REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-3078/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Grgić Zovko, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 07. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja IC, zaposlenice tužitelja i punomoćnice tuženika Ivane Grgić Zovko, odvjetnice u Zagrebu, na ročištu za objavu presude 24. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 2.543,85 eura sa pripadajućim kamatom koja teče od 7.3.2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao naknaditi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od petnaest dana."

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 750,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2026. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu 29. travnja 2025. u kojoj navodi da je osiguranik tužitelja AC povrijeđen 18.3.2009. kao pješak na pješačkom prijelazu kad je na njega naletio ŠC upravljajući osobnim vozilom koje je obvezno bilo osigurano kod tuženika, a za koju nesreću je pravomoćno oglašen krivim budući da je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa izazivanjem prometne nesreće iz članka 272. stavka 1. i 2. KZ-a pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu KS -96/2009 od 20.5.2009. Rješenjem broj 751457 od 10.3.2016. priznato je osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu od 1.6.2015. sa isplatom počevši od 21.11.2015., a invalidnost je uzrokovana navedenim štetnim događajem priznatim kao ozljeda na radu u omjeru od 20%. U razdoblju od 1.7.2022. do 31.12.2024. tužitelj je na ime invalidske mirovine isplatio osiguraniku 12.719,25 eura, a budući da je u uzroku invalidnosti predmetni štetni događaj sudjelovao sa 20 % to iznos invalidske mirovine s naslova ozljede na radu iznosi 2.543,85 eura, a koji iznos za tužitelja predstavlja štetu pa tužitelj predlaže sudu da tužitelju naloži isplatu navedenog iznosa zajedno sa zateznim kamatama obzirom na to da je tužitelj na temelju odredbi članka 161. do 165. Zakona o mirovinskom osiguranju pokušao u izvansudskom postupku podmiriti svoje potraživanje od tuženika, no isti se na odštetni zahtjev oglušio.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor zastare potraživanja obzirom je tužba podnesena 29.04.2025., odnosno po proteku roka od 3 godine od dana nastanka prava na tjelesno oštećenje (10.03.2016.), a štetni događaj se dogodio 2009. Nadalje, navodi da je mjerodavno pravo u ovoj pravnoj stvari Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, konkretnije čl. 27. ZOOP-a te osporava pasivnu legitimaciju za bilo koje potraživanje čiju obvezu nije preuzeo odredbama ZOOP -a. Osporava uzročno posljedičnu vezu između ozljeda koje je osiguranik tužitelja zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi i gubitka njegove radne sposobnosti odnosno njegova umirovljenja. Protivi se da se u ovom postupku koriste nalaz i mišljenja iz upravnog postupka koji se vodio prilikom utvrđivanja prava na mirovinu osiguranika tužitelja. Osporava visinu tužbenog zahtjeva te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu tuženiku troškova postupka.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u zapisnik o očevidu (stranica 5-8 spisa), presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ks-96/2009 od 20.05.2009. (stranica 9-12, 109-112 spisa), rješenje tužitelja od 10.03.2016. (stranica 13-17 spisa), prijavu o ozljedi na radu (stranica 19-26 spisa), medicinsku dokumentaciju osiguranika tužitelja (stranica 27 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti (stranica 29-31 spisa), mišljenje vještaka revizora (stranica 33-35 spisa), odštetni zahtjev tužitelja upućen tuženiku sa povratnicom (stranica 37 -41 spisa), uvid u presliku spisa HZMO broj 751457 te uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, dok druge dokaze nije provodio. Napominje se da je tuženik na pripremnom ročištu predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem od kojeg dokaznog prijedloga je na ročištu za glavnu raspravu od 7. srpnja 2026. odustao.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. , 80/22., 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku radi naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatama invalidske mirovine osiguraniku tužitelja u razdoblju od 1.7.2022. do 31.12.2024. u ukupnom iznosu od 2.543,85 eura (umanjeno za 20% vezano za uzrok invalidnosti u predmetnom štetnom događaju).

6. Sud je temeljem stanja spisa i po tužitelju dostavljene dokumentacije utvrdio da je osiguranik tuženika ŠC, upravljajući osobnim vozilom [registarska oznaka] skrivio nastanak štetnog događaja, prometne nezgode 18. veljače 2009. u kojoj je stradao i zadobio ozljede osiguranik tužitelja, AC, kojem je tužitelj u upravnom postupku za to reguliranim Zakonom o mirovinskom osiguranju, broj spisa: 751457 od 10. ožujka 2016., koje je postalo pravomoćno 3. travnja 2016. odredio, počevši od 1. lipnja 2015. invalidska mirovina i to dijelom zbog ozljede na radu 20%, a dijelom zbog bolesti 80%, kao i da je potpuni gubitak radne sposobnosti osiguranika tužitelja nastao 1. lipnja 2015. te da je tužitelj osiguraniku priznao invalidsku mirovinu.

7. Tužitelj je tužbu podnio pozivajući se na odredbe članka 161., 162. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21). S obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o regresnom potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila, pravilno tuženik tvrdi da se postojanje, opseg i visina tuženikove obveze moraju utvrđivati primjenom odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme isplata mirovina koje tužitelj u ovom postupku potražuje (01.07.2022. do 31.12.2024.). Ovo je pravno shvaćanje izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-12/22, Rev-5292/19, Rev-x 388/20 od 25.8.2020. Naime, tuženikova pasivna legitimacija proizlazi iz odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu na temelju kojih je nesporno i sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za vozilo kojim je izazvan predmetni štetni događaj. Na temelju odredaba ZOOP-a tuženik je sklopio ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i odgovara u okviru odredaba toga zakona i preuzetih ugovornih obveza propisanih tim Zakonom.

8. Prema odredbi članka 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom se štetom prema st. 2. smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni po propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

9. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema čl. 27. st. 3. ZOOP-a prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Ovo znači da obveza tuženika postoji ako je razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja koji se isplaćuje veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi bila utvrđena za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu.

10.Dakle, ZOOP je specijalni zakon u odnosu na ZOMO, pa se isti primjenjuje u konkretnom slučaju. Ovo stoga što se radi o osiguranju u prometu, kao posebnoj materiji u odnosu na materiju mirovinskog osiguranja te jer se tuženik kao osiguravatelj ne nalazi u poziciji u kojoj je štetnik-vozač, već je tuženikova odgovornost kao osiguravatelja regulirana jedino odredbama ZOOP budući da tuženik ima obvezu naknaditi štetu umjesto štetnika (vozača) prema ugovoru o osiguranju u smislu čl. 8. ZOOP, kojeg je tuženik bio dužan sklopiti, čime je reguliran i opseg njegova osiguravateljnog pokrića kao i rizici koji su uključeni u isto, pa time i navedeno načelo razmjernosti iz čl. 27. ZOOP, jer obveza tuženika postoji samo onda kada bi taj razmjerni dio mirovine bio veći od razmjernog iznosa mirovine koji se isplaćuje zbog umirovljenja radi povrede na radu.

11. Pri tome valja imati u vidu kako tužitelj u smislu čl. 221.a ZPP nije predložio provođenje kakvih daljih dokaza na ovu okolnost pa dakle tužitelj nije dokazao u smislu potonje odredbe čl. 27. ZOOP navedenu okolnost većeg razmjernog dijela radi pretrpljene prometne nezgode u odnosu na bolest.

12. U odnosu na prigovor zastare kojeg je istaknuo tuženik ističe se da je člankom 165. stavak 1. ZOMO propisano je da potraživanje naknade štete zastarijeva istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima. Tužitelju šteta nastaje tek isplatom mirovine i tim trenutkom (trenutkom isplate) nastaje i dospijeva njegovo potraživanje prema tuženiku kao osobi odgovornoj za štetu. Predmetna šteta tužitelju je nastala sukcesivnim isplatama mirovine te svaka isplata predstavlja novu štetu, a o naknadi za istu valja prosuđivati prema odredbama onog zakona koji je bio u primjeni u vrijeme nastanka štete.

13.Budući se radi o potraživanju naknade štete koja se sastoji u umanjivanju imovine tužitelja (obična šteta) koja nastaje u trenutku kada tužitelj izvrši isplatu naknade svom osiguraniku, sporno pitanje zastare, u odnosu na potraživanje tužitelja za davanja isplaćena u razdoblju od 01.07.2022. do 31.12.2024. prosuđuje se prema članku 230. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23 - dalje: ZOO). Ovaj članak propisuje da potraživanje naknade štete zastarijeva u roku od 3 godine od kada je oštećenik saznao za štetu i štetnika, a u svakom slučaju potraživanje naknade štete zastarijeva za 5 godina od dana nastanka štete (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-x-725/16 od 29. studenoga 2016.).

14.Tužba u ovoj parnici podnesena je 29. travnja 2025., a sporna šteta pretrpljena je u razdoblju od 01.07.2022. do 31.12.2024. što znači da nije protekao zastarni rok od 3 godine. Stoga nije osnovan ovaj prigovor tuženika.

15.Iz navedenoga slijedi, da tražbina tužitelja nije zastarjela, a li obzirom na to da tužitelj tijekom postupka kako je naprijed navedeno je tijekom postupka nije predložio izvođenje dokaza na okolnost većeg razmjernog dijela radi pretrpljene prometne nezgode u odnosu na bolest, primjenom odredbe članka čl. 219. st. 1. ZPP u vezi sa odredbom čl. 221a. ZPP valjalo je odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao pod točkom I. izreke presude, dok sud druge dokaze nije izvodio jer ne bi utjecali na drugačiju odluku suda u ovoj pravnoj stvari.

16. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženiku su dosuđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) i to za sastav odgovora na tužbu od 100,00 bodova (tbr. 8/1 OT), zastupanja na ročištima 03.09.2025. i 07.07.2026. po 100,00 bodova za svako ročište (tbr. 9/1 OT) odnosno 300 bodova uz vrijednost boda od 2,00 eura, 600,00 eura, što uvećano za PDV 25% od 150,00 eura iznosi 750,00 eura. Tuženiku su dosuđene zatezne kamate po stopi i u visini u skladu sa odredbom članka 29. st. 2. ZOO -a. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 24. srpnja 2026.

Sutkinja

Ingrid Šegon

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po punomoćniku