Posl.br. Pn-84/2023-136

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zlataru, po sucu Jeleni Habulin kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa odvj. Kristina Krajačić iz Zaboka, protiv prvotužene NĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i drugotuženika LĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po skrbnici GĐ iz [adresa], zbog naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 23.lipnja 2026.g., u prisutnosti pun. tužiteljice, dana 24.srpnja 2026.g.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima NĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i LĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], solidarno platiti ZĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 26.475,02 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24.srpnja 2026.godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se drugotuženiku LĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] platiti ZĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 11.824,98 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24.srpnja 2026.godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica ZĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] s dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na drugotuženika LĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u iznos u od 1.500,00 EUR.

IV. Nalaže se tuženicima NĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i LĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da solidarno naknade tužiteljici ZĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] troškove postupka u iznosu od 5.093,75 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24.srpnja 2026.godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na prvotuženu NĐ za iznos od 13.324,98 EUR.

II. Nalaže se tužiteljici ZĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da prvotuženoj NĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove postupka u iznosu od 750,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi od 4.ožujka 2019., koju je podnijela protiv tuženika DĐ, ispravljenoj podnescima od 11. travnja 2019. godine i 22. ožujka 2021. godine, navodi da joj je **.**.2005. DĐ nanio teške tjelesne ozljede na način da joj je pucao u glavu, te je ona uslijed navedenih ozljeda obavljala dugotrajno liječenje, a kao posljedica ranjavanja zaostala je epilepsija i ozljeda mozga.

2.Stoga tužiteljica zbog povrede prava osobnosti potražuje naknadu štete za pretrpljene fizičke bolove, strah, duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja, te za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 65.000,00 kn, pa tužiteljica podneskom od 22.3.2021.g.predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženima, kao pravnim slijednicima sada pokojnog DĐ, da joj isplate 65.000,00 kn, sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe , te da joj naknade parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

3.Naime, DĐ umro je nakon podnošenja tužbe, dana 5. lipnja 2019. godine, to je rješenjem suda od 17. lipnja 2019. godine utvrđen prekid postupka, a tužiteljica je podneskom od 12. ožujka 2020. godine predložila da sud postupak nastavi, te da pozove nasljednike pokojnog DĐ, NĐ i LĐ, da preuzmu ovaj postupak.

4.Rješenjem suda od 29. srpnja 2020. godine pozvani su NĐ i LĐ da kao nasljednici pokojnog DĐ preuzmu postupak, te im je dostavljena tužba na odgovor, zajedno s dokumentacijom, i pozvani su da u roku od 45 dana dostave sudu pisani odgovor na tužbu.

5.Prvotužena NĐ u svom odgovoru na tužbu i podnesku od 3. studenog 2020. godine u cijelosti se protivila tužbi i tužbenom zahtjevu , osporila je svoju pasivnu legitimaciju, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i uzročno-posljedičnu vezu, istakla je prigovor zastare, te je predložila tužiteljicu odbiti s tužbenim zahtjevom u cijelosti.Na pripremnom ročištu istaknula je i prigovor doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja i visini štete.

6.Sud je provjerom u upisnike suda utvrdio da je drugotuženik LĐ lišen poslovne sposobnosti, te je utvrđeno da je njegova skrbnica supruga GĐ kojoj je dostavljena tužba na odgovor, ali se tuženik LĐ ni njegova skrbnica na navode tužbe nisu očitovali. U podnesku od 13.02.2026. drugotuženik LĐ navodi da on plaća ovrhu za tužiteljicu, odnosno dug po ocu DĐ za zdravstveno osiguranje u iznosu od 25.000,00 EUR, Addiko banka 4.500,00 EUR te je napravljena i zabilježba na njegovu kuću, a ima i dug prema Zagrebačkoj banci. Navodi da on mora vratiti dug, dok prvotužena ne plaća solidarno ovrhu za zdravstveno osiguranje i ističe da je u teškoj financijskog situaciji jer živi od 1.098,00 EUR mjesečno, a ima bolesnog sina i suprugu koja je nezaposlena te mu je sin i dijete s teškoćama u razvoju. Navodi da on jedino može dug vratiti na rate, od najviše 100,00 EUR mjesečno da bi se imao od čega uzdržavati te moli da se prvotuženoj naloži plaćanje za tužiteljicu polovicu duga jer on ne može sam vraćati dug, a da ona ništa ne plaća.

7.Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužiteljica je podneskom od 22.10.2024. u skladu s istim povisila tužbeni zahtjev te na ime pretrpljene štete potražuje ukupno 39.800,00 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, a prvotužena se po primitku navedenog podneska očitovala na isti navodeći da se protivi preinaci tužbe, a ukoliko sud dozvoli preinaku tužbe, istakla je prigovor kako nasljednik odgovara samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine, a što je sada, imajući u vidu navedenu preinaku, moguće osnovan prigovor budući je ona naslijedila samo k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Zlatarski te kuću sagrađenu na predmetnoj nekretnini , pa stoga prvotužena, na okolnost vrijednosti naslijeđene imovine predlaže provođenje građevinskog vještačenja i mjerničkog vještačenja.

8.Tužiteljica se protivila provođenju građevinskog vještačenja budući da tuženica nije isti pravovremeno istaknula do zaključenja pripremnog ročišta.

9.Sud je na ročištu 27. svibnja 2025. temeljem odredbe članka 190. stavak 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/2019, 80/2022, 114/2022,155/23,146/25-u daljnjem tekstu ZPP-a). dozvolio preinaku tužbe prema podnesku od 22. listopada 2024., jer je to svrsishodno za konačno uređenje odnosa među strankama, a tužiteljica nije mogla bez svoje krivnje preinačiti tužbu prije zaključenja prethodnog postupka, jer je za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva bilo potrebno provesti medicinsko vještačenje.

10.Na istom ročištu za glavnu raspravu sud je radi utvrđivanja vrijednosti imovine koju je prvotužena naslijedila iza pokojnog DĐ odredio provođenje očevida na licu mjesta na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Zlatarski radi identifikacije navedene nekretnine po mjerničkom vještaku Tomislavu Tuđi iz GEO BT d.o.o. Zabok i procjene vrijednosti nekretnine po građevinskom vještaku ČĐ , jer se radi o novim činjenicama i novim dokazima iz čl. 299. st. 2. ZPP -a, budući je prvotužena NĐ tek nakon što je tužiteljica po provedenom medicinskom vještačenju, a tijekom glavne rasprave povisila tužbeni zahtjev, mogla istaknuti prigovor da ona u konkretnoj pravnoj stvari odgovara samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine, jer je tužbeni zahtjev istaknut u tužbi bio u iznosu od 65.000,00 kuna, odnosno 8.626,98 EUR, dok je tužiteljica nakon provedenog medicinskog vještačenja tužbeni zahtjev povisila na iznos od 39.800,00 EUR, nakon čega je prvotužena istakla prigovor vrijednosti naslijeđene imovine i na tu okolnost predložila provođenje dokaza.

11.Nakon provedenog građevinskog vještačenja, tužiteljica je podneskom od 19.12.2025. uredila tužbeni zahtjev na način da predlaže da sud naloži tuženicima da joj solidarno isplate iznos od 26.475,02 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate te da sud naloži drugotuženiku LĐ da joj isplati iznos od 13.324,98 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate, kao i da sud naloži tuženicima da joj solidarno naknade troškove postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

12.Podneskom od 19.01.2026. prvotužena se nije protivila djelomičnom povlačenju tužbe u podnesku od 19.12.2025., ali je tražila troškove postupka.

13.U toku postupka izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu, te u preslik njezinog zdravstvenog kartona, u medicinsku dokumentaciju za prvotuženu, rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog DĐ, saslušana je prvotužena NĐ, izvršen je uvid u spis Županijskog suda u Zlataru, posl. br. K-1/06, provedeno je medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima kirurgu prim. dr. Marijanu Huisu i neurologu mr. sc. ŠĐ, dr. med., usmeno su saslušani dr. Z is i dr. ŠĐ, izvršen je uvid u očitovanje HZMO od 05. lipnja 2025., proveden je očevid na adresi prvotužene [adresa] te građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku ČĐ.

14.Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

15.Nesporna je činjenica da je pokojni DĐ pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zlataru, posl. br. K-1/2006 od 23. siječnja 2007. godine proglašen krivim zbog toga što je 14. studenog 2005. godine oko 17,30 sati u obiteljskoj kući u [adresa], u cilju da liši života svoju suprugu VĐ, iz revolvera kućne radinosti ispalio u pravcu imenovane više hitaca, pogodivši je u glavu, lijevu stranu prsnog koša i ispod lijevog pazuha, pri čemu je VĐ zadobila strijelnu ranu desnog čeonog dijela glave s višestrukim prijelomom kosti, ulaznu strjelnu ranu na lijevoj strani prsnog koša u crti koja prolazi sredinom ključne kosti, a nastavlja se u strijelni kanal koji završava izlaznom strijelnom ranom u desnom pazuhu, kontuzirajući na svome putu srednji režanj desnog pluća, te ulaznu strijelnu ranu na lijevoj srednjoj pazušnoj crti, u visini desetog rebra, koja se nastavlja u strijelni kanal, što na svome putu ozljeđuje ošit, slezenu, crijeva, želudac, gušteraču i jetru, a završava izlaznom strijelnom ranom u području desnih slabina, koje ozljede ukupno predstavljaju osobito tešku i za život opasnu tjelesnu ozljedu, a život joj je spašen hitnom liječničkom intervencijom u KB Sestre milosrdnice u Zagrebu, dakle, da je s namjerom započeo, ali nije dovršio da drugoga usmrti, čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela, ubojstvom u pokušaju, opisano i kažnjivo po čl. 90. u svezi s čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona , te je temeljem tih zakonskih propisa i čl. 57. st. 2. t. d. Kaznenog zakona osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci, a oštećena VĐ je sa svojim imovinsko pravnim zahtjevom upućena u parnicu. Navedena presuda preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Kž-421/2007-3, od 6. veljače 2008. godine, u pogledu odluke o kazni, te je DĐ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine.

16.Nadalje, uvidom u navedeni kazneni spis utvrđeno je da se u istome nalazi i presuda ovog suda posl. br. P2-16/2006, od 31. siječnja 2007. godine, kojom je razveden brak između VĐ i DĐ.

17.Temeljem odredbe čl. 12. st. 3. ZPP-a u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim , pa je stoga i sud u ovom parničnom postupku vezan pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zlataru posl.br. K-1/2006 od 23. siječnja 2007. kojom je prednik tuženika DĐ proglašen krivim radi počinjenja kaznenog djela ubojstva u pokušaju počinjenog na štetu ovopredmetne tužiteljice pri čemu je tužiteljica zadobila osobito teške i za život opasne tjelesne ozljede, a život joj je spašen hitnom liječničkom intervencijom KB Sestre milosrdnice u Zagrebu.

18.Temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: stari ZOO) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja tko drugome uzrokuje štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

19.Uvidom u rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog DĐ posl.br. O- 1047/2019-19 od 30.rujna 2019. utvrđeno je da su njegovim nasljednicima proglašeni prvotužena NĐ, koju je pripala k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Zlatarski te kuća sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Zlatarski, koja nije upisana u zemljišne knjige, a od pokretnina zaostaci mirovine kod HZMO-a, dok je sva preostala pokretna i nepokretna imovina pripala sina ostavitelja, drugotuženog LĐ.

20.Kako je prednik tuženih pravomoćnom presudom proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela ubojstva u pokušaju počinjenog na štetu ovopredmetne tužiteljice pri čemu je tužiteljica zadobila osobito teške i za život opasne tjelesne ozljede, za koje ona potražuje naknadu štete u ovom postupku, a kako prvotužena ničim nije dokazala svoje tvrdnje da je tužiteljica svojim ponašanjem doprinijela nastanku štetnog događaja ili visini pretrpljene štete, to su tuženici kao nasljednici pokojnog DĐ temeljem odredbe čl. 139. st. 1. i 4. Zakona o nasljeđivanju dužni solidarno tužiteljici naknaditi svekoliku pretrpljenu štetu iz predmetnog štetnog događaja.

21.Prema odredbi čl. 139.st.3. Zakona o nasljeđivanju nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika.

22.Stoga je prvotužena NĐ, koja je istaknula prigovor da ona odgovara tužiteljici za naknadu štete do visine vrijednosti naslijeđene imovine, dužna tužiteljici naknaditi pretrpljenu štetu iz predmetnog događaja do visine vrijednosti imovine koju je ona naslijedila, solidarno s drugotuženikom LĐ, a drugotuženi LĐ dužan je tužiteljici naknaditi svekoliku pretrpljenu štetu , pri čemu za donošenje odluke o visini pretrpljene štete nije odlučno njegovo imovno stanje budući da on odgovara za dugove svog prednika temeljem odredbe čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju.

23.Potrebno je dodati da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti niti odredba čl. 191. st. 1. starog ZOO-a ( čl.1091.novog ZOO-a), prema kojoj bi sud, vodeći računa o materijalnom stanju oštećenika naložio tuženicima isplatu niže naknade nego što iznosi šteta, jer je šteta tužiteljici prouzročena namjerno te je i prednik tuženika pravomoćnom kaznenom presudom proglašen krivim da je s namjerom započeo, ali nije dovršio da drugoga usmrti.

24.Radi utvrđivanja visine pretrpljene štete, provedeno je medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima kirurgu prim. dr. Marijanu Huisu i neurologu mr. sc. ŠĐ koji su temeljem medicinske dokumentacije za tužiteljicu, jer se tužiteljica nije odazvala na višekratne pozive radi pregleda, utvrdili da je tužiteljica kritične zgode zadobila ustrijelnu ozljedu glave sa ozljedom mozga dominatno čeono i slijepoočno desno, dvije prostrijelne ozljede prsnog koša sa ozljedom pluća (jedno od zrna ima izlazak u desnom pazuhu), ustrijelnu ozljedu trbuha (nastavak putanje drugog zrna iz grudnog koša) sa ozljedom ošita, jetre, slezene, želuca, gušterače i debelog crijeva te joj je pružena pravodobna i sveobuhvatna medicinska pomoć koja se sastojala od operativnog i konzervativnog multidisciplinarnog liječenja. Ozljeda glave imala je za posljedicu epilepsiju tipa parcijalnih napadaja sa sekundarnom generalizacijom i poremećaj svijesti radi čega treba trajno uzimati terapiju, a od 2018. je u remisiji bez epileptičkih napadaja. Na temelju obrade psihijatra i psihologa objektivizirano je postojanje psihoorganskog sindroma i kroničnog PTSP -a sa trajnom promjenom osobnosti i dominantnom depresivnom simptomatologijom.

25.Nadalje, teške ozljede trbušnih organa uzrok su trajnim posljedicama u funkciji svakog od ozlijeđenih organa, a najviše u funkciji probave, dok odstranjenje slezene utječe na imunološki sustav. Vještaci navode da u spisu nedostaju otpusna pisma Klinike za kirurgiju bolnice Sestara Milosrdnica, kao i velik dio medicinske dokumentacije koja se odnosi na rane i kasnije kontrolne preglede te oni svoje zaključke temelje na "mozaičkom slaganju" dostupne u sudskom spisu priložene medicinske dokumentacije.

26.Vještaci navode da su kod tužiteljice u odnosu na nalaz kirurga utvrđene trajne posljedice koje se odnose na: posttraumatske i postoperativne ožiljke na glavi, prsnom košu i trbuhu (10%), gubitak slezene (10%), odstranjenje žučnjaka, šav jetre, želuca i gušterače, djelomična resekcija debelog crijeva sa uspostavom privremene kolostome i ozljeda ošita (15-20%), dok se u odnosu na nalaz neurologa trajne posljedice odnose na posttraumatski psihoorganski sindrom blažeg stupnja (20%).

27.Imajući u vidu ove orijentacijske procjene za svaku ozljedu pojedinačno, vještaci smatraju da konačna procjena ne može biti ni njihov matematički zbroj te da smanjenje životne aktivnosti tužiteljice iznosi 50%, u kojoj će mjeri trpjeti i duševne bolove radi umanjenja istih.

28.Radi zadobivenih ozljeda, tužiteljica je, prema mišljenju vještaka trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 7 dana, bolove srednjeg intenziteta 60 dana te povremene bolove slabog intenziteta 90 dana.

29.Pretrpjela je primarni strah u trenutku ozljeđivanja koji je bio jako intenziteta i kratkog trajanja nakon čega je trpjela sekundarni strah (strah od ozljeda i njihovih posljedica) koji je bio jakog intenziteta u trajanju od 10 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 30 dana, a na isto se nastavlja kasni strah (zabrinutost, bojazan) u trajanju od 60 dana.

30.Posttraumatski i postoperativni ožiljci većim dijelom vidljivi drugim osobama, prema mišljenju vještaka predstavljaju naruženje teškog stupnja.

31.Nadalje, vještaci navode da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega 30 dana po šest sati dnevno, 60 dana četiri sata dnevno, 60 dana dva sata dnevno i 60 dana jedan sat dnevno.

32.Tužiteljica i drugotuženik nisu imali primjedaba na nalaz i mišljenje dr. Huis i dr. ŠĐ, dok je prvotužena prigovorila da su vještaci nalaz i mišljenje izradili bez pregleda tužiteljice, a u svom ranijem dopisu su naveli da nalaz i mišljenje nije moguće izraditi bez pregleda tužiteljice te i prvotužena smatra da vještačenje nije moguće izraditi bez pregleda tužiteljice, tim više što je i iz nalaza i mišljenja vidljivo da nedostaje i određeni dio relevantne medicinske dokumentacije, uključujući i razdoblje od 2007. do 2016. te i vještaci navode kako svoje zaključke temelje na "mozaičkom slaganju". Prvotužena ističe da vještaci navode da su kod tužiteljice zaostali ožiljci većim dijelom vidljivi drugim osobama te da isto predstavlja naruženje teškog stupnja, a samu tužiteljicu nisu vidjeli. Nadalje prvotužena ističe da nema objektivnih dokaza da bi PTSP bio u uzročnoposljedičnoj vezi sa štetnim događajem, a imajući u vidu da je isti dijagnosticiran 11 godina nakon istog te u vezi s time ukazuje na formalno prihvaćene i obligirajuće Međunarodne klasifikacije bolesti iz kojih proizlazi da se dijagnoza PTSP-a razvija u roku od najviše nekoliko mjeseci. Nadalje smatra da postoji kontradiktornost nalaza i mišljenju i medicinske dokumentacije u dijelu koji se odnosi na posttraumatski psihoorganski sindrom blažeg stupnja, jer se procjena vještaka o smanjenju životne aktivnosti od 20% po navedenoj osnovi temelji isključivo među ostalim i na nalazu i mišljenju psihologa od 31.10.2016. u kojem je navedeno kako je isto posljedica cjeloživotnih traumatskih iskustava pacijentice, dakle ne jednog štetnog događaja koji je predmet ovog postupka, pa se postavlja pitanje na koji su način vještaci predmetnu dijagnozu u cijelosti pripisali ovom štetnom događaju.

33.S obzirom na prigovor prvotužene, usmeno su saslušani dr. Huis i dr. ŠĐ koji su u svom usmenom očitovanju u cijelosti ostali kod pisanog nalaza i mišljenja te su naveli kako oni pregled tužiteljice nisu napravili, jer to nije bilo moguće, ali da su svoj nalaz sačinili na temelju priložene opsežne medicinske dokumentacije i smatraju da takav nalaz bez pregleda, prvenstveno može štetiti tužiteljici, jer nisu imali mogućnosti sve elemente koji su im bili potrebni.

34.Navode da, iako je medicinska dokumentacija opsežna, da je točno da nedostaju neki dijelovi u kronologiji liječenja, ali da se iz priložene dokumentacije mogao bez ikakve sumnje ili dvojbe "mozaičkim slaganjem" utvrditi tijek liječenja te vještaci smatraju da eventualni uvid u medicinsku dokumentaciju koja nedostaje ne bi utjecao na procjenu.

35.Doktor Huis je naveo da imajući u vidu ozljede glave, prsnog koša i trbuha te višekratne operacijske zahvate, kao kirurg ima u potpunosti predodžbu zaostalih postoperativnih ožiljaka, a kako je tužiteljica bila prisutna na ročištu na kojem je sud provodio dokaz saslušanjem vještaka te je dozvolila vještaku da pregleda njezine ožiljke, vještak je izvršio pregled tužiteljice te je utvrdio da su kod tužiteljice zaostali ožiljci: na desnoj strani glave, u području sljepoočne desne čeone i zigomatične regije ožiljak blago lučnog oblika, dijelom pokriven kosom, bijele boje, vidljive dužine približno 7-8 cm, bez znakova keloidne reakcije, na lijevom prsištu u visini gornjeg vanjskog kvadranta dojke, vidljiv je ožiljak veličine 3x2 cm, dijelom neravne i nepravilne površine bjelkaste boje, crvenkastih rubova,na prednjoj strani trbuha od

dna prsne kosti pa do zdjelice proteže se sagitalno položen ožiljak bjelkaste boje u kranijalnom dijelu, a na približno 5 cm iznad pupka ožiljak ima dijelom keloidnu formu (radi ponovljenog reza po istom mjestu), zaokružuje pupak sa lijeve strane i proteže se do sinfize. Nadalje, na lijevoj strani trbuha u visini pupka nalazi se ožiljak dužine 6-7 cm sagitalno položen koji je u donjem dijelu proširen sa centralnim uvučenjem, a u skladu je sa mjestom gdje je bila postavljena privremena crijevna stoma, u desnoj slabinskoj regiji u donjem dijelu vidljiv je poprečni ožiljak dužine oko 6 cm, u srednjem dijelu širine 1,5 cm koji je djelomično uzdignut od nivoa kože i ima početnu keloidnu reakciju , na lijevoj strani prsišta u području stražnje aksilarne linije u donjem dijelu nalazi se ovalni ožiljak veličine 3x2 cm, dijelom ispod površine kože i sa početnom keloidnom reakcijom, u desnom pazuhu nalazi se sagitalno položen ožiljak dužine oko 4 cm, širine 3-4 mm, keloidno promijenjen, a u skladu je s mjestom ulazne rane od metka.

36.Prema mišljenju vještaka ožiljak na glavi koji nije prekriven kosom je lakog do srednjeg stupnja naruženja i uvijek je vidljiv trećim osobama, dok su ožiljci na trupu naruženje teškog stupnja koje je trećim osobama vidljivo povremeno , kad je tužiteljica u kupaćem kostimu ili nosi odjeću da je trup otkriven.

37.Vezano uz prigovor prvotužene da nema objektivnih dokaza da bi PTSP bio u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, vještak ŠĐ je naveo da područje njegove ekspertize nije psihijatrija te se on nije referirao na nalaz psihijatra, već se referirao na nalaz psihologa, i to ne na nalaz od 31.10.2016., nego na nalaz od 06.03.2018. , u kojem se navodi da se ne može isključiti blaga deterioracija po organskom tipu, što je vezano uz drugu primjedbu punomoćnice prvotuženice , (da se postavlja pitanje na koji način su vještaci predmetnom dijagnozom posttraumatskog psihoorganskog sindroma blažeg stupnja u cijelosti pripisali ovom štetnom događaju, odnosno na koji način su utvrdili uzročno posljedičnu vezu ). Vještak napominje da je iz medicinske dokumentacije jasno vidljivo da je tužiteljica pretrpjela ustrijelnu ozljedu glave sa ozljedom mozga, dominantno čeonih regija i sljepoočno desno, što je temelj za organsko oštećenje mozga, a time i za razvoj psihoorganskog posttraumatskog sindroma. Prema mišljenju vještaka, ovakve ozljede mozga uvijek dovode do razvoja psihoorganskog sindroma različitog stupnja, a metoda objektiviziranja navedenog sindroma je obrada kod neuropsihologa, koja obrada je kod tužiteljice napravljena 31.10.2016. i 06.03.2018.

38.Kada je vještaku predočen nalaz psihologa od 06.03.2018., vještak je naveo da je iz istog vidljivo da se radi o blagom psihoorganskom sindromu, a na što ukazuje, između ostalog, i navod iz nalaza: "ispitivanje jednostavne psihomotorne reakcije koji daje blago produžena vremena bez pogrešaka" te nalaz da je "vizualno kratkoročno pamćenje bez odgode još u granicama tolerancije, ponešto lošije od očekivanog obzirom na opću razinu intelektualnog funkcioniranja te uz startni balast". Vještak ističe da ovaj nalaz pokazuje odstupanje u toj mjeri da se prihvati dijagnoza psihoorganskog sindroma u blagom stupnju i po njegovom mišljenju, nalaz od 06.03.2018. je relevantan i dovoljan za postavljanje dijagnoze postojanja blažeg psihoorganskog sindroma te dodaje da se umanjenje životne i radne sposobnosti po dijagnozi posttraumatskog psihoorganskog sindroma očituje u povremenim smetnjama u produženom vremenu procesiranja informacija, što može stvoriti teškoće u svakodnevnom životu.

39.Na upit punomoćnika prvotuženice kako postoperativni i posttraumatski ožiljci utječu na umanjenje životne i radne sposobnosti tužiteljice od 10%, dr. Huis je naveo da se to umanjenje prvenstveno odnosi na ožiljak koji se proteže cijelom dužinom prednje trbušne stjenke te na ožiljak koji se formirao na mjestu uspostave i naknadnog zatvaranja crijevnog otvora na lijevoj strani trbuha, a tako veliki i opsežni ožiljci oštećuju integritet cijele trbušne stjenke i otežavaju i najjednostavnije fizičke napore potrebne u svakodnevnom životu, a radi opsežnosti tih ožiljaka i vrlo velike opasnosti stvaranja postoperativne kile, tužiteljica ne smije trajno nositi i dizati predmete teže od 20 kg.Nadalje navodi da su druge manje izražene posljedice fizičke i subjektivne nelagode kod promjene položaja tijela, a vezane uz osjećaj zatezanja na mjestima opisanih ožiljaka.

40.Vještaci nadalje navode da se procjena radne sposobnosti od strane cenzora HZMO-a razlikuje od procjena vještaka u građanskim parničnim postupcima koji se odnose na smanjenje životne aktivnosti, jer su smanjenje životne aktivnosti i smanjenje radne aktivnosti različite kategorije. Nadalje, doktor Huis je naveo da nedostatak medicinske dokumentacije u razdoblju od 2007. do 2016. ne znači da se tužiteljica nije liječila, jer je medicinska dokumentacija mogla biti i zagubljena, ali je istaknuo da uzimajući u obzir mogućnost da se u tom razdoblju nije javljala liječniku, ne mijenjaju tijek liječenja oporavka i trajnih posljedica, jer su se bitne stavke i procesi koji su utjecali na trajne posljedice odvijali u početku i prvih godinu dvije nakon štetnog događaja.

41.Nakon saslušanja dr. Huisa i dr. ŠĐ, prvotuženica je u cijelosti ostala kod iznesenih prigovora na njihov nalaz i mišljenje te je predložila provođenje novog vještačenja.

42.Sud nije prihvatio prijedlog prvotužene za provođenje novog medicinskog vještačenja, jer tužena nalazu i mišljenju vještaka , nakon usmenog saslušanja vještaka, prigovara samo paušalno, bez konkretnih razloga, a dr. Huis i dr. ŠĐ su svoj nalaz i mišljenje izradili temeljem opsežne medicinske dokumentacije , njihov nalaz i mišljenje nije u suprotnosti s medicinskom dokumentacijom, vještaci su u svom usmenom očitovanju naveli da okolnost da oni nisu izvršili pregled tužiteljice može štetiti samo tužiteljici te su u svom usmenom očitovanju iscrpno odgovorili na sva pitanja prvotuženice i otklonili su sve njezine prigovore te su detaljno obrazložili temeljem kojih nalaza su utvrdili smanjenje životne i radne aktivnosti tužiteljice i u čemu se isto očituje. Isto tako vještaci su pregledom tužiteljice na ročištu utvrdili postojanje ožiljaka koje su opisali u svom pisanom nalazu i mišljenju te su upotpunili svoj nalaz i mišljenje navodeći koji ožiljci su kojeg stupnja te koji su uvijek vidljivi trećim osobama, a koji su povremeno vidljivi trećim osobama.

43.Sud je stoga prihvatio nalaz i mišljenje dr. Huisa i dr. ŠĐ, upotpunjen njihovim iscrpnim očitovanjem na ročištu za glavnu raspravu jer je nalaz i mišljenje izrađen od stalnih sudskih vještaka, temeljem vjerodostojne medicinske dokumentacije, isti je jasan, logičan i detaljno obrazložen, a vještaci su u svom usmenom očitovanju odgovorili na sva pitanja prvotužene i otklonili sve njezine prigovore, time da okolnost da vještaci nisu pregledali tužiteljicu ne utječe na vjerodostojnost njihovog nalaza i mišljenja i može štetiti samo tužiteljici .

44.S obzirom na nalaz i mišljenje liječnika vještaka, a cijeneći intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, tužiteljici bi primjerenu novčanu nagradu za ovaj vid štete predstavljao iznos od 4.500,00 EUR, dok bi joj, s obzirom na intenzitet i trajanje pretrpljenog straha primjerenu novčanu naknadu za taj iznos štete predstavljao iznos od 3.500,00 EUR.

45.Kako je tužiteljici, zbog posljedica zadobivenih ozljeda, životna i radna sposobnost umanjena za 50%, a ona će posljedice umanjenja životne i radne aktivnosti osjećati kako u privatnim, tako i u poslovnim odnosima , to bi joj primjerenu novčanu naknadu za ovaj vid štete, cijeneći činjenicu da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja imala 31 godinu, a da sada ima 52 godine te da je u štetnom događaju zadobila ozljede glave, prsnog koša i trbuha, predstavljao iznos od 22.500,00 EUR.

46.zbog posljedica zadobivenih ozljeda kod tužiteljice su zaostali brojni naprijed opisani ožiljci na glavi, prsištu, trbuhu, zdjelici te ožiljak na glavi koji nije prekriven kosom predstavlja naruženje lakog do srednjeg stupnja i uvijek je vidljiv trećim osobama, dok ožiljci na trupu predstavljaju naruženje teškog stupnja koje je trećim osobama vidljivo povremeno kad je tužiteljica u kupaćem kostimu ili nosi odjeću da joj je trup otkriven te bi tužiteljici, cijeneći činjenicu da se radi o ženskoj osobi srednje životne dobi, pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti predstavljao iznos od 6.000,00 EUR.

47.Nadalje, tužiteljici je za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega kroz ukupno 600 sati, a kako tužiteljica nije dokazala da bi plaćala uslugu pružanja tuđe pomoći, to joj je, po slobodnoj ocjeni suda, s obzirom na mjesne prilike, odmjereno 3,00 EUR po satu, a što za 600 sati iznosi 1.800,00 EUR .

48.Ukupno bi tužiteljici, temeljem odredbe čl. 195. st. 1. i čl. 200. st. 1. starog ZOO-a valjalo dosuditi 38.300,00 EUR, a odbiti ju s dijelom zahtjeva u iznosu od 1.500,00 EUR.

49.Kako je prvotuženica tijekom postupka, a nakon što je tužiteljica po provedenom vještačenju povisila tužbeni zahtjev, istaknula prigovor da ona odgovara samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine te je navela da je ona naslijedila samo k.č.br.

43/3 k. o. [katastarska općina] Zlatarski i kuću sagrađenoj na predmetnoj nekretnini, to je radi utvrđivanja osnovanosti ovog prigovora proveden očevid na licu mjesta na kojem su identificirane predmetne nekretnine po mjerničkom vještaku Tomislavu Tuđi iz GEO - BT d.o.o. Zabok i provedeno je građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku ČĐ na okolnost utvrđivanja vrijednosti imovine koju je prvotuženica naslijedila iza pokojnog DĐ.

50.Prilikom očevida, prvotužena je pokazala da je ona naslijedila kuću na adresi [adresa] te je navela da uz kuću nema dvorište, već da je vlasnica samo kuće. Mjernički vještak identifikacijom je utvrdio da kuća na adresi [adresa] nije sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], već da je ista sagrađena na dijelu k. č. br. [katastarska čestica], dijelu k. č. br. [katastarska čestica] i dijelu k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] Zlatarski.

51.Nadalje, prvotuženica je pokazala da je ona vlasnica i dijela k. č. br. [katastarska čestica] na kojem se nalazi septička jama te je dodala da ona ne koristi preostali dio ove čestice na kojem se nalazi dio gospodarskog objekta.

52.Mjernički vještak Tomislav Tuđa je utvrdio da k. č. br. [katastarska čestica] u naravi predstavlja dvorište na kojem se nalazi dio gospodarske zgrade, dok se veći dio gospodarske zgrade nalazi na k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] Zlatarski.

53.Uvidom u rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog DĐ posl.br. O- 1047/2019-19 utvrđeno je da je prvotuženu NĐ pripala k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Zlatarski te kuća sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Zlatarski, koja nije upisana u zemljišne knjige, a od pokretnina zaostaci mirovine kod HZMO -a, dok je sva preostala pokretna i nepokretna imovina pripala sina ostavitelja drugotuženog LĐ.

54.Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka ČĐ utvrđeno da tržišna vrijednost kuće na adresi [adresa] iznosi 21.298,88 EUR, da je vrijednost k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Zlatarski, koja predstavlja građevinsko zemljište 2.528,40 EUR, da je vrijednost septičke jame sagrađene na toj čestici 880,00 EUR, dok je vrijednost dijela gospodarske građevine sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] EUR.

55.Sud je u cijelosti prihvatio izvršenu identifikaciju po mjerničkom vještaku Tomislavu Tuđi iz GEO BT d.o.o. Zabok, kao i nalaz i mišljenje građevinskog vještaka ČĐ jer su isti izrađeni u skladu s pravilima struke, prema činjenicama utvrđenim na očevidu, jasni su i logični, a stranke nisu imale primjedaba na isti.

56.Isto tako prihvaćeni su i navodi prvotužene da je ona naslijedila kuću na adresi [adresa], iako ista nije sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Zlatarski, jer je evidentno da prvotužena u ovoj kući živi, a na k. č. br. [katastarska čestica] nema sagrađene kuće.

57.Nakon primitka nalaza i mišljenja vještaka ČĐ, prvotužena se očitovala na isti navodeći da kako je ona prema rješenju o nasljeđivanju naslijedila k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Zlatarski te kako je vještak utvrdio da se na toj čestici nalazi dio gospodarske zgrade čija je tržišna vrijednost 1.767,74 EUR te septička jama čija je tržišna vrijednost 880,00 EUR, dok je tržišna vrijednost građevinskog zemljišta k.č.br.

43/3 k. o. [katastarska općina] Zlatarski 2.528,40 EUR, to ona predlaže da sud isključivo vrijednost navedenog uzme u obzir kod odluke o njezinom prigovoru da ona ne odgovara za štetu iznad vrijednosti naslijeđene imovine.

58.Tužiteljica je pak po primitku nalaza i mišljenja građevinskog vještaka precizirala tužbeni zahtjev te predlaže da sud naloži tuženicima da joj solidarno isplate iznos od 26.475,02, EUR jer je prvotuženica pokazala da je naslijedila kuću u kojoj živi, a čija je vrijednost utvrđena u iznosu od 21.298,88 EUR , iako ova kuća nije sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] te je naslijedila i k. č. br. [katastarska čestica] na kojoj se nalaze septička jama i dio gospodarske zgrade čija je ukupna vrijednost 5.176,14 EUR.

59.Nadalje, tužiteljica u ovom podnesku predlaže da sud naloži drugotuženiku da joj isplati na ime naknade štete iznos od 13.324,98 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

60.Kako je u rješenju o nasljeđivanju iza pokojnog DĐ posebno navedeno da prvotuženicu pripada k. č. br. [katastarska čestica] upisana u PL 1566 k. o. [katastarska općina] Zlatarski i da joj pripada kuća sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Zlatarski, koja nije upisana u zemljišne knjige te uzevši u obzir činjenicu da je prvotuženica prilikom očevida pokazala da je ona vlasnica kuće [adresa], to ovaj sud smatra da je prvotuženica iza pokojnog DĐ naslijedila kuću [adresa], iako ista nije sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], već na dijelovima k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Zlatarski te da je naslijedila još i k. č. br. [katastarska čestica] na kojoj je sagrađena septička jama i dio gospodarske zgrade te da ona stoga odgovara tužiteljici za pretrpljenu štetu do vrijednosti ove naslijeđene imovine u ukupnom iznosu od 26.475,02 EUR.

61.Naime, zemljišnoknjižno stanje vezano uz nekretnine koje je prvotuženica naslijedila evidentno nije usklađeno sa stanjem u naravi, a kako je u rješenju o nasljeđivanju navedeno da prvotuženicu pripada kuća te kako je prvotuženica prilikom očevida pokazala da je ona naslijedila kuću [adresa] i da je vlasnica iste, neovisno o činjenici što predmetna kuća nije sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] kako je to navedeno u rješenju o nasljeđivanju, prvotuženica je, prema mišljenju ovog suda iza DĐ naslijedila kuću [adresa], jer na k. č. br. [katastarska čestica] kuća nije sagrađena, a kako prvotuženica od smrti DĐ živi u kući na adresi [adresa], to je očito volja ostavitelja bila da nju pripadne upravo ova kuća , iako je u rješenju o nasljeđivanju naveden pogrešan broj katastarske čestice na kojoj je kuća sagrađena.

62.Stoga prvotuženica solidarno s drugotuženikom u skladu s odredbom čl. 139. st. 1. i 3. 4.Zakona o nasljeđivanju odgovara tužiteljici za pretrpljenu štetu u visini vrijednosti naslijeđene imovine u ukupnom iznosu od 26.475,02 EUR pa je valjalo presuditi kao u izreci pod I. i naložiti tuženicima da solidarno isplate ovaj iznos tužiteljici, sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja.

63.Drugotuženik, kao nasljednik koji je naslijedio svu preostalu imovinu iza pok.DĐ dužan je na ime pretrpljene štete tužiteljici isplatiti još i iznos od 13.324,98 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja budući je sud utvrdio da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju pretrpjela štetu u iznosu od 38.300,00 EUR. Vezano uz navode drugotuženika da mu se dozvoli isplatu dugovanja na rate po 100,00 eura mjesečno potrebno je reči da sud bez suglasnoti tužiteljice isto ne može odobriti, a tužiteljica se tome protivila.

64.Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 277. starog ZOO-a, dok je visina stope zatezne kamate određena je prema čl. 29.st.2. ( NN 35/05, 41/08,83/15, 29/18, 126/21,114/22,156/22,155/23-dalje novog ZOO).

65.Prigovor zastare nije osnovan.

66.Temeljem odredbe čl. 376. st. 1. stari ZOO , koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, a koja odredba sadržajno odgovara odredbi čl. 230. st. 1.novog ZOO -a, koji je sada na snazi, potraživanje naknade štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a temeljem odredbe čl. 377. st. 1. starog ZOO-a, koja sadržajno odgovara odredbi čl. 231. st. 1. novog ZOO - a, kad je šteta uzrokovana kaznenim djelom, a za kazneno je gonjenje predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona, te prema st. 2., prekid zastarijevanja kaznenog gonjenja povlači za sobom i prekid zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete.

67.Kako je šteta za koju tužiteljica potražuje naknadu u ovom postupku uzrokovana kaznenim djelom za počinjenje kojeg je štetnik proglašen krivim, to se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni tok iz čl.377.starog ZOO-a. Štetni događaj u vezi kojeg tužiteljica potražuje naknadu štete bio je 14. studenog 2005. godine. Okrivljenik DĐ pravomoćnom presudom proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela ubojstvom u pokušaju, opisanog i kažnjivog po čl. 90. u vezi s čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05).

68.Odredbom članka 19. stavak 1. KZ/97 koji zakon dolazi u primjenu u konkretnoj situaciji, propisani su rokovi za zastaru kaznenog progona pa se tako u ovom slučaju, u kojem je okrivljenik osuđen za kazneno djelo ubojstva u pokušaju za koje je zapriječena minimalna kazna u trajanju od pet godina, ali može biti izrečen i zakonski maksimum za tu vrstu kazne (15 godina) - kazneni progon ne može se poduzeti kad protekne 15 godina (relativna zastara), i to sukladno članku 19. stavak 1. alineja 2. KZ/97. Nadalje, člankom 20. stavak 6. KZ/07 propisano je da zastara kaznenog progona nastupa u svakom slučaju kad protekne dvaput onoliko vremena koliko je prema zakonu određena zastara kaznenog progona (apsolutna zastara) što bi u konkretnom slučaju iznosilo 30 godina.

69.Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 4. ožujka 2019., a zastarni rok od 30 godina počeo je teći od dana kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila odnosno od dana počinjenja kaznenog djela, a to je 14. svibnja 2005., to potraživanje tužiteljice nije u zastari.

70.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. , čl. 155. i 161.st.3.ZPP-a.

71.Naime, tužiteljica u svom troškovniku potražuje za parnične radnje poduzete od podnošenja tužbe do podneska od 22.10.2024. trošak prema vrijednosti predmeta spora iz tužbe (8.626,98 EUR), a iako je podneskom od 22.10.2024. tužbeni zahtjev povišen na iznos od 39.800,00 EUR, tužiteljica za taj podnesak, kao i za radnje poduzete nakon tog podneska ne potražuje troškove zastupanja prema tarifnom razredu iz Odvjetničke tarife za vrijednost predmeta spora od 39.800,00 EUR, već u odnosu na oboje tuženika potražuje troškove prema tarifnom razredu za vrijednost predmeta spora od 26.475,02 EUR, dakle u iznosu u kojem je tužbeni zahtjev postavljen solidarno prema oba tuženika i u kojem iznosu je u cijelosti uspjela s tužbenim zahtjevom u odnosu na oba tuženika.

72.Stoga su tuženici u skladu s odredbom čl.161.st.3. ZPP-a solidarno dužni tužiteljici naknaditi troškove postupka, jer je ona u cijelosti u odnosu na oboje tuženih uspjela s tužbenim zahtjevom u iznosu od 26.475,02 EUR prema čijoj visini potražuje troškove postupka nakon 22.10.2024.

73. Troškovi tužiteljice odnose se na sastav podneska od 22.03.2021. te joj je za sastav istog (VPS 8.626,98 EUR) prema Tbr. 8. toč. 1. OT -e odmjereno 200,00 EUR koji iznos joj je prema Tbr. 9. toč. 1. OT-e odmjeren i za zastupanja 16.11.2021. i 22.02.2024., dok joj je za zastupanje 03.05.2021. prema Tbr. 9. toč. 2. OT -e u skladu s troškovnikom odmjereno 100,00 EUR. Za sastav žalbe od 03.01.2022. tužiteljici je prema Tbr. 10. odmjereno 250,00 EUR, za sastav podneska 22.10.2024. tužiteljici je prema Tbr. 8. toč. 1. OT-e odmjereno 500,00 EUR (VPS 26.475,02 EUR), koji iznos joj je u skladu s Tbr. 9. toč. 1. OT-e odmjeren za zastupanja 27.05.2025., 15.07.2025. i 23.06.2026., kao i za sastav podneska 19.12.2025. i 22.01.2026. , dok joj je za sastav podneska 14.03.2025. prema Tbr. 8. toč. 4. OT-e odmjereno 125,00 EUR. Ukupno su troškovi zastupanja 4.075,00 EUR, na što je priznat PDV 1.018,75 EUR te je tuženicima naloženo da tužiteljici solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 5.093,75 EUR.

74.Kako je tužiteljica podneskom od 19.12.2025. smanjila tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženicu za iznos od 13.324,98 eura ( s iznosa od 39.800,00 eura na iznos od 26.475,02 eura), čemu se prvotuženica nije protivila, ali je tražila troškove postupka, a kako smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a, to je valjalo riješiti kao u izreci pod I. i utvrditi da je tužba povučena u odnosu na prvotuženu NĐ za iznos od 13.324,98 eura.

75.Budući je tužiteljica djelomično povukla tužbu za iznos od 13.324,98 EUR u odnosu na prvotuženu NĐ, ona je u skladu s odredbom čl. 158. ZPP-a, neovisno o svom konačnom uspjehu u postupku , dužna prvotuženoj naknaditi troškove postupka koje je imala u vezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je tužba povučena i to za parnične radnje nastale od povišenja tužbenog zahtjeva podneskom od 22.10.2024. do djelomičnog povlačenja tužbe prema podnesku od 19.12.2025.

76.Troškovi prvotužene NĐ nastali zbog djelomičnog povlačenja tužbe odnose se na sastav podneska 25.10.2024. za što joj je u skladu s Tbr. 8. toč. 1. OT-e (vrijednost predmeta spora 13.324,98 eura) prema njezinom troškovniku odmjereno 200,00 EUR te zastupanja na ročištima 27.05.2025. i 15.07.2025. , svako zastupanje prema troškovniku, a u skladu s Tbr. 9. toč. 1. OT-e u iznosu od 200,00 EUR te su troškovi zastupanja prvotužene iznosu od 600,00 EUR, na što je priznat PDV u iznosu od 150,00 EUR i troškovi su prvotuženoj dosuđeni u ukupnom iznosu od 750,00 EUR.

77.Odluka o kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

78.Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.

U Zlataru 24. srpnja 2026.

S U D A C :

Jelena Habulin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud.

Rok za žalbu ne teče od 1. do 15.kolovoza 2026.g.( čl.348.st.5.ZPP-a).

DN-a:

1. pun. tužitelja

2. prvotužena NĐ

3. skrbnica drugotuženika GĐ, [adresa]