REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1458/2024-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dragani Vidović, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika OSNOVNA ŠKOLA BREZOVICA, Brezovica, Brezovička cesta 98 a, OIB: 64507525513, zastupanog po punomoćnicama Nevenki Mrčela i Martini Perenčević Habeković, odvjetnicama iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. srpnja 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 24. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme Klasa: 112 -02/20-01/19, UrBroj: 251-166-01-20-1 od 06.11.2020. na radnom mjestu tajnika škole s punim radnim vremenom s danom 27. kolovoz 2024.

II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju razliku plaće i naknade plaće za kolovoz 2024. u iznosu od 1.606,40 EUR sa zateznom kamatom sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od 16.-og dana u mjesecu za prethodni mjesec.

III/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluku tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu Klasa: 112-03/24-02/10, UrBroj: 251-166-01/24-01/1 od 27.08.2024. godine te da istom nije prestao radni odnos tužitelja zaposlenog kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme Klasa: 112-02/20-01/19, UrBroj: 251-166-01- 20-1 od 06.11.2020. godine na radnom mjestu tajnika škole s punim radnim vremenom.

3. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju razliku plaće i naknade plaće za kolovoz 2024. godine, naknadu plaće za razdoblje od dana nezakonitog prestanka radnog odnosa do 29.10.2024. godine, te razliku plaće u razdoblju od 01.11.2024. godine do presuđenja u bruto iznosu od 14.837,08 EUR sa zateznom kamatom sukladno čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od 16. -og dana u mjesecu za prethodni mjesec, pa do isplate, tekućom:

na 1.960,95 EUR počev od 16.10.2024. godine

na 1.897,69 EUR počev od 16.11.2024. godine

na 1.640,95 EUR počev od 16.12.2024. godine

na 1.540,95 EUR počev od 16.01.2025. godine

na 1.475,95 EUR počev od 16.02.2025. godine

na 1.534,78 EUR počev od 16.03.2025. godine

na 1.534,78 EUR počev od 16.04.2025. godine

na 1.534,78 EUR počev od 16.05.2025. godine

na 1.534,78 EUR počev od 16.06.2025. godine

4. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 7.687,53 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom sukladno čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašla iz natječa jnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.“

IV/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 868,75 eura sa zateznom kamatom sukladno čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima o godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od 24. srpnja 2026. pa do isplate, sve u roku 15 dana.

V/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme Klasa: 112-02/20-01/19, UrBroj: 251-166-01-20-1 od 6. studenoga 2020. zaposlen kod tuženika na radnom mjestu tajnika škole s punim radnim vremenom.

2. Tuženik je 27. kolovoza 2024. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu Klasa: 112-03/24-02/10, UrBroj: 251-166-01/24-01/1 kojom se u točki 1. tužitelju zaposlenom na radnom mjestu tajnika škole otkazuje ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme 6. studenoga 2020. zbog toga što mu je Rješenjem Klasa: UP/I-600-04/24-02/00149 donesenim od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, Samostalni sektor prosvjetne inspekcije, Službe prosvjetne inspekcije Zagreb I donesenim 23. srpnja 2024. zabranjen rad u Osnovnoj školi Brezovica, jer je nadležna inspekcija utvrdila da Škola nije prijavila potrebu za radnikom, nije dobila suglasnost Gradskog ureda za obrazovanje da može raspisati natječaj, nije vođen zapisnik sjednice Školskog odbora na kojoj je Školski odbor dao ravnatelju prethodnu suglasnost za zapošljavanje tužitelja na radnom mjestu tajnika škole, a što predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu jer je to osobito važna činjenica, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa ugovornih strana te nastavak radnog odnosa nije moguć. U točki 2. se navodi da radniku radni odnos prestaje danom dostave Odluke. Tužitelj je Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu preuzeo 28. kolovoza 2024. te u odnosu na istu podnio Zahtjev za zaštitu prava 11. rujna 2024., na koji tuženik nije odgovorio.

3. Tužitelj smatra da je tuženik nezakonito izvanredno otkazao Ugovor o radu mimo prekluzivnog roka od 15 dana iz čl. 116. st. 2. Zakona o radu koji počinje teći od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Tuženiku je 30. srpnja 2024. uručeno Rješenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, Samostalni sektor prosvjetne inspekcije, Služba prosvjetne inspekcije Zagreb I, Klasa: UP/I-600-04/24-02/00149, UrBroj: 533-08-24-0011 od 23. srpnja 2024. kojim se u točki I. 5. zabranjuje tuženiku da u njoj tužitelj obavlja poslove tajnika na temelju Ugovora o radu Klasa: 112-02/20-01/19, UrBroj: 251- 166-01-20-1 od 6. studenoga 2020. na neodređeno, puno radno vrijeme 40 sati tjedno. Tužitelju je predmetno rješenje uručeno osobno 31. srpnja 2024. Tuženik je čekao 28 dana da izvanredno otkaže tužitelju Ugovor o radu .

4. Tužitelju prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu nije omogućeno da iznese svoju obranu sukladno čl. 119. Zakona o radu, niti je bio pozvan na iznošenje obrane. Pobijanom odlukom nije niti navedeno je li radniku omogućeno da iznese svoju obranu, a niti je naveden razlog zašto to nije učinjeno, niti su navedene okolnosti zbog koji nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

5. Također odredbom članka 114. st. 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi propisuje da je za zasnivanje i prestanak radnog odnosa potrebna prethodna suglasnost Školskog odbora, a koja suglasnost nije pribavljena prilikom donošenja pobijane Odluke, te i s tog razloga pobijana odluka nije zakonita, niti je ista donesena u skladu s istim Zakonom. Nadalje, u obrazloženju Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženik neistinito navodi kako je škola za navedenu odluku tražila prethodnu suglasnost Radničkog vijeća, budući da se radničko vijeće na navedeno nije očitovalo, smatra se da nema primjedbi na istu.

6. Suprotno obrazloženju Odluke tuženika, svi su članovi Radničkog vijeća dostavili svoje očitovanje v.d. ravnateljice u odnosu na namjeravanu odluku izvanrednog otkaza ugovora o radu temeljem rješenja Službe prosvjetne inspekcije Zagreb I, od kojih su se dva člana Radničkog vijeća protivila izvanrednom otkazu, dok je jedan član iznio nejasan stav kako je isto primio na znanje.

7. Nadalje, tuženik nije pravilno obračunao i isplatio tužitelju plaću i naknadu plaće za 08/2024 od 1. kolovoza 2024. do dana prestanka radnog odnosa 28. kolovoza 2024.

8. Tužitelju obzirom na sve okolnosti slučaja nije prihvatljiv nastavak radnog odnosa kod tuženika, stoga tužitelj predlaže sudu da nakon utvrđenja nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu Klasa: 112 -03/24- 02/10, UrBroj: 251-166-01/24-01/1 od 27. kolovoza 2024. odredi dan prestanka radnog odnosa i tužitelju dosudi naknadu štete sukladno čl. 125. Zakona o radu u iznosu od četiri ugovorene mjesečne plaće tužitelja. Prosječna bruto plaća tužitelja u zadnja tri mjeseca prije otkaza ugovora o radu je iznosila 1.921,88 EUR, radi čega tužitelj s osnove naknade štete, a obzirom na trajanje radnog odnosa, starost i obveze uzdržavanja koje ga terete, potražuje iznos od 7.687,53 EUR.

9. Podneskom od 29. listopada 2025. tužitelj uređuje tužbeni zahtjev kao u izreci.

10. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, navodeći kako je pobijanu Odluku o izvanrednom otkazu donio temeljem Rješenja Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, Samostalni sektor prosvjetne inspekcije, Služba prosvjetne inspekcije Zagreb I, Klasa: UP/I -600- 04/24-02/00149, Urbroj: 533-08-24-0011, od 23. srpnja 2024. Točkom I 5. navedenog Rješenja zabranjeno je tuženiku da tužitelj kod njega obavlja poslove tajnika na temelju Ugovora o radu Klasa: 112-03/20-01/19, Urbroj: 251- 166-01-20-1 od 6. studenog 2024. na neodređeno, puno radno vrijeme 40 sati tjedno, dok je točkom izreke III istog Rješenja određeno kako žalba na točku I 5. istog ne odgađa njezino izvršenje. Navedeno Rješenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih - iako uredno zaprimljeno poštom nije predočeno v.d. ravnatelja i zakonskoj zastupnici tuženika, ZZ, sve do 8. kolovoza 2024. i isti nisu imali niti mogli imati saznanje kako je tužitelju zabranjeno obavljanje poslova zbog kojih je on sklopio ugovor o radu s tuženikom kao poslodavcem, odnosno o činjenici zbog koje se osnovna svrha ugovora o radu ne može ispunjavati i zbog koje nastavak radnog odnosa kod nije moguć. Ističe se da su v.d. ravnatelja i zakonska zastupnica tuženika, ZZ, poduzeli i nadalje poduzimaju sve potrebne mjere protiv osoba - u prvom redu tužitelja, a koje su sudjelovale u prikrivanju činjenice zaprimanja navedenog Rješenja.

11. Zaprimanjem Rješenja, istoga dana 8. kolovoza 2024., u večernjim satima, v.d. ravnatelja i zakonska zastupnica tuženika ZZ inicirali su s Radničkim vijećem obvezni postupak savjetovanja prije donošenja odluke o izvanrednom otkaz tužitelju, sukladno odredbi članka 150. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine br.: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23, nadalje u tekstu: „ZOR“).

12. Tuženik je stekao saznanja i o drugim osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa od strane tužitelja, odnosno novim odlučnim činjenicama uslijed kojih nastavak tužiteljevog radnog odnosa uz uvažavanje interesa obaju ugovornih stranaka, nikako ne bi bio moguć. Naime, tužitelj je 14. lipnja 2024. prilikom inspekcijskog nadzora ometao prosvjetnu inspektoricu u njezinu radu, nije joj dao podatke potrebne za obavljanje inspekcijskog nadzora, a što je sve kulminiralo njihovim verbalnim sukobom, uslijed kojeg je tužitelj prosvjetnu inspektoricu izbacio iz prostorija tuženika.

13. Tuženi nadalje navodi da temeljem odredbe članka 114. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine br.: 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 07/17, 68/18, 98/19, 64/20, 151/22, 155/23 i 156/23, nadalje u tekstu: „ZOOOSŠ“), o zasnivanju i prestanku radnog odnosa odlučuje ravnatelj uz prethodnu suglasnost školskog odbora, a samostalno u slučaju kada je zbog obavljanja poslova koji ne trpe odgodu potrebno zaposliti osobu na vrijeme do 60 dana. Školski odbor tuženika rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade, Klasa: 602-02/24-009/3, Urbroj: 251-07-02/002-24- 2 od 14. kolovoza 2024. bio je raspušten te je oformljeno povjerenstvo koje ga privremeno zamjenjuje, i koje je svoju prvu sjednicu održalo 23. kolovoza 2024. Dakle, bez da je tuženik prethodno udovoljio zakonskim obvezama savjetovanja s Radničkim vijećem i bez prethodne suglasnosti Školskog odbora, nije mogao na zakonit način donijeti pobijanu Odluku o izvanrednom otkazu tužitelju.

14. Tuženik smatra netočnim navode tužitelja kako je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nezakonita iz razloga što je donesena bez davanja mogućnosti tužitelju „da iznese svoju obranu“ te bez suglasnosti Radničkog vijeća koje djeluje kod tuženika kao poslodavca i Školskog odbora. Naime, tuženik nije bio u mogućnosti omogućiti tužitelju da se koristi svojim pravom na iznošenje obrane, budući da se isti od 31. srpnja 2024. – bez ikakva opravdanja (nije koristio godišnji odmor, niti plaćeni ili neplaćeni dopust, niti je bio na bolovanju) više nikada nije pojavio na poslu. Navedena okolnost stoji u obrazloženju pobijane Odluke o izvanrednom otkazu. Tuženik je pobijanu Odluku o izvanrednom otkazu donio i bez suglasnosti Radničkog vijeća, odnosno samo nakon što se, sukladno odredbi članka 150. stavak 1. ZOR-a, savjetovao s Radničkim vijećem o namjeravanoj odluci o otkazu. Odredbom članka 114. stavak 2. ZOOOSŠ-a ima se smatrati da je školski odbor dao svoju suglasnost na pitanja o zasnivanju i prestanku radnog odnosa, ukoliko se isti nije očitovao u roku 10 dana od dana dostave zahtjeva za suglasnošću.

15. U odnosu na navode nepravilno obračunate i isplaćene plaće i naknade plaće od 1. kolovoza 2024. do prestanka radnog odnosa 28. kolovoza 2024., isti su u potpunosti proizvoljni i ničim potkrijepljeni. Potraživanje bilo kakve naknade štete od strane tužitelje je apsurdno, ako ne i uvredljivo, budući da isti posljednji mjesec svog radnog odnosa kod tuženika, po vlastitom nahođenju i bez da je o tome izvijestio poslodavca, više uopće nije dolazio na posao.

16. U toku postupka sud je izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju stranaka, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (strana 130 spisa), saslušan je tužitelj i zz tuženika (strana 63-66 spisa).

17. Izvedene dokaze tijekom postupka sud je cijenio čl. 8. ZPP-a te je ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

18. Među strankama je sporna dopuštenost odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja, sudski raskid Ugovora o radu od 6. studenoga 2020., naknada plaće od nezakonitog otkaza do donošenja prvostupanjske odluke, naknade štete radi do sudskog raskida u iznosu od 7.687,53 eura.

19. Među strankama je nesporno da je tužitelj temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 6. studenoga 2020. obavljao poslove tajnika škole s punim radnim vremenom, da je navedeni Ugovor o radu izvanredno otkazan Odlukom tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. kolovoza 2024., da je tužitelj u zakonskom roku podnio na koji tuženik nije odgovorio.

20. U svom iskazu tužitelj navodi da je rješenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, kojem mu je zabranjen rad, zaprimio 31. srpnja 2024. zajedno s ostalim rješenjima Ministarstva, prema školskom urudžbenom zapisniku, iste je 1. kolovoza proslijedio ravnateljici i predsjednici školskog odbora koje su potpisale zaprimanje na dostavnicama, a radnici, na koje se rješenje odnosilo pozvani su na preuzimanje rješenja u školi, i nije prikrivao dolazak tih rješenja. S radom je prestao 6. kolovoza, o rješenju je razgovarao s ravnateljicom, koja ga je zamolila (tek je preuzela dužnost) da joj pomogne u provedbi rješenja, što je odbio jer bi time kršio rješenje Ministarstva. Nije mu omogućeno davanje obrane prije otkazivanja, a školski odbor treba dati suglasnost za otkaz i potvrditi odluku o otkazu; umjesto školskog odbora imenovano je povjerenstvo koje nije dalo suglasnost na odluku o otkazu. Dok je još dolazio u školu više puta je uputio upit v.d. ravnateljici za rješavanje i povrat dokumentacije radi traženja novog posla i javljanja na natječaje, kod zadnjeg upita v.d. ravnateljica je rekla da bi najbolje bilo da ostane kod kuće dok ne pripreme dokumentaciju , što je bilo usmeno oslobađanje radne obveze. Do 22. kolovoza više puta je telefonski probao doći do ravnateljice da vidi rješava li se to, jednom je uspio i rečeno mu je da je to komplicirano, teško i neobično; 22. kolovoza dobio je odluku o otkazu kada je došao u školu. U odnosu na isplatu plaće za kolovoz tužitelj je iskazao da nije dobio ni isplatu ni obračun plaće, a obrazloženje je da je odbio raditi, što nije istina. Od listopada 2024. radi na novom radnom mjestu u prijevozničkoj firmi na radnom mjestu vozača.

21. U svom iskazu v.d. ravnateljica tuženika EZ iskazala je da funkciju v.d. ravnateljice obavlja od 23. srpnja 2024., da je rješenje Ministarstva službeno dobila od tajnika škole 31. srpnja 2024., a i prije 25. srpnja imala je saznanja da će biti doneseno, a 26. je pozvana u Ministarstvo gdje je najavljeno to rješenje, nije imala školski obor niti tajnika škole, obratila se prosvjetnoj inspekciji i Gradu Zagrebu, Gradskom uredu Grada Zagreba, prosvjetna inspekcija rekla je da donošenje odluke treba pričekati dok se ne oformi povjerenstvo koje će zamijeniti školski odbor, isto su rekli i u Gradu i pravna služba ju je uputila da angažira odvjetnika koji je i proveo cijeli postupak. O namjeri otkazivanja obavijestila je samo radničko vijeće, povjerenstvo koje je zamijenilo školski odbor oformljeno je 14. kolovoza nakon imenovanja od Gradskog ureda i raspušten je školski odbor kojem je rješenjem Ministarstva isto bio zabranjen rad. Nakon zaprimanja rješenja tužitelj od 1. kolovoza nije dolazio na posao, pokušavali su ga nazvati, a tu i tamo ga je viđala da je dolazio u školu. Pomoć od njega je tražila kad je preuzela funkciju, što je on odbio; saznala je od računovodstva da se tužitelj sam odjavio iz COP-a 1. kolovoza 2024.; za kolovoz tužitelju su isplaćeni samo doprinosi i prirezi, iako je tužitelj dostavio evidenciju radnog vremena i to svaki dan 8 sati, ali nije dolazio na rad, i nije htjela potpisati tu evidenciju jer tužitelja nije oslobodila obveze dolaska na rad nakon zaprimanja rješenja Ministarstva.

22. Nesporna je činjenica da je prema rješenju Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih RH, Samostalni sektor prosvjetne inspekcije, Služba prosvjetne inspekcije Zagreb od 23. srpnja 2024., zaprimljenog kod tuženika 31. srpnja 2024. zabranjen rad tužitelja kod tuženika zasnovan temeljem Ugovora o radu od 6. studenoga 2020. Navedeno predstavlja osnovu za izvanredni otkaz ugovora o radu kada je za provedbu zabrane i naloga inspektora potrebno da radni odnos nekog zaposlenika prestane.

23. Uvidom o odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. kolovoza 2024. razvidno je da je navedeno rješenja temelj otkaza i zbog kojeg nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć, iz razloga jer je obveza tuženika postupanja po navedenom rješenju.

24. Odredbom čl. 116. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19,151/2022, u daljnjem tekstu ZR) propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljen na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, dok je prema st. 2. određeno da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

25. Temeljem navedene zakonske odredbe nesporno je da zabrana rada po nalogu inspekcije predstavlja neku drugu osobito važnu činjenicu uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, budući tužitelj više ne može ispunjavati osnovnu svrhu zbog koje je sklopljen ugovor o radu.

26. Međutim, ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji , u konkretnom slučaju tuženik je za navedeno rješenje saznao 31. srpnja 2024., dakle, petnaest dana teče od 1. kolovoza 2024. Budući je tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu 27. kolovoza 2025. , ista je donesena nepravovremeno, izvan zakonskog roka od petnaest dana, te je osnovan navod tužitelja o nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

27. Temeljem odredbe čl. 125. ZR-a osnovan je zahtjev tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu. U konkretnom slučaju sudski raskid određen je s danom donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu , 27. kolovoza 2024.

28. Prema stavu ovoga suda, u situaciji kada je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog osobito važne činjenice, zakonske zabrane obavlja poslove radnog mjesta tajnika temeljem rješenja Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih RH, a nedopuštenost odluke se formalno odnosi na nepravovremenost donošenja odluke poslodavca, a ne i dopuštenost i zakonitost otkaznih razloga, radnopravni status ne može se vratiti u povoljniju situaciju nego je bila prije otkazivanja ugovora o radu. Navedenim rješenjem zaprimljenim 31. srpnja 2024., kako je više puta navedeno, tužitelju je zabranjen rad kod tuženika, u slučaju prihvaćanja dijela zahtjeva tužitelja za raskidom ugovora o radu s danom zasnivanja novog radnog odnosa 29. listopade 2024. tuženik bi postupao nezakonito, imao bi radnika kojem je zabranjen rad, a tužitelj bi bio u povoljnijem položaju u odnosu na ostale radnike tuženika; iz navedenih razloga je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu štetu radi sudskog raskida ugovora o radu budući se u konkretnom slučaju ne radi o takvom sudskom raskidu ugovora o radu jer tužitelju nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika, niti bi takav zahtjev bio moguć, to je neosnovano i potraživanje naknade štete za sudski raskid, kao i isplata ugovorenih plaća za utuženo razdoblje od otkazivanja ugovora o radu do zasnivanja radnog odnosa kod drugih poslodavaca.

29. Osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu plaće za kolovoz 2024., tuženik je tužitelju bio u obvezi isplatiti plaću temeljem odredbe čl. 95. ZR-a, to je sud temeljem nalaza i mišljenja vještaka dosudio tužitelju naknadu plaće za kolovoz 2024. u iznosu od 1.787,87 eura, umanjen za nesporno isplaćene doprinos od 181,47 eura, tužitelju je ukupno priznat iznos od 1.606,40 eura sa zateznim kamatama određenim čl. 29. Zakona o obveznim odnosima od 16. u mjesecu, osim zateznih kamata na dijelove bruto plaće poreza na dohodak i prireza na dohodak temeljem odredbe čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 177/04).

30. Tužitelju su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023), sastava tužbe 250 bodova, pristup na ročište 14.1.2025., 4.3.2025., 3.6.2025. i 8.7.2026. svako po 250 bodova, sastav dva obrazložena podneska svaki po 250 bodova, podnesaka od 19.3.2025. i 5.2.2026. svaki po 62,5 bodova, ukupno 1875 bodova odnosno 3.750 eura. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova podnesaka od 13.1.2025. i 4.12.2025. temeljem odredbe čl. 299.a ZPP-a. Budući tužitelj nije uspio u većem dijelu svog zahtjeva, priznat mu je trošak od 10%, odnosno 375,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 93,75, ukupno 468,75 eura, kao i trošak financijskog vještačenja u cijelosti u iznosu od 400,00 eura, ukupno je tužitelju priznat trošak u iznosu od 868,75 eura.

31. Tuženiku su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023) po troškovniku predanom na ročištu održanom 8.7.2026., a čiji trošak se sastoji od troškova sastava odgovora na tužbu 250 bodova, neosnovano je potraživanje 350 bodova iz razloga jer se radi o procjenjivom predmetu po Tbr. 7.t.1. , pristup na ročište 14.1.2025. po 50 bodova, ročište od 4.3.2025. i 3.6.2025. svako po 100 bodova, ročište od 8.7.2026. po 150 bodova, podneska od 7.11.2025. po 150 bodova, ukupno 800 bodova odnosno 1.600 eura. Budući je tuženik uspio u većem dijelu postupka priznat mu je cjelokupno zatražen trošak u iznosu do 1.600,00 eura uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 400,00, ukupno 2.000,00 eura.

32. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 15. st. 1. t. 3 Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih, to je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sudskih pristojbi.

U Zagrebu 24. srpnja 2026.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika