REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: Pn-1033/2022-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivani Marangunić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja MT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupa ga Darko Marić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri iz Zagreba radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 18. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, 24 srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju:

- 11.655,54 eura sa zateznim kamatama od 20.3.2020. do isplate

- 756,00 eura sa zateznim kamatama od 20.3.2020. do isplate

- 679,97 eura sa zateznim kamatama od 20.3.2020. do isplate

- zateznu kamatu na 2.654,46 eura za razdoblje od 20.3.2020. do 19.4.2021., i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

II. Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja za isplatu:

- 2.690,00 eura sa zateznim kamatama od 20.3.2020. do isplate

- 84,00 eura sa zateznim kamatama od 20.3.2020. do isplate

- 438,00 eura sa zateznim kamatama od 20.3.2020. do isplate

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak od 4.813,66 eura sa zateznom kamatom od 25.7. 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

Obrazloženje:

1. Tužitelj u tužbi od 23.3.2020. navodi da je 20.3.2017. došlo do prometne nezgode u kojoj je, kao vozač motocikla reg. [registarska oznaka], nastradao krivnjom CT, vozača vozila [registarska oznaka]-JD, zadobivši teške tjelesne ozljede. Zbog pretrpljene povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje tužitelj od tuženika, kao osiguratelja vozila štetnika traži naknadu neimovinske štete i imovinske štete po osnovi potrebe za tuđom pomoći i njegom. Nakon provedenog vještačenja postavlja zahtjev za isplatu neimovinske štete od 17.000,00 eura, a umanjeno za tijekom parnice izvršenu isplatu od 2.654,46 eura traži razliku od 14.345,54 eura. Od tuženika traži i naknadu štete po osnovi potrebe za tuđom pomoći i njegom od 840,00 eura te naknadu štete na motociklu preko već isplaćenog iznosa u mirnom postupku (3.262,03 eura) u daljnjem iznosu od 1.117,97 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, no ističe prigovor suodgovornosti tužitelja zbog činjenice što se kretao trakom namijenjenom za promet vozila javnog prometa, prekomjernom brzinom i nije se kretao sredinom svoje prometne trake, što je utjecalo na to da ozljede tužitelja budu teže. Osporava da su sve ozljede u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem i da je tužiteljevo liječenje završeno. Predlaže i pribaviti spis HZMO jer je tužitelj umirovljen još 1996., dijelom i zbog (između ostaloga) tegoba s kralješnicom. Osporava visinu zahtjeva i predlaže ga odbiti.

3. Sud je tijekom postupka pročitao tužiteljevu medicinsku dokumentaciju, uključujući i kopiju zdravstvenog kartona, spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu K-64/19, spis HZMO o umirovljenju tužitelja i drugu dokumentaciju u spisu, po suglasnosti stranaka koristio nalaz i mišljenje dipl. ing. Srećka Hlišća iz tog postupka u odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja, proveo vještačenje po istom vještaku radi utvrđivanja visine štete na tužiteljevom motociklu, proveo medicinsko vještačenje po vještacima dr Miljenku Franiću i dr Branki Vidrih i ocjenom svih izvedenih dokaza po čl. 8. ZPP-a utvrdio da je tužiteljev zahtjev djelomično osnovan.

4. Na pripremno ročište zakazano 1.3.2022. nisu pristupile uredno pozvane parnične stranke pa je sud donio rješenje o presumiranom povlačenju tužbe. Punomoćnik tužitelja podnio je 2.3.2020., u zakonskom roku, prijedlog za povrat u prijašnje stanje navodeći da ga je na tome ročištu trebala zamijeniti odvjetnica Gordana Kolar Marić, koju je spriječio napad jakih bolova uslijed upale mokraćnog mjehura, dok je on toga dana bio na raspravi pred Općinskim sudom u Zadru i priložio za to dokaze – presliku raspravnog zapisnika i medicinsku dokumentaciju za odvjetnicu Gordanu Kolar Marić. Sud je odvjetnicu Kolar Marić i saslušao na ročištu 12.4.2022. Razmatrajući sve navode, uključujući i iskaz zamjenice punomoćnika tužitelja te njezinu medicinsku dokumentaciju sud je ocijenio da su razlozi i okolnosti toga jutra, prije svega iznenadnost i intenzitet tegoba bili takvi da su je opravdano spriječili da pristupi na ročište u ovom postupku. Zato je primjenom čl. 117. Zakona o parničnom postupku usvojen prijedlog za povrat u prijašnje stanje i postupak nastavljen.

5. Među strankama je nesporna pasivna legitimacija tuženika i nastanak štetnog događaja. Sporno je pitanje odgovornosti i visina štete.

6. Radi utvrđivanja sporne odgovornosti za nastanak predmetne nesreće sud je, po suglasnosti parničnih stranaka, koristio nalaz i mišljenje vještaka za promet dipl. ing. Srećka Hlišća koji je izrađen za potrebe postupka koji se vodio protiv osiguranika tuženika, ŠT (K-64/19), koji je u tome postupku pravomoćnom presudom oglašen krivim zbog toga što je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće opisano i kažnjivo po čl. 227. st. 1. Kaznenog zakona. Uvidom u tu je presudu utvrđeno da je osiguranik tuženika pri udjelu od najmanje 2,99 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, pristajući da vožnjom u takvom stanju ugrozi ostale sudionike u prometu, osobnim vozilom reg. [registarska oznaka] kojim je upravljao uključujući se na kolnik [adresa] u smjeru sjevera s makadamskog parrkirališta, skrenuo udesno u smjeru sjeveroistoka te je, uslijed stanja alkoholiziranosti zbog kojeg nije bio sposoban sudjelovati u prometu, protivno čl. 45. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propustio propustiti motocikl reg. [registarska oznaka] kojim je upravljao tužitelj desnom prometnom trakom kolnika [adresa] namijenjenom za promet vozila javnog prijevoza putnika, uz isprekidanu crtu žute boje u smjeru istoka, uslijed čega je na prednju lijevu bočnu stranu vozila osiguranika tuženika prednjim dijelom naletio motocikl tužitelja, koji je uslijed naleta odbačen ulijevo u smjeru sjeveroistoka, nakon čega je motocikl pao na lijevi bok zajedno s vozačem – tužiteljem, koji je zadobio povredu u vidu višeivernog prijeloma trupa drugog slabinskog kralješka, oguljotinu lijevog koljena, unutarnju ozljedu koljena i prijelom središnjeg dijela bedrene kosti.

7. Iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Hlišća (list 115-124 spisa K-64/19) sud je utvrdio sljedeće:

- da je do nesreće došlo u [adresa]

- da je ograničenje brzine na mjestu događaja 50 km/h

- da se tužitelj kretao po krajnje desnoj traci za promet vozila javnog prijevoza putnika s lijeve strane tramvajske pruge

- da se osiguranik tuženika uključivao s makadamskog parkirališta iz smjera juga prelaskom preko nogostupa skretanjem udesno u promet na južnom dijelu kolnika [adresa]

- da se osiguranik tuženika uključivao na kolnik dok mu je s lijeve strane od zapada nailazio tužitelj na motociklu

- da je osiguranik tuženika započetim skretanjem udesno koso presjekao desnu traku i prednjim lijevim dijelom ušao na srednju traku

- da je tužitelj na nailazak vozila osiguranika tuženika s desne strane poduzeo izmicanje ulijevo tako da je na razdjelnoj liniji desne i srednje trake došlo do kontakta prednjeg više desnog dijela motocikla i prednjeg dijela lijevog boka osobnog vozila koje je ušlo na kolnik s nogostupa za oko 3,5 m

- da je kod sudara brzina osobnog vozila iznosila oko 13 km/h, a motocikla oko 60 km/h

- da se fizički moglo opaziti da će se osobno vozilo uključiti u promet bez zadrške kada je silazilo prednjim kotačima niz rubnjak i prednjim dijelom prilazeći bližoj tračnici tramvajske pruge prešlo put od oko 1 m, dostižući brzinu od oko 7 km/h, vremenski oko 0,92 s prije sudara

- ako je na ovu okolnost tužitelj uz izmicanje ulijevo reagirao i kočenjem kod kojeg nisu ostali tragovi, uz usporenje od oko 5 m/s, onda mu je taj trenutak brzina iznosila do 64 km/h, a nalazio bi se na oko 16,2 m ispred mjesta sudara

- da je tužitelj snažno zakočio u pravcu uz usporenje od 7,5 m/s, nesreću bi izbjegao da se kretao brzinama manjim od 40 km/h računski ili praktično za brzine do 35 km/h

- da se nesreća ne bi dogodila da se tužitelj kretao središnjim dijelom srednje (a ne desne) vozne trake, odnosno da nije koristio desnu traku za promet vozila javnog prijevoza putnika, jer bi tada bio prošao motociklom ispred osobnog vozila

- da je u trenutku kada je osiguranik tuženika pokretao svoje vozilo na nogostupu (pri čemu se pomak još fizički nije mogao opaziti), motocikl tužitelja bio udaljen za oko 34,4 m od mjesta sudara ili oko 33 m lijevo bočno od osobnog vozila

- da je osiguranik tuženika pažljivom provjerom u lijevu stranu mogao opaziti nailazak motocikla i nesreću izbjeći sačekivanjem njegovog prolaska jer s pokretanjem u vrijeme kada je to činio ne bi stigao uključiti na srednju traku prije dolaska motocikla.

8. Nalaz i mišljenje vještaka, na koji nijedna od stranaka nije iznijela primjedbi, sud je prihvatio kao objektivan i jasan dokaz na kojem je utemeljio odluku o spornoj odgovornosti za nastanak predmetne nesreće. S obzirom na to da je vještačenje detaljno, sačinjeno na temelju postojećih materijalnih tragova i fotoelaborata, sud je odlučio ne izvoditi dokaz saslušanjem sudionika nesreće, smatrajući da to ne bi utjecalo na utvrđenje odlučnih činjenica.

9. Iz rezultata vještačenja proizlazi da je nesreća mogla biti izbjegnuta da je osiguranik tuženika provjerom ulijevo uočio nailazak tužitelja i sačekao njegov prolazak. On to nije učinio i time postupio protivno čl. 43. st. 1. i 45. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 68/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, dalje: ZOSPC). Osiguranik tuženika pritom je, kako proizlazi iz pravomoćne presude K-64/19, vozilom upravljao pod utjecajem najmanje 2,99 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, čime je povrijedio i čl. 199. st. 2. ZOSPC. I tužitelj je vožnjom po traci koja nije bila namijenjena za promet kategorije vozila kojoj njegovo pripada postupio protivno čl. 46. st. 1. ZOSPC, a da tako nije učinio, nesreća bi bila izbjegnuta. Brzina njegovog kretanja od procijenjenih 60 km/h na mjestu na kojem je ograničenje 50 km/h u konkretnim je okolnostima svakako bila takva da se nije pravovremeno mogao zaustaviti pred preprekom koju je mogao očekivati (zaustaviti bi se mogao pri brzinama do 40 km/h), no to nije dominantni razlog nastanka nesreće, već je to neoprezno uključivanje osiguranika tuženika pod nedozvoljenim utjecajem alkohola, koji je jednostavnom provjerom mogao utvrditi nailazak tužitelja i svoju radnju odgoditi do njegovog prolaska. Drugim riječima, svaki od sudionika štetnog događaja doprinio je svojim postupanjem nastanku nesreće, a zbog navedenih razloga sud je utvrdio da je tužiteljeva suodgovornost 10%, a osiguranika tuženika 90%.

10. Radi utvrđivanja visine štete koju je tužitelj pretrpio zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sud je proveo medicinsko vještačenje po vještacima dr Branki Vidrih i dr Miljenku Franiću. Na njihov pisani nalaz i mišljenje tuženik je iznio prigovore, na koje su vještaci opširno odgovorili na ročištu 27.11.2024. i po ocjeni suda argumentirano otklonili svaku sumnju u ispravnost i objektivnost provedenog vještačenja. Nalaz i mišljenje izrađeni su na temelju medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, u skladu s pravilima struke, pri čemu su vještaci uzeli u obzir i ranija ozljeđivanja, odnosno zdravstveno stanje tužitelja. Kako za izradu pisanog nalaza vještaci nisu imali na raspolaganju presliku čitavog zdravstvenog kartona, on je naknadno zatražen, a vještaci su dobili zadatak da se očituju o tome utječe li sadržaj toga dijela kartona na njihovu ocjenu. Vještaci su u pisanoj dopuni od 4.8.2025. ustvrdili da su u obzir uzeli prijašnja ozljeđivanja tužitelja i da ostaju u potpunosti kod ranijeg nalaza i mišljenja. Parnične stranke nakon toga nisu imale daljih pitanja niti prigovora, a sud je prihvatio ovaj dokaz, ocijenivši ga objektivnim i jasno, detaljno argumentiranim i na njemu utemeljio odluku o spornoj visini zahtjeva.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužitelj u ovom štetnom događaju zadobio višeiverni prijelom desne bedrene kosti, razdor obje ukričene i vanjske postranične sveze lijevog koljena i višeiverni prijelom trupa drugog slabinskog kralješka, da je prijelom bedrene kosti liječen operativno, intramedularnom osteosintezom čavlom. Zbog razdora tri ligamenta u lijevom koljenu učinjena je operativna rekonstrukcija stražnje ukrižene sveze. Psihijatru se tužitelj javio tek nakon tri godine po štetnom događaju zbog niza subjektivnih i objektivnih razloga (liječenje povreda, fizikalna terapija, rehabilitacija), a nakon prvog pregleda savjetovano psihijatrijsko liječenje nije provodio zbog pandemije u to vrijeme. Vještaci su, usmeno obrazlažući mišljenje, između ostaloga ustvrdili da ovakvo odgođeno javljanje psihijatru nije neuobičajeno, a naročito ako osoba ima određeni zazor od psihijatrijskog tretmana, što je konkretan slučaj utvrđen u razgovoru vođenom za potrebe izrade vještačenja.

12. Vještaci su utvrdili da se zdravstveno stanje s ortopedsko-traumatološkog aspekta stabiliziralo 25.4.2018. Posljedice ovog štetnog događaja umanjuju tužiteljevu životnu aktivnost stanje s ortopedsko-traumatološkog aspekta za 35%, a zbog smetnji iz kruga PTSP u omjeru od 5%. Vještaci su ovu ocjenu objedinili usuglasivši se oko toga da ukupno smanjenje životne aktivnosti kod tužitelja zbog posljedica (isključivo) štetnog događaja iznosi 38%.

13. Tužitelj u trenutku ozljeđivanja nije pretrpio primarni intenzivni strah jer je izgubio svijest. Sekundarni jači strah trpio je 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i blaži do 3mjeseca. Prema mišljenju vještaka tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta 5 dana, srednje jake 40 dana, a manje još 60 dana. Zaostalo je i naruženje srednjeg stupnja, vidljivo ponekad, zbog ožiljaka na desnoj i lijevoj nozi (na vanjskoj strani koljena desnog ožiljak duljine 3 cm, širine 3 mm, nešto svjetliji od okolne kože, lijevo koljeno lagano zadebljano, na prednjoj strani koljena tri mala ožiljka duljine po 1 cm od artroskopije, na medijalnoj strani koljena nepravilan ožiljak 1,5x05, cm).

14. Tuđa pomoć tužitelju je bila potrebna za održavanje osobne higijene, kućne poslove, odlaske kod liječnika i fizikalnu terapiju, i to po dva sata dnevno u razdoblju od 60 dana te po jedan sat dnevno za vrijeme 90 dana, dakle ukupno 210 sati.

15. Sve opisane povrede opravdavaju, prema ocjeni ovog suda, dosuđenje naknade štete tužitelju koji je zbog povreda iz predmetnog štetnog događaja provodio liječenje, nosio imobilizaciju, trpio bolove i strah, a bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega. Stoga on osnovano postavlja zahtjev za naknadom te štete - pravo na naknadu za pretrpljene duševne boli, bolove i strah, po čl. 1100. st 1. ZOO, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o svim okolnostima iz čl. 1100. st. 2. ZOO. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao u ovom slučaju (povreda tjelesnog i duševnog zdravlja), opravdano je dosuditi jedan iznos naknade za sve oblike neimovinske i imovinske štete, a sud je pritom raspravljao i utvrđivao kriterije koje je tužitelj naveo u tužbi, kao kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu štetu.

16. S obzirom na ranije opisanu jačinu i intenzitet bolova i straha, neugodnosti tijekom liječenja, operativne zahvate, potrebe za imobilizacijom, nemogućnosti slobodnog samostalnog kretanja, odlaske na kontrole, provođenje fizikalne terapije, trajanje liječenja, razvoj smetnji iz kruga PTSP te opseg zaostalih posljedica, ovaj sud smatra primjerenom naknadu od 15.900,00 eura. S obzirom na utvrđenu suodgovornost, tužitelju po ocjeni suda pripada pravo na naknadu neimovinske štete u razmjernom iznosu od 14.310,00 eura.

17. Nema spora oko toga da je tuženik 19.4.2021. tužitelju isplatio nesporan iznos neimovinske štete od 20.000,00 kn (sada 2.654,46 eura), što je tužitelj uzeo u obzir kod postavljanja zahtjeva iz podneska od 8.11.2024. Iz svih je navedenih razloga sud tužitelju dosudio na ime neimovinske štete 14.310,00 eura umanjen za plaćeni iznos od 11.655,54 eura, a odbio preostali zatraženi iznos od 2.690,00 eura.

18. Tuđa pomoć i njega bila je tužitelju potrebna u ukupnom trajanju od 210 sati. Među strankama nije bilo spora oko toga da su mu potrebnu pomoć i njegu pružali ukućani. Uzimajući u obzir kretanja cijena ovakve pomoći na slobodnom tržištu, sud je smatrao primjerenim po ovoj osnovi priznati tužitelju zatraženih 840,00 eura, a s obzirom na suodgovornost od 10% dosudio mu je iznos od 756,00 eura i odbio preostali zatraženi iznos od 84,00 eura.

19. Tužitelj je zatražio i naknadu štete na motociklu, koja je među strankama također bila sporna. Zbog toga je provedeno vještačenje po vještaku dipl. ing. Hlišću iz čijeg je nalaza i mišljenja sud utvrdio da je u vrijeme štetnog događaja vrijednost tužiteljevog motocikla iznosila 6.260,00 eura, da je na njemu u ovom štetnom događaju nastupila totalna šteta, da su ostavi motocikla vrijedili 1.880,00 eura, pa da je, prema tome, zadržavanjem ostataka visina štete iznosila 4.380,00 eura. Na pitanja i prigovore tuženika vještak se usmeno očitovao na ročištu 18.5.2026. i argumentirano obrazložio koje izvore podataka i iz kojeg razloga je koristio, nakon čega nijedna od stranaka nije imala pitanja, već su predložile zaključiti glavnu raspravu. Sud je, prihvativši ovaj dokaz kao objektivan i stručan, utvrdio da tužitelju po čl. 1085. ZOO pripada naknada štete na motociklu u visini od 4.380,00 eura, koja umanjena za doprinos tužitelja od 10% iznosi 3.942,00 eura. S obzirom da je nesporno tuženik tužitelju na ime ove štete u mirnom postupku isplatio nesporan iznos od 3.262,03 eura, tužitelju je dosuđena razlika od 679,97 eura, a odbijen je preostali zatraženi iznos od 438,00 eura.

20. Zatezna kamata pripada tužitelju prema zahtjevu, od podnošenja tužbe, 19.3.2020. (čl. 12. st. 4. ZOOP i čl. 1103. ZOO), po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO. Na iznos od 2.654,46 eura, koji je plaćen tijekom parnice, 19.4.2021. tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata od utuženja do plaćanja.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154., 155. i 156. ZPP-a. Tužitelj je u odnosu na visinu zahtjeva uspio sa oko 80% svog zahtjeva, dok je u odnosu na osnovu zahtjeva njegov uspjeh 100%, što ukupno iznosi 90% uspjeha (podijeljeno s dvije pravne osnove). Uspjeh tuženika u odnosu na osnovu zahtjeva je 0%, a u odnosu na visinu zahtjeva je 20%, odnosno konačno 10%. Kada se od većeg (tužiteljevog) postotka oduzme tuženikov postotak, to daje 80% u korist tužitelja, kojem su u tom omjeru dosuđeni parnični troškovi.

22. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku, po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika: za tužbe 500,00 eura (tbr. 7/1), sastav podnesaka od 16.9.2020. i 8.11.2024. po 500,00 eura (tbr 8/1), za zastupanje na ročištima 23.3.2021., 12.4.2022., 27.11.2024., 18.5.2026. po 500,00 eura (tbr. 9/1), dakle ukupno 3.500,00 eura, što uvećano za PDV 25% od 875,00 eura, iznosi 4.375,00 eura. Na taj je iznos pribrojen je trošak pristojbe na tužbu i presudu od po 210,00 eura, (ukupno 4.795,00 eura), od čega mu je dosuđen iznos razmjeran uspjehu u sporu od 90%, konkretno 4.315,50 eura, čemu je pribrojen trošak vještačenja od 498,16 eura, ukupno 4.813,66 eura. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je od presuđenja po čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 24. srpnja 2026.

Sudac:

Ivana Marangunić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. O žalbi, koja se podnosi pisana ovom sudu, odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika