REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1334/19-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Auraria turistička agencija d.o.o., OIB 93408907546, Svei Petar Na Moru, Sveti Petar Na Moru 112, zastupanog po punomoćnici Marti Marić, odvjetnici, protiv I-tuženika Grada Zagreba, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 i II- tuženice IG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Veljku Miljeviću, odvjetniku, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 10. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 25. srpnja 2026. godine,

r i j e š i o  j e

I Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari koji glasi:

"Ugovor o darovanju sklopljen dana 30. prosinca 2013. između prvotuženika VG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao darovatelja i drugotužene IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimateljice, kojim darovanjem daruje i predaje u posjed drugotuženoj kao daroprimateljici, vlasništvo nekretnine i to: - stan na IV. (četvrtom) katu, koji se sastoji od dvije sobe i sporednih prostorija ukupne površine od 60,35 čm, a koji stan se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađene na čest br. 2024/9 po novoj izmjeri čest.br. 1832 k. o. [katastarska općina] koja dolazi upisana u [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], i to zajedno sa stanu pripadajućim zajedničkim dijelovima zgrade u kojoj se stan nalazi i zemljišta na kojem je zgrada izgrađena, gubi učinak prema tužitelju u dijelu potrebnom za namirenje dospjele tražbine tužitelja i to u iznosu od 875.625,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14% sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i Odluci o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke koja na navedeni iznos teče od dana 25. ožujka 2015. pa do isplate. Stranica 2 od 3 II Tuženici su dužni dopustiti da tužitelj namiri svoje dospjelo potraživanje u iznosu od 875.625,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14% sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i Odluci o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke koja na navedeni iznos teče od dana 25. ožujka 2015. pa do isplate, prodajom nekretnine i to stan na IV. (četvrtom) katu, koji se sastoji od dvije sobe i sporednih prostorija ukupne površine od 60,35 čm, a koji stan se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađene na čest. br. 2024/9 po novoj izmjeri čest.br. 1832 k. o. [katastarska općina] koja dolazi upisana u [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], i to zajedno sa stanu pripadajućim zajedničkim dijelovima zgrade u kojoj se stan nalazi i zemljišta na kojem je zgrada izgrađena. III Da Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, zemljišnoknjižnom odjelu Zagreb za gore navedenu nekretninu nalogom odredi povrat vlasništva u prvobitno stanje kojim odredbom se briše upisano pravo na bračnu stečevinu ZG. IV Tuženici su dužni solidarno naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14% sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i Odluci o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke naznačenoj kamatnoj stopi i to od dana donošenja presude suda prvog stupnja do konačne isplate, sve u roku 15 dana.",

odbija se kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju nadoknaditi II-tuženiku troškove ovog parničnog postupka u visini od € 12.975,17, a I-tuženiku u visini od €1.452,52, sve u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e nj e

Tuženik je, kao tužitelj, pokrenuo i vodio postupak radi isplate protiv tužitelja, kao tuženika, pred Općinskim sudom u Zadru, posl.br. P-5115/09. Samo pokretanje postupka bilo je neutemeljeno i usmjereno na šikaniranje tužitelja. U predmetnom postupku tuženik je potraživao od tužitelja 9.000.000,00 EUR sa pripadajućom kamatom.

Svi dokazi priloženi uz tužbu, a kasnije i tijekom postupka nisu ukazivali na osnovanost tužbenog zahtjeva. Jedini dokaz koji je trebao ukazati na osnovanost tužbenog zahtjeva bio je saslušanje svjedoka ČG. Ovaj svjedok trebao je potvrditi da mu je u ovom postupku tužitelj, a nakon realizacije predmetnog posla, predao ugovoreni postotak.

Međutim, na ročištu održanom dana 28. kolovoza 2013. pred Općinskim sudom u Zadru, ČG, saslušan kao svjedok, izjavio je da nikada nije primio od tužitelj bilo kakav novac na ime realiziranog pravnom posla. Nakon što je svjedok ČG, čiji iskaz je trebao potvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva, izjavio kako nikada nije primio novac na ime realiziranog ugovora, mogućnost usvajanja tužbenog zahtjeva bila je skoro potpuno isključena.

Svjestan mogućnosti gubitka spora tuženik je u prosincu 2013. sklopio ugovor o darovanju kojim je prenio svoje pravo vlasništva ne nekretnini i to nekretnini koja u naravi predstavlja stan na IV (četvrtom) katu, koji se sastoji od dvije sobe i sporednih prostorija ukupne površine od 60,35 čm, a koji stan se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na čest. br. 2024/9, po novoj izmjeri čest. br. 1832 k. o. [katastarska općina] upisana [broj poduloška] ko. [katastarska općina], darujući istu drugotuženici. Time je izvršio raspolaganje predmetnom nekretninom na štetu tužitelja, a u cilju izbjegavanja plaćanja troška parničnog postupka.

Na nedozvoljeno raspolaganje dodatno ukazuje i činjenica da su tuženici 2004. sklopili ugovore o darovanju nekretnina kojim je drugotužena darovala prvotuženom stan koji dolazi upisan u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], dok je prvotuženik darovao drugotuženoj stan koji dolazi upisan u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina].

Nedozvoljenim postupanjem koje je predmet ovog postupka prvotuženik je ponovno darovao stan drugotuženoj koji je ona njemu darovala 2004., dok ista nije izvršila isti povrat dara stana koji dolazi upisan u [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], a nad kojim je pravo vlasništva stekla darovanjem od prvotuženika.Dokaz ugovor o darovanju od 30.12.2013.Povijesni izvadak za poduložak 377 i 379 k.o. Grad Zagreb

Drugotužena je bliska srodnica prvotuženika te se u skladu odredbi čl. 67. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima smatra da je istoj bilo poznato da dužnik poduzetom pravnom radnjom (darovanjem) nanosi štetu tužitelju.Na navedeni način prvotuženi je izvršio raspolaganje predmetnom nekretninom na štetu vjerovnika, a sve u cilju izbjegavanja plaćanja troška parničnog postupka.

II-tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja. Prije svega, netočan je navod tužitelja da je postupak koji je I-tuženik vodio protiv tužitelja pred Općinskim sudom u Zadru, posl. br. P-5115/09 bio neutemeljen i usmjeren na šikaniranje tužitelja.

Naime, tužitelj je predmetni postupak pokrenuo jer je smatrao da mu ovdje tužitelj duguje iznos od 9.000.000,00 EUR iz sklopljenog pravnog posla te da će osnovanost predmetne tražbine dokazati ispravama i iskazima svjedoka koji su sudjelovali u predmetnom poslu. Naime, nitko pa ni I-tuženik nije mogao znati niti procijeniti kakvo značenje će iskaz bilo kojeg svjedoka imati u predmetnom postupku odnosno kako će ga sud cijeniti pa tako niti iskaz svjedoka ČG. Isto tako, I-tuženik nije mogao predvidjeti kakvu odluku će donijeti sud u navedenom predmetu s obzirom da je svaki spor neizvjestan i o osobnoj uvjerenosti svakog suca u osnovanost tužbenog zahtjeva ovisi uspjeh svakog tužitelja pa tako | 1-tuženika u predmetnom sporu a ishod kojeg postupka se nikako nije mogao predvidjeti godinu i pol dana prije nego što je sud donio prvostupanjsku presudu.

Nadalje, u pogledu iskaza predmetnog svjedoka, I-tuženik ističe da za predmetni pravni posao nije bilo od značenia da li je ČG primio novac ili nije te da je isti iskazao kako nije bio prisutan na sastanku sag. I, službenikom banke, do le čekao ispred zarade te da su mu a. BG i g. V rekli da se na računu Raiffasenbank nalaze novčana sredstva na računu g. ĐG, a vezano za projekt Auraria d.o.o. i da je potrebno da g. ĐG potpiše nalog za naplatu te da će sredstva biti isplaćena i da se radi o 200-250 mil. EUR na računu.

Navedeno je tužitelj namjerno izostavio spomenuti, a iz kojih navoda svjedoka ČG nitko nije mogao zaključiti da proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva I-tuženika u predmetnom sporu.

Upravo suprotno, I-tuženik je smatrao da je iskazom svjedoka ČG i svim ostalim dokazima dokazao da je tužitelj dobio novac i da je time dokazana realizacija posla AURARIA d.o.o. i Atlasa.

Međutim, tek je primitkom prvostupanjske presude od 25.09.2014. g. I-tuženik saznao da mu je odbijen tužbeni zahtjev te da na ime troškova postupka mora isplatiti tužitelju 875.625,00 kuna ukoliko drugostupanjski sud takvu presudu potvrdi.

S obzirom da se potraživanje tužitelja odnosi na trošak zastupanja odvjetnika, čak i da je I-tuženik mogao predvidjeti da će mu tužbeni zahtjev biti odbijen, a što nije slučaj, I- tuženik nikako nije mogao znati u prosincu 2013. g. koliki trošak zastupanja će tužitelju biti priznat odnosno isti to nije mogao znati sve dok prvostupanjski sud nije o tome odlučio presudom od 25.09.2014. g. i dok drugostupanjski sud nije potvrdio predmetnu odluku o dosuđenom trošku Presudom donesenom dana 24.03.2015. g.

Naime, visina obveze za koju tužitelj smatra da je I-tuženik za nju znao u trenutku davanja iskaza navedenog svjedoka mora biti određena ili barem odrediva, što nikako u trenutku davanja predmetnog iskaza ista nije mogla biti. Naime, da bi netko znao ili mogao znati da je dužan nešto trećoj osobi isti mora znati ili moći znati kolika je visina novčane obveze, a što ovdje nije bio niti je mogao biti slučaj jer o visini parničnog troška odluku donosi sudac ovisno o tome koje radnje su bile opravdane i nužne u postupku. Isto tako, u trenutku sklapanja predmetnog pravnog posla predmetna obveza je trebala biti dospjela, a što ovdje nije bio slučaj. Naime, Ugovor o darovanju je sklopljen 30.12.2013. g., a predmetna obveza je dospjela tek donošenjem drugostupanjske presude odnosno u ožujku 2015. g. zbog čega I-tuženiku prilikom sklapanja pravnog posla nije bilo niti je moglo biti poznato da time nanosi štetu tužitelju. svega navedenog je vidljivo da nisu ispunjeni osnovni uvjeti za usvajanje tužbenog zahtjeva tužitelja

Nadalje, netočan je navod tužitelja da je 1-tuženik u svrhu izbjegavanja plačanja troškova parničnog postupka raspolagao stanom koji tužitelj opisuje u tužbi, kako zbog svega gore navedenog tako i zbog toga što je tužitelj predmetni stan površine 60,35 m2 darovao II- tuženici kao protuuslugu za sva davanja koju je I-tuženik zajedno sa svojom suprugom primio od II-tuženice.

Naime, II-tuženica se već godinama financijski, ali i na sve druge načine brine o svojim roditeljima, I-tuženiku i njegovoj supruzi, zbog čega je I-tuženik u zamjenu za sva davanja koja su primili i koja će primiti od II-tuženice istoj darovao predmetni stan gdje zbog čega se de facto niti nije radilo o besplatnom pravnom poslu - darovanju.

Naime, I-tuženik i njegova supruga imaju 84. godine, oboje su vrlo slabog zdravstvenog stanja odnosno isti su 100% invalidi. I-tuženik je imao dva infarkta, ima ugrađen pacemaker, boluje od dijabetesa te 2 mjeseca leži bolestan i ima otvorene rane na stopalima. Osim toga, operiran je od raka testisa te mu je ustanovljen rak mokraćnog mjehura i prostate, vezan je za krevet i ne može bez tuđe pomoći.

Isto tako, supruga I-tuženika je operirala kuk i ne može se samostalno brinuti za sebe i I- tuženika te im u svemu već godinama pomaže i o njima brine i u buduće će pomagati i o njima brinuti upravo II-tuženica.

Upravo zbog navedene činjenice, I-tuženik je iz zahvalnosti I u zamjenu za sve što je primio od II-tuženice pravo vlasništva na predmetnom stanu prenio na II-tuženicu, ali ne u svrhu onemogućavanja naplate predmetne tražbine od strane tužitelja, već isključivo u svrhu namirenja za sva davanja i pomoć koju su I-tuženik i njegova supruga primili od II- tuženice.

Nadalje, netočan je navod tužitelja da je predmetnim darovanjem tužitelju nanesena šteta niti je navedeno II-tuženici bilo ili moglo biti poznato.

Prije svega, II-tuženica nije imala ikakvih saznanja da I-tuženik vodi predmetni spor s tužiteljem s obzirom da je I-tuženika u tom sporu zastupao odvjetnik.

Il-tuženica nije imala ikakvih saznanja niti o bilo kakvim detaljima tog spora, a posebno nije imala saznanja da bi bilo tko pa i tužitelj imao bilo kakvo potraživanje prema I-tuženiku kao ni da je on znao ili mogao znati da prema njemu postoji bilo kakvo potraživanje.

Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud e izveo dokaz uvidom u sve isprave u spisu, dokaz saslušanjem parničnih strana te svjedoka HG, OG i LG.

Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

U postupku je utvrđeno, da se pred Općinskim sudom u Zadru vodio postupak posl. br. P-5115/09 protiv ovdje tužitelja, koji je pravomoćno okončan u korist ovdje tužitelja 24. ožujka 2015. godine po drugostupanjskoj odluci b. Gž-3789/14. Tužitelj tvrdi, da je inicijalni I-tuženik svjestan mogućosti gubitka spora, darovao u prosincu 2013. godine navedeni ugovor o darovanju u cilju izbjegavanja plaćanja troškova parničnog postupka.

Sukladno odredbi čl. 69 Zakona o obveznim odnosima, tužba za pobijanje podnosi se protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiji je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija.

Inicijalni je I-tuženik preminuo, pa ga po principu ošasne imovine kao slijednik predstavlja sada Grad Zagreb.

Inicijalni I tuženik GG ispripovijedao je da je zbog teškog zdravstvenog stanja bio u bolnici, da je pretrpio drugi infarkt, a s obzirom da ih je kćer i ranije izdržavala, I tuženik navodi da je inače 100%-tni invalid, pa je mislio da bi mogao umrijeti, zbog čega je u znak zahvalnosti predmetnu nekretninu darovao svojoj kćeri.

Na upit suca da li je I tuženik znao da se u vrijeme zaključenja ugovora vode određeni sudski postupci, tuženik odgovara da je znao. Na upit pun. tužitelja da li je 1992. godine darovao svojoj kćeri još neku nekretninu, odnosno neki stan, tuženik odgovara da ne zna na koji stan misli, da je II tuženica već bila upisana kao vlasnica nekretnine. Na daljnje pitanje pun. tužitelja, da li ima u vlasništvu neki stan ili neku veću vrijednost imovine, odgovara da nema nikakvu nekretninu u vlasništvu, samo stari automobil "Golf". Na daljnji upit pun. tužitelja da li se sjeća kada se u Zadru vodio postupak radi isplate, da li ga je sutkinja u tom postupku upozorila na visinu troškova, I tuženik odgovara da zasigurno nije.I tuženik navodi da je vjerovao da je oslobođen troškova tog postupka u Zadru.I tuženik navodi da je u trenutku sklapanja pobijanog ugovora, postupak u Zadru bio u fazi samo prve rasprave u tom predmetu, da ga je tada zastupao odvj. Zorić te da je taj postupak trajao još 6 rasprava.

I tuženik navodi da ishod postupka nije mogao predvidjeti.

Za troškove postupka u Zadru I tuženik navodi da je saznao tek kada mu je dostavljena presuda Županijskog suda u Zadru od ovdje odvjetnice Marte Marić. Nadalje navodi da nikom drugom I tuženik nije govorio o postupku u Zadru, a niti svojoj supruzi. I tuženik smatra da je financijska vrijednost stana negdje u omjeru sa opsegom brige koju je financijski primio od svoje kćeri, ako ne i veća.

Zakonski zastupnik tužitelja BG u cijelosti ostaje kao u navodima u tužbi. Na upit pun. II-tuženika zakonskom zastupniku tužitelja g. BG da li je vezano za naplatu potraživanja pokušao pokrenuti ovršni postupak protiv g. GG, on odgovara niječno, no navodi da je to bilo iz razloga što je imao ugrozu života odnosno da je imao 8 operacija, a da mu je pokojni tuženik čak i prijetio. Na upit pun. II-tuženika da li je 2013. godine imao zadužnice prema VG, tužitelj odgovara da je imao 3 dokumenta, te spominje da su potpisane 3 osobne zadužnice.

Predaje sucu 3 isprave koje do sada nisu priložene kao dokazni materijal. Konstatira se protivljenje II-tuženika jer isto do sada nije priloženo u ovom parničnom postupku, a pun. tužitelja navodi da je upravo u ovom trenutku upoznala se sa tim ispravama odnosno da je tek sada saznala da postoje. Zz tužitelja navodi da su one sastavni dio konzultantskog ugovora.

Sudac utvrđuje da je riječ o 3 potvrde o primitku novčane gotovine, jedna iz 21. rujna 2006. godine na 75.000,00 eura, druga je od 25. listopada 2006. godine na 65.000,00 eura i treća je od 20. prosinca 2006. godine na 55.000,00 eura. Zz tužitelja navodi da iste nisu predmet ovog postupka. Odgovor na inicijalno pitanje da li je potpisao osobno zadužnice je niječan. Zz tužitelja navodi da je bio voljan otpustiti pokojnom VG sve, no međutim da je on to sve odbio te ga je optužio za prijevaru, s time da je pretrpio izuzetno veliku materijalnu štetu zbog takvih postupaka.

II-tuženica IG, Na pitanje pun. tužitelja koliko je iznosila mirovina njenog oca odgovara da je iznosila 3.500,00 kn i austrijska oko 80 EURa. Na upit zašto je otac ponovno darovao stan koji je ona darovala njemu, II-tuženica odgovara da je do toga došla u trenutku kada se on jako razbolio pa ju je pozvao kako bi joj taj stan darovao, drugog razloga nema. Za postupak protiv g. BG nije znala.

Svjedokinja HG, o odnosu tužitelja i VG znade. Iskazuje da kada se pokrenuo projekt Brač, BG je bio voditelj projekta, a ona partnerica koja je vodila brigu o novcu. Navodi da je bilo puno izvođača koji su lobirali, a kako je Jurina ponuda bila najbolja tako su tu ponudu i prihvatili pa je sklopljen ugovor pa se krenulo u realizaciju istoga zbog čega su nekoliko puta putovali u Austriju i Švicarsku, sve s obećanjem da će se investicija realizirati. Svjedokinja ističe da je za nju to razdoblje teško i traumatično, navodi da je Z tražio akontaciju po ugovoru s time da mu je ona u 3 navrata isplatila ukupno negdje oko 160-190.000,00 eura, s time da je on potpisao potvrdu BG, a BG vraća iznose do dan danas. Posao se međutim nije realizirao pa je BG bio pozvan kod odvjetnika Zorića, pa je otišao sa svjedokinjom tamo, a tamo je bio i VG, tražili su od BG 9.000 000,00 eura provizije ili nekretninu – BG nije ništa od toga mogao dati jer nije bio vlasnik nekretnine, a niti je imao novac, zbog čega mu Zorić zaprijetio s tužbom i savjetovao VG prebaciti nekretninu na obitelj s time da bi takvi troškovi uništili BG i s obzirom da se na godine VG neće ništa moći naplatiti. Svjedokinja dalje iskazuje da su VG i njegovi ljudi prijetili njoj i BG ubojstvom što je prijavljeno policiji, a još iskazuje da je bila svjedokinja i u građanskom postupku u Biogradu. Misli da je presuda završila u korist BG. ČG je bio glavni svjedok VG, misli da nije potvrdio da bi BG primio novac. Poslije tog ročišta je VG prebacio stan na ženu ili na kćerku. Samo je VG podnio tužbu jer je jedino s njim sklopio ugovor. Čak i nakon što je VG izgubio parnicu pokušaji dogovora s njim završili su bezuspješno unatoč činjenici da je bio dužan trošak od 900.000,00 kuna, BG je bio pokušao ali nije uspio.

Svjedok OG, zna zašto je na sudu, zbog odnosa između IG i VG, ističe da je IG uzdržavala ga i brinula se oko njega i roditelja, kroz svakodnevnu brigu oko prehrane, npr nabavke namirnica, placa, pomagala im je i vidjela je u jednom trenutku da im je i plaćala režije i bonove za mobitel. Pružala mu je i brigu oko primanja liječničke skrbi, kada je bio bolestan, pomogla mu je oko odlaska u bolnicu i kupnje pidžame. Sjeća se da je VG pred njezinim bratom Č rekao, ganut njezinom brigom oko njega, da će joj ostaviti stan na što je brat Č rekao da tako i treba

Sjeća se da je negdje 2019. godine IG došla do nje plačući, rekla joj je da je tuže za stan (a pokopala je oca) i da što ju je snašlo, i ona i svjedokinja bile u šoku. Na upit da li znade zašto je IG mijenjala stan kada je već znala da će od oca dobiti nekretninu, svjedokinja odgovara da ne zna, spominje nešto što nema veze sa pitanjem. Odnos između svjedokinje i oca je bio puno bliži nego između svjedokinje i njezine majke, iako je ona pomagala i drugim osobama (susjedima).

Svjedokinja nema saznanja o tome da li je majka od IG imala saznanja o tome da bi Katarini otac ostavio stan. Na upit da li svjedokinja znade išta o dugovima ili da bi VG bio dužan nekom novac odgovara da koliko znade ne, jer je bio jako cijenjen među susjedima i jedan dobar čovjek. Na upit da li je IG svjedokinji govorila nešto o tome postoje li neki sudski postupci u kojima bi VG tražio od nekoga nešto, svjedokinja odgovara da ima jedino saznanja o ovom postupku. Svjedokinja pojašnjava da je stan koji je VG darovao IG u [adresa].

Svjedok LG, na upit da li je bio upoznat s presudom kojom je njegov punac obvezan platiti troškove postupka svjedok odgovara da je za nju saznao tek kada je njegova žena dobila tu sudsku odluku. Brigu o puncu je najviše vodila njegova supruga, a on ga je vozio na hitnu 3-4 puta, zadnje 2 godine je bio u jako lošem zdravstvenom stanju. Nije mu bilo poznato da bi punac imao bilo kakve dugove. Punac je imao sina koji je odselio, i nije brinuo o njemu, bio je ljut na njega i to mu nije oprostio pa je stan ostavio svjedokovoj ženi koja se konstantno brinula o njemu i pružala mu svu skrb. Svjedok je pokazao sucu sudu poruku za koju navodi da ju je zz tužitelja poslao njemu spominjući ročište koje vodi odvjetnica Pilipović za njegovu (svjedokovu) suprugu, a na kraju poruke je navedeno da je ovdje uređujući sudac upozorio svjedokovu suprugu da će morati platiti troškove postupka pa moli svjedoka uključiti se sa B (svjedokovim prijateljem) i osigurati sredstva. U potpisu je zz tužitelja. Svjedok je to ponovno potvrdio i u pismu l. 297.

Na upit suca Mariu Kožaru zz tužitelja zašto je pisao ovakve neistine o uređujućem sucu, zz navodi da njegov mobitel ima svatko pristup i da on tu poruku nije pisao. Kasnije je priznao da je poruku ipak pisao, odnos da je neposredno prije toga lagao (l. 198).

Svjedok navodi da su ga zbog toga zvali još različiti ljudi, RG konkretno koji je vozio Tuđmanovog sina, navodeći svjedoku da je dužan novce SG i da te novce mora vratiti, prijavio je sve policiji.

Navedene iskaze stranaka i svjedoka sud je različito cijenio - iskaz II-tuženika te inicijalnog I-tuženika te svjedokinje OG i LG istinitim i iskrenim, a iskaz tužitelja subjektivnim kao i iskaz svjedokinje HG.

Naime, predmet ovog spora je pobijanje dužnikovih pravnih radnji – točnije inicijalnog tuženika ŠG darovanjem sporne nekretnine za što tužitelj tvrdi da je učinjeno radi izbjegavanja plaćanja troškova parničnog postupka u predmetu pred Općinskim sudom u Zadru vodio postupak posl. br. P-5115/09.

Tužitelj se u svojem iskazu poziva na stanovite prijetnje od strane inicijalnog I-tuženika VG, zadužnice i primitku novčane gotovine, međutim ovi navodi uopće nisu od nikakvog utjecaja na ovaj postupak, jer ničim ne dokazuju osnovanost tvrdnji tužitelja o darovanju sporne nekretnine radi izbjegavanja plaćanja troškova parničnog postupka. Osim toga, svjedokinja HG se referira također na nekakve prijetnje inicijalnog I- tuženika VG ovdje zakonskom zastupniku tužitelja SG, za koje također nema nikakvih konkretnih dokaza, s time da svjedokinja zapravo ponavlja ono što je napisano u tužbi, što nije niti čudno s obzirom da je sama iskazala da je bila "partnerica" tužitelja koja je vodila brigu o novcu.

Sud je uzeo u obzir i postupanje tužitelja kojim je vršio direktan protuzakoniti pritisak na svjedoka LG kako je prethodno opisano a i vidljivo u spisu preemta, koristeći se pri tome i imenom suca u ovom postupku, što samo za sebe dovoljno govori o tome što je tužitelj sposoban napraviti kako bi uspio u ovom parničnom postupku.

Međutim, II-tuženica navodi da je do darovanja nekretnine došlo zbog njene brige za zdravlja oca (inicijalnog I-tuženika), a da je ionako vodila brigu oko njega, pa da joj je I- tuženik zbog toga i darovao stan. Niti tužitelj niti svjedokinja HG nisu ničim doveli u pitanje ovakve tvrdnje II-tuženice, a iste su logične i životno uvjerljive, pogotovo uzimajući u obzir priloženu liječničku dokumentaciju sada pok. I-tuženika, koja jasno ukazuje na teške bolesti. Skrb i brigu oko oca koju je pružala II-tuženica potvrđuje i svjedokinja OG, koja je ujedno potvrdila da je pok. I-tuženik bio dobar čovjek i cijenjena osoba, tako da se tvrdnje tužitelja i svjedokinje HG o navodnim prijetnjama I-tuženika zakonskom zastupniku tužitelja SG - uzimajući sve u obzir, ocjenjuju kao potpuno neistinite.

Nadalje, razvidno je da je ugovor o darovanju iz mjeseca siječnja 2014. godine, s time da je odluka u predmetu pred Općinskim sudom u Zadru posl. br. P-5115/09 iz mjeseca rujna 2014. godine, a potvrđena je u ožujku 2015. godine, dakle sve sudske odluke su donesene nakon zaključenog ugovor o darovanju, s time da u vrijeme sklapanja navenog ugovora niti otac II-tuženice a niti njezin otac nisu bili nikakvi dužnici ovdje tužitelja.

Slijedom navedenoga, tužitelj u ovom postupku nije sa uspjehom dokazao namjeru u postupanju njegovog financijskog oštećenja konkretnim ugovorom o darovanju, pa posljedično nema niti mjesta udovoljenju tužbenog zahtjeva kakav je u konkretnom slučaju i postavljen.

Sud je prilikom donošenja ove odluke imao u vidu i odredbu čl. 68 Zakona o obveznim odnosima, koja izrijekom isključuje mogućnost pobijanja dužnikovih pravnih radnji dar učinjen iz zahvalnosti, o kakvom je u konkretnom slučaju i riječ kako je prethodno i detaljno opisano, s obzirom da je otac darovao kćeri svoj stan iz zahvalnosti o skrbi koju mu je pružala.

Preostala argumentacija parničnih strana nije odlučna pa nije niti posebno obrazlagana.

Vezano za troškove ovog postupka tužitelju su, sukladno čl. 154. Zakona o parničnom postupku i Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, priznati troškovi podnošenja odgovor na tužbu 875 b, ročišta 17.10.2016, 03.05.2017, 04.10.2017., 04.09.2019., 02.04.2020., 08.06.2020., 31.08.2020., 19.05.2021., 09.09.2021., 02.02.2022., 11.052022., 15.09.2022., 04.04.2024., 01.10.2025., 14.05.2026. i 10.06. 2026., podnesci 29.03.2017., 30.05.2017., 04.10.2017., 04.09.2019., 02.04.2020., 08.06.2020., 31.08.2020., 19.05.20212., 09.09.2021, 02.02.2022., 11.05.2022., 15.09.2022., 04.04.2024., 01.10.2025., 14.05.2026. i 10. 06..2026., sve radnje po Tbr 7/1, 8/1 i 8/3, ukupno 16.650 bodova, što uz vrijednost PDV-t i od 10 kuna, odnosno 15 kuna nakon radnji od 03.11.2022. godine iznosi 78162,50 kn / € 12.975,17. Trošak preostalih podneska predstavlja materijalni trošak odvjetnika i nije dosuđen.

I-tuženiku je po istom ključu dosuđen zatražen trošak postupka za odgovor na tužbu 250 bodova, pristup na ročišta 17.10.2016. godine 125 bodova i 03.05.2017. godine 250 bodova te trošak vanjskog uredovanja 04.10.2017.godine 250 bodova, sve radnje po 10,00 kuna jer su prije 03.11.2022. godine, ukupno 875 bodova, odnosno 8750,00 kuna što uz PDV iznosi 10.937,50 kn/ €1.452,52.

Nadalje, iako novčana jedinica kuna u trenutku pisanja ove presude više ne postoji u Republici Hrvatskoj, taj je trošak preračunat prema fiksnom tečaju u € 1/7,53.

Za istaknuti je, da iako je Odvjetnička komora izmijenila Tarifu o nagradama i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika 24. listopada 2022. godine, ona se primjenjuje od 02. studenog 2022. godina na odvjetničke radnje od tog datuma, a ne retroaktivno na sve radnje unatrag kako je zatraženo u troškovniku tuženika (takvo tumačenje bi bilo potpuno pogrešno i nepravično prema strankama u postupku). Naime, ne može se prihvatiti tumačenje o retroaktivnom djelovanju ove izmjene, jer ju treba tumačiti teleološki, prema svrsi i cilju donošenja, a ne samo puko i paušalno formalno. Ova je izmjena Tarife nedvojbeno donesena radi ekonomske krize u svijetu, podivljale inflacije i nestabilnosti valuta - stoga, traženje povisivanja vrijednosti boda unatrag po visini od 15 kuna po bodu, a prema trenutku kada navedenih činjenica za povišenje Tarife nije niti bilo (u nekim postupcima i 10 ili više godina unatrag) je ne samo moralno pogrešno - prema strankama i onima koji moraju taj trošak platiti, nego i pogrešno zbog svrhe donošenja ove izmjene Tarife kako je prethodno objašnjeno.

Osim toga, valja imati na umu da je sama Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika praktično cehovski propis odvjetnika, a ne zakon koji se odnosi u parlamentu, zbog čega je i obveza primjene iste drugačija od samih zakona po snazi (nije strogo kogentna norma), a primjenjuje se isključivo zbog aktualne sudske prakse i u tome je podložna tumačenju suda.

Ovakav stav ovog suda potvrđen je i recentnom odlukom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-2450/23 od dana 30. kolovoza 2023. godine, a i dvjema odlukama Županijskog suda u Zagrebu iz mjeseca ožujka ove godine.

Što se tiče zatraženog troška koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku tuženika na ročištu za objavu presude, isti nije dosuđen; naime, sukladno odredbi čl. 164. st. 3. ZPP- a, zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka stranka je dužna podnijeti najkasnije do završetka raspravljanja, a takvim zahtjevom mogu se tražiti samo troškovi nastali do završetka raspravljanja - navedenim zahtjevom se ne mogu tražiti budući i neizvjesni troškovi postupka koji do tog trenutka nisu nastupili, a kakav trošak predstavlja i trošak za zastupanje po punomoćniku na ročištu za objavu presude, jer u trenutku zaključenja glavne rasprave nije bilo izvjesno da li će taj trošak nastati odnosno da li će na navedeno ročište punomoćnik tuženika uopće pristupiti - odnosno tužitelj je tražio trošak unaprijed za radnju koja u trenutku traženja uopće još nije nastala, što nije predviđeno a niti dopušteno sukladno odredbama ZPP-a) - stav viših sudova, primjerice Gž-2019/16 od

03. siječnja 2017. godine, ŽS Rijeka.

Osim toga, uspostavljam e- oglasne ploče na ovom sudu, dolazak punomoćnika na ročište je potpuno nepotreban i izlišan, te bi samo stvarao novi nepotrebni trošak postupka, s čime je tužitelj upoznat s obzirom da ima profesionalnog punomoćnika - odvjetnika.

U Zagrebu, dana 24. srpnja 2026. godine

Sudac:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja može se podnijeti žalba Županijskom sudu, u roku od 15 dana, sukladno Zakonu o parničnom postupku.

DNA

1. tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje pristojbe

2. tuženici po pun.