REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-2441/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja FN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Boženku Lozi, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o. iz Zagreba, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. sprnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, da isplati tužitelju FN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 796,64 EUR bruto sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 45,12 EUR od 11. ožujka 2025.g. do isplate,

- na iznos od 43,66 EUR od 11. travnja 2025.g. do isplate,

- na iznos od 49,63 EUR od 11. svibnja 2025.g. do isplate,

- na iznos od 58,78 EUR od 11. lipnja 2025.g. do isplate,

- na iznos od 58,05 EUR od 11. srpnja 2025.g. do isplate,

- na iznos od 63,58 EUR od 11. kolovoza 2025.g. do isplate,

- na iznos od 58,05 EUR od 11. rujna 2025.g. do isplate,

- na iznos od 60,82 EUR od 11. listopada 2025.g. do isplate,

- na iznos od 59,30 EUR od 11. studenog 2025.g. do isplate,

- na iznos od 55,28 EUR od 11. prosinca 2025.g. do isplate,

- na iznos od 59,85 EUR od 11. siječnja 2026.g. do isplate,

- na iznos od 63,43 EUR od 11. veljače 2026.g. do isplate,

- na iznos od 57,66 EUR od 11. ožujka 2026.g. do isplate,

- na iznos od 63,43 EUR od 11. travnja 2026.g. do isplate;

kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 984,38 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 23. srpnja 2026. do isplate do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtijeva da mu tuženik isplati iznos od 51,89 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 11. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je od 2021.neprekidno zaposlen kao radnik tuženika, pri čemu je među strankama bilo sklopljeno više ugovora o radu. Tužitelj je započeo s radom na radnom mjestu Skladištar II, u organizacijskoj jedinici Poslovno područje Nabava, Skladište Dubrava, i to najprije na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme, a zatim je 18. kolovoza 2022.g. sklopio i ugovor o radu na neodređeno vrijeme za isto radno mjesto. Tuženik je pak 2023.g. proveo reorganizaciju radnih mjesta kojim je ukinuo dotadašnje radno mjesto „Skladištar II“ pa je s tužiteljem 27. travnja 2023.g. sklopio novi ugovor o radu za radno mjesto „Skladištar“ s utvrđenim koeficijentom složenosti poslova 2,40. Tuženik je zatim 2024. ponovno izmijenio svoje opće akte pa je s tužitelj je 09. travnja 2024. sklopio novi ugovor o radu za isto radno mjesto „Skladištar“, ali sada s utvrđenim koeficijentom složenosti poslova 2,50. Tijekom trajanja svih ovih ugovora tužitelj je bio raspoređen na rad u Skladištu Dubrava. Konačno, tuženik je tužitelju ponudio, a tužitelj je 29. travnja 2025.g. prihvatio sklapanje ugovora o radu za radno mjesto „Glavni skladištar“ s utvrđenim koeficijentom 2,65. Tim je ugovorom tužitelj prebačen na rad u Skladište Trešnjevka. Tuženik je krajem 2024. desetak radnik za skladišta Trešnjevka, Skladišta Dubrava, Skladišta Podsuseda i drugih organizacijskih jedinica koji su obavljali iste ili slične poslove kao tužitelj uputio na liječnički pregled i osposobljavanje za upravljanje i rukovanje. Osposobljavanje je provedeno u prosincu 2024. i siječnju 2025. od strane Učilišta Lumen, koje je angažirao tuženik te se edukacija provodila u sjedištu tuženika za vrijeme radnog vremena, a trošak osposobljavanja u cijelosti je snosio tuženik. Po provedenom osposobljavanju i položenom ispitu, u siječnju 2025. tužitelj i drugi radnici dobili su Uvjerenja o osposobljavanju za rukovanje viličarom te su od tada u ispunjavanju svojih radnih zadataka, po uputama nadređenih, započeli s rukovanjem viličarom. Pritom je bitno ukazati na tekst e-maila u kojem rukovoditelj navodi popis radnika koje smo slali na osposobljavanje za rukovanje viličarom (...) taj popis je potrebno poslati u kadrovsku službu kako bi dobili 0,4% dodatka na plaću (dodatni bodovi)" iz čega je razvidno kako su postupak vodile nadležne službe tuženika i kako su radnici ostvarili pravo na dodatak. U istoj e-mail komunikaciji nalazi se i e-mail poruka samostalne referentice za ljudske resurse, od 13. siječnja 2025 g. kojim obavještava druge djelatnike tuženika, uključujući rukovoditelje odjela skladišta o terminu održavanja ispita za rukovanje viličarom, pri čemu im daje uputu da omoguće radnicima dolazak u zakazanom terminu koji je bio u 12:00 sati, odnosno tijekom radnog vremena. Dakle, od siječnja 2025., tužitelj, a i drugi radnici, svakodnevno, odnosno kada god za tim postoji potreba rukuju i upravljaju viličarom pri čemu tužitelj koristeći viličar istovaruje iz kamiona robu koja se zaprima u skladište, raznosi i skladišti tu robu u skladištu, odnosno prenosi robu viličarom do drugih odjela, primjerice autobusne ili tramvajske radione. Tužitelj na jednak način radi i nakon što je sklopio ugovor o radu za radno mjesto „Glavni skladištar" te i dalje u sklopu svojih redovnih radnih obveza rukuje viličarom. Tuženik međutim tužitelju ne isplaćuje dodatak u visini 4% osnovne plaće za rukovanje viličarom, a koje pravo je predviđeno općim aktima tuženika te koji je dodatak obećan radnicima prilikom slanja na osposobljavanje. Plaće radnika kod tuženika određene su odredbama Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. koji je stupio na snagu 01. siječnja 2023., a koji je izmijenjen i dopunjen Dodatkom Kolektivnom Ugovoru iz ožujka 2023.g., II. Dodatkom Kolektivnom ugovoru od 26. ožujka 2024.g. I. i II. Izmjenom Dodatka Kolektivnom ugovoru. Prema navedenim aktima, d. 75. Kolektivnog ugovora propisano je kako se osnovna plaća radnika uvećava za teže uvjete rada, pri čemu u smislu tog članka osnovna plaća predstavlja umnožak osnovice i koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta. II. Izmjenom Dodatka Kolektivnom ugovoru od 26. ožujka 2024 g. definiran je Katalog radnih mjesta kojim su predviđena uvećanja osnovne plaće s osnove uvjeta rada, kao i iznosi tih uvećanja. Za upravljanje viličarom ili elektro kolicima, radnicima se po spomenutom općem aktu osnovna plaća uvećava za 4%. Primjerice, radno mjesto broj 37. Autoelektričar operater", radno mjesto 44. Automehaničar operater", radno mjesto 51. „Bravar operater", radno mjesto 53. "Bravar operater servisa", radno mjesto 119. Skladištar operater" i niz drugih. Dakle, tuženik je obvezan svim radnicima koji u obavljanju poslova svojeg radnog mjesta moraju primjenjivati posebna znanja i sposobnosti upravljanja i rukovanja viličarom, osnovnu plaću uvećati za 4% s osnove dodatka za uvjete rada. Tuženik tužitelju ne isplaćuje dodatak. Kao što je spomenuto, tužitelj je bio jedan od mnogih radnika na razini tuženika koji su upućeni na osposobljavanje za rad s viličarom te tuženik nikome od njih nije isplaćivao dodatak na osnovicu. Ipak tužitelju je poznato kako je tuženik u lipnju 2025.g radnicima HN i ĐN ponudio sklapanje ugovora o radu za radna mjesta Električar servisa operater", odnosno „Bravar operater servisa", umjesto dotadašnjih mjesta Električar servisa" i „Bravar", čime su ta dva radnika od lipnja 2025.g. počeli dobivati dodatak od 4%. Tužitelju je poznato kako se opis poslova tih radnika nije ni koji način promijenio nakon sklapanja tih ugovora, odnosno kako upravljaju s viličarom u istom opsegu i obujmu kao što su to činili i prije sklapanja tih ugovora. Jednako tako, sklapanjem tih ugovora, obveza rada tužitelja i drugih radnika s viličarom nije se promijenila. Tuženik je dužan isplatiti radnicima plaću, zajedno sa svim dodacima u skladu s općim aktima poslodavca prema faktično obavljenom radu, a također je dužan poštivati odredbe o jednakosti plaća za jednak rad i rad jednake vrijednosti. Tužitelj se prije podnošenja tužbe, zajedno s drugih 22 radnika obratio tuženiku sa zahtjevom za isplatom zaostalih dodataka na plaću te sa zahtjevom da započne s isplatama pro futuro, a koji je zahtjev tuženik odbio. Proizlazi da je tužitelj u razdoblju od veljače 2025. do danas primao, a i nadalje prima manju plaću nego što je trebao primati. Stoga ovom tužbom potražuje iznos razlike plaća koje je primao te iznosa koji je trebao primiti uvećanjem plaće za dodatak u visini 4% osnovne plaće. U skladu s odredbom članka 89. Kolektivnog ugovora, tuženik je dužan isplatiti plaču radnicima najkasnije do 10. u mjesecu. Slijedom navedenog, u preciziranom tužbenom zahtjevu iz podneska od 11.5.2026. zahtijeva da mu tuženik isplati iznos od 848,53 eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja. Tuženik ističe da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neutemeljeni te tužitelj ničim ne dokazuje opravdanost svog tužbenog zahtjeva. Nesporno je da je tužitelj radnik kod tuženika i obavlja poslove radnog mjesta „Glavni skladištar“ u organizacijskoj jedinici Odjel za skladištenje roba, Skladište Trešnjevka, temeljem zadnjeg sklopljenog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 29. travnja 2025., s koeficijentom složenosti poslova 2,65, temeljem kojeg je započeo s radom na predmetnom radnom mjestu dana 5. svibnja 2025. Prije navedenog zadnjeg ugovora, tužitelj je kod tuženika na temelju ugovora o radu od 9. travnja 2024. obavljao poslove radnog mjesta „Skladištar“ u organizacijskoj jedinici Odjel za skladištenje roba, Skladište Dubrava. Navedeni ugovori o radu sklopljeni su u skladu s II. Izmjenom Dodatka Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. 26.03.2024. koja sadrži Katalog radnih mjesta s propisanim koeficijentom složenosti poslova radnog mjesta, dodatkom na plaću za otežane uvjete rada radnog mjesta te dodatkom na plaću za posebni uvjet pojedinog radnog mjesta, ako istome pripada određeni dodatak na plaću. Tuženik ističe kako radnicima na radnim mjestima „Skladištar“ (pod rednim brojem 117.) i „Glavni skladištar“ (pod rednim brojem 185.), za koja je tužitelj sklopio ugovore o radu, sukladno aktima poslodavca (II. izmjeni Dodatka Kolektivnom ugovoru) ne pripada pravo ni na kakav dodatak za otežane uvjete rada niti bilo kakav dodatak za uvjet radnog mjesta, što je tužitelju i svim radnicima bilo poznato prije sklapanja ugovora o radu, s obzirom na to da su Kolektivni ugovor i svi njegovi Dodaci javno objavljeni. Dakle, opis poslova i plaća tužitelja određeni su ugovorom o radu, u skladu s važećim aktima koje je donio poslodavac (Kolektivnim ugovorom). Prema odredbi članka 90. Zakona o radu, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom ugovorom o radu odnosno prema propisanim, utvrđenim i ugovorenim osnovama odnosno mjerilima iz Kolektivnog ugovora. Prema tome, tuženik je u potpunosti izvršio svoje ugovorne obveze. Obzirom na sadržaj tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelja, tuženik navodi da sudska praksa ističe kako je poslodavac dužan isplatiti plaću sukladno zaključenom Ugovorom o radu s radnikom, što je vidljivo iz presude Županijskog suda u Zagrebu od 7.1.2020., Gž R-1627/2017 koja navodi: „ …tuženik je tužitelju plaću obračunavao i isplaćivao sukladno sklopljenom Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme. Iz navedenog proizlazi da je tuženik izvršio svoju ugovornu obvezu, a ugovor poslodavca i radnika o radnom mjestu i visini plaće nije protivan niti jednoj kogentnoj normi koja bi bila temelj za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja kojim traže da sud naloži tuženiku da mu isplati plaću različitu od one koja je između njih ugovorena.“ Da tužitelj ima pravo na plaću koju je ugovorio potvrđuje dodatno i sljedeća odluka Vrhovnog suda od 25.4.2007. godine (Revr-225/2007): „Radnik u osnovi ima pravo na plaću koja je ugovorena između njega i poslodavca neovisno o ugovornom odnosu između poslodavca i drugih radnika. Pravilo sadržano u odredbi čl. 148. st. 1. ZOO/91 da ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane može se, uz uvjete iz čl. 6. ZR/95, primijeniti i na ugovor o radu. Za ishod ovog spora bilo je pravno odlučno (relevantno) odgovoriti na pitanje je li tuženik kao poslodavac tužiteljici kao radnici isplatio plaću u skladu s onim što je među njima ugovoreno, odnosno je li tuženik postupio sukladno ugovoru o radu, pravilniku o radu i odredbama čl. 88. do 95. ZR/95 kojima se uređuje plaća, a nije od značenja odnos između tuženika i drugih radnika.“ Tužitelj je mogao odbiti ponudu ugovora o radu odnosno ne potpisati isti ukoliko nije bio zadovoljan ponuđenim ugovorom o radu za radno mjesto za koje je i zaključio ugovor o radu. Tuženik ukazuje da je ugovor o radu dvostranoobvezni pravni posao koji nastaje suglasnošću volja poslodavca i radnika. Tužitelju su već u vrijeme sklapanja ugovora o radu bile poznate sve činjenice i okolnosti vezane uz navedeno radno mjesto pa tako i odredbe vezane za određivanje plaće. Samim time, tužitelj je znao i pristao da mu plaća bude određena sukladno koeficijentu koji je određen za navedeno radno mjesto, kao i da predmetnom radnom mjestu ne pripada dodatak kojeg sada potražuje. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, jer tužitelj nije priložio valjane dokaze na kojima temelji razlike plaće koje potražuje tužbom. Vezano za poruke elektroničke pošte koje navodi tužitelj, u predmetnom slučaju radi se o internoj komunikaciji između osoba u Poslovnom području Nabava koja nema nikakvu činjeničnu ni pravnu važnost ni primjenjivost za ovaj predmet, s obzirom na to da se radi o poruci od 17.3.2025., a tužitelj je svojom voljom zadnji ugovor o radu sklopio nakon toga, 29.4.2025. Također, očito je da se radi o poruci osobe koja nije nadležna za predmetna pitanja, što je razvidno i iz navoda iz poruke o „0,4% dodatka na plaću (dodatni bodovi)“, koji iznos dodatka na plaću ne postoji kao propisan ni za jedno radno mjesto kod tuženika. S tim u vezi, navodi tužitelja da mu pripada isplata dodatka u visini 4% osnovne plaće za rukovanje viličarom te da je to pravo predviđeno općim aktima tuženika u potpunosti su netočni i promašeni. Tužitelj navodi kako mu je obećan predmetni dodatak, ali nije jasno tko mu je, kada i zašto obećao navedeno. Tuženik ponovno naglašava kako za radna mjesta „Skladištar“ i „Glavni skladištar“ za koja je tužitelj sklopio ugovore o radu predmetni dodatak nije predviđen ni propisan aktima poslodavca, slijedom čega tužitelju ne pripada dodatak na plaću za navedeno niti mu je isto itko mogao obećati. S tim u vezi, navodi se kako je prethodno navedenom II. izmjenom Dodatka Kolektivnom ugovoru dodatak za uvjet radnog mjesta od 4% za elektrokolica/viličar propisan (od radnih mjesta u skladištima tuženika) samo za radno mjesto „Skladištar operater“ (pod rednim brojem 119.), a ne za radna mjesta mjestima „Skladištar“ (pod rednim brojem 117.) i „Glavni skladištar“ (pod rednim brojem 185.), za koja je tužitelj sklapao ugovore o radu. Tužitelj navodi kako se za upravljanje viličarom ili elektrokolicima pojedinim radnicima sukladno II. izmjeni Dodatka plaća uvećava za 4 %, dok propušta navesti ključnu činjenicu - da je predmetni dodatak na plaću propisan samo za pojedina radna mjesta, i to upravo kao uvjet predmetnih radnih mjesta, zbog čega se uz propisani koeficijent složenosti poslova pojedinih propisanih radnih mjesta isplaćuje dodatak od 4%. S obzirom na to da za druga (između ostalih i tužiteljeva) propisana radna mjesta rad s viličarom ili elektrokolicima nije propisan kao uvjet radnog mjesta, za ista se ne isplaćuje dodatak. Dakle, tužitelj je sklopio ugovor o radu za radno mjesto „Glavni skladištar“ s većim koeficijentom složenosti poslova: 2,65 , koje radno mjesto ne uključuje niti mu pripada bilo kakav dodatak na plaću, dok tužbom traži dodatak koji je propisan samo kao uvjet drugog radnog mjesta - „Skladištar operater“ s koeficijentom složenosti poslova: 2,50, odnosno manji koeficijent od tužiteljevog. Tužitelj tako neosnovano potražuje da uz veći koeficijent složenosti jednog radnog mjesta dobije dodatak za uvjet potpuno različitog radnog mjesta, različitog opisa poslova i manjeg koeficijenta složenosti, čime protivno propisima želi kombinirati pojedine elemente za određivanje plaće različitih radnih mjesta. Tuženik također ističe kako nijedan radnik na radnom mjestu „Glavni skladištar“ ne prima dodatak na plaću od 4% za upravljanje viličarom, slijedom čega tuženik kao poslodavac isplaćuje jednaku plaću svim radnicima za jednak rad odnosno rad jednake vrijednosti, sve sukladno prethodno navedenim aktima poslodavca. Tužitelj pogrešno i iz nepoznatih razloga navodi kako se opis poslova drugih radnika tuženika, na različitim poslovima u drugim organizacijskim jedinicama, na radnim mjestima Bravar operater servisa i Električar servisa operater, nije ni koji način promijenio nakon sklapanja ugovora. Predmetni navodi tužitelja su netočni upravo jer za navedene radnike postoje propisana radna mjesta (sadržavaju riječ „operater“ u nazivu) s propisanim dodatkom na plaću za uvjet radnog mjesta i uključuju u ugovorima o radu različit opis poslova vezanih za predmetni dodatak, za razliku od radnih mjesta za koja je tužitelj sklopio ugovore o radu. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovore o radu na određeno vrijeme (list 7-14 spisa), Ugovore o radu na neodređeno vrijeme (list 15-23 spisa), e-mail komunikaciju (list 24-28 spisa), Uvjerenje o osposobljavanju za rukovanje viličarom (list 29 spisa), izvadaka iz KU za radnike tuženika (list 30-70 spisa), Dodatak KU (list 71-104 spisa), izvadak iz II. Dodatka KU (list 105-108 spisa), II. Izmjena Dodatka KU (list 109-121 i 144-156 spisa), plate liste tužitelja za 1. -11./2025. (list 122-132 spisa), Zahtjev tužitelja i drugih radnika (list 136-137 spisa), sudsku praksu (list 157-169 i 176- 186 spisa), izračun tuženika (list 190 spisa), te je saslušan tužitelj (list 193-194 spisa) i svjedoci ZN i ČN (list 197-198 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu dodatka u visini 4% osnovne plaće za rukovanje viličarom u razdoblju od siječnja 2025. do ožujka 2026.

6. Iz dokumentacije u spisu ovaj sud je utvrdio:

- da je tužitelj tijekom utuženog razdoblja bio zaposlen kod tuženika i to na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 9. travnja 2024. na radnom mjestu „Skladištar“ u Skladištu Dubrava s koeficijentom složenosti poslova 2,50, te zatim na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 29. travnja 2025. na radnom mjestu „Glavni skladištar“ u Skladištu Trešnjevka s koeficijentom 2,65,

- da je tuženik uputio 26 svojih radnika, među kojima je i tužitelj na osposobljavanje za rukovanje viličarem,

- da je tužitelj 22.1.2025. s uspjehom završio program te je osposobljen za rukovanje viličarem u skladišnom prostoru te mu je izdano Uvjerenje o osposobljavanju od 23.1.2025.,

- da je nakon navedenog osposobljavanja e-mailom od **.**.2025. LN dostavio popis djelatnika koje je tuženik poslao na osposobljavanje za rukovanje viličarem i koji su ga položili, a među kojima jei tužitelj, te je isti potrebno poslati u kadrovsku službu kako bi ti radnici dobili 0,4% dodatka na plaću

7. Tužitelj je u svom iskazu izjavio da radi kod tuženika kao glavni skladištar od svibnja 2025., a prije toga je bio skladištar, te na oba radna mjesta obavlja poslove preuzimanja i izdavanja robe, time što glavni skladištar ima veću odgovornost od skladištara. U siječnju 2025. je položio ispit za viličara, te nakon toga obavlja poslove istovara i utovara sa viličarem i to za svoj pogon i za druge pogone, a prije toga su zvali druge ljude koji imaju položen ispit za viličara da to odrade. Položeni ispit za viličara nije uvjet za njegovo radno mjesto. Kada je jedno vrijeme bio na godišnjem, zvao ga je nadređeni, te ga je tražio da ide na liječnički pregled i nakon toga na polaganje ispita za viličara, te je sukladno nalogu sa još 20-ak ljudi bio na liječničkom pregledu, te zatim na edukaciji, te je na kraju položio ispit za viličara. Kada su ih nadređeni poslali na polaganje ovog ispita, rekli su im da će dobiti dodatak 4% za rad na viličaru, te nakon što su položili ovaj ispit, rukovoditelj je tražio u kadrovskoj službi da im se taj dodatak isplati, ali isti nikome od njih nije isplaćivan. Čini mu se da je njih 28 tada položilo za viličara, ali samo trojica dobivaju ovaj dodatak i to negdje od svibnja ili lipnja 2025., te su prije toga morali potpisati novi ugovor o radu sa sličnim nazivom radnog mjesta, a ostalima isti ne isplaćuju. Nakon što je dobio uvjerenje o položenom ispitu za viličara, nakon otprilike 3 dana je počeo obavljati poslove na viličaru, a u to vrijeme je bio skladištar. Ovaj dodatak nije dobivao niti kao skladištar, a niti kao glavni skladištar, iako svakodnevno radi sa viličarem, te taj dodatak ne dobivaju niti drugi skladištari, a prema njegovim saznanjima, nitko nije zaposlen kao skladištar operater. U opisu njegovog posla je utovar robe, a nije utovar robe viličarem, ali taj posao obavlja viličarem prema nalogu. Ako je tuženik smatrao da nema pravo na ovaj dodatak obzirom na radno mjesto, onda mu nije jasno zbog čega su ga slali na polaganje ispita za viličara, kao i druge kolege.

8. Svjedok ZN je izjavio da radi kod tuženika kao mehaničar, a tužitelj kao skladištar, te su jedno vrijeme zajedno radili, ali više ne rade zajedno oko godinu ili godinu i pol. Tuženik je i njega i tužitelja i još neke radnike poslao na obuku za rad na viličaru, te su imali predavanja, te su položili praktični i pismeni ispit za upravljanje viličarem, iako to nije bio uvjet za njegovo radno mjesto. Nekim radnicima je tuženik isplaćivao dodatak za rad na viličaru, ali ga njima ne isplaćuje. Tuženik ih je poslao na ovu obuku jer je bio manjak ljudi na poslovima rada na viličaru. On nije platio taj tečaj, nego tuženik. Na ovoj obuci je bilo 20-tak radnika, te dečki iz susjedne tramvajske radionice dobivaju dodatak za rad na viličaru, a ostali ne dobivaju, iako su prošli istu obuku. Kada je radio sa tužiteljem, bili su na različitim radnim mjestima, on kao mehaničar i tužitelj kao skladištar, ali su nekada zajedno obavljali poslove na viličaru i vezano za viličar.

9. Svjedok ČN je izjavio da radi kod tuženika kao bravar, a tužitelj je skladištar. Tuženik je njih 20-tak poslao na obuku za rad na viličaru, a među njima je bio i tužitelj, te nakon što su položili tu obuku, obavljali su poslove na viličaru, ali nije dobivao dodatak za rad na viličaru 4%, pa se obratio rukovoditelju, a on dalje u kadrovsku, te su mu rekli da se javi jer da bi za taj dodatak trebao imati novi ugovor o radu za bravara operatera, te je isti potpisao oko 6 mjeseci nakon obuke, te od tada dobiva ovaj dodatak, ali isti nije dobio za ovo razdoblje od završetka obuke do sklapanja novog ugovora. Mislim da tužitelj ne dobiva ovaj dodatak. Tužitelj i on ne rade na istim poslovima niti na istoj lokaciji.

10. Sud je prihvatio iskaze tužitelja i saslušanih svjedoka budući su jasni i logični te međusobno suglasni, a suglasni su i sa materijalnim dokazima u spisu. Tako je sud utvrdio da je tuženik 20-tak svojih radnika, među kojima je i tužitelj, poslao na liječnički pregled te zatim na obuku za rad na viličaru, te su oni imali predavanja, te su položili praktični i pismeni ispit za upravljanje viličarem. Kada su ih nadređeni poslali na polaganje ovog ispita, rekli su im da će dobiti dodatak 4% za rad na viličaru, te nakon što su položili ovaj ispit, rukovoditelj je tražio u kadrovskoj službi da im se taj dodatak isplati, ali im isti nije isplaćivan. Tužitelj je u siječnju 2025. položio ispit za viličara te je dobio uvjerenje o položenom ispitu za viličara, te je nakon otprilike 3 dana, nakon toga počeo obavljati poslove na viličaru i to poslove istovara i utovara sa viličarem za svoj pogon i za druge pogone, a prije toga su zvali druge ljude koji imaju položen ispit za viličara da to odrade. U opisu tužiteljevog posla je utovar robe, a nije utovar robe viličarem, ali nakon ovog osposobljavanja, on taj posao viličarem obavlja svakodnevno prema nalogu. Položeni ispit za viličara nije uvjet za tužiteljevo radno mjesto.

11. Plaće radnika kod tuženika određene su odredbama Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023., a koji je izmijenjen i dopunjen Dodatkom Kolektivnom Ugovoru iz ožujka 2023.g., II. Dodatkom Kolektivnom ugovoru od 26. ožujka 2024.g. I. i II. Izmjenom Dodatka Kolektivnom ugovoru. Prema čl. 75. Kolektivnog ugovora propisano je kako se osnovna plaća radnika uvećava za teže uvjete rada, pri čemu u smislu tog članka osnovna plaća predstavlja umnožak osnovice i koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta. II. Izmjene Dodatka Kolektivnom ugovoru od 26. ožujka 2024 sadrže Katalog radnih mjesta s propisanim koeficijentom složenosti poslova radnog mjesta, dodatkom na plaću za otežane uvjete rada radnog mjesta te dodatkom na plaću za posebni uvjet pojedinog radnog mjesta, ako istome pripada određeni dodatak na plaću. Tim Katalogom radnih mjesta su za pojedina radna mjesta predviđena uvećanja osnovne plaće s osnove uvjeta rada, kao i iznosi tih uvećanja, te je tako za pojedina radna mjesta predviđeno za upravljanje viličarom ili elektro kolicima uvećanje plaće za 4%. Međutim, navedeni dodatak je predviđen samo za neka radna mjesta i to npr. radno mjesto broj 37. Autoelektričar operater", radno mjesto 44. Automehaničar operater", radno mjesto 51. „Bravar operater", radno mjesto 53. "Bravar operater servisa", radno mjesto 119. Skladištar operater" i dr., dok za radno mjesto „Skladištar“ (pod rednim brojem 117.) i „Glavni skladištar“ (pod rednim brojem 185.), za koja je tužitelj sklopio ugovore o radu, nije propisan dodatak za uvjete radnog mjesta pa tako niti uvećanje plaće za 4%.za upravljanje viličarom ili elektro kolicima.

12. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio:

- da je tužitelj tijekom utuženog razdoblja radio kao skladištar odnosno glavni skladištar,

- da u opisu poslova tih radnih mjesta nije rad na viličaru,

- da za ta radna mjesta nije bio uvjet položeni ispit za rad na viličaru,

- da je tuženik tužitelja uputio na osposobljavanje za rad na viličaru, iako to nije uvjet za njegovo radno mjesto, te iako rad na viličaru ne ulazi u poslove tužiteljevog radnog mjesta,

- da je tužitelj po uputi tuženika osposobljen za rukovanje viličarem u skladišnom prostoru te mu je izdano Uvjerenje o osposobljavanju od 23.1.2025.,

- da je otprilike 3 dana nakon tog osposobljavanja tužitelj po nalogu tuženika svakodnevno obavljao poslove na viličaru.

13. Među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva i tijek kamata, kako su to suglasno izjavili punomoćnici stranaka na ročištu 1.7.2026., a sporno je da li tužitelj ima pravo na dodatak od 4% za rukovanje viličarom, a obzirom na činjenicu da tužitelj tijekom utuženog razdoblja svakodnevno obavlja rad na viličaru, a za njegovo radno mjesto nije propisano uvećanje plaće za 4%.za upravljanje viličarom ili elektro kolicima.

14. Po ocjeni ovog suda, kako je tužitelj po nalogu tuženika završio obuku i stekao uvjerenje za osposobljenost za rad na viličaru 23.1.2025., te kako tužitelj od veljače 2025. po nalogu tuženika svakodnevno obavlja rad na viličaru, to tužitelj ima pravo na dodatak na plaću tj. uvećanje plaće za 4%.za upravljanje viličarom. Pri tome nije odlučno što ovaj dodatak nije predviđen za tužiteljevo radno mjesto skladištar tj. glavni skladištar, iz razloga što je ovaj sud utvrdio da tužitelj stvarno obavlja te poslove, iako osposobljenost za rad na viličaru nije uvjet tužiteljevog radnog mjesta, te iako ti poslovi nisu u opisu tužiteljevih radnih mjesta, što znači da tužitelj obavlja dodatne poslove tj. i poslove drugih radnih mjesta za koja je propisan ovaj uvjet i ovaj dodatak. Dakle, kako tužitelj od veljače 2025. po nalogu tuženika svakodnevno stvarno obavlja rad na viličaru, to je tužitelju valjalo dosuditi mjesečni dodatak tj. uvećanje plaće za 4%.za upravljanje viličarom, dok tužitelju nije dosuđen navedeni dodatak za siječanj 2025. iz razloga što je tužitelj osposobljen za rad na viličaru sukladno izdanom uvjerenju dana 23.1.2025., te je tužitelj izjavio da je otprilike 3 dana nakon toga počeo obavljati ove poslove, ali tužitelj nije mogao točno precizirati kojeg dana.

15. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđen dodatak za upravljanje viličarom za razdoblje od veljače 2025. do zaključno ožujka 2026. u iznosu od 796,64 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 11.-og u narednom mjesecu do isplate, a koja visina i tijek kamata među strankama nije sporna, dok je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu navedenog dodatka za siječanj 2025. u iznosu od 51,89 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, sve kao u izreci presude.

16. V alja dodati da pozivanje tuženika na sudsku praksu nije odlučno u ovom predmetu jer ista nije izvor prava, niti je obvezujuća, te dostavljena sudska odluka iz drugog sudskog predmeta nije donesene u činjenično i pravno istovjetnim predmetima.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. ZPP (budući tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu) i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 75 bodova, podnesak od 11.2.2026. po Tbr. 8/1 - 75 bodova, podnesak od 11.5.2026. po Tbr. 8/4 – 18,75 bodova, ročište 14.4.2026., 26.5.2026. i 1.7.2026. po Tbr. 9/1 - po 75 bodova za svako, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 787,50 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 984,38 eura. Tužitelju nije priznat trošak podneska od18.12.2025. jer isti nije bio nužan za vođenje parnice sukladno čl. 155. ZPP-a, budući je tužitelj već uz tužbu mogao i morao dostaviti punomoć za zastupanje. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 23. srpnja 2026.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 15 dana. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 t. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1 ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku

3. Spis