REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: Pr-4/2026-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sucu ovoga suda Ilki Leko, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ČF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] koga zastupa punomoćnik Milan Piper, odvjetnik iz [adresa] protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o., OIB 69693144506, Zagreb, Ulica Kneza Branimira 1, radi povećanja rente, nakon glavne rasprave održane 30. lipnja 2026.u nazočnosti tužitelja ČF, punomoćnika tužitelja Milana Piper, odvjetnika iz [adresa] i punomoćnika tuženika RF i presude objavljene 24. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže tuženiku Hrvatske šume d.o.o. iz Zagreba, Ulica Kneza Branimira 1 OIB: 69693144506 da tužitelju ŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati s osnova rente, umjesto novčanog iznosa od 640.000,- dinara mjesečno, naloženog presudom Općinskog suda u Slavonskoj Požegi, poslovni broj:VI-P- 627/89-8 od 13. listopada 1989.godine, plaća mjesečni iznos od 250,00 2 €, počevši od dana podnošenja ove tužbe pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, na način da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a dospjevajuće do svakog 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka rente pa do isplate."

II Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj ŠF podnio je tužbu protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o. radi povećanja rente. U tužbi navodi da je tužitelj radeći na poslovima sjekača kod tuženika dana 15.listopada 1986 godine doživio povredu na radu. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slavonskoj Požegi od 13.listopada 1989. posl.br. VI-P 89-8 tužitelj je obvezan plaćati mjesečnu rentu u iznosu od 640.000,00 dinara. Tužitelj je tuženiku isplaćivao dosuđenu rentu te su u tom pravcu, a zbog promjene valute plaćanja, dana 27.05.2022. godine, tužitelj i tuženik zaključili vansudsku nagodbu Ur.br. PŽ-01/2002-18/6, a na temelju koje se tuženik obvezao isplaćivati tužitelju mjesečni iznos rente od 1.000,00 kuna najkasnije do 15-og u mjesecu za protekli mjesec dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Nakon uvođenja eura kao valute, tuženik tužitelju isplaćuje na ime rente mjesečni iznos od 132,32 eur kao protuvrijednost 1.000,00 kuna. Tuženik je kao tužitelj ustao s tužbom protiv tuženika, a ovdje tužitelja, sa tužbenim zahtjevom kojim bi se ukinula njegova obveza da ovdje tužitelju isplaćuje mjesečnu rentu u iznosu os 132,32 eur iz razloga što je smatrao da više ne postoje zakonski uvjeti za tu isplatu. Presudom Općinskog suda u Požegi posl.br. P-449/2023-8 od 22. svibnja 2024. tužitelj, a ovdje tuženik, odbijen je sa tužbom i tužbenim zahtjevom. Naprijed navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-3281/2024-2 od 25. studenog 2025. Obzirom da je od vansudske nagodbe kojom su stranke sporazumno utvrdile visinu rente, proteklo gotovo 24 godine, imajući u vidu porast troškova života i inflacije iznos rente koji tuženik plaća tužitelju je vremenom obezvrijeđen. Iz toga razloga tužitelj ustaje s ovom tužbom i predlaže sudu da presuđenu rentu uskladi sa porastom cijena i usluga odnosno inflacijom od razdoblja 27.5.2002. do dana podnošenja ove tužbe odnosno da mjesečni iznos rente poveća na iznos od 250,00 eur. U tom pravcu tužitelj dostavlja uz tužbu kalkulator inflacije Državnog ureda za statistiku Republike Hrvatske iz kojeg je razvidno da stopa inflacije za razdoblje lipanj 2002. do studeni 2025. iznosi 83,5 %. Imajući u vidu naprijed navedeno tužitelj predlaže sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom se nalaže tuženiku Hrvatske šume d.o.o. iz Zagreba, Ulica Kneza Branimira 1 OIB: 69693144506 da tužitelju ŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati s osnova rente, umjesto novčanog iznosa od 640.000,- dinara mjesečno, naloženog presudom Općinskog suda u Slavonskoj Požegi, poslovni broj:VI-P-627/89-8 od 13. listopada 1989.godine, plaća mjesečni iznos od 250,00 2 €, počevši od dana podnošenja ove tužbe pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, na način da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a dospjevajuće do svakog 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka rente pa do isplate, te da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

2. Tuženik Hrvatske šume d.o.o. u odgovoru na tužbu naveo je da se ne osporava da je tužitelj radeći na poslovima sjekača kod tužitelja doživio povredu na radu i da je presudom obvezan plaćati mjesečnu rentu od 640.000,00 dinara. Tužitelj u pogledu vansudske nagodbe od 27. svibnja 2002. kojom su stranke definirale svoje odnose od trenutka sklapanja pa za ubuduće odnosno dok za to budu postojali zakonski uvjeti, a točno je da je sudskim odlukama na koje se poziva tužitelj u tužbi utvrđeno da obveza isplate navedenog iznosa u smislu roka još traje prešućuje da je ista sklopljena ne da bi se izmijenila valuta isplate nego da bi se "dok postoje zakonski uvjeti” definirali postojeći odnosi proizašli iz vrlo specifične situacije. Naime, te godine je od strane uprave tuženika donesen Program zbrinjavanja viška radnika te je svim zainteresiranim radnicima koji su pretrpjeli ozljedu na radu ili imali profesionalnu bolest ponuđeno da uz vrlo izdašne stimulativne otpremnine mogu izaći iz sustava rada i ostvariti pravo na invalidsku mirovinu, pri čemu im se, pa tako ni tužitelju, neće ukinuti eventualno do tada stečena prava po sudskim presudama. Tako je tužitelj, kao I mnogi drugi radnici, pristao na navedenu ponudu, dao svoju suglasnost da ga se uvrsti u Program zbrinjavanja radnika, prihvatio sporazumi prestanak radnog odnosa uz isplatu iznosa od 64.000,00 kuna na ime otpremnine (2002. godine), ostvario pravo na invalidsku mirovinu, te sklopio vansudsku nagodbu kojom je prihvatio da mu se iznos od 1.000,00 kn na ime rente (kao ekvivalent dotadašnjih 640.000 dinara po sudskoj presudi) isplaćuje upravo u toj visini dok za to budu postojali zakonski uvjeti. U vansudskoj nagodbi nadalje jasno stoji " ŠF pristaje na naznačenu isplatu i način isplate te se o utvrđenom odriče ostvarivati pravo u sudskom postupku.” Dakle, to se događalo 2002. godine i to je cjelovit način na koji je tužitelj otišao iz sustava rada kod tuženika, sa svim pravima i obvezama koje je navedeni Program propisivao i podrazumijevao i na koje je tužitelj, u svim segmentima, pristao. Stoga ne postoji nikakav pravni osnov da bi isti sada, zaboravljajući i zanemarujući sve okolnosti događanja iz navedenog razdoblja, kada su precizno definirani uvjeti prestanka njegovog radnog odnosa, tražio povećanje rente ”jer su se povećali troškovi života i živi u doba inflancije”. On se povećanja rente vansudskom nagodbom jasno, izrijekom i nedvosmisleno odrekao i pristao primati upravo navedeni iznos (naknadno korigiran u eure) ”dok za to postoje zakonski uvjetl” O navedenom je sud već sudio i donio pravomoćnu sudsku odluku kojom je tužitelj odbijen s tužbom i tužbenim zahtjevom za povećanje rente. Podredno, osporava se i visina tužbenog zahtjeva kao potpuno proizvoljna i ni na čemu utemeljena (inflacija i povećanje cijena usluga odnosno troškova života u zadnjih 24 godine zasigurno ne predstavlja promijenjene okolnosti u odnosu na one iz 1989. kada sud nije utvrđivao niti sagledavao vrijednosti i cijene roba i usluga, ni troškove života sjekača u odnosu na uzgojnog radnika nego je visinu rente odredio matematički-kao razliku u plaći između ranijeg i novog radnog mjesta), što tuženik za sada ne smatra potrebnim detaljnije obrazlagati kraj gore navedenih činjenica i vrlo jasnih dokaza o nepostojanja pravnog osnova za tražbinu iz tužbe. Zbog svega navedenog, prvenstveno nepostojanja pravne osnove potraživanja, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tužitelj je na ročištima naveo da ovom tužbom ne potražuje realno povećanje rente već usklađivanje postojeće rente koju tuženik isplaćuje tužitelju s porastom cijena i usluga odnosno s inflacijom. Tužitelj ne osporava niti vansudsku nagodbu niti tvrdi da su se kod njega iz bilo kojeg razloga promijenile bilo koje okolnosti kao što je to neuspješno tražio u sudskom postupku. Tužitelj smatra da iznos koji je utvrđen između stranaka izvansudskom nagodbom, a koji iznos tuženik i danas isplaćuje tužitelju u iznosu od 132,32 eur nije realna vrijednost onog iznosa koji se isplaćuje od 2002.pravni osnov tužbe temelji na odredbi članka 1096. Zakona o obveznim odnosima jer su se promijenile okolnosti koje je sud imao na umu prilikom donošenja prijašnje odluke, a znatna promjena socioekonomskih prilika prema sudskoj praksi predstavlja osnov za utvrđenje da su se promijenile okolnosti koje opravdavaju povećanje rente, a dosuđena renta gotovo je bezvrijedna i radi se u suštini istoj vrijednosti koje su stranke ugovorile 2002., a koja se zbog znatno promijenjenih okolnosti mora izraziti u znatno većem nominalnom iznosu.

4. U podnesku od 5. svibnja 2026. tuženik je naveo da tuženik sada tvrdi da ne traži povećanje rente nego usklađivanje iznosa rente s porastom cijena i usluga i inflacijom, dokumentirajući to potvrdama o visini prosječne bruto plaće isplaćene kod pravnih osoba u Republici Hrvatskoj 2002. god., kada je renta ugovorena i 2025. Da su porasle cijene i troškovi života od tada svima, pa i tužitelju, nije sporno, kao što nije sporno i da svi živimo u vremenu inflacije te da su plaće 2025. bile veće nego 2002. Međutim tužitelj s tuženikom nije vansudskom nagodbom ugovorio „usklađenje” visine rente s porastom cijena i usluga za buduće razdoblje kao ni s inflacijom a niti jedan pozitivni propis takvo „usklađenje” za rentu ne propisuje (kao što to npr. Zakon o mirovinskom osiguranju propisuje za usklađenje mirovina). Dakle, pravo na rentu propisano je Zakonom o obveznim odnosima, pa tako i s kojeg osnova se ista može mijenjati: Članak 1096. Sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika sniziti ili ukinuti ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke. Iz navedene odredbe je razvidno da ne postoji zakonska osnova izmjene radi „usklađenja" rente zbog porasta cijena i usluga/inflacije pa je nejasno što tužitelj uopće traži, i s kog osnova, tim više što je u tužbi naznačio da ju podnosi radi „povećanja rente", da bi sada tvrdio da povećanje rente ne traži. Iz dostavljene dokumentacije jasno proizlazi da je tužitelj s tuženikom ugovorio isplatu fiksnog iznosa rente, dok za to postoje zakonski uvjeti te da se jasno odrekao mogućnosti izmjene sudskim putem, a sve to u kontekstu njegovog prestanka radnog odnosa kroz program zbrinjavanja radnika uz stimulativne otpremnine dok zakonska osnova izmjene/povećanja visine rente zbog njenog „usklađenja" s porastom cijena i usluga te inflacijom ne postoji, te u tom pravcu ne treba provoditi daljnje dokaze. Tuženik smatra da je tužba neosnovana iz razloga navedenih u odgovoru na tužbu i ovog podneska i predlaže sudu na tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u preslik presude Općinskog suda u Slavonskom Požegi broj P-627/89-8 od 13. listopada 1989., Vansudsku nagodbe od 27. svibnja 2002., preslik presude Županijskog suda u Zagrebu od 25. studenog 2025. broj Gž-3281/2024-2 i Općinskog suda u Požegi broj P-449/2023-8 od 22. svibnja 2024. te uvid u kalkulator inflacije, izvršen je uvid u Program zbrinjavanja bivših radnika tuženika, preslik presude Općinskog suda u Požegi broj II-P-927/07-27 od 26. veljače 2009. i Županijskog suda u Požegi broj Gž-472/2009-2 od 11. studenog 2010., i izvršen je uvid u prosječnu mjesečnu bruto plaću zaposlenika (listovi 42 do 45 spisa), a u svrhu dokazivanja saslušan je tužitelj ŠF.

6. Nesporno je između stranaka da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Požegi broj P-627/89-8 od 13. listopada 1989. naloženo tuženiku da tužitelju na ime rente plaća 640.000.- dinara počev od 16. lipnja 1989. pa nadalje dok za to postojali zakonski uvjeti i to zbog izgubljene zarade jer je zadobio povredu na radu zbog čega je promijenio radno mjesto i ostvarivao manji dohodak.

7. Nije sporno niti da je tužitelj zatražio povećanje rente sudskim putem i da je pravomoćnom presudom taj spor izgubio.

7.1. Isto tako nije sporno da je tuženik sudskim putem zatražio ukidanje rente i presudom suda s tim zahtjevom tuženik je odbijen.

8. Nesporno je da su tužitelj i tuženik dana 27. svibnja 2002. sklopio nagodbu prema kojoj su utvrdili visinu rente koja je tužitelju dosuđena presudom od 13. listopada 1989. te se tuženik obvezao tužitelju na ime rente isplaćivati iznos od 1.000,00 kn mjesečno počevši od 28. svibnja 2002. pa nadalje do 15.og u mjesecu za protekli mjesec dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

8.1 Nesporno je da tuženik iznos rente koji su dogovorili navedenom nagodbom isplaćuje tužitelju, a sada u eurima što po konverzijskom tečaju iznosi 132,32 eura.

9. Tužitelj tužbom i tužbenim zahtjevom traži povećanje rente koja je određena presudom Općinskog suda u Slavonskoj Požegi broj P-627/89-8 od 13. listopada 1989., a ne kako to navodi usklađivanje postojeće rente s porastom cijena i usluga odnosno s inflacijom.

10. Prema odredbi članka 1096. Zakona o obveznim odnosima sud (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 i 69/2026) može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika sniziti ili ukinuti ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke.

11. Dakle, naprijed navedenom odredbom zakona o obveznim odnosima sud može dosuđenu rentu zbog promijenjenih okolnosti izmijeniti.

12. Temeljem izvedenih dokaza sud je utvrdio da su parnične stranke sklopile nagodbu vezano za izgubljenu zaradu tužitelja i izvansudskom nagodbom izmijenili su iznos rente koju je sud dosudio tužitelju.

13. Obzirom na navedeno sud nalazi da tužitelj nema pravo tražiti veću rentu od one na koju je pristao kada je sklopio izvansudsku nagodbu jer sud ne može izmijeniti ugovoreni iznos rente zbog promijenjenih okolnosti nego može izmijeniti, povećati ili ukinuti rentu koja je određena presudom u smislu članka 1096. Zakona o obveznim odnosima.

14. Stoga je sud tužbeni zahtjev tužbe tužitelja odbio i odlučio kao u izreci.

15. Sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove jer je tuženik u ovom postupku uspio, a zatražio je trošak sudske pristojbe, no tuženik takve troškove nije imao.

U Požegi 24. srpnja 2026

S u d a c

Ilka Leko

Naputak o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od primitka prijepisa presude u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

1. Odvjetnik Milan Piper, Požega

2. Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, Ulica Kneza Branimira 1