REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-448/2022-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovog suda Ilki Leko, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja UČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa punomoćnik Domagoj Miličević , odvjetnik iz Požege protiv tuženika JČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa punomoćnik Leo Farkaš, odvjetnik iz Požege, radi zaštite prava vlasništva od uznemiravanja, nakon glavne rasprave održane 30. lipnja 2026. u nazočnosti tužitelja UČ i punomoćnika tužitelja Domagoja Miličevića, odvjetnika iz [adresa] i presude objavljene 24. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tuženik JČ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], uznemiravao tužitelja, UČ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u njegovom izvršavanju suvlasničkih ovlasti u odnosu na nekretnine upisane u zemljišnoknjižnom ulošku broj (zk.ul.br.) 5264 zemljišne knjige koju Općinski sud u Požegi vodi za katastarsku općinu (k.o.) 327760, Požega, i to nekretninu katastarske oznake 1989, kuća i dvorište [adresa], površine 575 m2, te 1994, kuća trg m. tita površine 33 m2, na način da bi a) zaključavanjem privremene drvene nastambe dimenzija 6,69 m X 4,77 m sagrađene uz zapadnu među tih nekretnina, i b) odlaganjem te skladištenjem stvari u toj privremenoj drvenoj nastambi onemogućavao tužitelja u pristupu do drvarnice koja je pripadnost stana tužitelja upisanog u [broj poduloška] Knjige položenih ugovora koju Općinski sud u Požegi vodi za katastarsku općinu (k.o.) Požega, opisanog kao stan na prvom katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice sa WC - om, predsoblja i drvarnice, u površini od 52,85 m2, a nalazi se sa sjeverne strane odnosne privremene drvene nastambe do [adresa] u [adresa], te c) mijenjanjem brave i zaključavanjem ulazne kapije na sjevernoj strani dvorišnog prostora predmetnih nekretnina onemogućavao tužitelja u pristupu dvorišnom prostoru tih nekretnina kao i dijelovima nekretnina koje pripadaju isključivo tužitelju. II Nalaže se tuženiku GČ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da prestane uznemiravati tužitelja UČ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na način opisan pod točkom prvom izreke ove presude te mu se zabranjuje da ubuduće poduzima istovrsne ili slične čine.

III Nalaže se tuženiku GČ, OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju, UČ, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.174,48 eur i to u roku od 15 dana po donošenju ove presude zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na odmjereni iznos troškova od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, a pod prijetnjom ovrhe.

S preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka tužitelj se kao s neosnovanim odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj CČ podnio je tužbu protiv tuženika JČ radi zaštite prava vlasništva od uznemiravanja. U tužbi navodi tužitelj ovom tužbom kao suvlasnik nekretnine traži od suda zaštitu u situaciji kada ga tuženik kao drugi suvlasnik uznemirava bez oduzimanja posjeda stvari tako da se tužitelj kao suvlasnik ne može koristiti dijelovima nekretnine koji mu pripadaju jer tuženik privremenim nastambama i ostavljanjem stvari na dijelu nekretnine koji mu ne pripada onemogućuje tužitelju da pristupa vlastitim prostorijama. Naime, tužitelj i tuženik su zajedno sa Gradom Požega, Republikom Hrvatskom, Pišmiš Vjekoslavom, Pelivanski Vidom te društvom Virtus d.o.o. suvlasnici nekretnina upisanih u zemljišnoknjižnom ulošku broj (zk.ul.br.) 5264 zemljišne knjige koju Općinski sud u Požegi vodi za katastarsku općinu (k.o.) 327760, [adresa], katastarske oznake 1989, kuća i dvorište [adresa], površine 575 m2, te 1994, kuća [adresa]. Važno je za naglasiti da je tužitelj vlasnik stana na prvom katu koji je upisan u [broj poduloška] Knjige položenih ugovora koju Općinski sud u Požegi vodi za katastarsku općinu (k.o.) [adresa], jednako kao i MČ koja je također vlasnica stana u predmetnoj zgradi i time suvlasnica cijele nekretnine. Tužitelj ovom tužbom problematizira sporne postupke tuženika koje on poduzima na prostoru između zgrade koja je na južnoj strani nekretnine smještena uz [adresa] i [adresa] na sjevernoj strani. Taj međuprostor predstavlja po sredini dvorišni prostor kao neizgrađeno građevinsko zemljište, s tim da se uz istočni i zapadni dio tog dvorišnog prostora nalaze dvorišni objekti koji pripadaju različitim suvlasnicima, a dvorišnim prostorom je omogućen pristup tim objektima. Jedan od tih objekata sa zapadne strane parcele u smjeru sjevera do [adresa] u [adresa] nalazi se prizemna zgrada nepravilnog oblika površine 29 m2 koja pripada tužitelju, pravno opisana kao drvarnica. Tuženik nema legitimno pravo na korištenje bilo kojeg od objekata koji se nalaze na zapadnom dijelu dvorišnog prostora. Tužitelj na spis predmeta dostavlja geodetski elaborat, Snimak stvarnog stanja za potrebe rješavanja imovinskopravnih poslova koji je sačinjen u prosincu 2008., a to na traženje pravnog prednika tužitelja, njegovog oca LČ i tuženika GČ, a to radi pokazivanja načina korištenja dijela dvorišnog prostora predmetnih nekretnina. Tuženik uznemirava tužitelja kao suvlasnika onemogućavanjem pristupa dijelovima nekretnine koji pripadaju tužitelju, a to na način da je na prostoru nekretnine koji je na Geodetskom elaboratu iz 2008. prikazan pod rednim brojem 3.a i označen kao pripadnost Grada Požege sagradio privremenu nastambu koja je dugo vremena bila otvorena za pristup. Kroz tu privremenu nastambu tužitelj je mogao pristupiti do stražnjih vrata svoje dvorišne zgrade označene u istom elaboratu pod redim brojem 2. Međutim, tuženik je recentno zaključao privremenu nastambu koju je izgradio na dijelu dvorišnog prostora označenom kao 3.a, i to postavljanjem lokota s ključem, a nakon što je tužitelj u samopomoći uklonio lokot uporabom ručnog alata, tuženik je u ustrajnosti vlastitog protupravnog postupanja unutarnji prostor opteretio odloženim stvarima koje značajno otežavaju odnosno čak i onemogućavaju pristup tužitelja građevini u dvorišnom pristupu koja njemu pripada. Osim toga, tuženik je bez suglasnosti ostalih suvlasnika samoinicijativno ponovljeno, nakon opetovanih radnji samopomoći, promijenio bravu na ulaznoj kapiji u dvorišni prostor sa sjeverne strane iz [adresa], otežavajući na taj način pristup suvlasnicima u dvorišni prostor, koji ga sada mogu ostvariti samo s južne strane [adresa] u [adresa]. Tužitelj napominje da je privremena drvena nastamba u potpunosti nelegalna i to prema prikazu u Geodetskom elaboratu kojega je sam tuženik tražio za izradu, a sačinjen je od strane društva MIG d.o.o. u travnju 2020., iz kojega je vidljivo da odnosna privremena drvena nastamba pravno niti ne postoji kao građevina. Budući je tuženik spornu drvenu nastambu izgradio na dijelu nekretnine koja mu ne pripada to tužitelj traži da naslovni sud u smislu odredbe članka 211. Zakona o parničnom postupku o pokretanju ovog postupka dostavom ove tužbe s prilozima obavijesti i suvlasnika Grad Požegu. Odredbom čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje u tekstu ZV) propisano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane, a da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario to svoje pravo, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže. Članak 46. stavak 2. ZV propisano je da svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari. Slijedom svega iznesenog tužitelj predlaže da sud temeljem odredbi ZV o zaštiti prava vlasništva usvoji tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje se da je tuženik JČ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], uznemiravao tužitelja, LČ UČ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u njegovom izvršavanju suvlasničkih ovlasti u odnosu na nekretnine upisane u zemljišnoknjižnom ulošku broj (zk.ul.br.) 5264 zemljišne knjige koju Općinski sud u Požegi vodi za katastarsku općinu (k.o.) 327760, [adresa], i to nekretninu katastarske oznake 1989, kuća i dvorište [adresa], površine 575 m2, te 1994, kuća [adresa], na način da bi a) zaključavanjem privremene drvene nastambe dimenzija 6,69 m X 4,77 m sagrađene uz zapadnu među tih nekretnina, i b) odlaganjem te skladištenjem stvari u toj privremenoj drvenoj nastambi onemogućavao tužitelja u pristupu do drvarnice koja je pripadnost stana tužitelja upisanog u [broj poduloška] Knjige položenih ugovora koju Općinski sud u Požegi vodi za katastarsku općinu (k.o.) [adresa], opisanog kao stan na prvom katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice sa WC - om, predsoblja i drvarnice, u površini od 52,85 m2, a nalazi se sa sjeverne strane odnosne privremene drvene nastambe do [adresa] u [adresa], te c) mijenjanjem brave i zaključavanjem ulazne kapije na sjevernoj strani dvorišnog prostora predmetnih nekretnina onemogućavao tužitelja u pristupu dvorišnom prostoru tih nekretnina kao i dijelovima nekretnina koje pripadaju isključivo tužitelju. Nalaže se tuženiku GČ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da prestane uznemiravati tužitelja LČ UČ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na način opisan pod točkom prvom izreke ove presude te mu se zabranjuje da ubuduće poduzima istovrsne ili slične čine. Nalaže se tuženiku GČ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj],, da tužitelju, UČ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog posebnog parničnog postupka po odmjeri suda, i to u roku od osam (8) dana po donošenju ove presude, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na odmjereni iznos troškova od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena (%), a pod prijetnjom ovrhe.

2. Tuženik JČ u odgovoru na tužbu naveo je da u cijelosti osporava tužbeni zahtjev. Tuženik prvenstveno osporava aktivnu legitimaciju tužitelju. Iz priloga uz tužbu, zk izvatka, nesporno proizlazi da tužitelj nije suvlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (dalje; nekretnina), nego tek vlasnik stana i drvarnice upisanog u knjigu položenih ugovora. Nadalje, iz geodetskog elaborata od 1.12.2008.g. po Geoured d.o.o. iz [adresa] (dalje; elaborat iz 2008) vidljiv je način korištenja prostora u dvorištu k. č. br. [katastarska čestica] te je vidljivo da je pravni prednik tužitelja - SČ - koristio tek prostor označen na prikazu korištenja prostora pod 2 - poslovni prostor površine 29 m2 koji se nalazi na sjevernom dijelu dvorišta uz [adresa]. Međutim, u tužbi se navodi da bi tuženik navodno vršio radnje na dijelu dvorišta označenom pod 3a za kojega je prednik tužitelja iskazao da ga ne koristi prednik tužitelja nego Grad Požega. Budući je tužbeni zahtjev usmjeren na navodne radnje tuženika koje bi isti činio u dvorištu nekretnine na dijelu označenom 3a u elaboratu iz 2008.g. na kojem dijelu tužitelj nema bilo kakva prava niti ga je ikada koristio, tuženik smatra da tužitelj nema aktivnu legitimaciju u ovom postupku. Tuženik smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Tuženik prvenstveno nije treća osoba nego je suvlasnik predmetne nekretnine što nesporno proizlazi iz zk izvatka koje je tužitelj priložio uz tužbu. Međutim, tuženik ističe da je sporan status tužitelja kao suvlasnika predmetne nekretnine. Tužitelj jest upisan u knjigu položenih ugovora, ali samo na stan na prvom katu i upitno je ima li tužitelj uopće bilo kakvo pravo na dvorište na predmetnoj nekretnini. U pogledu dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na navodno onemogućavanje pristupa tužitelju navodnoj drvarnici koja da je pripadak stana tužitelja tuženik ističe da je isti u potpunosti neosnovan i netočan. Prvenstveno, navodna drvarnica koja je pripadak stana tužitelja nalazi se na k. č. br. [katastarska čestica] na sjevernom dijelu te čestice uz [adresa] i već više desetljeća u naravi nije drvarnica nego je riječ o poslovnom prostoru kojega tužitelj iznajmljuje trećim osobama. Nadalje, i tužitelj i njegov prednik SČ kao i osobe kojima su taj poslovni prostor davali u zakup su pristup tom poslovnom prostoru imali samo i isključivo s prednje strane iz [adresa] iz razloga što niti tužitelj niti njegov prednik nisu imali pravo pristupa iz dvorišta nekretnine. Jedina osoba koja je imala pristup tom poslovnom prostoru iz dvorišta predmetne nekretnine jest - tuženik. Naime, tuženik je bio s prednikom tužitelja zaključio ugovor o zakupu te je, dok je bio u zakupu predmetnog poslovnog prostora, tuženik na stražnjoj, južnoj strani, poslovnog prostora ugradio vrata koja je koristio samo i isključivo tuženik jer je imao pravo pristupa iz dvorišta kao suvlasnik. Nakon što je 2014.g. tuženiku istekao zakup, isti je s unutrašnje strane zazidao vrata na južnoj strani poslovnog prostora te od tada do danas, kao i prije nego što je tuženik bio u zakupu, pristup poslovnom prostoru tužitelja može se ostvariti samo i isključivo s ulične strane iz [adresa]. Stoga, nije moguće da bi tuženik bilo kakvim radnjama u dvorištu otežao ili onemogućavao pristup tužitelju predmetnom poslovnom prostoru zbog toga što tužitelj niti njegovi prednici nisu imali niti imaju pristup iz dvorišta predmetne nekretnine. Osim toga, tuženik smatra da je irelevantno je li tuženik izgradio ili ne privremenu nadstrešnicu ili što drži stvari u dvorištu predmetne nekretnine jer tužitelj nije aktivno legitimiran za bilo kakav zahtjev prema tuženiku u odnosu na dvorište na kojemu tužitelj nema bilo kakva prava. Također, navod tužitelja da je privremena drvena ''nastamba'', a zapravo nadstrešnica, što god to značilo, u potpunosti nelegalna je u potpunosti netočan - sukladno odredbama Zakona o gradnji i pripadajućim pravilnicima riječ je o tzv jednostavnoj građevini za koju nije potrebna građevinske dozvola niti glavni projekt. Osim toga, riječ je o navodu koji je potpuno irelevantan za ovaj spor, a za utvrđivanje legalnosti građevine nije nadležan sud nego druga tijela. Netočno je i da bi tuženik bez suglasnosti ostalih suvlasnika ''samoinicijativno ponovljeno, nakon opetovanih radnji samopomoći'' promijenio bratu na ulaznoj kapiji u dvorišni prostor sa sjeverne strane iz [adresa], otežavajući na taj način pristup suvlasnicima u dvorišni prostor. Suvlasnici na predmetnoj nekretnini i na dvorištu su, a kako to nesporno proizlazi iz zk izvatka kojega je tužitelj priložio tužbi, [adresa], AČ, Virtus d.o.o. i tuženik. Tuženik ističe da nije točno da bi bez suglasnosti ostalih suvlasnika mijenjao bravu na ulaznoj kapiji, a niti je tužitelj priložio ili predložio bilo kakav dokaz u odnosu na tu činjenicu. Nadalje, u tužbi tužitelj uopće ne navodi da bi tuženik navodno zaključavao tu kapiju, no unatoč tomu, u tužbenom zahtjevu tužitelj traži od suda da zabrani tuženiku da zaključava ulaznu kapiju. Stoga, budući da sam tužitelj u tužbi ne navodi da bi tuženik zaključavao ulaznu kapiju, tuženik smatra da je očito da je taj dio tužbenog zahtjeva proturječan navodima iz tužbe, a za ostatak tužbenog zahtjeva koji se odnosi na ulaznu kapiju nisu priloženi niti su predloženi dokazi, stoga tuženik smatra da je i taj dio tužbenog zahtjeva u cijelosti neosnovan. S obzirom na sve navedeno, tuženik smatra da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovom postupku, a da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan stoga predlaže da odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. U podnesku od 6. travnja 2023. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženika te je naveo da u odnosu na temeljni procesni prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, ističe se da tuženik isticanjem tog prigovora ne vodi računa o pravnom jedinstvu nekretnine i zapravo tvrdi da iako je tužitelj vlasnik pojedinih posebnih dijelova nekretnine, on nema i zajedničko vlasništvo nad zajedničkim dijelovima nekretnine kao i odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine. Kako taj prigovor uopće više nije moguć u pravnom uređenju nekretnina sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje u tekstu ZV), očito je da je on neosnovan. Iz dostavljenog izvatka iz zemljišne knjige jasno je da je tužitelj vlasnik stana u zgradi koja je sagrađena na nekretninama iz tužbe te mu u odnosu na zemljišne čestice pripada odgovarajući suvlasnički dio odnosno pripada udio u zajedničkom vlasništvu na zajedničkim dijelovima nekretnine. Stoga, prigovor tuženika nije osnovan. U pogledu pojedinih dijelova nekretnine koji pripadaju nekom od suvlasnika, temeljno je potrebno uočiti da sve radnje koje tuženik poduzima na dijelu dvorišta označenom kao 3a u elaboratu iz prosinca 2018. jednostavno ne pripada tuženiku. Dakle, tuženik si bespravno svojata taj dio dvorišta. Međutim, u ovom predmetu nije tema što tuženik čini neposredno na tom dijelu dvorišta veće kakav to učinak ima na mogućnost tužitelja u pristupu na onaj dio nekretnine koji je u istom elaboratu označen pod 2., dakle pravno nazvanoj drvarnica, a što je u naravi poslovni prostor u isključivom vlasništvu tužitelja. U odnosu na sam pristup onome što je pravno opisano kao drvarnica sud treba uočiti u argumentaciji tuženika da on faktične čine sprječavanja i otežavanja pristupa dijelu nekretnine koji pripada tužitelju osporava time što taj dio nekretnine u naravi jest. Dakle, neovisno da li je dio nekretnine koji pripada tužitelju drvarnica ili poslovni prostor, on pripada samo i isključivo tužitelju i nitko ga u tome ne može smetati i tužitelj ima pravo isključiti svakoga u pristupu tom njegovom dijelu nekretnine. Samim time, kada bilo tko poduzima čine koje tužitelja onemogućavaju u nesmetanom uživanju njegovog vlasništva u odnosu na predmetni dio nekretnine, on ima pravo tražiti da to uznemiravanje prestane. Tužitelj to upravo i čini tužbom kojom je iniciran predmetni parnični postupak i to upravo protiv tuženika, jednog od suvlasnika na cijeloj nekretnini koji si preko granica prava koja mu pripadaju izvršava svoje ovlasti na način koje uznemiravaju prava ostalih suvlasnika, ovdje konkretno tužitelja. U odnosu na definiranje skupa suvlasnika iz točke 5. odgovora na tužbu koji bi tužitelju dali suglasnog na njegove postupke, tužitelj svakako ističe da to nije potpuni skup, jer tuženik svjesno ignorira i suvlasnika MČ, a na koju je tužitelj ukazao pod točkom 2. historijata tužbe. Ono što tužitelj tvrdi jest da prema neposrednom saznanju tuženiku nitko nije dozvolio čine koje on poduzima. Dakle, riječ je o negativnoj činjenici i dokaz o protivnom treba prezentirati tuženik ako tvrdi da ima pravo na određeno ponašanje na dijelu nekretnine koji mu ne pripada i u odnosu na smetanje prema dijelu nekretnine tužitelja. Nije tužitelj u obvezi dokazivati da tuženik nešto (suglasnost) nema, već tuženik dokazuje suprotno odnosno da to nešto (suglasnost) ima. Što se tiče samog skupa suvlasnika i isključivanje MČ, tomu je zasigurno tako jer tuženik ima povijest samovolje u ponašanju prema suvlasnicima, pa je tako upravo MČ utužila tuženika zbog istovjetnih čini smetanja njenih prava na istim nekretninama. I dodatno, tuženik cijeli odnos predstavlja na način kako se i ponaša u dvorištu sa većim brojem suvlasnika, gdje mu očito nije od interesa što drugi govore i traže, bitno je samo ono kako on vidi stvari. Pa tako i u svom odgovoru na tužbu neistinito prezentira kako „tužitelj uopće ne navodi da bi tuženik navodno zaključavao tu kapiju, no unatoč tomu, u tužbenom zahtjevu tužitelj traži od suda da zabrani tuženiku da zaključava ulaznu kapiju”. Tužitelj skreće pozornost da je pod točkom 6. historijata tužbe određeno istakao „ tuženik je recentno zaključao privremenu nastambu koju je izgradio na dijelu dvorišnog prostora označenom kao 3.a, i to postavljanjem lokota s ključem, a nakon što je tužitelj u samopomoći uklonio lokot uporabom ručnog alata ”. Također, u odnosu na ulaznu kapiju tužitelj je naveo: „ tuženik je bez suglasnosti ostalih suvlasnika samoinicijativno ponovljeno, nakon opetovanih radnji samopomoći, promijenio bravu na ulaznoj kapiji u dvorišni prostor sa sjeverne strane iz [adresa], otežavajući na taj način pristup suvlasnicima u dvorišni prostor”. Dakle, dosljednost u neistinama. U dokazivanju zaključavanja ulazne kapije tužitelj na spis predmeta dostavlja i video zapis osobe iz kruga povjerenja tuženika TČ iz kojega je vidljivo njeno raspolaganje ključem ulazne kapije. Slijedom svega iznesenog, budući je tužitelj nesporno aktivno legitimiran u zaštiti svojih prava u predmetnoj pravnoj stvari kao i da je učinio vjerojatnim osnovanost vlastitih tvrdnji iz tužbe, tužitelj predlaže da sud nastavi s poduzimanjem procesnih radnji u ovoj pravnoj stvari održavanjem pripremnog ročišta radi definiranja dokaza koje će stranke izvesti u obrani vlastitih tvrdnji.

4. Na prijedlog tužitelja o ovom parničnom postupku obaviješten je Grad Požega koji je u podnesku od 26. travnja 2024. naveo da je Grad Požega upisan u zemljišne knjige kao nositelj prava vlasništva nekretnine i to ZK tijela I – 1. Vlasničkog dijela na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina]. Ovim putem Grad Požega se očituje da je u odnosu na navedenu nekretninu do 2013. godine upravljao stanom na prvom katu predmetne zgrade, ukupne površine 58,32 m2, a u kojem stanu je kao najmoprimac stanovao CČ. Ugovor o najmu stana raskinut je Sporazumom 2013. godine nakon što je Agencija za upravljanje državnom imovinom u ime Republike Hrvatske preuzela na upravljanje stanove u državnom vlasništvu. Grad je upravljao navedenim stanom sve dok ga nije preuzela Republika Hrvatska Zapisnikom o primopredaji stanova na području grada [adresa] na kojima je temeljem članka 49. Zakona o upravljanju državnom imovinom vlasnikom od 1. lipnja 2013. godine utvrđena Republika Hrvatska. Iako je Grad Požega ostao upisan kao nositelj prava vlasništva na zk tijelu I predmetne nekretnine, Grad Požega se ne smatra vlasnikom, ne posjeduje nekretninu niti istom na neki drugi način raspolaže. Upis prava vlasništva se vjerojatno odnosi na zemljište odnosno dvorište navedene nekretnine, a datira iz vremena kad nije postojalo pravno jedinstvo zemljišta i zgrade. Vlasništvo Grada Požege će nakon postupka povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora biti brisano. U odnosu na postupak koji je u tijeku i o kojem je Grad Požega obaviješten, Grad se očituje da u istome nema pravnog interesa te odluku o ovoj pravnoj stvari prepušta sudu.

5. Na prijedlog tužitelja o ovom parničkom postupku obavještena je i Republika Hrvatska koja je u podnesku od 04. lipnja 2024. navela da nema pravni interes da se u parnični postupak umješa na strani tužitelja budući da je Republika Hrvatska samo jedan od vlasnika zk. tijela II uz vlasnike ostalih zk. tijela od rednog broja I do rednog broja VI na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i ne prihvaća status umješača u ovom parničnom postupku.

6. U podnesku od 7. travnja 2025. tužitelj je naveo je da je tijekom trajanja postupka evidentiran prijenos prava vlasništva nad posebnim dijelom nekretnine koji je prethodno bio u vlasništvu tuženika JČ. Riječ je o dijelu nekretnine koji je bio u njegovom vlasništvu, a koji se nalazi unutar građevine izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište, površine 575 m², upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Navedeni posebni dio nekretnine – konkretno Poslovni prostor – Krčma – tuženik je ugovorom o darovanju prenio na osobu iz svoje uže obitelji. Ovakav oblik prijenosa

– darovanje posebnog dijela nekretnine unutar obitelji JČ – nije izoliran slučaj. Uvidom u povijesni prikaz zemljišnoknjižnih upisa, razvidno je da je i sam tuženik predmetni posebni dio nekretnine ranije stekao darovanjem, također od člana uže obitelji. Nadalje, u zemljišnim knjigama evidentirani su i drugi prijenosi nekretnina unutar iste obitelji, pri čemu su darovanjem prenošeni posebni dijelovi stambenih i pomoćnih objekata između roditelja, djece i drugih srodnika, bez naknade. U konkretnom slučaju, darovanjem izvršenim tijekom trajanja ovog parničnog postupka, tuženik više nije evidentiran kao vlasnik predmetnog posebnog dijela nekretnine, već je kao vlasnik upisana osoba bliska tuženiku. Tužitelj ovu informaciju dostavlja sudu radi urednog i potpunog informiranja o činjeničnom stanju nekretnine koja je predmet ovog spora, osobito s obzirom na karakter učestalih darovanja unutar iste obitelji. Tužitelj ističe da prijenos prava vlasništva nad posebnim dijelom nekretnine – konkretnim poslovnim prostorom koji je do donošenja predmetnog ugovora o darovanju bio u vlasništvu tuženika – ne utječe na pasivnu legitimaciju tuženika u ovom parničnom postupku. Temeljni razlog tomu leži u pravnoj naravi ovog spora: neposredni predmet tužbenog zahtjeva nije pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom kao takvom, već činovi uznemiravanja prava vlasništva koje je tuženik osobno i neposredno poduzimao na dijelu nekretnine koji pripada tužitelju. Radnje koje se tuženiku stavljaju na teret – uključujući zatvaranje prolaza, postavljanje lokota, otežavanje pristupa poslovnom prostoru koji pripada tužitelju, te fizičko opterećivanje zajedničkog dijela nekretnine

– počinjene su dok je tuženik bio vlasnik vlastitog posebnog dijela nekretnine, ali su usmjerene protiv tužiteljevih vlasničkih ovlasti u odnosu na njegov posebni dio i zajedničke dijelove nekretnine. Sukladno članku 195. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, posljednji pročišćeni tekst), „Ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši.” Nadalje, doktrina izričito potvrđuje da se otuđenjem stvari ili prava „ne utječe na zasnovani procesnopravni odnos, već protivnik otuđitelja zadržava pravo tražiti donošenje meritorne odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva unatoč nastaloj promjeni”. Dakle, tuženik ostaje pasivno legitimiran jer je upravo on osobno poduzimao radnje koje predstavljaju uznemiravanje tužiteljevog prava vlasništva, a te su radnje temelj aktualnog zahtjeva za sudsku zaštitu. Prijenos vlasništva nad njegovim posebnim dijelom ne mijenja činjenicu da se tuženiku na teret stavljaju konkretna ponašanja koja su prethodila prijenosu, niti može imati učinak retroaktivnog izmicanja iz pasivne procesne uloge. Tužitelj stoga predlaže da sud nastavi postupak među istim strankama, uz uvažavanje činjenice da se tužbeni zahtjev temelji na osobnom postupanju tuženika, a ne na njegovom trenutnom vlasničkom statusu.

7. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige 5264 k. o. [katastarska općina] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], izvod iz katastarskog plana, geodetski elaborat sa snimkama stvarnog stanja na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (listovi 12 do 40-2 spisa), fotografije predmetnih nekretnina, skicu izmjere s izvješćem o zgradama i drugim građevinama i utvrđivanjem međa i izrađenom elaboratu, izvršen je uvid u preslik rješenja od 22. rujna 2009., rješenje o nasljeđivanju i ispravak rješenja o nasljeđivanju, ugovor o darovanju od 2. veljače 2024., 3. prosinca 2013. i 10. prosinca 2016., izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pročitan je zapisnik s očevida od 16. travnja 2026., izvršen je uvid u rješenje ODO u Požegi od 20. studenog 2024., saslušan je svjedok MČ, a u svrhu dokazivanja saslušan je tužitelj CČ.

8. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je nesporno utvrdio da je tužitelj vlasnik stana u zgradi u [adresa] na [adresa] sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] i to na prvom katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om, predsoblja i drvarnice u površini od 52,85 m2 koji je upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina]. Drvarnica u naravi predstavlja samostalni poslovni prostor u koji se ulazi iz [adresa] i cijelom površinom poslovni prostor nalazi se u dvorištu kč. br. [katastarska čestica]. Nadalje, nesporno je da su kao suvlasnici na kč. br. [katastarska čestica] kuće i dvorišta površine 575 m2 i kč. br. [katastarska čestica] kuće površine 33 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisani [adresa], AČ, Virtus d.o.o. i tuženik JČ koji je svoj suvlasnički dio na predmetnim nekretninama darovnim ugovorima prenio na RČ i PČ.

9. Nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavljaju zgrade i dvorište koje se nalazi između [adresa] i [adresa] i u dvorište omogućen je i ulaz i kroz zgradu na [adresa] i iz [adresa] kroz postavljenu kapiju.

10. Očevidom na licu mjesta identificirana je predmetna nekretnina tužitelja, drvarnica, a ista u naravi kako je već navedeno predstavlja poslovni prostor u Mesničkoj ulici 2 u kojemu se nalazi trgovina. Iz [adresa] ulazi se i u dvorište u kojemu je i predmetni poslovni prostor kroz željeznu kapiji. U produžetku poslovnog prostora u dvorištu nalazi se privremeni objekt i isti je ograđen s dvije strane na način da je na sjeveru zid poslovnog prostora tužitelja dio toga objekta, dio toga objekta je dvorišni zid susjedne nekretnine i to zapadni ovog privremenog objekta, a ostala dva djela su drveni zidovi s metalnom konstrukcijom. Ulaz u ovaj privremeni objekt su klizna drvena vrata koja prilikom očevida nisu bila zaključana. Unutar toga privremenog objekta nalaze se različite stvari: stolovi, stolice, željezna konstrukcija, dio štednjaka. Na zidu poslovnog prostora tužitelja koji se sada nalazi unutar ovoga privremenog objekta je plinsko brojilo.

11. Temeljem iskaza tužitelja UČ i iskaza svjedoka MČ sud je utvrdio da je ovaj objekt u produžetku poslovnog prostora tužitelja sagradio tuženik i taj prostor korišten je kao prostor za pušenje jer je skladište koje je kupio uredio i koristio kao restoran, krčmu. JČ je poslovni prostor iznajmljivao i ovaj prostor za pušenje koristili su i zajmodavci i ostavljali su različite stvari, a stvari je ostavljao i JČ. Prostor je bio zaključavan. Prije tužitelja vlasnik poslovnog prostora bio je otac tužitelja koji je tuženiku dopustio da ovaj objekt napravi, a ocu tužitelja omogućio je pristup iz toga objekta poslovnom prostoru. Od 2020. kada je tužitelj ovaj poslovni prostor naslijedio u privremenom objektu kojeg je tuženik sagradio bili su zakupci koji su onemogućavali tužitelju pristup iz tog objekta poslovnom prostoru, a zakupci su taj objekt zaključavali. 2022. tuženik je zaključao ovaj objekt namijenjen za pušenje, a zaključao je kapiju za ulazak u dvorište iz [adresa]. Tužitelj može pristupiti svom poslovnom prostoru i iz zgrade u kojoj je vlasnik stana i iz [adresa] kroz postavljenu kapiju. Tuženik je u ovaj objekt namijenjen za pušenje ostavio svoje stvari, a u tom prostoru stvari su ostavljali i zakupci. Na zidu poslovnog prostora tužitelja nalazi se brojilo i tužitelj zbog objekta namijenjenog za pušenje i zaključavanje istoga ne može istoga ne može očitavati brojilo. Sve do 2024. ključ ulazne kapije gledajući iz [adresa] imao je JČ i u dvorište se nije moglo ulaziti. 2024. tužitelj i svjedok MČ promijenili su bravu ulazne kapije jer je bila oštećena, a ključ je dobio i tuženik.

12. Odredbom članka 167. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/06, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15 i 94/17) određeno je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

13. Temeljem iskaza tužitelja, iskaza svjedoka i očevidom na licu mjesta sud je utvrdio da je tužitelj vlasnik poslovnog prostora na adresi [adresa] koji se nalazi u dvorištu katastarskih čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u koji poslovni prostor se ulazi iz [adresa] i pristup tom poslovnom prostoru omogućen je i kroz ulaznu kapiju iz [adresa]. Tuženik je sagradio privremeni objekt koji je svojevremeno dok je tuženik imao krčmu služio kao mjesto za pušenje koji objekt se nalazi postavljen dijelom na poslovnom prostoru tužitelja, a tuženik u tom prostoru drži svoje stvari, taj prostor zaključava i na taj način onemogućava tužitelja da slobodno koristi svoj poslovni prostor. Isto tako utvrđeno je da tuženik zaključava kapiju koja se nalazi u [adresa] i kojom se ulazi u dvorište u kojemu se nalazi i poslovni prostor tužitelja, a ključ nije dao niti je omogućio suvlasnicima predmetnog dvorišta i tužitelju slobodan prolazak ulaznom kapijom.

14. Sud nalazi da je tuženik postavljanjem objekta namijenjenog za pušenje i ostavljanjem različitih stvari, a kojim je naslonjenog na poslovni prostor tužitelja i zaključan tužitelja na taj način uznemiravao jer je onemogućio tužitelju pristup njegovom poslovnom prostoru, a uznemiravao ga je i na način da mu je zaključavanjem ulazne kapije i tako mu onemogućio pristup poslovnom prostoru. Time je tužitelj onemogućen u izvršavanju svojih vlasničkih ovlasti u pogledu cijelog poslovnog prostora.

15. Stoga je sud tužbeni zahtjev tužbe tužitelja da se utvrdi da je tuženik uznemiravao tužitelja na način da je zaključavao privremeni drveni objekt i odlaganjem i skladištenjem različitih stvari unutar tog prostora u pristupu tužitelja njegovom poslovnom prostoru koji se vodi kao drvarnica kao i mijenjanjem brava i zaključavanjem kapije dvorišnog prostora prihvatio, a prihvatio je i tužbeni zahtjev tužitelja da uznemiravanje prestane i da mu se zabrani da ubuduće poduzima istovrsne ili slične čine te je odlučeno kao u izreci.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25) Sud je kao osnovan priznao trošak tužitelja za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav obrazložena podneska od 06. travnja 2023 u iznosu od 200,00 eura, za pristup na pripremno ročište održano 22. travnja 2024. u iznosu od 100,00 eura jer je pripremno ročište bilo odgođeno, za pristup na pripremno ročište održano 22. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 eura, za sastav obrazloženog podneska od 07. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, za pristup na glavnu rasprava održanu 19. prosinca 2025. u iznosu od 100,00 eura budući je rasprava bila odgođena bez izvođenja dokaza, za pristup na očevid održan 16. travnja 2026. u iznosu od 200,00 eura, za pristup na glavnu raspravu održanu 02. lipnja 2026. u iznosu od 100,00 eura jer je rasprava odgođena zbog nestanka struje u sudu, za sastav obrazloženog podneska od 08. lipnja 2026. u iznosu od 200,00 eura i za pristup na glavnu raspravu održanu 30. lipnja 2026. u iznosu od 200,00 eura. Dakle, sud je kao osnovan priznao trošak zastupanja tužitelja u iznosu od 1.700,00 eura i PDV na taj iznos od 425,00 eura pa je priznao ukupan trošak zastupanja tužitelja u iznosu od 2.125,00 eura. Sud je kao osnovan priznao i trošak tužitelja na ime troškova očevida u iznosu od 49,48 eura pa je priznao ukupan trošak tužitelja u iznosu od 2.174,48 eura. Sud je tužitelja s preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka kao s neosnovanim odbio.

17. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 24. srpnja 2026.

S u d a c:

Ilka Leko

Naputak o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od primitka prijepisa presude u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

1. Odvjetnik Domagoj Miličević, Požega

2. Odvjetnik Leo Farkaš, Požega