujka 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

5. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj: Pž-2497/2024 od 11. studenog 2025. ukinuta je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P-1601/2021 od 18. ožujka 2024. ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P-1601/2021 od 18. ožujka 2024., zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenjem pod novih poslovnim brojem: P -2812/2025 s uputom da će prvostupanjski sud utvrditi odlučne činjenice, vodeći računa da je riječ o isplati temeljem kasko osiguranja na koji ugovorni odnos stranaka se primjenjuju uvjeti tuženika pa da odnos stranaka valja sagledati kroz sklopljen ugovor o kasko osiguranju (kada je ugovor o osiguranju prestao, da bi se mogla razmatrati prijenos prava iz osiguranja i obveza plaćanja osigurnine) na kojeg se primjenjuje Uvjeti, pa tako i u odnosu na aktivnu legitimaciju tužitelja.

6. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Ponudu (predračun) (stranica 6 - 11 spisa), prigovor (stranica 12 – 15 spisa), uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila (stranica 26 – 53 spisa), obračun totalne štete (stranica 54 spisa), izvid štete (stranica 55 spisa), dopunski izvid štete (stranica 56 spisa), fotografije vozila (stranica 57 – 62 spisa), e-mail korespondencija (stranica 63 – 64 spisa), odluka o neosnovanosti odštetnog zahtjeva prema Vantage Leasing d.o.o. (st ranica 68 – 69 spisa), suglasnost (pristanak) Vantage Leasing d.o.o. od 24. listopada 2019. (stranica 70 spisa), izvid štete (stranica 71 spisa), račun za uplatu premije osiguranja po izdanim policama osiguranja (stranica 72 – 75 spisa), Ugovor o financijskom leasingu broj 62100 (stranica 76 – 77 spisa), dopis o promjeni tvrtke (stranica 78 spisa), račun (stranica 79 – 83 spisa), preslika vozačke dozvole (stranica 84 spisa), izjave (stranica 85 – 86 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za promet Nevena Ereša (stranica 109 – 112 i 127 spisa), sudsku praksu (stranica 198-205 i 227-233 spisa), otkup karambola (stranica 206 spisa), obračun totalne štete stranica 207 spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj: Pž-2497/2024 od 11. studenog 2025. (stranica 219-223 spisa).

7. U postupku pred trgovačkim sudovima sud će, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava. (čl. 492 a ZPP-a)

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.474,95 eura/ 56.320,00 kuna na ime osigurnine, radi štete na vozilu Renault Master, [registarska oznaka] temeljem ugovora o kasko osiguranju broj 03068200000485.

10. Među strankama nije sporno da je u vrijeme predmetnog štetnog događaja 11. listopada 2019., za vozilo Renault Master, [registarska oznaka], bio je sklopljen ugovor o osiguranju broj 03068200000485 prema kojem ugovoru je tužitelj bio ugovaratelj osiguranja, a Vantage Leasing d.o.o. osiguranik (vlasnik vozila) i osiguratelj je tuženik.

11. Među strankama nije sporno ni da je na vozilu tužitelja Renault Master, [registarska oznaka] nastala totalna šteta.

12. Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija, visina tužbenog zahtjeva te dinamika nastanka štetnog događaja.

13. Na temelju članka C.5. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila (dalje: Uvjeti) ako se ostvari osigurani slučaj u kojem je predmet osiguranja uništen ili je nestao (totalna šteta), ugovor o osiguranju prestaje danom uništenja ili nestanka predmeta osiguranja.

14. U konkretnom slučaju, s obzirom na nespornu okolnost nastanka totalne štete, ugovor o osiguranju prestao je danom uništenja vozila odnosno 11. listopada 2019.

15. Promjenom prava vlasništva na osiguranom vozilu ugovor o osiguranju prestaje i to istekom 24. sata istog dana kada novi vlasnik preuzme vozilo. (čl. C.4. st. 1 Uvjeta)

16. Na temelju čl. C.6. st. 1. Uvjeta ugovor o osiguranju vozila u leasingu smatra se ugovorom o osiguranju za tuđi račun ili račun koga se tiče.

17. Prava iz ugovora o osiguranju vozila u leasingu pripadaju davatelju leasinga koji se u policu upisuje kao osiguranik. (čl. C.6. st. 2. Uvjeta)

18. Na temelju čl. C.6. st. 3. Uvjeta primatelj leasinga kao ugovaratelj osiguranja dužan je ispuniti obvezu plaćanja premije i ostale obveze propisane ovim Uvjetima, a prava iz osiguranja ovlašten je ostvarivati samo uz pisani pristanak davatelja leasinga.

19. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je, davatelj leasinga, Vantage Leasing d.o.o., 24. listopada 2019. dao suglasnost za rješavanje i isplatu štete tužitelju nakon predmetnog štetnog događaja odnosno nakon prestanka ugovora o osiguranju s tim da takav zahtjev nisu podnijeli ni tužitelj kao korisnik leasinga, niti je tuženik kao osiguratelj takav zahtjev odobrio.

20. Uvidom u navedenu suglasnost od 24. listopada 2019. (stranica 70 spisa) ne proizlazi da su prije štetnog događaja na tužitelja kao primatelja leasinga bila prenesena prava iz osiguranja, niti da je zatražio prijenos prava iz osiguranja, niti mu je tuženik taj prijenos odobrio (a što ni nije mogao učiniti jer je osiguranje prestalo u trenutku štetnog događaja – 11. listopada 2019.).

21. Na temelju odredbe članka 929. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) u slučaju osiguranja za tuđi račun ili za račun koga se tiče, obvezu plaćanja premije i ostale obveze iz ugovora dužan je ispuniti ugovaratelj osiguranja, ali on ne može ostvariti prava iz osiguranja, čak i kad drži policu, bez pristanka osobe čiji je interes osiguran i kojoj ona pripadaju.

22. Odlučujući u skladu s navedenom odredbom, prema kojoj ugovaratelj osiguranja (tužitelj) ne može vršiti prava iz osiguranja, to znači da je ispunjenje ugovora i isplatu po polici tuženika moglo zahtijevati samo društvo Vantage Leasing d.o.o., kao osiguranik (i njegov opunomoćenik, ali opunomoćenik može biti samo osoba koja je u vrijeme nastanka osiguranog slučaja imala taj status, odnosno, ne može ga steći kasnije jer je nastankom osiguranog slučaja ugovor o osiguranju prestao).

23. Odredbom čl. 5. st. 2. Zakona o leasingu („Narodne novine“ broj 141/13) propisano je da je posao financijskog leasinga pravni posao u kojem primatelj leasinga u razdoblju korištenja objekta leasinga plaća davatelju leasinga naknadu koja uzima u obzir cjelokupnu vrijednost objekta leasinga, snosi troškove amortizacije tog objekta leasinga i opcijom kupnje može steći pravo vlasništva nad tim objektom leasinga po određenoj cijeni koja je u trenutku izvršenja te opcije manja od stvarne vrijednosti objekta leasinga u tom trenutku, a rizici i koristi povezani s vlasništvom na objektu leasinga većim dijelom prenose se na primatelja leasinga.

24. Ukazuje se da tužitelj nije dokazao da bi bio vlasnik vozila budući da se vlasništvo vozila ne dokazuje računom (račun broj: 33113-1-1 o otkupu vozila Renault Master od 24. listopada 2019. (stranica 79 spisa), a tužba je podnesena 4. listopada 2021.) već izvatkom (uvjerenjem) iz evidencije Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske ili prometnom dozvolom vozila, a što tužitelj nije dostavio.

25. Na prava i obveze subjekata u poslovima leasinga primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. (čl. 53. Zakona o leasingu)

26. No ni Zakon o leasingu, a ni ZOO-a ne propisuju da primatelj leasinga ima temeljem zakona položaj opunomoćenika, što također ne proizlazi ni iz Uvjeta osiguranja koji su sastavni dio zaključenog ugovora o osiguranju.

27. Slijedom svega navedenog, budući da je u vrijeme štetnog događaja predmetno vozilo bilo u vlasništvu društva Vantage Leasing d.o.o., za isplatu štete je jedino i isključivo aktivno legitimiran vlasnik vozila, a ne tužitelj koji u trenutku štetnog događaja ni nije imao punomoć temeljem koje bi bio ovlašten poduzimati radnje u cilju obeštećenja.

28. Stoga se prigovor promašene aktivne legitimacije smatra osnovanim. (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske posl. broj: Pž-1515/2023 od 22. siječnja 2024.)

29. Ocjenjujući provedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi.

30. Odredbom članka 219. st 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14; dalje ZPP) propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

31. Slijedom svega navedenog, budući da je prigovor promašene aktivne legitimacije osnovan, na temelju članka 929. ZOO-a i čl. C.6. st 2. i 3. Uvjeta, odlučeno je kao u točki I. izreke te je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen.

32. Odluka o troškovima donesena je na temelju odredbe članka 154. st. 5, a u svezi s člankom 155. ZPP, te budući da je tužitelj izgubio u parnici dužan je nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u cijelosti pri čemu su uzeti u obzir samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023. i 107/2025., dalje Tarifa).

33. Tuženiku je priznat trošak parničnog postupka, a koji se sastoji od sastava odgovora na tužbu od 29. studenog 2021. prema Tbr. 8.1. u iznosu od 200,00 eura, sastava podnesaka od 16. veljače 2022. prema Tbr. 8.4. u iznosu od 50,00 eura, sastava podneska od 7. travnja 2023. prema Tbr. 8.1. u iznosu od 200,00 eura, sastava žalbe od 27. ožujka 2024. prema Tbr. 10.1. u iznosu od 250,00 eura, te pristupa na ročište 14. lipnja 2022., 18. rujna 2023., 15. studenog 2023. i 11. lipnja 2026. prema Tbr. 9.1. u iznosu od 200,00 eura, svako. Sveukupno 1.500,00 eura. Tužitelju je prema Tbr. 42 Tarife priznat i iznos PDV (25%) na sve obavljene radnje odvjetnika u iznosu od 375,00 eura.

34. Tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 121,20 eura (čl.

1. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18, dalje: ZSP) u svezi s Tar. br. 3. st 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 53/19. i 92/21, dalje: Uredba)).

35. Priznat mu je i trošak predujma za prometno vještačenje i pristupa vještaka u iznosu od 398,17 eura čime ukupni troškovi tuženika iznose 2.394,37 eura, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, te je odlučeno kao u točci II. izreke.

36. Tužitelj je odbijen i za iznos troškova koji su previsoko postavljeni odnosno tužitelj je odbijen u sveukupnom iznosu od 187,50 eura i donesena je odluka kao pod točkom III. izreke.

U Zagrebu, 24. srpnja 2026.

SUDAC:

Maja Praljak

Prijedlog odluke izradila

viša sudska savjetnica-specijalistica:

Tena Kovačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude s tim da žalba protiv presude u sporu male vrijednosti ne odgađa ovrhu (čl. 467 a ZPP -a). Žalba se podnosi ovom sudu, pisano, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.