REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-550/25-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nataši Marahovec Kantarević, u pravnoj stvari tužitelja ĐV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Goran Katić, odvjetnik u Zagrebu, protiv I tuženika ĐVŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], II tuženice BV, OIB [osobni identifikacijski broj], III tuženice ŠV, OIB [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Draženu Lančiću, odvjetniku u Zagrebu, i IV tuženika GV iz [adresa], radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne i nejavne rasprave 10. srpnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika RV, tužitelja osobno i zamjenice punomoćnika I-III tuženika odvjetnice Svjetlane Lidmile, te u odsutnosti uredno pozvanog IV tuženika, 24. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da u ostavinsku masu iza ostaviteljice MV umrle **.**.2008. ulazi nekretnina upisana u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, oranica površine 218 čhv, odnosno 783 m2, koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ suvlasničkog dijela upisanog na ime I tuženika pod rednim brojem 2., a na ime bračne stečevine ostaviteljice . Nalaže se tuženima solidarno nadoknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove s pripadajućim zateznim kamatama, počam od dana presuđnja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu na tri postotnih poena, sve u roku 15 dana."

II Nalaže se tužitelju ĐV nadoknaditi I tuženiku BVŽ, II tuženici BV i III tuženici ŠV troškove parničnog postupka u iznosu od 4.099,48 EUR sa zateznim kamatama tekućima od 24. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je rješenjem ovog suda poslovni broj O- 9490/17 od 11. rujna 2018. prekinut ostavinski postupak iza pok. MV te je upućen pokrenuti parnični postupak protiv I tuženika ĐVŽ, II tuženice BV i III tuženice ŠV, radi utvrđenja opsega ostavine iza pok. MV. Navodi da su I tuženik i pok. KV sklopili brak 12. studenoga 1958. u [adresa], Bosna i Hercegovina, te da je pok. KV, supruga I tuženika i majka tužitelja te II i III tuženica, preminula **.**.2008. Nadalje navodi da su za vrijeme trajanja braka, na temelju ugovora o kupoprodaji sklopljenog između ČV kao prodavatelja te I tuženika i tužitelja kao kupaca, dana 18. lipnja 1998. I tužen ik i pok. KV stekli zajedničku imovinu, i to ½ dijela nekretnine u naravi oranica površine 218 čhv, odnosno 783 m2, koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. S obzirom da su navedenu nekretninu bračni drugovi pok. KV i I tuženik stekli za vrijeme trajanja braka, to ista čini njihovu bračnu stečevinu primjenom odredbe čl. 271. Zakona o braku i porodičnim odnosima te da je pok. KV u stjecanju te imovine doprinijela jednako kao i I tuženik, te primjenom odredbe čl. 281. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima pok. ŽV pripada i ½ suvlasničkog dijela nekretnine koji je dio upisan isključivo na ime I tuženika, odnosno isti dio ulazi u njezinu ostavinsku masu. Slijedom navedenoga, predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev i donijeti presudu kojom se utvrđuje da u ostavinsku masu iza pok. ostaviteljice MV, umrle **.**.2008., ulazi nekretnina upisana u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, oranica površine 218 čhv, odnosno 783 m2, koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ suvlasničkog dijela upisanog na ime I tuženika pod rednim brojem 2., a na ime bračne stečevine ostaviteljice. Potražuje troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućima od dana presuđenja do isplate.

2. I tuženik ŠVŽ, II tuženica BV i III tuženica ŠV u odgovoru na tužbu čine nespornim da je tužitelj u ostavinskom postupku rješenjem ovog suda poslovni broj O-9490/17 od 11. rujna 2018. upućen pokrenuti parnični postupak protiv I-III tuženika radi utvrđenja opsega ostavine iza pok. MV, kao i činjenicu braka i smrti supruge I tuženika te da su 18. lipnja 1998. tužitelj i I tuženik kupili na jednake dijelove k. č. br. [katastarska čestica], oznake oranica, površine 218 čhv, odnosno 783 m2, upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Osporavaju da bi predmetna nekretnina predstavljala bračnu stečevinu I tuženika i pok. MV navodeći da je kupac predmetne nekretnine I tuženik u ½ dijela, a ne i njegova supruga koja nije sudjelovala vlastitim radom, niti sredstvima u kupnji zemljišta, niti u izgradnji nekretnina koje se na zemljištu nalaze nego su iste vlasništvo I tuženika. Navode da iza pok. MV ne postoji nikakva ostavinska imovina, a pogotovo ne predmetna imovina, što je jasno i iz činjenica da je pok. KV umrla 2008., a da nitko od nasljednika nije pokretao ostavinski postupak zbog nepostojanja ostavinske imovine sve dok tužitelj u ovom sporu nije gotovo deset godina kasnije pokrenuo ostavinski postupak sa namjerom da dokaže da predmetna nekretnina predstavlja ostavinsku imovinu iza pok. MV sve sa ciljem da provedbom istog umanji dio nasljedne imovine svom ocu i sestrama. Ujedno navode da je tužitelj samo formalno upisan kao suvlasnik u ½ dijela, da u trenutku kupnje predmetne nekretnine, tada kao čestice zemlje, tužitelj nije financijski sudjelovao, već je novac posuđen, a tužitelj novac nije vratio , niti je sudjelovao u njegovom vraćanju. Na predmetnoj nekretnini da su sagrađena dva stambena objekta od kojih je jedan u cijelosti sagrađen i pripada III tuženici, a drugi koji svojata tužitelj sagradio je većim dijelom I tuženik, vlastitim radom i financijskim sredstvima posuđenim od drugih osoba, dok je tužitelj sudjelovao u stjecanju iste tek radom u izgradnji i manjim ulaganjima koja nisu odgovarajuća vlasništvu ½ dijela predmetne nekretnine, niti je tužitelj sudjelovao u financiranju sredstava pribave dozvola, legalizacije objekata, niti troškova komunalnih priključaka predmetne nekretnine. Stoga, predlažu sudu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućima od donošenja presude do isplate.

3. IV tuženik GV nije podnio odgovor na tužbu u danom roku od 30 dana, sukladno pozivu ovog suda od 14. srpnja 2025., koju je uredno zaprimio 23. srpnja 2025., te nije osporio tužbu i tužbeni zahtjev.

4. Presudom ovog suda poslovni broj P Ob-1176/18-42 od 9. studenoga 2023. odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev (točka I izreke) te je naloženo tužitelju nadoknaditi I tuženiku BVŽ, II tuženici BV i III tuženici ŠV troškove parničnog postupka u iznosu od 3.035,74 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

5. Rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž Ob-24/2024-2 od 9. travnja 2025. ukinuta je u cijelosti presuda ovog suda poslovni broj P Ob-1176/18- 42 od 9. studenoga 2023. i predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

6. I tuženik ŠVŽ podnio je tijekom postupka protutužbu protiv tužitelja kojom predlaže sudu utvrditi da je I tuženik vlasnik ¾ idealnog dijela predmetne nekretnine, što je tužitelj dužan priznati i trpjeti upisom u zemljišnu knjigu ovog suda, a u odnosu na koju je raspravnim rješenjem ovog suda od 15. srpnja 2020. razdvojen postupak te se po protutužbi pred ovim sudom vodi poseban postupak.

7. Tužitelj je podneskom od 16. lipnja 2025., sukladno uputi Županijskog suda u Zadru, uredio tužbu na način da pored ranijih tuženika ĐVŽ, BV i ŠV, kao IV tuženika označuje i GV, a kojem proširenju tužbe na novog IV tuženika su se I-III tuženici protivili podneskom od 24. srpnja 2025. ujedno navodeći da je za proširenje tužbe na novog tuženika potreban njegov pristanak, dok je IV tuženik podneskom od 16. veljače 2026. izjavio da ne pristaje da tužba u ovoj pravnoj stvari bude proširena na njega i da se ne želi upustiti u raspravljanje u ovoj pravnoj stvari.

8. Raspravnim rješenjem ovog suda poslovni broj gornji od 17. veljače 2026. (list 296) razdvojen je postupak u odnosu na IV tuženika GV po tužbi tužitelja i formiran novi spis pod poslovnim brojem P Ob-236/26, dok je rješenjem ovog suda poslovni broj P Ob-236/26 od 20. travnja 2026. (list 315) spojen postupak pod poslovnim brojem P Ob-236/26 na ovaj spis, radi zajedničkog raspravljanja.

9. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u rješenje ovog suda poslovni broj O- 9490/17-28 od 11.9.2018. (list 5), izvadak iz matice vjenčanih od 4.10.2018. (list 6), izvadak iz matice umrlih od 2.11.2017. (list 7), neslužbenu kopiju (povijesnog prikaza) izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 8 -9), presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj K-147/06 od 17.10.2007. (list 19-23), presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Kž -76/08-3 od 29.2.2008. (list 24-25), rješenje o izvedenom stanju Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 24.7.2014. (list 26-28), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 22.4.2016. (list 29), potvrdu o primitku dana 3.7.2014. (list 30), rješenje Hrvatskih voda od 21.6.2016. (list 31), zaključak Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 20.2.2014. (list 32), rješenje o naknadi Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 9.4.2014. (list 33-35), tužbu tužiteljice MV od 9.7.2003. (list 40-41), rješenje ovog suda poslovni broj Pn-3886/03-12 od 31.3.2006. (list 42- 43), dopis Adriatic osiguranje d.d. od 23.7.2020. (list 47), zapisnik ovog suda iz spisa poslovni broj R1-371/18 (list 71), zadužnicu od 25.5.1998. (list 167, 188), potvrdu o ispunjenju zadužnice od 27.7.1999. (list 168, 189), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljs tvo, komunalne poslove i promet od 20.4.2021. (list 197-199), izvršio je uvid u spis ovog suda poslovni broj O-9490/17, proveo je uviđaj na licu mjesta (list 235-236), saslušao je stranke (list 81-85, 155, 223-224) te svjedoke NV i EV (list 158-160), HV, ZV, LV i ĆV (list 174-177). Dokazne prijedloga stranaka za provođenjem građevinskog vještačenja i saslušanje svjedoka TV sud nije provodio, a s obzirom da su od navedenih dokaznih prijedloga stranke odustale.

10. Sud pri donošenju odluke nije uzeo u obzir pisane izjave svjedoka TV (list 164-166, 190) i CV (list 183-187), a s obzirom da se svjedoci saslušavaju usmeno pred sudom sukladno odredbi čl. 243. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje ZPP), s time da su se I-III tuženici protivili da se pisani iskazi navedenih svjedoka koriste u ovom postupku, kao niti iskaze stranaka iz spisa ovog suda poslovni broj P- 4552/20 (list 193-196), jer se stranke nisu suglasile da se isti koriste u ovom postupku, kao niti dopis gradonačelnika grada Zagreba (list 36), korespondencija mailom (list 72-73) i članci o obiteljskom nasilju (list 74-75), jer su isti neodlučni pri donošenju odluke u ovoj pravnoj stvari.

11. Primjenom odredbe čl. 299. st. 3. ZPP-a sud nije uzeo u obzir dopunu nalaza i mišljenja građevinskog vještaka (list 64-70), korespondenciju mailom iz 2018. i 2019. (list 76-78, 191-192), Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 5.10.2017. (list 102-104, 209-211) i Ugovor o zajmu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine od 12.6.2020. (list 105-108, 203-208), jer je navedena dokumentacija dostavljena u spis po tužitelju nakon zaključenja prethodnog postupka 15. srpnja 2020., iako je ista datirana od ranijeg datuma, kao niti nove činjenice iznijete po tužitelju po zaključenju prethodnog postupka u podnescima od 13. travnja 2021. i 5. listopada 2021., a navedeno protivno odredbi čl. 299. st. 1. ZPP-a, dok tužitelj ne tvrdi, niti dokazuje da istu dokumentaciju, odnosno nove činjenice, nije mogao dostaviti, odnosno iznijeti, bez svoje krivnje prije zaključenja prethodnog postupka.

12. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da u ostavinsku masu iza pok. MV ulazi 1/2 suvlasničkog dijela nekretnine upisane na ime I tuženika ĐVŽ u1/2 dijela, i to k. č. br. [katastarska čestica], oznake oranica, površine 218 čhv, odnosno 783 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], jer da ista predstavlja bračnu stečevinu I tuženika i pok. MV, svakog u ½ dijela.

14. Među strankama nije sporno da su pok. KV i I tuženik ŠVŽ sklopili brak 12. studenoga 1958. te da je brak prestao smrću supruge MV, a koja je preminula **.**.2008. Nije sporno da se pred ovim sudom pod poslovnim brojem O-9490/17 vodi ostavinski postupak iza pok. MV – supruge I tuženika te majke tužitelja, II tuženice BV i III tuženice SV, u kojem je postupku rješenjem ovog suda od 11. rujna 2018. prekinut ostavinski postupak i upućen tužitelj pokrenuti parnični postupak protiv I-III tuženika radi utvrđenja da sporna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu ostaviteljice u ½ dijela te da u tom dijelu treba ući u ostavinsku masu. Također, nije sporno da je predmetna nekretnina stečena na temelju ugovora o kupoprodaji od 18. lipnja 1999. sklopljenog između prodavatelja ČV te kupaca tužitelja i I tuženika te da je na temelju navedenog ugovora nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasništvo tužitelja i I tuženika, svaki u ½ dijela. Nesporno je da se na predmetnoj nekretnini nalaze dvije odvojene stambene zgrade, a koje su izgrađene u razdoblju nakon stjecanja predmetne nekretnine.

15. Sporno je da li suvlasnički dio predmetne nekretnine upisan na ime I tuženika ĐVŽ u ½ dijela predstavlja bračnu stečevinu I tuženika i pok. MV, svaki u ½ dijela, točnije u ¼ dijela I tuženika i ¼ dijela pok. MV, slijedom čega da bi suvlasnički dio od ¼ dijela ušao u ostavinsku masu iza pok. MV.

16. Prvenstveno valja istaknuti da su predmetnom tužbom kao tuženici obuhvaćeni svi zakonski nasljednici koji su sudjelovali u ostavinskom postupku iza pok. MV vođenom kod ovog suda pod poslovnim brojem O-9490-217, kao jedinstveni suparničari u smislu odredbe čl. 201. ZPP-a.

17. Prema odredbi čl. 551. st. 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 – dalje ObZ) danom stupanja na snagu toga Zakona ne mijenjaju se prava i dužnosti stečena prema prijašnjim propisima.

18. U razdoblju stjecanja (18. lipnja 1999.), kao i gradnje imaju se primijeniti zakonske odredbe o stjecanju imovine u braku, i to do 30. lipnja 1999. odredbe čl. 276. do 293. Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine, broj 11/78, 45/89 i 59/90 – dalje ZBPO) prema kojoj imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina, imovina koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina, te svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine, a suvlasnički dio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, te u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porod ici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine), te od 1. srpnja 1999. odredbe čl. 251. do 258. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 162/98 – dalje ObZ) prema kojoj bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili, na bračnu stečevinu primjenjuju se odredbe stvarnog i obveznog prava, ako tim zakonom nije drukčije određeno, imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina, vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice nasljeđivanjem, darovanjem i sl. 19. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj O-9490/17 sud je utvrdio da je ostavinski postupak iza pok. MV pokrenut na temelju smrtovnice Matičnog ureda Susedgrad od 10. studenoga 2017., uz podatke o imovini kuća sa okućnicom u [adresa] i odšteta od osiguranja, a koja je smrtovnica sastavljena na temelju podataka iz matice umrlih i podataka dobivenih od ovdje tužitelja, kao sina ostaviteljice (potpisane po tužitelju). U navedenom postupku pred javnim bilježnikom Sandom Pandža iz Zagreba, kao povjerenikom ovog suda, na zapisniku od 20. prosinca 2017. ovdje tužitelj je kao ostavinsku imovinu prijavio predmetnu nekretninu koja da predstavlja bračnu stečevinu ostaviteljice, kao i pravo iz sudske odluke, jer da je ostaviteljica imala nesreću, dok ovdje I-III tuženici nisu priznali da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu pok. MV (IV tuženik u tom smislu nije dao nikakvu izjavu). Ujedno valja istaknuti da je provjerom kod ovog suda utvrđeno da iza pok. MV nije vođen neki drugi ostavinski postupak, osim postupak pod poslovnim brojem O - 1176/28 (službena bilješka od 23. veljače 2023.).

20. Uvidom u presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj K-147/06 od 17. listopada 2007. sud je utvrdio da je okr. FV proglašen krivim da je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće – opisano u čl. 272. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, i to dana 30. svibnja 2003., koje je kazneno djelo počinjeno na štetu pješakinje MV, na način da je okr. svojim osobnim vozilom naletio na oštećenicu, slijedom čega je ista zadobila tjelesne ozljede u vidu prijeloma desne ključne kosti, natučenja s raznom razderotinom glave, prijeloma desne lisne kosti i rane lijeve natkoljenice koje ozljede su dovele do razvoja šoka kod oštećenice, a koje ozljede predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Navedena presude potvrđena je presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Kž-76/08-3 od 29. veljače 2008. kako je to sud utvrdio uvidom u istu.

21. Uvidom u tužbu tužiteljice MV od 9. srpnja 2003. sud je utvrdio da je podnijeta ovom sudu protiv tuženika Jadransko osiguranje d.d., radi naknade štete, a zbog stradavanja tužiteljice u prometnoj nezgodi koju je na njezinu štetu počinio vozač FV kada je naletio svojim osobnim vozilom na tužiteljicu dok se kretala obilježenim pješačkim prijelazom. Navedeni postupak vodio se pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pn-3886/03, a koji je postupak okončan povlačenjem tužbe kako je to sud utvrdio u rješenje ovog suda poslovni broj Pn- 3886/03-12 od 31. ožujka 2006., s time da iz navedenog rješenja nisu razvidni razlozi povlačenja tužbe.

22. Uvidom u dopis Adriatic osiguranje d.d. (prije Jadransko osiguranje d.d.) od 23. srpnja 2020. sud je utvrdio da nisu u mogućnosti dostaviti tražene podatke, odnosno podatak o eventualnoj nagodbi sklopljenoj između Jadranskog osiguranja d.d. i pok. MV, a vezano za prometnu nesreću od 30. svibnja 2003. sukladno traženju suda iz dopisa od 15. srpnja 2020., jer je spis arhiviran prije više od 10 godina.

23. Uvidom u zapisnik ovog suda poslovni broj R1-371/18-22 sud je utvrdio da se pred ovim sudom vodi postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice po prijedlogu predlagatelja ĐV protiv protustranke ĐVŽ, a vezano za predmetnu nekretninu koja okolnost nije sporna, s time da niti jedna od stranaka tijekom ovog postupka nije tvrdila da bi navedeni postupak bio pravomoćno okončan.

24. Uvidom u rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 24. srpnja 2014., 22. travnja 2016. i 20. travnja 2021., potvrdu o primitku dana 3. srpnja 2014., rješenje Hrvatskih voda od 21. lipnja 2016., zaključak Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 20. veljače 2014., rješenje o naknadi Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 9. travnja 2014., rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 20. travnja 2021. sud je utvrdio da je riječ o dokumentaciji vezanoj za legalizaciju predmetne nekretnine, i to za stambeni objekt građevinske bruto površine 249,35 m2, visine prizemlje, kat i potkrovlje u kojem nesporno stanuju tužitelj i I tuženik ŠVŽ za koju je izdano rješenje o izvedenom stanju prema zahtjevu tužitelja i utvrđene obveze komunalne naknade, naknade vodnog doprinosa i komunalnog doprinosa, obveznik plaćanja tužitelj . Dakle, iz sadržaja navedene dokumentacije nedvojbeno je utvrđeno da se ne odnosi i na drugi stambeni objekt u kojem nesporno živi III tuženica ŠV sa svojom obitelji.

25. Uvidom u sadržaj zadužnice od 25. svibnja 1998. i potvrde o ispunjenju zadužnice od 27. srpnja 1999. sud je utvrdio da su pisane rukom, da ovdje tužitelj potpisom zadužnice potvrđuje da je uzeo u posudbu na rok od dvije godine od EV i NV iznos od 15.000 DEM radi kupovine zemljišta za gradnju kuće u [adresa] kod broj 29, broj čestice [katastarska čestica] sadašnjeg vlasništva Đ (Stjepan) Josipa, da kao garanciju stavlja u zalog nekretnine koju kupuje, da je pozajmica beskamatna, mora biti vraćena u DEM, da je krajnji rok za vraćanje duga tri mjeseca, a da će po proteku tog roka, ukoliko dug ne bude vraćen, zemljište bezuvjetno i bez pregovora biti predano u vlasništvo NV i IV, da je zadužnica napravljena u dva primjerka, od kojih jedan ostaje ovdje tužitelju, a drugi NV i IV, da je ovdje tužitelj vratio i predao 15.000 DEM NV i IV čime je prestala važiti obveza po zadužnici od 25. svibnja 1998. Navedena zadužnica i potvrda o ispunjenje zadužnice potpisane su po ovdje tužitelju, NV i EV.

26. Sud je na prijedlog I-III tuženika proveo uviđaj na licu mjesta 17. ožujka 2023. te je neposrednim opažanjem suda, a nakon što su stranke sudu pokazale predmetnu nekretninu, utvrđeno da se na predmetnoj čestici nesporno nalaze dva odvojena stambena objekta sa svojim odvojenim ulazima. Na početku nekretnine nalazi se nesporno šljunčani dio koji služi za parkiranje vozila, s time da tužitelj koristi lijevi dio na kojem parkira svoje vozilo, dok desni dio koriste I-III tuženici na kojem parkiraju svoja vozila. Nastavno na šljunčani dio nadovezuje se nesporno udubljeni travnati dio zemljišta na kojem se trenutno nalazi ljuljačka za djecu i natkrivene šupe, a na koji dio se nastavlja početak prve stambene zgrade. Taj udubljeni dio travnatog zemljišta bio je predviđen od strane tužitelja za izgradnju poslovnog prostora (navedeno ističe tužitelj), dok III tuženica ŠV potvrđuje da je tužitelj tu imao namjeru graditi, ali kuću. III tuženica ujedno navodi da se udubljeni dio zemljišta koristi samo kao igralište za djecu, dok tužitelj navodi da je taj dio zemljišta otet od njega. Ispred udubljenog dijela zemljišta, a između dijela gdje tužitelj parkira svoje vozilo, nalazi se drvo sa komadima iscijepanog drva za ogrjev. Uz samu ogradu s lijeve strane nekretnine nalazi se nesporno put za pristup do stambenih zgrada, na početku puta nalazi se nesporno rampa za koju III tuženica navodi da je povremeno spuštena. Put se nesporno proteže uz ogradu sve do kraja čestice, s time da tužitelj navodi da put na dijelu od početka druge kuće pripada toj kući. III tuženica navodi da prvi stambeni objekt koristi zajedno sa obitelji, u kojem se nalaze tri stana, i to u prizemlju, na prvom katu i potkrovlju. Tužitelj navodi da u drugom stambenom objektu, a koji se stambeni objekt nalazi nesporno iza prvog stambenog objekta, koristi u prizemlju pola stambene površine, kao i kompletni I kat i potkrovlje, dok I tuženik ŠVŽ potvrđuje da koristi dio prizemlja. Tužitelj navodi da se u drugom stambenom objektu nalaze dva stana, i to jedan u prizemlju te jedan na I. katu i potkrovlju. Trenutačan način korištenja stambenih zgrada je između stranaka nesporan.

27. Nadalje, u svrhu utvrđenja spornih odlučnih činjenica u ovom postupku sud je saslušao stranke i po strankama predložene svjedoke.

28. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je pokrenuo ovaj postupak jer je njegova majka pok. KV bila u braku 50 godina i nije normalno da ništa nije stekla , a uz to je doživjela i prometnu nesreću zbog koje se vodio postupak radi naknade štete te da je odvjetnik koji je zastupao pok. majku prije njezine smrti nazvao tužitelja i rekao da treba provesti ostavinsku raspravu kako bi se moglo ostvariti pravo na odštetu. Odvjetnik je prvo zvao tužitelja negdje 2014. i rekao da se odšteta ne može podići dok se ne završi ostavinski postupak iza majke, a tužitelj je rekao da ne može ništa učiniti. Poslije su tužitelju nestali dokumenti te je ipak 2017. pokrenuo ostavinski postupak iza pok. majke koja je umrla **.**.2008. Otac tužitelja i sestra ŠV godinama su pričali da su predali dokumente za pokretanje ostavinskog postupka, što nije točno, dok su u ostavinskom postupku koji je pokrenuo napisali da majka nema ništa. Nije odmah pokrenuo ostavinski postupak po smrti majke, jer je nagovarao oca i sestru ŠV da pokrenu taj postupak i to je trebalo dugo trajati. Pok. majka nikad nije dobila odštetu od prometne nesreće, poznato mu je da je čovjek koji je skrivio prometnu nesreću dobio 6 mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine, a bio je prijedlog da majka dobije odštetu 86.000,00 kn, ali o tome nema nikakvih papira i ne zna da li je tako i presuđeno. Roditelji su sklopili brak 12. studenog 1958. u [adresa] te osim tužitelja imaju djecu BV, ŠV i brata GV. Pok. majka je radila kuću zajedno s ocem te ima pravo na polovinu ukupnog zemljišta, a to zemljište je kupljeno od novaca koje je dobiveno prodajom zemljišta i kuće u [adresa]. Pok. majka je i radila te je i dizala kredite kako bi se u kuću uvela voda. Zemljište i kuću u [adresa], a koje je bilo upisano samo na oca, roditelji su kupili i gradili za vrijeme trajanja braka u razdoblju od 1963. do 1996. kada je majka otišla iz [adresa], a otac je iz [adresa] došao u Hrvatsku 1994. Zemljište su kupili od novaca koje je pok. majka donijela u miraz, a to je bilo 9 cekina, odnosno zlatnika, a i oboje su radili. Majka je bila zaposlena u Duhanu u [adresa] kao trgovac od 1972. do 1996., a poslije je otišla u mirovinu. Otac je radio u izgradnji od 1962. do pred rat, a 1994. je došao u Hrvatsku te je radio kod privatnika do 2002. kada je otišao u mirovinu. Kuća u [adresa] prodana je u proljeće 1998. po cijeni od 25.000 DEM, a isplaćeno je samo 15.00 DEM, dok se za ostatak ne zna gdje je. Zna da su kupci nešto rastezali s plaćanjem cijene, a ne zna da li su kasnije nešto dali ili nisu. Zemljište u Zagrebu kupljeno je u studenom 1998., ugovor je sklopljen u siječnju 1999. te je zemljište kupljeno od novaca dobivenih prodajom zemljišta i kuće u [adresa], a drugu polovicu novaca za zemljište je dao tužitelj. Zemljište je kupljeno za 30.000 DEM, a tužitelj je dao 15.000 DEM, dok su 15.000 DEM dali roditelji, a moguće je da je u ugovoru navedena druga kupoprodajna cijena. Papiri za zemljište nisu bili u redu, jer nisu bili riješeni imovinsko-pravni odnosi među prodavateljima. Temelji za kuću počeli su se graditi u siječnju 1999. Kuću je gradio tužitelj i ljudi koji su radili za njega te otac tužitelja, dok je majka čitavo to vrijeme kuhala, spremala i obrađivala vrt. Tada im je njihova rodica predala od svog šogora kuću kako bi u njoj mogli stanovati, i tu su stanovali roditelji, sestra ŠV sa djecom i mužem, a tužitelj je povremeno dolazio. Majka nije bila upisana kao suvlasnica nekretnina niti u [adresa], niti u Zagrebu, jer je tako bio stari običaj, uvijek se sve upisivalo samo na muža. Sada su na tom zemljištu dvije kuće, obje su površine 105 x 10,5 m2 i tužitelj je gradio obje kuće, a drugu kuću je nešto financirala sestra ŠV. Vlasnici svega su otac i tužitelj svaki u 1/2 dijela. Tužitelj još navodi da su roditelji od 2002. živjeli u [adresa], da se otac u Zagreb vratio 2017., da je majka u Hrvatskoj imala mirovinu u iznosu od 600,00 kn i zaštitni dodatak u iznosu od 400,00 kn, dok je otac imao mirovinu u iznosu od 1.200,00 kn. Tužitelj im je davao redovito do majčine smrti 2.500,00 kn mjesečno kako bi mogli preživjeti. Tužitelj je stalno radio, ili privatno ili za privatnike, a jedno vrijeme je radio u Njemačkoj te je donio 20.000 DEM ušteđevine što je bilo negdje 2002., a u Hrvatskoj je radio za plaću od 12.000,00 kn u firmi Carin, prije toga u Profectusu za 7.000,0 kn, ostao je bez posla 2010. Ujedno u svom dopunskom saslušanju ističe da je ostavinski postupak nakon smrti majke bio proveden 2008. - 2009., riječ je o javnom bilježniku u Gajnicama, ne sjeća se sada konkretnog imena te u tom postupku na ostavinsku raspravu nije nikada bio pozvan, nije bio prisutan niti na jednoj raspravi kod javnog bilježnika. Za ostavinski postupak je saznao kada je o istome počeo istraživati, tražio je podatke u općini u Gajnicama da vidi što se događa sa ostavinom i onda je o konkretnom postupku saznao kod javnog bilježnika kojeg je kontaktirao. Što se tiče odnosa sa EV i NV, a vezano za izvršenje pozajmice, EV i tužitelj su bili nerazdvojni, radili su na istom poslu, kod njega je boravio na moru, često su si pozajmljivali novac te su stoga imali i listu na kojoj su bilježili koliko su jedan drugome posuđivali, po vraćenom novcu isto su to i registrirali na toj listi.

29. Iz iskaza I tuženika ĐVŽ proizlazi da je tražio zemljište u Zagrebu, kada je našao čovjeka koji će prodati zemljište u [adresa] na dogovor su išli I tuženik, supruga MV, sin ĐV i kćerka ŠV. Tada su ugovorili kupnju zemljišta za iznos, čini mu se 25.000 DEM. Dio novaca od oko 15.000 DEM dala je III tuženica ŠV, dok je ostatak od 10.000 DEM platio I tuženik. Novac je dobio od prodaje kuće i zemljišta u [adresa] za što je bila dogovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 25.000 DEM, ali je dobio samo 10.000 DEM, dok ostatak nikad nije isplaćen, jer nisu bili sređeni papiri te kuća u [adresa] zapravo još uvijek stoji na njegovo ime. Poslije je za zemljište u Zagrebu trebalo nadoplatiti još oko 5.000,00 kuna, to je bio neki porez, i tako su mu rekli u općini, platio je taj iznos, a novac je posudio od kćerke ŠV i zeta koji su odmah počeli raditi u Zagrebu, a od kćerinog muža cijela obitelj radi u Njemačkoj. Novac koji je III tuženica dala I tuženiku za kupnju zemljišta nikada nije vratio, jer se roditeljima nikad ne posuđuje novac. Ne sjeća se točno kada je kupio zemljište u Zagrebu. Kada su napravili ugovor prodavateljica mu je dala punomoć da umjesto nje sve sredi, jer je ona bila stara i tada je sve brzo upisao u katastar i onda je predao papire u gruntovnicu, ali je dugo trebalo da se zemljište upiše 1/1 na njegovo ime, a I tuženik je trebao to ishoditi, jer je samo tako mogao dobiti kredite koji su mu trebali za vodu, struju i plin te je u konačnici na svoje ime podigao te kredite, ne sjeća se točno godine kada je dizao kredite, ali može reći da je to bilo ubrzo nakon što je sve upisao u katastru. U Hrvatskoj je radio na građevini kod privatnika te je sa 60 godina i tri mjeseca otišao u redovnu mirovinu. Pok. MV i I tuženik bili su u braku negdje od 1957. ili 1958., ne zna točan datum, sve do njezine smrti. Ona je naslijedila iza svojih roditelja zemljište u [adresa] koje i danas glasi na njezino ime. Zemljište u [adresa] kupljeno je za vrijeme trajanja braka s MV, i poslije je na tom zemljištu sagrađena kuća, ali ne zna točno koje godine. Radio je pa su od tih novaca kupili zemljište i gradili kuću. U [adresa] je bio zaposlen od 1958. kada se zaposlio u Izgradnji te je tamo radio do rata, ne sjeća se točno kolika mu je bila plaća, a u Hrvatsku je došao 1994. te je počeo raditi kod privatnika, zadnje je bio prijavljen kod AV gdje je imao plaću 2.000 DEM i radio je do mirovine, ali ne zna točno kada je otišao u mirovinu. Mirovina mu sada iznosi 2.600,00 kn. Pok. MV je počela raditi u [adresa] kada je imao tešku operaciju, čini mu se da je to bilo 1976. u Duhanu i tamo je radila sve dok nisu došli u Hrvatsku, a ona je došla za I tuženikom tri mjeseca nakon njega, u Hrvatskoj nije nikada radila. Pok. MV i I tuženik imaju četvero djece i dok nije počela raditi brinula je o djeci i kući. Kada je počela raditi njegova pok. sestra joj je pomagala oko djece. Kada je počeo graditi kuću u [adresa] gradio je prizemlje te je tužitelju rekao da si sagradi potkrovlje, što je on i napravio te su se dogovorili da tužitelju pripadne potkrovlje, a I tuženiku prizemlje. Kuću je gradio I tuženik, i to prizemlje i stavio je privremeni krov, to je bilo nisko potkrovlje, i onda je tužitelj podigao kat i stavio novi krov. Na tom zemljištu je i druga kuća koja je od III tuženice, tu drugu kuću napravila je za sebe, jer su se dogovorili da III tuženica na dijelu I tuženika gradi tu kuću. Zemljište glasi na I tuženika i tužitelja, na svakog po 1/2 dijela, ali to nije fizički podijeljeno. Objašnjava da polovica zemljišta glasi na tužitelja, jer kada je tužitelj došao iz [adresa] bio je nekako plašljiv i nije bio oženjen te se pok. supruga bojala za njega i rekla da odmah pola zemljišta prepišu na njega te su odmah i ugovor sastavili tako da pola zemljišta glasi na I tuženika, a pola na tužitelja, a kako tužitelj ne bi ostao bez ičega, dok su ostala djeca već bila u braku. Naglašava da kada je III tuženica gradila svoju kuću i tužitelj je iskopao temelje za svoju kuću, ali to nikad nije sagradio. Ne zna na čijem je to dijelu, jer to nije razdijeljeno, ali III tuženica je gradila kuću na dijelu I tuženika. Tužitelj da nije financijski sudjelovao u kupnji zemljišta u Zagrebu, jer kad je izašao iz [adresa] nije imao novaca i nije radio, dok je u Hrvatskoj radio kod privatnika, dosta je mijenjao poslodavce, možda su svega godinu dana radili kod istog čovjeka, a kada je I tuženik otišao u mirovinu tužitelj je i dalje radio, a i I tuženik je radio za sebe u mirovini. Tužitelj I tuženiku nikad nije dao niti kune i ne zna da bi on davao novce pok. supruzi jer mu ona to nikad nije rekla, a oboje su imali mirovine i nije im to bilo potrebno. Dok se gradila kuća na zemljištu u Zagrebu radio je u firmi te su pok. KV i I tuženik živjeli zajedno i za to vrijeme je pokojna bila domaćica, imala je mirovinu iz [adresa] te je kuhala, prala, čistila, tko bi drugi. U Hrvatskoj je ostvarivao plaću između 2.000 i 2.500 DEM. Digao je kredit, odnosno dobio je na otplatu vodu, kanalizaciju, plin i struju. Pok. MV nastradala je u prometnoj nesreći te je vođen postupak i pokojna se dogovorila sa svojim odvjetnikom da će on dobiti 25% od dobivene odštete te su imali raspravu i odšteta je trebala biti valjda 25.000,0 kn na što su se odvjetnik i pokojna žalili, ne zna do kuda je to došlo, jer kada je pok. MV umrla to je sve stalo. Ujedno u svom dopunskom saslušanju ističe da ostavinski postupak iza pok. Kate Novotni 2008.-2009. nije bio vođen, niti na ostavinsku raspravu nije nikada osobno pozvan, niti je dao ikakav iskaz.

30. Iz iskaza II tuženice BV proizlazi da je predmetna nekretnina stečena na način da ju je kupio otac, ovdje I tuženik, ali nije imao dovoljno novaca te mu je ostatak novca dala sestra ŠV, ovdje III tuženica i njezin muž. III tuženica je bila glavni financijer koja je pomagala I tuženiku, jer roditelji nisu imali puno novaca. Postojao je dogovor između njih da bratu, ovdje tužitelju roditelji daju kat kuće uz uvjet da se tužitelj pobrine za roditelje do njihove smrti, ali tužitelj to nije ispoštovao te je zapravo stalno bio u svađi i sa ocem i sa pok. majkom. Otac i pok. majka su imali skladan brak. Ne zna točno koje godine su kupili to zemljište u [adresa], misli da su roditelji došli u Hrvatsku 1993., odnosno misli da je tata došao krajem 1993., a majka 1994., te su zemljište kupili možda godinu, dvije nakon toga. Sve to zna iz priče pok. majke koja joj je rekla da su ona, otac, brat ĐV i sestra ŠV išli zajedno gledati tu zemlju i dogovorili kupnju te su i zajedno išli platiti tu zemlju. Ne zna o kojoj se cijeni radilo, ali zna da je roditeljima određeni dio novca dala sestra ŠV, kojoj roditelji nisu vratili novac. Tada je bila u Banja Luci te ju je pok. majka nazvala i rekla da bi sestri dali jedan dio zemljišta, jer su bile dvije parcele, a da bi drugi dio dali bratu ĐV. S time su se II tuženica i najmlađi brat GV složili. Otac je imao novac za dio zemljišta, jer je privatno radio kao građevinar kad je došao u Hrvatsku. Poznato joj je da je otac cijelo vrijeme trajanja braka radio u Izgradnji Zenica, a gdje je radio u Hrvatskoj ne zna. Isto se bavio građevinom, ali ne zna u kojoj firmi je radio. Majka je počela raditi vrlo kasno, kada je tata otišao na operaciju, ne zna točno kada je to bilo, zna da je išla u 8. razred osnove škole i tada su živjeli u [adresa]. Majka je tada radila na kiosku Duhana do kraja rata, a kada je došla u Hrvatsku, misli 1994., već je bila u mirovini. Poznato joj je da su roditelji prodali kuću u [adresa], ali zna da im nije isplaćena kupoprodajna cijena do kraja. Poslove oko toga su vodili otac i brat ĐV. Zapravo sve zna iz priče pok. majke, jer su bile jako bliske. Pok. majka i tata vjerojatno su kupili nekretninu u [adresa] kada su tu došli živjeti, majka tada nije radila, bilo ih je četvero te je brinula o njima i bila je domaćica. S njima je tada živjela i tatina starija sestra koja je pomagala oko njih. Na parceli u [adresa] je sada tatina kuća, sestrina kuća i prazan plac gdje je brat ĐV trebao graditi, a on ništa nije učinio. Sestra je izgradila kuću svojim novcem te su ona i njezin muž još pomagali tati u izgradnji njegove kuće. Sestra i muž su imali novaca, jer je cijela obitelj od sestrinog muža radila vani, a i on je vani vozio kamion. Pola toga zemljišta glasi na oca, a pola na brata ĐV, jer je mama htjela, s obzirom da ĐV u to vrijeme nije bio oženjen i nije imao svoje djece, dok su oni svi imali svoje obitelji, da ĐV ima nešto svoje te je htjela da se dio zemlje piše na njega i da će mu ostaviti kat kuće , jer je htjela da ga osigura i da on dobije dio i od mame i od tate. Pok. majka je htjela da nakon njene smrti ĐV ostane njegov dio kuće, odnosno taj kat, i da mu oni ostali to ne diraju, a da oni ostali dijele taj drugi dio tatine i mamine kuće. Pok. majka je imala malu mirovinu iz [adresa], možda 700,00 ili 800,00 kn te je još primala socijalni dodatak od Grada Zagreba. Ona na sebi nije imala nikakvu zemlju. Ujedno u svom dopunskom saslušanju ističe da na ostavinski postupak iza pok. Kate Novotni 2008.-2009. nikada nije bila pozvana, niti je u istome dala ikakav iskaz.

31. Iz iskaza III tuženice ŠV proizlazi da su roditelji živjeli zajedno od 60-ih godina prošlog stoljeća u [adresa] te su ona, sestra i GV rođeni u [adresa], dok je ĐV rođen u [adresa]. U [adresa] su svi živjeli do 1994. od kuda je otišla 1. travnja 1994., otac 14. travnja, a majka 20. kolovoza 1994. Do lipnja 1994. su se nastanili u [adresa], a onda je iznajmila kuću od UV na [adresa] za što je plaćala 100 DEM. Tu su živjeli ona, suprug i djeca, roditelji i ĐV do 1998., a kada je kupljeno zemljište u [adresa]. Bila je prisutna kupovini tog zemljišta. Roditelji su gradili kuću u [adresa] te je bila prisutna i pregovorima za prodaju te kuće i tada je dogovorena cijena od 25.000 DEM, a u ugovoru je zbog manjeg poreza navedena cijena od 10.000 DEM koja cijena je i isplaćena, a za ostatak je dogovoreno da se isplati na rate, ali to nije isplaćeno. Cijena za zemljište u [adresa] je bila oko 20.000 DEM te su ona i muž roditeljima posudili 15.000 DEM, dok su ostatak dali roditelji od prodaje kuće u [adresa], a dio su potrošili. Kada su kupovali zemljište u [adresa] bili su prisutni ona, roditelji i ĐV te su svi bili kod tog čovjeka u kući kako bi mu odnijeli tih 20.000 DEM. Kada su roditelji napravili kuću ona je s obitelji uselila u potkrovlje te kuće, dok su u prizemlju živjeli roditelji i ĐV. Odmah su svi kao obitelj dogovorili da se pola tog zemljišta upiše na ĐV koji nije bio oženjen te je imao psihičkih problema od rata i pok. majka je na njega bila slaba te su odmah dogovorili da ta polovica zemljišta koja bi pripala majci se prepiše na ĐV. Također su dogovorili da joj roditelji ne vraćaju novce, a da onda III tuženica na jednom dijelu očevog zemljišta sagradi kuću za sebe i svoju obitelj. Bio je dogovor i da ĐV sebi sagradi kuću, i to dvojni objekt s njezinom kućom te je dala tužitelju 1.000 DEM da ishodi dokumente, ali on nije niti ishodio dokumente, niti sagradio kuću. S roditeljima je živjela do 2001. kad je preselila u kuću koju je izgradila. ĐV se nije slagao s roditeljima te se odselio na [adresa] kod UV kao podstanar. ĐV o roditeljima nije skrbio, nije im davao novce, nije niti dolazio, već su isključivo III tuženica i njezin suprug brinuli o njima. U jednom trenutku ih je pok. majka molila da utječu na ĐV da se vrati u potkrovlje i tako su i dogovorili. Brat ĐV pita od kuda III tuženici novci, a dobro zna da cijela obitelj njezinog muža financijski dobro stoji, svekar je zaradio svoju mirovinu u Njemačkoj, muževe sestre također rade vani, i sve su im one mogle pomoći. One su im i dale novac koji su onda suprug i ona dali roditeljima za kupnju zemljišta u [adresa]. Njezin suprug radi kao vozač na terenu i dobro zarađuje, a ona se 1994. zaposlila u školi u Zagrebu gdje i danas radi. Suprug i ona su napravili prizemlje kuće u kojoj žive, prvi kat je uredio jedan sin, a stariji sin se oženio i završio potkrovlje koje su opremili sin i supruga. Za prvu kuću smatra da je vlasnik njezin otac jer je on najviše radio, a točno je da je brat ĐV dogradio potkrovlje što mu nitko ne osporava. Kada je došla legalizacija 2013. III tuženica i njezin suprug, otac i ĐV bili su kod javnog bilježnika te su napravili dogovor za legalizaciju i tada su dogovorili da ona plati sve što je potrebno da legalizira svoju kuću, dok je dogovoreno da prvu kuću legalizira ĐV, s time da je izradu dokumentacije za obje kuće platila isključivo III tuženica. Voda dolazi na ime oca i pok. majke, dok se plin i struja vode na oca, a doista ne može tvrditi tko je od njih digao kredit. Pok. majka je bila zaposlena u [adresa] i to nakon što je rođen najmlađi brat negdje od 1976. sve do 1994. u Duhanu, te je otišla u prijevremenu mirovinu, a u Hrvatskoj nikada nije radila te je imala svoju mirovnu koja je bila do 500,00 kn te zaštitni dodatak od Grada Zagreba. Otac je bio zaposlen u [adresa] u Izgradnji i još je dodatno radio kao građevinski radnik, također je radio i u Hrvatskoj i zna da je do mirovne radio kod nekog privatnika, a doista ne zna kako se zove firma, niti kolika su mu bila primanja. I u Hrvatskoj je radio i izvan zaposlenja kao građevinski radnik, a tako je nastavio raditi i u mirovini. Dok su bili u [adresa] majka je brinula o kućanstvu i djec i, a pomagala je i tetka koja je živjela s njima u istom kućanstvu. Kada se gradila kuća u [adresa] majka je kuhala, spremala i čistila. Nije sudjelovala i zapravo ne zna ništa o postupku naknade štete nakon prometne nesreće pok. majke, jer je to majka vodila i išla na ročišta i imaju samo rješenje iz kojeg je vidljivo da je postupak prekinut. Poslije majčine smrti nikakva pošta nije dolazila na njezino ime i to pitanje se ponovno postavilo kada je brat pokrenuo ostavinski postupak iza pok. majke. Tužitelj da je radio i nije radio, prvo kada je došao u Hrvatsku je radio u [adresa] kao krovopokrivač, onda je otišao u privatne vode, potom se zaposlio u nekoj građevinskoj firmi, onda je otišao raditi u Njemačku, otprilike u trajanju od godine dana, a potom se i razbolio te se oko 10 godina liječio u Vrapču. Tužitelj je živio s roditeljima možda godinu ili dvije kada su svi zajedno živjeli, to je bilo negdje 1998., 1999., i onda je otišao na 4 ili 5 godina. Oni svi uselili su u kuću koja je izgrađena u [adresa] u srpnju 1999. Ujedno u svom dopunskom saslušanju ističe da na ostavinski postupak iza pok. Kate Novotni 2008.-2009. nikada nije bila pozvana, niti je u istome dala ikakav iskaz.

32. Iz iskaza svjedoka HV proizlazi da mu je I tuženik ŠVŽ ujak, poznaje cijelu obitelj i zna doći i kod ujaka i kod tužitelja na kavu i ručak. Nije mu poznata papirologija, odnosno što na koga glasi, ali zna da kad dolazi kod njih da tamo žive njegov ujak, tužitelj, te III tuženica ŠV s obitelji. Što se tiče načina na koji su stečene predmetne nekretnine, navodi da su stekli porodično, kada je bio rat došli su u Hrvatsku i svi zajedno su kupili tu nekretninu, a o financijama ne zna ništa. Poznavao je pok . DV, jer je ista bila njegova ujna, bila je vrijedna domaćica, a u [adresa] je bila i zaposlena i imala je radnog staža, ne zna koliko. Obitelj je u Hrvatsku došla možda 1992., ali ne zna da li su došli svi zajedno ili je netko došao prvi pa drugi za njim. Na toj adresi prvo je bila sagrađena jedna kuća, a onda se počela graditi druga kuća. Nisu razgovarali o tome čije su to kuće. Što se tiče da li im je pomagao u izgradnji, navodi da je uvijek bilo nekih akcija, da su oni njemu pomagali kada mu je trebalo i on njima, ovisno koliko je imao vremena, za to mu je uvijek sve plaćeno, a ako nisu platili to su mu vratili na drugi način, kroz odjeću i sl. Nitko mu nije ništa posebno govorio za što plaćaju, već su mu svi rekli da mu je to da ima za benzin ili cigarete, čak mu je to znala reći pok. ujna. U izgradnji, kada je dolazio pomagati, sudjelovao je i tužitelj.

33. Iz iskaza ZV, sina III tuženice, proizlazi da sada sa svojom obitelji živi na drugom katu kuće na adresi u [adresa], dok je njegov brat na prvom katu iste obiteljske kuće, a u prizemlju su majka i otac. Upućen je u stjecanje te nekretnine, dijelom kroz obiteljske priče, a dijelom zna na koji način se kuća u kojoj živi gradila i financirala, jer je u tome sudjelovao i financijski i radom. Oni svi su do 1994. živjeli u [adresa], a 1. travnja 1994. su majka, on i brat izbjegli u Hrvatsku, iste te godine se doselila baka, nakon toga djed i ujak ĐV. Tada su živjeli u najmu u [adresa], a potom su se preselili u podstanarski stan kod rođaka na [adresa], i to cijela njegova obitelj, dakle on, mama, tata i brat, a također baka, djeda i ujak. Djed je 1996. kupio zemljište u [adresa] i tu su počeli sebi graditi kuću. Iz priča obitelji zna da je djeda prodao kuću u [adresa] za što je dobio dio novaca, misli 10.000 DEM koje je uložio u kupnju zemljišta u [adresa], u kupnji su također sudjelovali njegovi roditelji te je bio dogovor da će na jednom dijelu toga zemljišta njegovi roditelji graditi kuću, a na drugom dijelu će kuću graditi baka i djed i ujak s njima, a baka je svoju polovicu prepisala na ujaka. Prvo su počeli graditi kuću djed i baka, te je on, iako je tada bio dijete u dobi između 14 i 16 godina, pomagao u radovima kojima je mogao. Prvo je sagrađena kuća koja se sastoji od prizemlja i potkrovlja i u kojoj sada žive djed i ujak. Kada je kuća izgrađena on i njegova obitelj su 1998. uselili u tu kuću u potkrovlje, te su krenuli na istom zemljištu graditi svoju kuću u koju su se preselili za Božić 2000., jer je tada bilo uređeno samo prizemlje te podignuta prva etaža. Kada su se odselili u svoju kuću, ujak ĐV se uselio u potkrovlje prve kuće gdje i danas živi. On je 2006. počeo uređivati drugi kat i potkrovlje i 2008. se oženio i uselio. Kada se ujak uselio u tu kuću, baka, djed i ujak su tu kuću nadograđivali, a to je prvotno trebao biti pomoćni objekt, jer je bila ideja da ujak ĐV gradi dvojni objekt s kućom njegovih roditelja, međutim iskopani su samo temelji. Zna da je djeda sudjelovao u izgradnji prve faze, a ujak ĐV je također sudjelovao financijski u izgradnji tog objekta u kojem danas živi te su svi skupa fizički sudjelovali u izgradnji oba objekta, odnosno mi smo gradili svoj objekt, a oni svoj, ali međusobno su si pomagali. Po bakinoj priči te po obiteljskoj priči zna da su zemljište kupili baka i djed te je baka svoj dio darovala ujaku, a on je bio dijete da bi sam znao o tome. Misli da je gradnja prve kuće započeta 1996., oni su se uselili 1998., i to je građeno u raznim fazama, a moguće je da je pogriješio koju godinu. Pok. baka je za vrijeme života u [adresa] radila u kiosku i bila domaćica, dok u Hrvatskoj nije radila, bila je domaćica, primala je mirovinu iz Bosne i Hercegovine, misli u mjesečnom iznosu od 500,00 do 600,00 kn, djed je radio na građevini, njegov otac je bio zaposlen kao vozač, majka je radila u školi i u početku kada su došli u Hrvatsku imovinska situacija nije bila baš ba jna, kao i svim izbjeglicama, ali djed je bio građevinar po struci, u Hrvatskoj se tada puno gradilo, bilo je puno posla i ubrzo se imovinska situacija znatno poboljšala. Dok su stanovali u [adresa] ujak ĐV je živio sa svima njima, ali onda je došlo do nekakvog nesporazuma između djeda i ujaka i tada su oni živjeli u potkrovlju prve kuće u [adresa], ujak ĐV je za to vrijeme živo u podstanarstvu, a kada su se preselili u svoju kuću, ujak se valjda izmirio sa djedom i uselio se u potkrovlje te kuće. Po povratku tužitelja u tu kuću naknadno se dograđivao taj kat, odnosno digla se još jedna etaža koja je neuređena te se mijenjao krov te su se također uređivale stepenice na način da su se te stepenice pomakle prema van , jer je prethodno bio manji objekt. Tko je što financirao, o tome ne zna. U vrijeme gradnje ujak ĐV je u jednom dijelu bio zaposlen, u jednom dijelu nije bio zaposlen, zna da je u jednom razdoblju bio i na bolovanju, a radilo se o duljem periodu u kojem se kuća gradila.

34. Iz iskaza svjedoka LV proizlazi da je I tuženik ŠVŽ njezin ujak i zna da su ujak i pok. ujna prodali kuću u [adresa] i kupili su gradilište u [adresa], oni su oboje radili i tužitelj s njima. Poznato joj je da su I tuženik i tužitelj gradili prvu kuću, a to zapravo sve zna iz priča, jer ona stanuje na drugom kraju grada. Pok. ujna MV rekla joj je da su dio gradilišta dali kćeri da ona sebi izgradi kuću. Zna da su si oni svi pomagali u gradnji, a ne zna kakav je bio sporazum između njih. Zna da je tužitelj radio u Njemačkoj pa je sudjelovao u gradnji prve kuće. Pok. ujna MV je često odlazila u Bosnu i Hercegovinu gdje je imala vikendicu te ju je ona znala i voziti te je pričala da oni s ĐV to grade, a ne zna tko je što financirao. Za sestričninu kuću zna da kada je dolazila da je tužitelj pomagao u izgradnji i te kuće, a ne zna tko je financirao tu kuću, osim što može reći da su III tuženica ŠV i njezin muž B radili. Za vrijeme dok su živjeli u [adresa] pok. ujna MV je bila zaposlena u kiosku te se brinula o kući. III tuženica i njezin suprug jedno vrijeme su stanovali na [adresa] i trebali su kupiti kuću, a majka supruga III tuženice rekla je rođaku da im ne posuđuje novac, a potom joj je ujna rekla da su ona i ujak dali III tuženici dio zemljišta da si tu sagrade kuću. Ujak je bio u [adresa] možda 8 godina, ne zna točno, a na upit u kojem razdoblju, možda od 1999. pa nadalje. U razdoblju od 1998. do 2008. pok. MV je živjela par mjeseci u godini u [adresa], a onda 8 do 9 mjeseci u Zagrebu, jer je tu trebalo održavati kuću.

35. Iz iskaza svjedoka ĆV, supruga III tuženice, proizlazi da je supruga došla u Zagreb u travnju 1994., a on u svibnju 1994., da su prvih mjesec dana živjeli u [adresa], a potom su od supruginog rođaka dobili na korištenje kuću na [adresa] koju su prvo opremili za korištenje i prvo su tu stanovali supruga i on te LV. Nakon toga je došao punac I tuženik ŠVŽ i tužitelj, a u kolovozu 1994. je došla i punica MV. Od prvog dana dolaska u Hrvatsku i supruga i on su počeli raditi, dok je punica brinula o domaćinstvu i o djeci. On je 2 i pol godine radio na dostavi u pekarni, potom je 13 godina radio u firmi koja se bavila uvozom tekstila (međunarodni transport), nakon toga je 13 godina u Samoboru radio u firmi koja se bavi međunarodnim transportom, i od svibnja 2021. radi u zagrebačkoj firmi koja se također bavi međunarodnim transportom. Plaćali su najamninu i režije za kuću u [adresa] i većinu troškova su snosili supruga i on. U međuvremenu je I tuženik prodao svoju kuću u [adresa], ali je naplatio samo manji dio te je odlučio kupiti zemljište u Hrvatskoj. I tuženik, njegova supruga ŠV i tužitelj su obilazili zemljišta te su 1996. pronašli zemljište, ali I tuženik nije imao dovoljno novaca za kupnju te su supruga i on sudjelovali u financiranju ostalog dijela. Ne zna točan iznos kojim su sudjelovali, to zna supruga, jer je ona u tome sudjelovala, dok je on zbog posla bio odsutan. Za zemljište je sklopljen predugovor 1996., a ugovor 1998. Čim je kupio zemlju punac je krenuo sa izgradnjom te je dogovor bio da punac napravi objekt, a poslije da supruga i on za sebe grade kuću, i da to bude dvojni objekt. Bila je izdana lokacijska dozvola te su do 1998. morali započeti gradnju i iskopali su temelje, a tužitelj je za svoj dio također iskopao temelje, ali dalje ništa nije gradio. I tuženik je 1998. napravio dio kuće i potkrovlje te je on s obitelji doselio u to potkrovlje i započeli su na istom zemljištu sa gradnjom svoje kuće, do 2000. su živjeli u tom potkrovlju, a onda su se preselili u njihovu kuću koja je bila izgrađena do prve etaže gdje je napravljena samo ploča i kako su se preselili nastavili su s daljnjom izgradnjom. Naknadno je stariji sin opremio potkrovlje, a mlađi sin je opremio donji kat. Tužitelj financijski nije sudjelovao u kupnji zemljišta, niti izgradnji kuća, ali je fizički pomagao u gradnji. Pojašnjava da zemljište glasi pola na tužitelja, a pola na I tuženika, jer kada je kupljeno zemljište punica je govorila da bi ona svoj dio dala tužitelju da bude vlasnik u polovini dijela, a u drugoj polovici I tuženik. Punica je uvijek govorila da obzirom tužitelj nema ništa da bi ona voljela da i tužitelj ima svoj dio, a zemljište je kupio I tuženik, a pok. MV nije mogla imati ništa. Pojašnjava da je ona u Hrvatskoj, a da bi dobila mirovinu, morala izvaditi papir da nema ništa u svom vlasništvu, jer je imala vrlo malu penziju i da bi joj Republika Hrvatska doplatila drugi dio morala je dokazati da nema ništa. I to je razlog zašto ona nije upisivana kao vlasnica. Njegova supruga nije upisana kao vlasnica dijela nekretnine, jer su išli na povjerenje, ako je nešto dogovoreno, smatrali su da je to tako. Punica je u [adresa] radila u kiosku i brinula se za kućanstvo. Kada se tužitelj doselio u Hrvatsku često je mijenjao firme, u nekima je bio prijavljivan, u nekima nije, zna da je često radio na crno građevinske poslove. Poznato mu je da je htio otvoriti firmu na sebe, počeo je nešto raditi, ali ništa nije bilo od toga. Supruga i on su 1997. trebali kupiti neku kuću dok su živjeli na [adresa], ali su odustali od te kupnje, najviše iz razloga jer je punac govorio da će kupiti neko zemljište i graditi kuću. NV i EV poznaje iz [adresa], tužitelj se družio s njima, bili su kućni prijatelji, te su tužitelj i EV radili u istoj firmi u [adresa], misli da su oni poslije rata otišli u Rijeku i malo su dolazili u Zagreb.

36. Iz iskaza svjedoka NV proizlazi da poznaje cijelu obitelj, jer je njezin suprug iz [adresa] i tamo su živjeli jedno vrijeme, i od tamo poznaje tužitelja, njegovog oca i majku, gđu. ŠV i njezinog supruga. Suprug i ona su se najviše družili s tužiteljem, a dok su bili u [adresa] pok. MV je dolazila na kavu kod njezine svekrve i oni su kod njih išli na kavu. Svekrva i ona su živjele u istoj kući. Suprug je u Hrvatsku došao 1989., a ona 1991. te joj je poznato da je obitelj ŠVŽ kupila teren u [adresa] i kada je tužitelj to kupovao tada su mu suprug i ona posudili 15.000 DEM. To je bilo 1998., negdje na proljeće 1998., možda svibanj. Uvjetovali su da im to vrati u roku od 1 godine. Suprug i ona su tada imali 14.000 DEM, a ona je od svoje majke posudila još 1.000 DEM što su onda dali tužitelju i on im je za godinu dana vratio te novce. Taj iznos pozajmila je tužitelju na ruke te je to bilo u DEM. Tužitelj im je rekao da mu je taj novac potreban da kupi zemljište da napravi kuću, čak joj se čini da je na tom zemljištu već bilo nešto napravljeno. I suprug i ona su mu izašli u susret. Oni su kasnije išli u posjetu kod tužitelja te je vidjela da su na tom zemljištu sagrađene dvije kuće te da postoji još jedan komad placa na kojem se sada oni parkiraju i tužitelj živi u dijelu manje kuće, gore u stanu. Nije ulazila u njihove imovinskopravne odnose da bi znala druge detalje. Obitelj ŠVŽ u [adresa] je živjela u kući 500 metara od njihove, a ta kuća je bila od roditelja tužitelja, ali je tužitelj također ulagao u tu kuću, radio je u istom poduzeću gdje i njezin suprug te je na toj kući radio na izmjeni krovišta, radio je fasadu, grijanje. Tužitelj je s njezinim suprugom radio i u fušu na građevini, a u to vrijeme je samo tužitelj živio sa roditeljima. Majka tužitelja, pok. MV, je radila u trafici, a plela je i džempere i radila ručne radove što je sve prodavala te koliko zna kada je bila u Hrvatskoj nije radila, bila je u penziji. Zna da je tužitelj kupio zemljište u [adresa], jer joj je on to rekao, te je zbog toga došao kod njih posuditi novce. Ne zna da li je još netko sudjelovao u kupnji tog zemljišta, jer to tužitelja nije ispitivala. Ne sjeća se kada je prvi puta došla tužitelju u posjetu u tu nekretninu na [adresa], i ne sjeća se kada je nekretnina sagrađena. Nije joj poznato tko je izgradio dva objekta na navedenoj nekretnini. U Hrvatskoj se družila od te obitelji samo sa tužiteljem.

37. Iz iskaza svjedoka EV proizlazi da poznaje cijelu obitelj ŠVŽ još iz [adresa], a prijatelj je sa tužiteljem s kojim je radio u [adresa] u istoj firmi, a u toj firmi je radila i sestra ŠV pa i nju dobro poznaje. Drugu sestru i brata tužitelja poznaje malo slabije, jer su oni živjeli izvan zemlje. U [adresa] su živjeli možda na 500 m udaljenosti, pa su zapravo i bliski susjedi. U odnosu na nekretninu u Zagrebu može reći da je tužitelj došao kod njega u Novalju, jer je već tada imao u Novalji dućan s ribolovnom opremom, a došao je radi pozajmice za kupnju zemljišta te mu je rekao da mu treba 15.000 DEM. On mu je dao taj novac i tužitelj mu je to uredno vratio. To je bilo pred sezonu, negdje u svibnju 1998., a tužitelj mu je novac vratio u drugoj polovini iduće godine , iako je bio dogovor da mu novac vrati za dvije godine. U tom trenutku nije imao baš sve novce, imao je 14.000 DEM, a još 1.000 DEM koliko je tužitelj tražio, njegova supruga je pozajmila od svoje majke koja se bavi turizmom. Nije mu poznato da je još netko investirao u predmetno zemljište, njega je tužitelj tražio pozajmicu, a za drugo ga nije bilo briga. Kada je prvi puta bio kod tužitelja na spornoj nekretnini ne zna, dolazio je u Zagreb sukladno poslovnim obvezama te je dolazio kod njega u stan na katu te mu je čak pomagao u stan postaviti lamperiju, jer je i tužitelj njemu pomagao kada mu je trebalo. Tada se susreo i sa ŠV i njezinim mužem B. Novac je tužitelju pozajmio na ruke, ali su napravili pisanu zadužnicu ili ugovor o pozajmici što zapravo nije htio, jer su dugogodišnji prijatelji, radili su skupa i u firmi i u fušu i tužitelj je zapravo na tome inzistirao te se i njegova supruga s time složila. Pok. MV je u [adresa] radila u trafici gdje je svako jutro prije posla kupovao cigarete. Pok. MV je bila dobra prijateljica njegova majke i često je dolazila na kavu. Ne zna što je pok. MV radila u Hrvatskoj, pretpostavlja da je bila u mirovini. Također je teta MV vječito nešto štrikala i heklala te tako ostvarivala dodatnu zaradu pa je i njemu naštrikala žuti džemper. Kuća u [adresa] je bila od roditelja tužitelja, tete MV i njenog muža kojeg je znao pod nadimkom Š, a tužitelj je također u toj kući odrađivao neke stvari pa je tako napravio i garažu od novaca koje su oni zaradili u fušu. Doselio je u Novalju 1989. Ne sjeća se kada se tužitelj točno doselio u Hrvatsku, sjeća se da je neposredno prije rata bio kod njega u Novalji te radio nešto u fušu i kupio sebi auto Citroen. Ne zna da li je tužitelj, kada se preselio u Hrvatsku, imao kakvu ušteđevinu. Ne zna da li je tužitelj pozajmljeni novac utrošio u zemljište u [adresa], to dalje nije pitao. Kada je dolazio u [adresa] vidio je da su na tom zemljištu dva objekta, jedan uz drugi, ne zna koji je čiji, i sa tužiteljem je otišao na kat jednog od tog objekta te je još na prednjem dijelu zemljišta jedna velika iskopana rupa. Tužitelju je pomagao raditi lamperiju u objektu koji je drugi od ulice, i to na katu. Ne zna kada su ti objekti građeni, a isto tako se ne može izjasniti kada je pomagao raditi tu lamperiju, može reći odavno. Nije mu poznato tko je radio prvi objekt do ulice, ne zna tko je kupio kuću u [adresa]. Tužitelja je posjetio u Zagrebu možda tri puta. Dan prije održanog ročišta je bio kod tužitelja.

38. Sud ne prihvaća kao istinit iskaz tužitelja u dijelu da je financijski sudjelovao u kupnji predmetnog zemljišta, kao i da je financijski sudjelovao u gradnji predmetnih nekretnina (obje stambene zgrade), jer je isti prvenstveno u suprotnosti sa navodima koje je tužitelj iznosio tijekom postupka, kao i jer je u suprotnosti sa iskazima I-III tuženika te svjedoka HV, ZV, LV i ĆV čije iskaze sud u cijelosti prihvaća, jer su iskazivali uvjerljivo, životno logično prema svom sjećanju s obzirom na protek vremena, čiji su iskazi u bitnom u suglasju, kao i sa spisu priležećom dokumentacijom. Što se tiče kontradiktornosti navoda tužitelja iznijetih tijekom postupka valja navesti da tužitelj u svom podnesku od 13. travnja 2021., dakle, prije iznošenja svog iskaza na ročištu 15. travnja 2021., a nakon zaključenja prethodnog postupka, navodi da ga je pok. majka molila da da svoju ušteđevinu kako bi kupili zemljište u [adresa], dok navedeno uopće ne spominje u svom iskazu (navodi da je ušteđevinu imao tek po radu u Njemačkoj 2002.), a tek po saslušanju svjedoka NV i EV tijekom postupka ističe da je za predmetno zemljište dao novce koje je pozajmio od navedenih svjedoka koji su iskazivali o navedenoj pozajmici i po čijem saslušanju tužitelj dostavlja u spis dokumentaciju vezanu za pozajmicu. Naime, nije životno logično da tužitelj niti u tužbi, niti do zaključenja prethodnog postupka, kao niti u svom iskazu uopće ne spominje da je pozajmio novce kojima je kupio predmetno zemljište, a koju činjenicu kao ključnu ističe tek nakon što su saslušani svjedoci NV i EV. Tužitelj do zaključenja prethodnog postupka uopće niti nije iznosio činjenice da bi osobno financijski sudjelovao u kupnji predmetnog zemljišta. Nadalje, sud ne prihvaća iskaz tužitelja u dijelu da je ostavinski postupak iza pok. MV vođen tijekom 2008.-2009., jer je navedeno u suprotnosti s utvrđenjima suda iz točke 19. ove odluke, da bi pok. KV ostvarila odštetu iz prometne nesreće. S obzirom na navedeno, nedvojbeno je utvrđeno da je iskaz tužitelja u odnosu na odlučne činjenice u ovom postupku neistinit i usmjeren isključivo na ostvarenje povoljnog uspjeha tužitelja u ovom postupku, te stoga sud u navedenim dijelovima ne prihvaća iskaz tužitelja. U preostalom dijelu sud prihvaća iskaz tužitelja, jer je u suglasnosti sa prihvaćenim iskazima I- III tuženika i svjedoka HV, ZV, LV i ĆV, pri čemu valja istaknuti da se iskazi stranaka i navedenih svjedoka eventualno razlikuju u nekim detaljima (npr. navođenje datuma i godina, točnih novčanih iznosa i sl.), a koje ne dovode u sumnju istinitost njihovih iskaza u prihvaćenim dijelovima zbog velikog odmaka vremena (ovdje valja posebno istaknuti da je I tuženik ŠVŽ u vrijeme davanja svog iskaza bio u dobi od 83 godine te je životno logično da se točno i određeno ne sjeća mnogih detalja).Također, sud ne prihvaća kao istinite iskaze svjedoka NV i EV u dijelu u kojem iskazuju o okolnostima pozajmljivanja novaca tužitelja za kupnju predmetnog zemljišta, jer je sud mišljenja da su u navedenom dijelu njihovi iskazi iskonstruirani za potrebe uspjeha tužitelja u ovom postupku, a posebno jer sam tužitelj prethodno tijekom postupka, kao niti u svojem iskazu uopće nije spominjao pozajmljivanje novaca od navedenih svjedoka kako je to prethodno obrazloženo, dok u preostalom dijelu prihvaća iskaze navedenih svjedoka, jer su iskazivali u suglasju sa prihvaćenim iskazima stranaka i ostalih svjedoka.

39. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka i stranaka, te dovodeći iste u vezu sa spisu priležećom dokumentacijom, kao i uzimajući u obzir između stranaka nesporne činjenice, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je u braku I tuženika ĐVŽ i pok. MV kupljena predmetna nekretnina 18. lipnja 1998., s time da I-III tuženici niti ne osporavaju da je u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine ista bila zajedničko vlasništvo I tuženika i pok. MV, svaki u ½ dijela, dok tužitelj tijekom postupka nije niti tvrdio, niti dokazao da bi doprinos pok. MV u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine bio veći od ½ dijela, te stoga sud odlučuje u okviru granica tužbenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP-a), a navedeno s obzirom da su u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine na snazi bile odredbe ZBPO prema kojima se suvlasnički dio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. Utvrđeno je da je predmetno zemljište kupljeno po I tuženiku i pok. ŽV, s time da sud nije u mogućnosti sa sigurnošću utvrditi za koji je točno iznos kupljeno, a koju okolnost sud niti ne nalazi odlučnom pri donošenju odluke u ovoj pravnoj stvari, i to dijelom od novaca koji su dobili prodajom nekretnine u [adresa], a dijelom od novaca dobivenih od III tuženice ŠV (kćeri), koji novac u konačnici nije vraćen III tuženici, na osnovu kupoprodajnog ugovora u kojem je kao kupac uz I tuženika naveden i tužitelj, a s obzirom da je pok. KV odmah prilikom kupnje darovala svoj suvlasnički dio nekretnine kao bračne stečevine tužitelju. Dakle, pok. KV raspolagala je svojim suvlasničkim dijelom bračne stečevine odmah u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora za korist tužitelja (sina), a navedeno u sporazumu sa I tuženikom (suprugom) sukladno odredbi čl. 283. st. 1. ZBPO, kao i uz suglasnost ostale djece (tužitelj je jedini od ostalih kćeri i sina bio neoženjen i bez vlastite obitelji te je pok. KV na navedeni način htjela zbrinuti sina). Nadalje je utvrđeno da su nakon kupnje predmetnog zemljišta tijekom daljnjih godina na istome izgrađena dva stambena objekta, da je tužitelj fizički sudjelovao u izgradnji prvog objekta (uviđajem na licu mjesta utvrđeno je da se prema položaju radi o drugom stambenom objektu), s time da sud nije u mogućnosti sa sigurnošću utvrditi da li je tužitelj financijski sudjelovao u izgradnji i u kojoj mjeri, a nakon toga je izgrađen drugi stambeni objekt koji je gradila III tuženica s obitelji, s time da sud nije u mogućnosti sa sigurnošću utvrditi kada je svaki od stambenih objekata točno dovršen (radilo se o gradnji u fazama), ali je nedvojbeno utvrđeno da su oba izgrađena u cijelosti za vrijeme trajanja braka I tuženika i pok. MV. Tužitelj je ujedno na predmetnom zemljištu iskopao temelje za svoju kuću, a koju nije nikada sagradio, s time da je uviđajem na licu mjesta utvrđeno da je položajno riječ o udubljenom dijelu travnatog zemljišta na koji se nastavno nastavlja prvi stambeni objekt u kojem živi III tuženica s obitelji. Pri tome valja posebno istaknuti da, iako su stranke tijekom postupka detaljno iznosile tvrdnji o gradnji i ulaganju tužitelja, I tuženika i III tuženice u stambene objekte, sud navedeno ne nalazi odlučnim u ovom postupku u kojem odlučuje o opsegu ostavinske imovine na ime bračne stečevine tijekom kojeg je postupka nedvojbeno utvrđeno da je pok. KV raspolagala svojim suvlasničkim dijelom od ½ dijela prije početka gradnje predmetnih stambenih objekata, dok tužitelj i III tuženica u tom smislu nisu niti postavili tužbeni/protutužbeni zahtjev (protutužbeni zahtjev po osnovi stjecanja prava vlasništva na osnovu izvršenih ulaganja u stambene objekte postavio je jedino I tuženik, a u odnosu na koji je postupak razdvojen kako je to navedeno u točki 2. i 3. ove odluke). Dakle, tijekom postupka nije utvrđeno da je tužitelj financijski sudjelovao u kupnji predmetnog zemljišta na osnovu čega da je upisan kao suvlasnik istoga u ½ dijela, slijedom čega nije niti utvrđeno da bi preostali suvlasnički dio koji formalno glasi na ime I tuženika činio bračnu stečevinu I tuženika i pok. MV, svakoga u ½ dijela, a s obzirom da tužitelj na kojemu je teret dokazivanja navedeno nije dokazao tijekom postupka.

40. U odnosu na u spis dostavljenu zadužnicu i potvrdu o ispunjenju zadužnice (u koju je tužitelj predložio izvršiti uvid tek na pripremnom ročištu održanom 20. travnja 2026. u spisu ovog suda poslovni broj P Ob-236/25 koji je formiran prema rješenju od 17. veljače 2026. o razdvajanju postupka u predmetnom spisu u odnosu na IV tuženika GV po tužbi tužitelj) ističe se da je navedena dokumentacija, prema mišljenju ovog suda, iskonstruirana za potrebe ovog postupka, a navedeno napose, jer tužitelj sve do dostave navedene dokumentacije nakon što su saslušani svjedoci NV i EV, uopće nije isticao da bi sudjelovao u kupnji predmetnog zemljišta sa novcima koje je posudio od navedenih svjedoka, s time da su I-III tuženici već u odgovoru na tužbu osporili tužitelju da bi financijski sudjelovao u kupnji predmetne nekretnine, te nadalje jer su svjedoci NV i EV iskazivali potpuno različito i protivno sadržaju same zadužnice vezano za rok vraćanja pozajmice (kao bitnom sastojku ugovora) od strane tužitelja, a koji je prema pozajmici tri mjeseca, dok je prema iskazu NV rok vraćanja jedna godina, a prema iskazu EV rok vraćanja je dvije godine. Također, valja istaknuti sve i da sud prihvati kao istinita utvrđenja iz navedene dokumentacije da tužitelj tijekom postupka ne dokazuje da bi pozajmljeni iznos novaca doista utrošio za kupnju predmetnog zemljišta, s time da niti svjedoci NV i EV o tome nemaju konkretnih i neposrednih saznanja, dok upravo suprotno proizlazi iz ostalih provedenih dokaza.

41. S obzirom da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da ½ suvlasničkog dijela predmetne nekretnine, a koja je upisana na ime I tuženika ĐVŽ u ½ dijela, čini bračnu stečevinu pok. MV i I tuženika, slijedom čega da bi 1/4 suvlasničkog dijela nekretnine (kao polovina od 1/2 dijela upisane na ime I tuženika) ulazila u ostavinsku masu ostaviteljice, dakle, nije dokazao osnovanost svog tužbenog zahtjeva, to je sud primjenom odredbe čl. 2., 7. st. 1., 8., 219. st. 1. i 221.a ZPP-a utvrdio tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim te isti u cijelosti odbio.

42. S obzirom da tužitelj nije uspio u sporu, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je kao neosnovan i njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

43. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke presude.

44. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a i I-III tuženicima su utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.327,23 EUR, i to za sastav odgovora na tužbu od 24.11.2018. 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 1383 - dalje OT), za sastav podneska od 14.7.2020. i 21.3.2022. 100 bodova za svaku radnju (Tbr.8/1 OT), za zastupanje na ročištu 15.7.2020., 15.4.2021., 20.10.2021., 24.1.2022., 7.4.2022., 21.10.2022., 20.1.2023., 2.10.2023., 10.7.2026. 100 bodova za svaku radnju (Tbr.9/1 OT), za pristup očevidu 17.3.2023. 100 bodova (Tbr.9/7 OT) , za zastupanje na ročištu 17.2.2026. 50 bodova (Tbr.9/2 OT) na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, dakle, ukupno 1350 bodova, uvećano za zastupanje više osoba za 20% (Tbr.40/1 OT), ukupno 1620 bodova, što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr.54 OT) iznosi 3.240,00 EUR i porez na dodanu vrijednost od 25 % (Tbr.42 OT) iznosi 4.050,00 EUR. Priznat je i trošak predujma za izlazak sudske komisije u iznosu od 49,48 EUR kn. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak postupka u iznosu od 4.099,48 EUR sa zateznim kamatama tekućima od donošenja presude, 24. srpnja 2026. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO).

45. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II izreke presude.

U Zagrebu 24. srpnja 2026.

Sudac

Nataša Marahovec Kantarević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti u roku 15 dana od dana dostave prijepisa žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda e- komunikacijom, odnosno pisanim putem u četiri primjerka za sud i suprotne strane.

DN-a:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. I-III tuženika

3. IV tuženiku